REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1851/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja PU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, OIB: 46377257342, Zagreb, Kišpatićeva 12, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dinka Šperande, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika SU, dipl. iur. tuženika, na ročištu za objavu presude 17. prosinca 2025.,

P r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 10.230,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.332,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.237,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 30,94 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 2.226,18 eura s naslova imovinske štete zbog izgubljene zarade s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. srpnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da se tužitelj u Centar za hitnu medicinu tuženika javio 1.1.2017. nakon što je ozlijedio oba koljena prilikom silaska sa stepenica i pada na pod. Na RTG snimci koljena se utvrđuje da nema prijeloma te se tužitelj otpušta kući s netočnom dijagnozom. Tužitelju nisu prepoznata puknuća tetiva četveroglavog mišića obje potkoljenice i to prilikom prvog pregleda 1.12017., kao niti prilikom naknadnih kontrolnih pregleda 9.1.2017., 18.1.2017., 20.1.2017., 23.1.2017. i 13.3.2017. Navedena ozljeda je specifična budući da dovodi do kliničkog ispada – nemogućnosti aktivnog ispružanja potkoljenica, što je valjalo prepoznati pri svakom pregledu. Opisana ozljeda tužitelju je dijagnosticirana tek na pregledu 6.4.2017. i to u drugoj zdravstvenoj ustanovi. Tužitelj je konačno operiran 24.4.2017., tri mjeseca prekasno, nakon čega je provodio dugotrajnu rehabilitaciju. Neprepoznavanje ozljede na vrijeme negativno je utjecalo na odgodu pravovremenog početka liječenja, kao i na znatno usporavanje postoperativne rehabilitacije.Tužitelj je više puta otpušten kući na kućno liječenje, ordinirane su mu neadekvatne fizikalne terapije, tužitelj više puta pada na pod, budući da su upute liječnika bile uspravljanje pacijenta kada za to nisu postojali uvjeti. Od ozljede pa do zakašnjele operacije, tužitelj je bio gotovo nepokretan, nije mogao ustati, kretao se u invalidskim kolicima i klinički status je bio sličan osobi sa nemogućnošću pokretanja nogu uslijed neurološkog oštećenja. Zakašnjeli operativni zahvat je doveo do produljenog oporavka pacijenta, budući da je tužitelj tijekom ta tri mjeseca bitno izgubio tjelesnu snagu, odnosno razvijenost mišića i ukupnu tjelesnu kondiciju. Inicijalna greška u prepoznavanju ozljede doprinijela je produljenom liječenju te izraženijim tegobama tužitelja u postoperativnom liječenju (rehabilitaciji). Nakon završenog liječenja tužitelju su zaostale trajne posljedice u vidu smanjene ukupne snage i pokretljivosti nogu, a zbog čega je ometena njegova ukupna pokretljivost, kao i opća životna i radna aktivnost. Zaostala je trajna funkcionalna insuficijencija donjih ekstremiteta umjerenog stupnja, osobito opterećenje mu predstavlja dugo hodanje, hodanje uzbrdo i nizbrdo, dizanje tereta, dok mu je trčanje i skakanje zapravo onemogućeno. Medicinska skrb koju je tuženik pružio tužitelju, kao pacijentu, nije pružena sukladno pravilima liječničke struke i dobre kliničke prakse, odnosno izostala je potrebna pažnja koja je mogla i morala osigurati rano prepoznavanje ozljede i posljedično adekvatno liječenje. Sve navedeno dovelo je do povrede prava osobnosti tužitelja, odnosno do nastanka neimovinske, ali i imovinske štete, a naknadu koje tužitelj potražuje tužbom. Kako tuženik kao poslodavac odgovara za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, tužitelj smatra kako nije sporna obveza tuženika za naknadu štete nastale predmetnim štetnim događajem. Isto tako, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, tuženik za liječničku grešku odgovara po principu subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja pretpostavlja, a za postojanje odgovornosti dovoljno je postupanje djelatnika tuženika s običnom nepažnjom, što tužitelj smatra da je u ovom štetnom događaju svakako slučaj (Odluka Ustavnog suda RH broj broj: U-III- 3002/2005 od 21.11.2007.). Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima za greške u medicini odgovara se po principu subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja pretpostavlja, stoga je na tuženiku (kao poslodavcu liječnika) teret dokazivanja da je liječenje tužitelja izvedeno sukladno pravilima struke.Tužitelj napominje kako za liječnike po prirodi stvari ne važi uvijek tzv. “standard izlječenja”, ali uvijek važi “standard postupanja” i upravo u slučaju povrede standarda postupanja postoji odštetna odgovornost liječnika, odnosno posljedično tuženika kao poslodavca. Tužitelj tvrdi da su u konkretnoj situaciji liječnici tuženika povrijedili “standard postupanja”, obzirom da su, osim navedenih počinjenih liječničkih grešaka i propustili pravovremeno poduzeti sve potrebne dijagnostičke i/ili terapijske postupke, a zbog čega je došlo do pogoršanja zdravlja tužitelja. Tužitelj smatra da mu je greškom u liječenju zaposlenika tuženika povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, učinjena mu je neimovinska šteta, a za što je odredbama Zakona o obveznim odnosima predviđena jedinstvena pravična novčana naknada. Uslijed propusta zaposlenika tuženika tužitelj je trpio nepotrebne fizičke bolove, smanjenje životne aktivnosti, naruženje i strah, sve kao posljedicu propusta u liječenju. S osnove pravične novčane naknade neimovinske štete tužitelj potražuje isplatu iznosa od 165.000,00 kn. Kao posljedica propusta u liječenju tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega drugih osoba, prvenstveno ukućana, kod svih poslova oko samozbrinjavanja. S osnove naknade imovinske štete uslijed tuđe pomoći i njege tužitelj potražuje isplatu iznosa od 28.000,00 kn. U razdoblju od 5 mjeseci prije privremene nesposobnosti za rad (kolovoz 2016. – prosinac 2016.) oštećenik je primao prosječnu neto plaću od 1.686,95 eura. U navedenom je razdoblju tužitelj od poslodavca primao i dnevnice (tužitelj je po zanimanju vozač kamiona). Tužitelj je prosječno primao iznos dnevnica od 288,00 eura mjesečno. Ukupno je tužitelj mjesečno primao iznos od 1.974,95 eura (plaća + dnevnice). Tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 2.1.2017. pa do 30.7.2018., a kao posljedica opisanih grešaka u liječenju. U navedenom je razdoblju, dakle kada je bio privremeno nesposoban za rad (ukupno 19 mjeseci, odnosno 575 dana), tužitelj primao ''dnevnu naknadu radi bolesti'' u iznosu od 44,63 eura dnevno. Tijekom razdoblja privremene nesposobnosti za rad tužitelj je uprihodio iznos od 25.662,25 eura (575 dana x 44,63 eura po danu = 25.662,25 eura), odnosno prosječan mjesečni iznos od 1.350.65 eura. Kako je navedeno, tijekom redovnog rada, prije privremene nesposbnosti za rad, tužitelj je mjesečno primao iznos od 1.974,95 eura. Tijekom privremene nesposobnosti za rad (2.1.2017. – 30.7.2018., ukupno 19 mjeseci), tužitelj je trebao primiti ukupan iznos od 37.524,05 eura (1.974,95 eura mjesečno x 19 mjeseci), međutim primio je ukupan iznos od 25.662,25. Razlika između navedena dva iznosa od 11.861,80 eura je imovinska šteta nanesena tužitelju. Tužitelj je mjesečno, tijekom 19 mjeseci, gubio iznos od 624,30 eura. Stoga s osnove naknade imovinske štete tužitelj potražuje isplatu iznosa od 11.861,80 eura, plativo u kunama na dan plaćanja te iznos od 28.000,00 kn s osnove tuđe pomoći i njege. Tužitelj po svim osnovama naknade štete ukupno potražuje iznos od 193.000,00 kuna te iznos od 11.861,80 eura, plativ u kunama na dan plaćanja. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342 tužitelju PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime naknade neimovinske štete iznos od 165.000,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16.7.2020. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim da mu na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 11.861,80 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos od 624,30 eura teče od 1.2.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.3.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.4.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.5.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.6.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.7.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.8.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.9.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.10.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.11.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.12.2017., na iznos od 624,30 eura teče od 1.1.2018., na iznos od 624,30 eura teče od 1.2.2018., na iznos od 624,30 eura teče od 1.3.2018., na iznos od 624,30 eura teče od 1.4.2018., na iznos od 624,30 eura teče od 1.5.2018., na iznos od 624,30 eura teče od 1.6.2018., na iznos od 624,30 eura teče od 1.7.2018., na iznos od 624,40 eura teče od 1.8.2018. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 28.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine te ističe da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj pregledan nakon akutne traume od 01.01.2017. zbog ozljede oba koljena prilikom pada niz stepenice. Također da je vidljivo da je bio bez neuroloških tegoba i ispada. S obzirom da je imao natučenja i otekline oba koljena posljedično ranijoj ozljedi od 01. 01. 2017. u okviru hitne neurološke ambulante je nakon isključenja neurološkog zbivanja učinjena indicirana traumatološka obrada. Po završenom pregledu i obradi uz preporuke i medikamentoznu terapiju s terminom kontrolnog pregleda traumatologa i savjetima da se u slučaju pogoršanja javi odmah prijevozom kolima saniteta je otpušten na kućno liječenje. Tuženik je predložio da tužitelj dostavi cjelokupni zdravstveni kartona te da tužitelj nije priložio valjanu dokumentaciju po kojoj osnovi traži visinu imovinske štete od 11.861,20 eura. Predložio da se za umješača na strani tuženika pozove Croatia osiguranje d.d. obzirom da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod istog. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se o ovoj parnici obavijesti Croatia osiguranje d.d. radi eventualnog stupanja u parnicu kao umješača na strani tuženika. Sud je obavijestio Croatia osiguranje d.d. o otpočetoj parnici u smislu članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Ovu obavijest Croatia osiguranje d.d. zaprimio je 31. kolovoza 2021., ali nije dostavio obavijest o miješanju u parnicu na strani tuženika.

4. Tužitelj je podneskom od 15. siječnja 2025. (stranica 285-287 spisa), a nakon provođenja medicinskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje:

• naknadu neimovinske štete u iznosu 10.230,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2020. do isplate,

• naknadu imovinske štete troškove izgubljene zarade u iznosu od 2.226,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 636,05 eura od 15.2.2017. do isplate, na iznos od 636,05 eura od 15.3.2017. do isplate, na iznos od 636,05 eura od 15.4.2017. do isplate te na iznos od 318,03 eura od 15.5.2017. do isplate,

• naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 1.332,00 eura sa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. Tuženik se na ročištu održanom 7. svibnja 2025. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe koje je učinjeno podneskom od 15.01.2025. u kojem su smanjeni tužbeni zahtjevi po pojediničnim utuženim vidovima štete.

6. U odnosu na navedeni prigovor tuženika valja reći da je tužitelj podneskom od 15.01.2025. smanjio tužbeni zahtjev, a predmetno smanjenje se u smislu članka 193. ZPP smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za što je potreban pristanak tuženika. Budući tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, sud je odlučivao o prethodno postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno o tužbenom zahtjevu iz tužbe kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 281.963,00 kuna (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici Građanskog odjela održane 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8) postavljenog u tužbi. Obzirom na promjenu valute u Republici Hrvatskoj prema Zakonu o uvođenju eura u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 58/22) navedeni iznos od 281.963,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro iznosi 37.422,92 eura.

7. Nadalje, valja navesti da je tužitelj podneskom od 23.05.2025. (stranica 302-303 spisa) povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade čemu se tuženik nije protivio odnosno na isto se nije očitovao. Stoga je u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva s naslova naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 2.216,18 eura (prema podnesku od 15.01.2025.) odlučeno kao u izreci rješenja na temelju odredbe čl. 193. ZPP.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja i zdravstveni karton tužitelja (stranica 7-30, 54-55, 112-121, 127-135, 144-150, 153- 159, 171-243 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja na njemačkom jeziku sa ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik, ugovor o radu za tužitelja na njemačkom jeziku s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik, obračunske liste za plaće za tužitelja na njemačkom jeziku s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (stranica 31-34, 39-92, 164-167 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (stranica 35-38 spisa), odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku (stranica 93-95 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev tužitelja (stranica 96 i 98 spisa), račun stalnog sudskog tumača za njemački jezik Albina Mihalića (stranica 97 spisa), saslušao svjedoke CU, HU i ĐU te tužitelja kao stranku (stranica 252-255 spisa), proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. med. Mladenu Miškulinu, specijalistu ortopedije (stranica 265-278 spisa) i saslušao vještaka Mladena Miškulina (stranica 297-299 spisa).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog propusta u liječenju u smislu članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) kojim je propisano da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11. Tuženik, s obzirom na djelatnost koju obavlja, odgovara po načelu predmnijevane (presumirane) krivnje u smislu članka 1045. stavak 1. ZOO-a. To znači da je na tužitelju teret dokazivanja štetne radnje ili propusta i postojanja štete, a na tuženiku je teret dokazivanja da do štete nije došlo njegovom krivnjom, odnosno tuženik mora dokazati da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke i da do štete nije došlo niti zbog obične nepažnje njegovih djelatnika.

12. Radi utvrđivanja načina, tijeka i okolnosti liječenja saslušan je svjedok ĆU, liječnik, koji je iskazao da se ne sjeća samog tužitelja i događaja već se podacima informirao iz bolničkog informatičkog sustava. Naveo je da je bio dežurni liječnik kada je tužitelj došao na hitni prijem i klinički mu je utvrđena bolnost oba koljena te otok bez koljenskog izljeva. Zbog sumnji u koštanu traumu upućen je na RTG obradu kojom je isključena koštana trauma, dobio je lijek protiv bolova te je upućen traumatologu. Dakle, tužitelj je iz Hitnog prijema otpušten s radnom dijagnozom distorzija oba koljena. Radna dijagnoza znači da se čeka da se otok i bolovi regrediraju odnosno povuku, zatim ide daljnja obrada o spec. traumatologu. To znači da je tužitelja otpustio kuči i naručio ga za idući termin kod traumatologa. Ovo je bilo 1. siječnja 2017., a misli da ga je naručio kod traumatologa 9. siječnja 2017. te je sve to normalna i redovita procedura u bolnici dok kasnije nije bio uključen u liječenje tužitelja.

13. Radi utvrđivanja načina, tijeka i okolnosti liječenja saslušan je svjedok HU, liječnik, koji je iskazao da se ne sjeća tužitelja, ali kada je dobio poziv za raspravu je pogledao podatke u bolničkom informatičkom sustavu te je potvrdio da je prvi puta vidio tužitelja 09. siječnja 2017. kada ga je pregledao. Utvrđeno je da svjedok kod sebe ima nalaz od 09.01.2017. koji je identičan nalazu sa stranice 8 spisa te je potvrđen sadržaj tog nalaza. Tužitelju je napravljena RTG pretraga oba koljena, te nisu utvrđeni tragovi koštane traume kao što nisu utvrđeni indirektni pokazatelji ligamentarnog i tetivnog aparata koljena. Utvrđeno je da su zglobna tijela kongruentna, a to znači da svaki zglob "mora pasati" jedno tijelo mora pasati savršeno na drugo. Ukoliko ne paše znači da postoji iščašenje zgloba ili ozljeda tetivnog ili ligamentarnog aparata koji se indirektno mjeri određenim skorovima. Iz nalaza proizlazi da nisu postojali razlozi za daljnju obradu niti liječenja po spec. traumatologu te je bolesnik upućen na kontrolni pregled kod liječnik opće medicine odnosno da se u slučaju pogoršanja javi u hitnu službu. 18. siječnja 2017. tužitelj je od strane svog liječnika upućen u hitnu službu, neurološku ambulantu te je u pogledu toga sačinjena nalaza od 18. siječnja 2017. Tužitelja je pregledao nakon neurologa, napravljen mu je rentgen koji je bio istovjetan kao zadnja dva puta, zatim UZV, punkcija koja je utvrdila obostrani izljev krvi. Sve učinjeno je navedeno u nalazu i radi se redovitom protokolu liječenja. Kod tužitelja je postojao puni opseg pokreta koljena što isključuje ozljedu tetivnog aparata, znači da je uredan stabilitet koljena zbog čega je tužitelj upućen kući, preporučeno mu je mirovanje i naručen je za kontrolni pregled za dva dana. Nakon toga je tužitelj vidio 13. ožujka 2017., a o pregledu govori nalaz te je upućen u hitnu službu na daljnju dijagnostičku pretragu nakon čega svjedok više nije sudjelovao u liječenju tužitelja.

14. Radi utvrđivanja načina, tijeka i okolnosti liječenja saslušana je svjedokinja ĐU, liječnica, koja je iskazala da se ne sjeća tužitelja, ali je u bolničkom informatičkom sustav provjerila i utvrdila da je jednom bila na konzilijarnom pregledu tužitelja koji je obavljen 13. ožujka 2017. Svjedokinji je predočen nalaz od 13. ožujka 2017. te je ista potvrdila da se isti odnosi na konzilijarni pregled. Taj dan je bila u hitnom prijemu i nju su kolege s kirurgije pozvali da kao neurolog pregleda tužitelja te je to redovita procedura kada kolege zaključe da pacijenta treba pregledati liječnik druge specijalnosti, a u slučaju tužitelja koji se žalio na bolove u leđima kolege su zaključile da treba i pregled kod neurologa. Tom prilikom utvrđeno je da tužitelj nije imao neuroloških ispada koji bi zahtijevali hitnu neurološku obradu, a dio neurološkog pregleda je i pregled ekstremiteta i nije nađeno ispada koji bi upućivali na akutno neurološko zbivanje.

15. Tužitelj je iskazao da je prilikom silaska sa stepenica pao i ozljedio oba koljena. Nije mogao ustati te je po njega došla Hitna pomoč i odvezla ga u KBC Rebro gdje je pregledan. Poslije RTG-a dr. ĆU rekao mu je da ništa nije slomljeno i da pokuša ustati. On je rekao da to neće ići, ali su on i tehničar gotovo nasilno spustili njegove noge s bolničkog kreveta i tražili da ustane. Pokušao je ustati i onda je pao, odnosno spustio se cijelom svojom težinom i osjetio strahovitu bol u lijevom koljenu. Sumnjao je da mu je tada pukao mišić u lijevom koljenu. Po uputi je kod kuće mirovao, stavljao hladne obloe i ponovno se javio na pregled 9. siječnja 2017. kada su mu ponovno napravili pregled, RGT i rekli da mu ništa nije puklo i uputili ga ponovno kući. Nakon par dana njemu je liječnik opće prakse da nešto nije u redu jer je on dolazio njemu kući i uputio ga na hitni prijem. Tamo su ga ponovno pregledali, uputili ga neurologu, koji ga je pregledao, rekli su mu da mu nije ništa i da im nije jasno zašto ne hoda. Tužitelj je cijelo vrijeme govorio da ne može stajati, da ne može dići noge, da uopće ne može pomaknuti noge, ali ga nitko nije ozbiljno shvaćao. U ležećem položaju nije mogao ni malo ispružiti niti podići niti jednu nogu, to je govorio liječniima, a jedan od liječnika mu je rekao da će to moći ako smršavi pola svoje težine. Na kraju su mu rekli da su mu atrofirali mišići i da mora angažirati fizioterapeuta. Angažirao je fizioterapeutkinju koja je dolazila tužitelju doma i koju je sam plaćao, međutim i dalje nije mogao stajati na noge, govorio je i njoj da nešto nije u redu, ali su ga svi uvjeravali da je do njega i da mora pokušati. Slali su ga na CT kralježnice koji je obavio privatno u poliklinici AVIVA jer nije mogao čekati redovito naručivanje na teret HZZO. Utvrđeno mu ne oštećenje kralježnice, ali ne takvo da ne bi mogao hodati. Išao je i na pikanje živaca. Nakon što je drugi puta pao na kuk i nakon svih odlazaka u bolnicu zaključio je da treba tražiti drugo mišljenje jer više nije znao tko je tu lud. Informirao se kod koga da ode te se naručio privatno kod dr. FU polikliniku Aviva koji dolazi iz Polikolinike Borisa Nemeca iz Matulja. Došao je u kolicima, nije moga hodati, a taj doktor ga je primio za koljeno za dva prsta, rekao da napnem mišić i odmah rekao da nema šanse da hoda bez operacije i da su mu odvojeni kvadricepsi od patele koljena. Također je rekao da svaki kirurg treba osjetiti pod prstima i da za to ne treba nikakav poseban pregled. Rekao mu je da potvrdu dijagnoze treba napraviti MR pretragu što jej i naprvio u Poliklinici Aviva te je MR potvrdio tu dijagnozu. Operiran je u bolnii u Virovitici, htio je biti operirann u Poliklinici Boris Nemec, ali za to nije imao novaca. Kroz cijelo vrijeme je trpio bolove jer je pri svakom pokušaju da ispruži koljeno, da hoda, da napravi bilo kakav pokret, tužiteljaje jako boljelo. Bio je i jako uplašen zbog egzistencije i hoće li moći ikada hodati. Bila mu je potrebna pomoć druge osobe jer nije mogao hodati. Pomoć su mu pružale supruga i kćer, pomoć se sastojala oko kretanja, spremanja hrane, pomoganja oko osobne higijene jer je ležao na krevetu i bio nepokretan. Za cijelo vrijeme je bio na bolovanju koja naknada je bila puno niža od plaće koju je primao. Prije je ostvarivao plaću od oko 1.900,00 eura, a naknada za vrijeme bolovanja iznosila mu je oko 970,00 eura. Liječio se u Njemačkoj i to 2019. odnosno liječio se ukupno 28 mjeseci. Radio je u Njemačkoj i ozljedio se u Hrvatskoj tijekom godišnjeg odmora. Počeo je ponovno raditi 2. svibnja 2019. u Njemačkoj.

16. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer u njihovim iskazima nema proturječnosti ni nedorečenosti obzirom na to da su iskazivali o načinu i postupanju prilikom liječenja tužitelja, a njihovi iskazi suglasni su sa dokumentacijom priloženom spisu.

17. Sud je prihvaito iskaz tužitelja jer je iskazivao okolnosno o svom zdravstvenom stanju nakon pada i ozljede koljena, a njihov iskaz potkrijepljen je dokumentacijom priloženom spisu te sud u istom iskazu ne nalazi proturječnosti ili nedosljednosti.

18. Radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medinsko vještačenje po vještaku dr. med. Mladenu Miškulinu koji je u nalazu i mišljenju naveo da je 07. 10.2024. pregledao tužitelja nakon uzimanja detaljne anamneze. Unutar ordinacije hoda sa vidnim šepanjem, nosi čarape za vene. Vidljivi postooperativni ožiljci desno dužine 23 cm, lijevo 24 cm u prednjim dijelovima koljeana. Oba koljena suha, hladna, prazna, stabilne pune pokretljivosti, desno snaga kvadricepsa 4/5 lijevo 5/5, rtg obrada 05/04/17 RTG obrada obostrana kompletna ruptura tetiva kvadricepisa. Tužitelj je 01.01.2017. zadobio ozljedu oba koljena i to puknuća tetiva m.kvadricepsa obostrano. Unatoč višestrukim pregledima u KBC Zagreb, njih ukupno 8, ozljeda sve do 23 ožujka 2017. nije dijagnosticirana niti liječena. Navedeno predstavlja liječničku grešku u vidu propusta pravovremenog poduzimanja svih potrebnih dijagnostičkih i/ili terapijskih postupaka tijekom liječenja tužitelja. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti. s time da uslijed liječničke greške nije došlo do umanjenja opće životne i radne sposobnosti. Umanjenje životne i radne sposobnosti tužitelja vezano je uz ozljedu.U štetnom događaju kod tužitelja je bio prisutan sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 01. siječnja 2017. do 21. travnja 2017. Daljnji strah koji je bio prisutan kod tužitelja vezan je uz liječenje posljedica ozljeda. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 17 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 18. siječnja 2017. do 21. travnja 2017. Svi drugi bolovi koje je tužitelj trpio tijekom liječenja vezani su uz ozljedu. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju bila je potrebna u periodu od 01. siječnja 2017. do 21. travnja 2017. i to u opsegu od 3 sata dnevno. Daljnja tuđa pomoć potrebna tijekom liječenja vezana je uz ozljedu. Kod tužitelja uslijed liječničke greške nije zaostalo naruženje. Vještak smatra da je bolovanje u periodu od 2. siječnja 2017. do 21. travnja 2017. uzrokovano liječničkom greškom. Bolovanje nakon navedenog datuma uzrokovano je ozljedom.

19. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 15.01.2025. specificirao tužbeni zahtjev, dok je tuženik podneskom od 09.01.2025. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka osim u dijelu da nije došlo do smanjenja životne i radne sposobnosti tužitelja i da nije zaostalo trajno naruženje. Tuženik je prigovorio da se u spisu ne nalaze MR snimke sačinjene u Poliklinici Aviva na koje se poziva vještak i tužitelj pozivaju te je predložio sudu da obveže tužitelja na dostavu navedenih snimki kako bi se vještak o istima mogao očitovati, a tuženik izvršiti uvid u iste. Tuženik je istaknuo prigovore i predlaže da se vještak na iste očituje te prigovara nalazu i mišljenju u dijelu koji se odnosi na sekundarni strah, bolove srednjeg i jakog intenziteta i tuđu pomoć jer smatra da su previsoko određeni, a vještak je propustio obrazložiti utvrđeni omjer vidova štete.

20. Radi obrazloženja nalaza i mišljenja te odgovora na prigovore tuženika sud je saslušao vještaka dr. med. Mladena Miškulina koji je iskazao da nakon što je izvršio uvid u podnesak tuženika u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Glede navoda tuženika da je tzv. Insall-Salvati indeks uredan kod potpunih ruptura kvadricepsa naveo je navedeno apsolutno netočno jer je to indeks koji se odnosi na omjer udaljenosti između vrška patele i hvatišta patelarnog ligamenta, a u odnosu na dužinu patele sve mjereno na sagitalnim RTG snimkama. Dakle, taj indeks se ne mijenja u slučaju rupture tetive kvadricepsa. Nadalje, činjenica da je tužitelj korpulentne građe te činjenica da je u koljenima imao izljev ne opravdava nepostavljenu dijagnozu na vrijeme. Ista se klinički čak i u tako adipoznog pacijenta može klinički sa gotovo sto postotnom sigurnošću dijagnosticirati, a u slučaju sumnje te uz nalaz ultrazvuka u kojem radiolog govori o UZV pregledu otežanom konstitucijom bolesnika, ali ipak navodi da se zadnji dio tetiva kvadricepsa ne vizualizira odnosno" koliko je dostupno analizi tetive kvadricepsa prate se u kontinuitetu sve do distalne trećine" potrebno je odmah zatražiti MR snimanje što djelatnici tuženika nisu zatražili već je po prvi puta sumnju postavio dana 23.03.2017. ortoped u drugoj ustanovi te je indicirao MR pretragu. Vezano za opseg pokreta koljena kod tužitelja prema dokumentaciji od 18.01.2017. i upućuje li to na zadobivanje predmetne rupture, vještak je naveo da je opseg pokreta po navodima kirurga bio 0-120 stupnjeva, no međutim, opseg pokreta ne igra apsolutno nikakvu ulogu u dijagnozi rupture tetiva kvadricepsa, potrebno je bilo testirati snagu mišića kvadricepsa što nije učinjeno. Vezano za nalaz od 13.03.2017. da tužitelj noge simetrično održava u antigravitacijskom položaju i govori li to u prilog predmetne rupture vještak je naveo da antigravitacijski položaj je položaj sa nogama savijenim u kukovima pod 90 stupnjeva te koljenima pod 90 stupnjeva i manje. Navedeno je moguće održavati jer se fleksija koljena odnosno ekstenzija pod opterećenjem izvodi od 90 stupnjeva prema 30-40 stupnjeva ekstenzije uz mišiću vastus medialis i vastus lateralis, a preko njihovih retinakulumom odnosno hvatištima na zglobnoj čahuri tako da čak i u slučaju potpune rupture kvadricepsa moguće je održavati antigravitacijski položaj. Vezano za stabilizaciju zdravstvenog stanja kod tužitelja u odnosu na kompletno njegovo liječenje vještak je naveo da je liječenje završeno sa danom 21.09.2018. te smatra da je bolovanje u periodu od ozljeđivanja do 21.04.2017. uzrokovano propustom u liječenju, dok sva druga eventualna bolovanja nakon 21.04.2017. ulaze u redovito bolovanje povodom liječenja tužiteljeve ozljede. Vezano za bolove i strah, odnosno je li tužitelj trpio bolove i strah cijelo vrijeme ili povremeno, vještak je naveo da su bolovi i strah koje je tužitelj trpio kumulativnog karaktera te ih je tužitelj trpio cijelo vrijeme od 01.01.2017. do 21.04.2017.

21. Tuženik je ostao kod svih iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje te je predložio provođenje novog vještačenja.

22. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja, jer u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Mladena Miškulina ocjenjujući ga stručnim, jasnim i obrazloženim. Vještak je vrlo jasno i detaljno izradio nalaz i mišljenje opisujući zdravstveno stanje tužitelja, koje su pretrage provedene odnosno da unatoč višestrukim pregledima kod tuženika sve do 23. ožujka 2017. nije dijagnosticirana niti liječena ozljeda oba koljena koje je prilikom pada od 01. siječnja 2017. zadobio tužitelj u vidu puknuća tetiva m. kvadricepsa obostrano. Vještak je saslušan na ročištu održanom 7. svibnja 2025. na kojem je detaljno odgovorio na sve primjedbe tuženika vezano za nalaz i mišljenje s time da je vezano za MR snimke sačinjene u Poliklinici Aviva vještak, a koje je tužitelj dostavio podneskom od 07.02.2025. vezano za prigovore tuženika, u dopisu od 04.02.2025. naveo da je tijekom izrade nalaza i mišljenja izvršio uvid u MR snime od 05.04.2017. kako je to navedeno u "klinički" dio nalaza.

23. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj prilikom pada zadobio ozljedu oba koljena u vidu puknuća tetiva m. kvadricepsa obostrano te da unatoč izvršenim pregledima kod tuženika i navodima tužitelja da ne može stajati na nogama odnosno da ne može hodati, navedena ozljeda nije dijagnosticirana niti liječena sve do 23. ožujka 2017. kada se tužitelj obratioi privatnoj zdravstvenoj ustanovi koja je dijagnosticirala navedenu ozljedu čime se zabrinutost tužitelja za zdravstveno stanje pokazala ispravnom. Ovakvo zdravstveno stanje tužitelja i ozbiljnost situacije propustili su uočiti djelatnici tuženika u čemu se direktno očituje njihov propust u postupanju.

24. Prema tome, sud u cijelosti prihvaća zaključak vještaka da je u postupanju djelatnika tuženika došlo do propusta u liječenju tužitelja jer djelatnici tuženika nisu unatoč višestrukim pregledima tužitelja dijagnosticirali i liječili ozljedu tužitelja u vidu ozljede oba koljena tužitelja i to puknuća tetiva m. kvadricepisa obostrano. Stoga, sud smatra da postoji odgovornost tuženika da nadoknadi štetu tužitelju zbog pogreške u liječenju sukladno članku 1045. ZOO-a.

U odnosu na naknadu neimovinske štete

25. Vještak je mišljenja da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 17 dana te bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 18. siječnja 2017. do 21. travnja 2017., dakle 93 dana, dok drugi bolovi koje je tužitelj trpio vezani su uz ozljedu. Kod tužitelja je u štetnom događaju bio prisutan sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 01. siječnja 2017. do 21. travnja 2017., dakle 111 dana, dok je daljnji strah kod tužitelja bio prisutan vezano uz liječenje posljedica ozljeda. Kod tužitelja nije došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti uslijed liječničke greške već je umanjenje životne i radne sposobnosti vezano za ozljedu, dok kod tužitelja uslijed liječničke greške nije zaostalo naruženje.

26.Na temelju provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO- a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a.

27. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a. Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj pretrpio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 01. siječnja 2017. do 21. travnja 2017., dakle, 111 dana dok je daljnji strah vezan uz liječenje posljedica ozljeda zbog čega sud ocjenjuje da mu pripada naknada od 4.600,00 eura. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj ukupno trpio fizičke bolove jakog intenziteta 17 dana te fizičke bolove srednjeg intenziteta od 18. siječnja 2017. do 21. travnja 2017., dakle, 93 dana zbog čega sud ocjenjuje da mu pripada naknada od 5.600 eura.

28. S obzirom na tako utvrđenu dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova te u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, ovaj sud je u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 10.200,00 eura, dok je odbio zahtjev za iznos od 30,94 eura kao neosnovan sa pripadajućim zateznim kamatama zbog čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

29. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Tužitelj zatezne kamate potražuje tekuće od 16. srpnja 2020. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev 13. srpnja 2020., a koji je tuženik zaprimio 15. srpnja 2020. (stranica 98 spisa) i na koji je tuženik odgovorio dopisom od 24. studenoga 2020. (stranica 96 spisa), otklanjajući svoju odgovornost. Stoga su tužitelju sukladno navedenoj zakonskoj odredbi na dosuđeni iznos neimovinske štete od 10.200,00 eura dosuđene zatezne kamate tekuće od 16. srpnja 2020. do isplate (danom podnošenja pisanog zahtjeva). Visina stope zakonskih zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

U odnosu na naknadu imovinske štete

30. Prema članku 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, odnosno isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade imovinske štete. Tužitelj sukladno članku 1095. stavak 1. ZOO-a ima pravo na naknadu troškova liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Obveza pravične novčane naknade za imovinsku štetu temeljem članka 1086. ZOO-a smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužitelj potražuje naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 1.330,30 eura.

31. U odnosu na potrebu za tuđom pomoći i njegom vještak dr. Mladen Miškulin je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 21. travnja 20178. i to 3 sata dnevno, dakle, kroz 111 dana. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je bila potrebna pomoć druge osobe jer nije mogao hodati. Pomoć su mu pružale supruga i kćer, pomoć se sastojala oko kretanja, spremanja hrane, pomoganja oko osobne higijene jer je ležao na krevetu i bio nepokretan. Uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima živi tužitelj za jedan sat tuđe pomoć i njege u iznosu 4,00 eura po satu, za ukupno 333 sata, a primjenjujući članak 223. ZPP-a, sud je na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio tužitelju iznos od 1.332,00 eura.

32. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (članak 1086. ZOO). Tužitelj ne tvrdi da je pomoć i njegu plaćao prije podnošenja tužbe, već je sud utvrdio cijenu sata tuđe pomoći u vrijeme zaključenja glavne rasprave, pa stoga tužitelju pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći od dana presuđenja odnosno od 17. prosinca 2025. do isplate u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a (ovakvo pravno shvaćanje o dospijeću ovog vida štete zauzeo je Županijski sud u Bjelovaru u presudi poslovni broj Gž-1130/2021 od 8. studenoga 2021.).

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je 100% uspio u osnovi i 30,81% u visini (imajući u vidu da se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva te da je tužitelj tužbom potraživao iznos od 281.963,00 kuna odnosno prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro iznos od 37.422,92 eura). Stoga tužiteljev uspjeh u sporu iznosi 65,40% (100+30,81=130,81:2=65,40). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 34,6% (100% - 65,40% uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 30,8% (65,40% uspjeha tužitelja umanjeno za 34,6% uspjeha tuženika).

34. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 7/8 OT-a 100 bodova), sastava tužbe (Tbr.7/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 09.05.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 05.09.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 28. 09. 2023. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska 15.01.2025. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 07.05.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu od 03.11.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova) ukupno 800 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura, 1.600,00 eura i pdv 25% od 400,00 eura odnosno 2.000,00 eura, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 210,34 eura i zatražene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 184,34 eura tako da sveukupni trošak tužitelja iznosi 2.394,68 eura. Obzirom na uspjeh tužitelja u postupku tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 737,56 eura, uvećan za trošove predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 500,00 eura odnosno ukupno 1.237,56 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

34.1. Tužitelju je priznat trošak predujma za medicinsko vještačenje u cjelokupnom iznosu jer je isto bilo potrebno obzirom je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, dok nije priznat trošak prijevoda dokumentacije sa njemačkog na hrvatski jezik u iznosu od 311,90 eura obzirom na to da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu, a upravo je tužitelj navedenu dokumentaciju priložio kao dokaz svojih navoda o zaposlenosti i visini odnosno smanjenju zarade koju je trpio usljed ozljeđivanja.

35. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

36. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen je primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1.Pun. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu 420,68 eura

2.Tuženiku