1           Poslovni broj: 10 Us I-932/2023-5

 

 

Poslovni broj: 10 Us I-932/2023-5

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

               Upravni sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Danici Vučinić, uz sudjelovanje Petre Horvat, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d. o. o., sa sjedištem u S. I. Z., T. …, zastupan po opunomoćenici I. Z., odvjetnici u K., T. h. b. …, protiv tuženika Ministarstva financija,  Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, zastupan po službenoj osobi S. Č., radi poreznog nadzora,  23. listopada 2023.,

  

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija,  Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/184, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. kolovoza 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, KLASA: UP/I-471-02/21-01/137, URBROJ: 513-07-22-22-18 od 11. ožujka 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

           

Obrazloženje

 

 1. Rješenjem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, KLASA: UP/I-471-02/21-01/137, URBROJ: 513-07-22-22-18 od 11. ožujka 2022., tužitelju je utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za 2019. i za razdoblje od 1. siječnja do 31. kolovoza 2020., te poreza na dobit za 2019., kako je to navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja, te je naloženo tužitelju da na za to propisan račun uplati naprijed navedene iznose i da provede odgovarajuća knjiženja u poslovi knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice i odredno je da ne sna nepravodobno uplaćeni iznos obračunatih davanja obračunava zatezna kamata od dana izvršnosti rješenja do dana uplate n a propisan račun, te je određen rok od 8 dana za izvršenje pobijanog rješenja od dana njegove izvršnosti uz upozorenje ukoliko ne izvrši uplate u roku da će se naplata izvršiti ovrhom.

 

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/22-01/184, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. kolovoza 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika,  te u bitnome navodi da ovlaštene službene osobe Porezne uprave u provođenju nadzora nisu postupali sukladno odredbama članaka 6, 9, 79. stavak 4. i 5., članka 88. stavak 1. i članka 88 stavak 1. Općeg poreznog zakona, te da je u prigovoru na Zapisnik i u žalbi na porezno rješenje dostavio sve dokaze za koje ga tereti Područni ured Zagrebačke županije i Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak. Navodi da je propušteno izvršiti inventuru žitarica, kukuruza i dr. kod svih povezanih društava izvršio inventuru žitarica, kukuruza i dr. i što nije izvršena inventura svinja kod čega bi se utvrdilo koje svinje su za tov, a koja su za vlastiti uzgoj za sva povezana društva jer da su Obavijesti o nadzoru za sva povezana društva bila uručena odgovornim osobama skoro u isto vrijeme. Navodi kako je nepobitna činjenica da je inspektor J. V. bio kod njih 17. prosinca 2020. na izuzimanju poslovne dokumentacije za 2019 i 2020. za koju da je izdao Potvrdu koja se odnosi na A. l. d. o. o. Što se tiče navoda da je navedenom onemogućen popis žitarica i svinja da je netočan. Inspektoru da je od strane supruge S. T. bilo rečeno da se prije brojanja svinja prema zakonskim propisima prije toga treba okupati i obući posebno odijelo, a porezni inspektor da je nakon upoznavanja što treba prije toga učiniti je odustao od brojanja svinji. Isto tako, što se tiče ulaska u silose inspektora, direktor S. T. da je upoznao inspektora, a ne onemogućio da su stube pomoću kojih se dolazi do vrha silosa veoma klizave, te da postoji mogućnost ozljede zbog pada, nakon čega da je inspektor sam odustao od očevida. S obzirom da je inspektor tražio usmeno da se izvrši očevid brojenja svinji i stanje žitarica u silosu da je trebao sukladno članku 79. OPZ-a o usmenoj obavijesti sastaviti zabilješku da je bio onemogućen očevidu, a ista da mora sadržavati imena i prezimena nazočnih osoba, mjesto, dan i bitan sadržaj obavijesti, a potpisuju je službena osoba i osoba koja daje obavijest. Inspektor da nije napravio zabilješku te njegovi navodi da je bio onemogućen u očevidu da su prije svega netočni, nemaju snagu dokaza kao ni zakonsko uporište u članku 79. OPZ. Kad su u pitanju stanja zaliha žitarica za koje porezno tijelo tvrdi da ih nema, a da su sve fakture koje se odnose na žitarice fiktivne, da je netočno, da žitarice postoje temeljem rješenja Trovačkog suda koje da su podijeljene kod podjele A.-p d. o. o. na sva povezana društva 2013. kao i pripajanijem A.-p. d. o. o. povezanom društvu I.-p. d. o. o. i sva povezana društva da su u svojim poslovnim knjigama proknjižila zalihe prema rješenjima Trovačkog suda 2013. i 2015. U Zapisnicima o poreznim nadzorima da je izvršen uvid u Inventurne liste na dan 31. prosinca 2017., koje da se koristilo kao početno stanje na dan 1. siječanj 2018., da su proknjižene sve ulazne fakture na skladište za 2018.  kao zaduženje i da je proknjižen sav izlaz (razduženje) iz skladišta na temelju IR-a ili za korištenje žitarica za vlastite potrebe tova svinja. Na temelju prikazanih analiza (vidi tabele uz prigovore) za sve navedene godine kod svih povezanih društava porezni nadzor da je trebao iste provjeriti na temelju predočene dokumentacije od stavke do stavke. Na temelju provjere navedenih analiza porezni nadzor da je trebao razmotriti rezultate provjere s knjigovođom i odgovornim osobama poreznih obveznika i utvrditi točno stanje zaliha. Posebno naglašava da poreznom nadzoru uopće nisu jasni vlasnički listovi za žitarice pa su i konstatacije poreznog nadzora potpuno netočne, a sve zbog toga jer da službena osoba jednostavno ne želi razmatrati njihova objašnjenja i pojašnjenja za pitanja koja su joj nejasna. U konkretnom slučaju vlasničke listove da je izdala A. t. d. d. 2013. i 2014. koje da je vlasnik žitarica prije podjele A.-p. d. o. o., a žitarice da se fakturiraju prilikom isporuke A.-p. d. o. o., a nakon pripajanja A.-p. d. o. o. povezanom društvu I.-p. d. o. o. 2015. da I.-p. d. o. o. prodaje žitarice povezanim društvima A. l. d. o. o., A. d. o. o. i M. d. o. o. U vlasničkom listu da također stoji da A.-p. d. o. o. može do određenog roka bez naknade koristiti skladišni prostor. Nakon isteka roka skladištenja žitarica u skladištima koja su navedena u vlasničkim listovima žitarice da se prazne iz navedenih silosa skladište u silose povezanog društva I.-p. d. o. o. za koji postoji Ugovor o najmu silosa, i u silosima M. d. o. o. za koji postoji također Ugovor o najmu silosa. Porezni nadzor da je putem dodatne obavijesti tražio od dobavljača S. d. o. o. V., A. d. d., B. plus d. o. o. za M. d. o. o. za 2019. i 2020. Porezni nadzor da je krivo tražio dodatne obavijesti od navedenih dobavljača za 2019. i 2020. jer da je do 2015. s A. t. d. d. poslovni odnos imao A.-p. d. o. o.. a od 2015. povezana društva da nemaju poslovni odnos sa navedenim dobavljačima kolima su dostavljene dodatne obavijesti. S obzirom da su gotovo istovremeno bile u nadzoru sve naše firme koje su smještene na istom mjestu, gdje je kompletna poslovna dokumentacija, uz poslovnu suradnju objašnjavanju i opsluživanju službene osobe od strane knjigovođe ne bi došlo do krivih zaključaka pa i do krivog obračuna novoutvrđenih obveza od strane poreznog nadzora. Porezno tijelo za četiri firme da ne može stručno i kvalitetno obavljati nadzor iz službenih prostorija Porezne uprave bez objašnjenja knjigovođe o pojedinim nejasnim pitanjima koje se javljaju poreznom nadzoru u tijeku nadzora, a da se komunikacija sa strankom vodi putem e-maila i telefona uz prethodno donošenje kompletne poslovne dokumentacije cca 80 registratora od strane poreznog obveznika u službene prostorije Porezne uprave. Tužitelj pobija sve utvrđene porezne obveze konstatirane sistematično i detaljno kroz cijelo rješenje, te nastavno obračunate zatezne kamate i na tako utvrđene obveze zbog nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, postupovnih odredbi, te da porezno tijelo nije prihvatilo niti jedan dokaz koji su dostavili u Prigovoru na Zapisnik od 22. siječnja 2022., da nije postupilo po odredbama Općeg poreznog zakona čime da je donijelo potpuno krive zaključke i na temelju toga krivo i netočno obračunalo porezne obveze, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svojim navodima iz  obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

 

               5. U ovom sporu provedena je rasprava 16. listopada 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tužitelja osobno, te službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 22/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

6. Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te prigovara samom postupku na koji je proveden način i smatra da nije postupljeno po pravilima postupka, da nije točno utvrđeno činjenično stanje, da je postupano protivno odredbi članka 6. i 121. stav. 2. OPZ-a, da je rješenje donijeto na osnovu dopisa MUP-a i USKOK-a, te da je postupano i protivno odredbi članka 62. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 71/15 i 104/17), koji da u stavku 3. propisuje da se vjerovniku koji u skladu s potvrđenim pred stečajnim postupkom sporazumno potpisuje tražbinu od dužnika, iznos otpisane tražbine utvrđuje kao porezno priznati rashod.

 

              7. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te napominje da se porezni nadzor provodi isključivo na temelju vjerodostojne dokumentacije, da stanje zaliha se ne može utvrditi vizualno već da to mora biti vidljivo u poslovnim knjigama tužitelja, te napominje kako se vodio i vezani nadzor iz kojeg je proizašla i obveza plaćanja poreza tužitelju.

 

              8. Zakonski zastupnik tužitelja je istaknuo kako je poreznim nadzorom utvrđeno da uopće ne postoje zalihe što da nije točno kao što je netočno da uopće ne postoji proizvodnja.

             

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

 

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

11. Iz spisa predmeta upravnog spora proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik 20. prosinca 2021., na koji je tužitelj uložio prigovor, koji prigovor prvostupanjsko tijelo nije prihvatilo, te je 11. ožujka 2022. donijelo ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje.

 

12. Odredbom članka 6. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost  („Narodne novine“, broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZPDV), propisano je da je porezni obveznik svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

 

13. Odredbom članka 29. ZPDV-a, propisano je da je »Oporezivi događaj« događaj na temelju kojeg su ispunjeni pravni uvjeti potrebni za nastanak obveze obračuna PDV-a (stavak 1.).  »Obveza obračuna PDV-a« nastaje u trenutku kada Porezna uprava temeljem odredbi ovoga Zakona ima pravo potraživati PDV od osobe koja ga je obvezna platiti, iako je vrijeme plaćanja PDV-a odgođeno (stavak 2.).

              14. Odredbom članka 30. stavak 1. i 6. ZPDV-a, propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Ako je isporuka dobara ili usluga obavljena, a nije izdan račun, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj.

15. Odredbom članka 57. stavak 1. i 2. ZPDV-a, propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti.  Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

16. Odredbom članka 58. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.             

17. Odredbom članka 78. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da je svaki porezni obveznik obvezan izdati račun za: 1. isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, 2. isporuke dobara u smislu članka 13. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, 3. isporuke dobara izvršene u skladu s uvjetima utvrđenima člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona, 4. svaki predujam primljen prije obavljene isporuke dobara iz točaka 1. i 2. ovoga stavka i 5. svaki predujam primljen od drugoga poreznog obveznika ili pravne osobe koja nije porezni obveznik prije završetka obavljanja usluga.

 

              18. Odredbom članka 85. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju. Stavkom 5. istog članka je propisano da se od iznosa PDV-a koji se obračunava prema odredbama stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka, odbija pretporez u smislu članka 57. stavka 2. ovoga Zakona. Stavak 6. propisuje da porezni obveznik prijavu PDV-a iz stavka 1. ovoga članka mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu na propisanom obrascu do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavaka 1., 2. i 4. ovoga Zakona.

 

19. Odredbom članka 65. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ), propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

 

20. Odredbom članka 66. OPZ-a, propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 4.).

 

21. Tijekom inspekcijskog nadzora i uvidom u analitičku knjigovodstvenu karticu konta 6000 – proizvodnja u tijeku, tužitelj je iskazao dugovni saldo u iznosu od 5.630.223,55 kn na dan 1. siječnja 2019. Temeljem dostavljene dokumentacije utvrđeno je da su u 2017., 2018. i 2019. na dugovnoj strani knjigovodstvene kartice konta 6000 evidentirani računi dobavljača povezanih društava A. l. d. o. o., M. d. o. o. i I.-p.d. o. o., izdani za zaračunate isporuke pšenice, kukuruza i smjese, a na skladišnim karticama nije evidentirana vrijednost robe, odnosno nisu evidentirani u financijskom knjigovodstvu na kontu 6000, nego na kontu 7100. Utvrđeno je da su evidencije o stanju zaliha robe (skladišne kartice i financijske kartice) neusklađene sa inventurnim listama, na koji način tužitelj nije dokazao porijeklo robe, zbog čega je utvrđen manjak dobara evidentiranih na tom kontu na koji je utvrđena obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, sve kako je detaljno opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Da se radi o povezanim društvima (naprijed navedena), ukazuje činjenica da je S. T. osnivač i direktor tužitelja, djelatnik i direktor tvrtke I.-p. d. o. o., član društva i direktor društva A. l. d. o. o., a sin tužitelja T. T. je osnivač i direktor društva M. d. o. o. i za sva navedena društva poslovne knjige vodi tvrtka A. logistička d. o. o. Kod svih navedenih trgovačkim društvima vođen je i vezani porezni nadzor.

 

22. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj odbio pretporez po računima povezanih društava A. l. d. o. o. i M. d. o. o. u iznosu od 218.416,72 kn za smjesu za tov, ali obzirom da je tužitelj dao u najam svoje farme društvu A. l. d. o. o., a račune nije platio niti je dokazao da je izvršena isporuka, osporen mu je pretporez, sve opisano na str. 7. poreznog rješenja što se odnosi i na druge račune. Dakle, tužitelj u nadziranom razdoblju nije vršio tov svinja već je svoje farme dao u najam društvu A. l. d. o. o., bez ekonomske opravdanosti kupnje pšenice, odnosno utvrđeno je da stvarnog prometa žitarica nije niti bilo već su se izdavali računi bez stvarnog prometa robe i novčanih sredstava. Društvo I.-p. d. o. o. je izdavalo račune za pšenicu povezanim društvima koja društva su za te isporuke izdavala međusobne račune radi zatvaranja obveze poreza na dodanu vrijednost i korištenja prava na odbitak pretporeza, zbog čega je tužitelju osporen pretporez.

 

23. Odredbom članka 9. stavak 1, 2 i 3 Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" broj: 177/04, 90/05, 57/06, 80/10, 22/12, 146/08, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, dalje: ZPD), propisano je da se vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u stavku 2. ovoga članka. Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika. Smatra se da su obavljene radnje iz stavka 2. ovoga članka ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, obveznikom poreza na dobit koji nije povezana osoba, prema posebnom propisu u slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja.

 

24. Tužitelj je na kontu 4811-otpis potraživanja od kupca M. d. o. o. evidentirao iznos od 1.851.647,00 kn, ali je u postupku predstečajne nagodbe nad tim društvom, tužitelju utvrđena tražbina koja je otpisana u tom iznosu. Obzirom da se radi o povezanom društvu, nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje rashoda temeljem vrijednosnog usklađenja, sukladno naprijed navedenoj zakonskoj normi, te mu je utvrđena osnovica poreza na dobit i obveza plaćanja poreza na dobit.

 

              25. Dakle, budući je tužitelj iskazao pravo na pretporez na temelju nevjerodostojnih knjigovodstvenih isprava, tužitelju nije priznato pravo na odbitak pretporeza, obzirom da je postupio suprotno odredbama članka 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Tužitelj za svoje tvrdnje nema podlogu u vjerodostojnoj dokumentaciji i dokazima o poslovnim transakcijama, a na temelju čega je pravilno zaključeno da tužitelj nije postupao savjesno i pošteno.

 

              26. Odredbom članka 9. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ), propisano je da su sudionici porezno-pravnog odnosa dužni postupati u dobroj vjeri. Postupanje u dobroj vjeri znači savjesno i pošteno postupanje u skladu sa zakonom.

 

27. Odredbom članka 66. OPZ-a, propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Knjigovodstvene isprave koje su izrađene na papiru mogu se pretvoriti u elektronički zapis ako se osigura vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost od trenutka pretvorbe do kraja razdoblja propisanog za čuvanje knjigovodstvene isprave (stavak 3.).

 

28. Odredbom članka 88. OPZ-a, propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

 

29. Odredbom članka 89. OPZ-a, propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

 

30. Općim poreznim zakonom se uređuju sve bitne značajke poreznopravnog odnosa, to jest prava i obveze sudionika u tom odnosu (poreznih tijela i poreznih obveznika), te postupovne odredbe za njihovu primjenu. S druge strane, posebnim poreznim propisima prepušteno je samo uređivanje pitanja koja nisu obuhvaćena Općim poreznim zakonom, odnosno koja nisu zajednička za sve vrste poreznih obveza. Stoga, obzirom da Opći porezni zakon jasno propisuje da se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, neosnovani su navodi tužitelja koji tvrdi suprotno i ovaj Sud smatra da je cijeli porezni nadzor odrađen u skladu sa odredbama OPZ-a.

 

31. Ovdje valja istaknuti i da je porezni postupak specifični upravni pravni postupak koji se provodi na temelju pravila propisanih OPZ-om uz supsidijarnu primjenu Zakon ao općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Kao dokazno sredstvo u upravno-poreznom postupku može se koristiti svako sredstvo koje se smatra odgovarajućim za utvrđivanje određene činjenice (članak 67. OPZ-a, članak 58. ZUP-a). Tako se u poreznom nadzoru kao dokazno sredstvo u pravilu koriste poslovne knjige i evidencije, a podaci koji se unose u poslovne knjige moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama. Sukladno praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, činjenice se u poreznom nadzoru utvrđuju na temelju poslovnih knjiga, koje se moraju uredno voditi, te knjigovodstvenih isprava, koje moraju biti vjerodostojne.

 

32. Slijedom iznesenoga, sud je zaključio da tužitelj prigovorima iznesenim u tužbi nije doveo u sumnju da je u konkretnom slučaju činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te da je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo. Nisu osnovani niti navodi tužitelja da je rješenje donijeto na osnovu dopisa MUP-a i USKOK-a, a koji dopise se niti ne nalaze u spisu upravnog postupka.

 

33. Iz navedenih razloga, sud je osporavano rješenje kojim je žalba tužitelja odbijena ocijenio zakonitim, pa je stoga sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

 

34. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

 

U Rijeci 23. listopada 2023.

 

 

Sutkinja:

 

Danica Vučinić, v. r.

 

  

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.