REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-433/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te sudaca Sandre Juranović i Gordane Denona Kusijanović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽĐ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. – dalje: KZ/11), rješavajući o žalbi optuženog ŽĐ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K- 557/2019, od 4. svibnja 2023., na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŽĐ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-557/2019, od 4. svibnja 2023., pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom istog suda, poslovni broj: K-557/2019, od 5. lipnja 2020., u odnosu na optuženog ŽĐ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11.

1.1. Pod točkom II. izreke pobijane presude, optuženi UĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju odredbe članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11, izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Nadalje, na temelju odredbe članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08, oštećenom GĐ dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 47.000,00 kuna (sada 6.237,97 eura) kojeg je u obvezi nadoknaditi optuženik dok je na temelju odredbe članka 56. stavka 4. u svezi odredbe članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, prema optuženiku izrečena posebna obveza kojom mu je naloženo da u roku od 10 (deset) mjeseci popravi štetu pričinjenu kaznenim djelom.

1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u svezi odredbe članka 145. stavka 2. točaka 6. i 7. ZKP/08, obvezan je optuženik nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote, u visini od 150,00 eura/1.130,18 kuna, te nužne izdatke oštećenika kao i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika. Presudom je određeno da će o visini navedenih nužnih izdataka biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude pravodobnu je žalbu podnio optuženi UĐ, osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi da pobijanom presudom nije obuhvaćen dio odrađenih radova, da nije utvrđena njihova vrijednost kao ni vrijednost utrošenog materijala već da je dosuđeno vraćanje ukupnog iznosa dobivenog novca pa se u tom pravcu po svom sadržaju može smatrati da je žalba podnijeta i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Ujedno, ukazuje i na to da presudom nije odlučeno o njegovom alatu (čija je vrijednost 3.000,00 eura) koji se još uvijek nalazi kod oštećenika. Ističe da su poruke koje su korištene kao dokazni materijal, prikazane kao ispis dolazne pošte, i to samo one koje su upućene oštećeniku, a iste nisu prikazane u obliku konverzacije pa nije vidljivo što je pisao i odgovarao oštećenik. Pored toga, u spisu ne postoje podaci o broju mobitela s kojeg su poruke poslane pa se zbog toga nisu ni mogle koristiti kao dokazni materijal.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. Nije u pravu žalitelj kada smatra da je činjenično stanje po prvostupanjskom sudu pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

6. U pogledu žalbenih navoda kojima žalitelj ukazuje da presudom nije obuhvaćen dio odrađenih radova, da nije utvrđena vrijednost tih radova kao ni vrijednost utrošenog materijala, ističe se da te činjenice nisu od odlučnog značaja za ocjenu postojanja kaznenopravne odgovornosti okrivljenika zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 kada se ima u vidu po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje.

6.Iskaz oštećenika GĐ pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao životan i logičan jer je isti dosljedan u iskazivanju i uvjerljiv, pri čemu nisu utvrđen činjenice zbog kojih bi oštećenik imao interes neosnovano teretiti optuženika u ovome postupku. Temeljem navoda oštećenika proizlazi pravilno utvrđenim da je optuženik samo postavio cijevi na podu kupaonice i obavio hidroizolaciju terase te neke neznatne radove odnosno da je od ukupno ugovorenih radova, obavio njih oko 5%, a ti radovi koji su obavljeni, da su bili loše kvalitete tako da oštećenik nije mogao preseliti u svoju kuću već je i dalje ostao živjeti kao podstanar.

7.Odlučna je, kod ocjene radi li se o prijevarnom postupanju okrivljenika, činjenica da je isti od oštećenika primio novac za izvođenje radova na adaptaciji kuće, a te radove nikad nije izvršio niti je dobiveni novac vratio i to unatoč tome što na njegovoj strani nije bilo objektivnih okolnosti kojima bi takvo postupanje opravdao. Iz spisa proizlazi da je optuženik kroz cijelo inkriminirano razdoblje održavao oštećenika u nadi da će doći i obaviti dogovorene radove, koristeći pritom razne izgovore zbog čega ne može doći pa čak i izgovor da boluje od leukemije ("…morao sam na gastroskopiju…", "….primio sam jučer zadnju injekciju ove kemije za limfne čvorove…sutra u 8 smo gore…", "…još danas sam doma. Sutra u 8 dolazimo.", "Sutra smo tamo 100%. Ako sutra ne počnemo, vratit ću ti sav novac šta si mi dao.", "…kod doktorice sam, za dva tjedna moram na kemoterapiju…" i sl.).

8.Prema tome, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da je prijevarna namjera optuženika egzistirala već u trenutku dogovaranja izvođenja adaptacijskih radova, a radovi koji su doista i izvedeni su neznatni pa uz ostale utvrđene okolnosti nisu od utjecaja na odluku o ocjeni postojanja prijevarnog postupanja okrivljenika.

9. Nadalje, što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na optuženikov alat koji se, prema njegovim navodima, nalazi kod oštećenika isti nije bio predmetom odlučivanja u prvostupanjskom postupku, prema utvrđenju suda prvog stupnja nije od utjecaja za ocjenu kaznene odgovornosti okrivljenika niti odlučivanja o imovinskopravnom zahtjevu.

10.Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da se SMS poruke nisu mogle koristiti kao dokazni materijal jer nisu prikazane u obliku komunikacije već su prikazane kao ispis dolazne pošte pa nije vidljivo što je pisao i odgovarao oštećenik, te da u spisu ne postoje podaci o broju mobitela s kojeg su poruke poslane. Naime, spisu prileži CD sa snimkama 140 poruka koje je oštećenik primio od optuženika kao i službena bilješka koja je sastavljena 13. travnja 2019. u prostorijama Policijske postaje Opatija prilikom fotografiranja tih SMS poruka. U predmetnoj bilješci navedeno je da je mobitel vlasništvo oštećenika te da se fotografiraju poruke koje je primio od optuženika (list 39-40 spisa). Za ovaj postupak nije važan tijek komunikacije između optuženika i oštećenika već poruke koje je optuženik uputio oštećeniku, a iz kojih je razvidan kontinuitet i sadržaj njegovih izgovora u svezi neizvršavanja dogovorenih radova.

11.Sumirajući, dakle, sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da neosnovano optuženik u žalbi ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Protivno tome, prvostupanjski je sud ispravno izveo zaključak o postupanju optuženika, analizirajući i cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u odnosu s drugim dokazima te je na tako ocijenjenih dokaza utemeljio svoju odluku.

12.Budući da optuženik presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08, presudu ispitati i u pogledu odluke o kazni. Tako je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja te je pravilno optuženiku koji je svojim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, cijeneći kao olakotno njegovu raniju neosuđivanost i činjenicu da je otac dvoje malodobne djece o kojima je u obvezi skrbiti, a kao otegotno, iskazanu upornost u ostvarenju obilježja kaznenog djela koja se ogleda u činjenici da je oštećenika održavao u zabludi i uzimao novac na ime akontacije kroz razdoblje od nekoliko mjeseci te što u konačnici, do zaključenja rasprave, oštećeniku nije vratio ništa od novčanog iznosa koji je protupravno zadržao što sve upućuje na visok stupanj kriminalne volje, kao primjerenu, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci odnosno uvjetnu osudu kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 godine od pravomoćnosti, ne počini novo kazneno djelo. Izrečenom će se kaznom, i po mišljenju ovoga vijeća drugostupanjskog suda, ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja odnosno na primjeren će se način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak, a kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, utjecat će se na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

8.Slijedom svega navedenog, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti stoga je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Rijeka, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Saša Cvijetić