Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. Pr-41/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja ISTRA-AUTO d.d. Umag, Novigradska ulica 30, OIB 81911347838, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika YEISON STIVEN PERDOMO ASCANIO s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bilobrk, odvjetnik u Umagu, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 4. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, 17. prosinca 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.131,86 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima za netrgovačke ugovore, od 15.12.2023.g. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana."

II. Nalaže se tužitelju nadknaditi tuženiku trošak postupka isplatom 812,50 eura (osamstodvanaest eura i pedeset centi) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 17. prosinca 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., u nastavku: ZOO) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu ovome sudu radi isplate.

1. 1. U tužbi se navodi da su stranke 14. kolovoza 2022. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme, kojim se tuženik obvezao iznos od 12.631,86 eura platiti tužitelju u slučaju prestanka radnog odnosa prije isteka tri godine ( čl. 4. Ugovora). Radni odnos tuženika je prestao te je tužitelj 15. prosinca 2023. izvršio odjavu kod HZMO-e. Tuženik je djelomično podmirio iznos od 500,00 eura, a dužan je platiti preostali iznos od 12.131,86 eura. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati iznos od 12.131,86 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2023. do isplate te da mu naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. 1. Osporava da se on bilo kojim ugovorom o radu koji je sklopio s tužiteljem obvezao platiti tužitelju 12.631,86 eura u slučaju prestanka radnog odnosa prije isteka tri godine.

2. 2. Tuženik priznaje činjenicu da je radni odnos stranaka postojao i prestao, međutim osporava da bi taj radni odnos prestao redovitim otkazom radnika kako je to tužitelj naveo u obrascu eM-2P prijave o prestanku osiguranja pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Naime, tuženik nije dao redoviti otkaz, nego je doslovno potjeran s posla od strane tužitelja. Predlaže se da sud zatraži od tužitelja dostavu dokaza o redovitom otkazu radnika kao načinu prestanka radnog odnosa koji je naveden u prijavi prestanka osiguranja pri HZMO-u. Nadalje, tuženik priznaje činjenicu da je potpisao ugovor o radu na određeno vrijeme koji je priložen tužbi, s time da ga je potpisao prije nego što su na njemu rukom naknadno dopisani: brojevi u uvodu tog ugovora (OIB i datum sklapanja ugovora), zatim u članku 1. trajanje ugovora, u članku 4. stavku 1. datum početka rada te stavku 2. članka 4. u kojem je dopisan sporan iznos troškova postupka ishođenja dokumentacije za rad i boravak za vozača teretnog vozila s poluprikolicom u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji u iznosu 12.631,86 eura koji uključuje i troškove prijevoza (avionske karte) do mjesta rada, [adresa], Hrvatska, te vlastoručni potpis direktora tužitelja TP. Tuženiku nije poznato tko je i kada nadopisao sporni iznos troškova postupka ishođenja dokumentacije za njegov rad i boravak u Hrvatskoj, ali je izvjesno da tuženik nije sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme kojim bi preuzeo obvezu vraćanja čak 12.631,86 eura u slučaju da on otkaže ugovor o radu.

2. 3. Tuženik ističe da je s tužiteljem sklopio i Ugovor o radu na određeno vrijeme br. 1. od 12. prosinca 2022. te potom i Ugovor o radu na određeno vrijeme br. 2. od 14. kolovoza 2023. kojim su parnične stranke uredile svoj radni odnos. Iz sadržaja tih ugovora jasno proizlazi da njima nije ugovorena obveza tuženika da tužitelju nadoknadi troškove čiju isplatu zahtijeva tužitelj u ovom postupku. Dodatno tome, takva obveza za tuženika ne proizlazi niti iz drugih propisa.

2. 4. Tuženik osim osporavanja njegove obveze da tužitelju nadoknadi troškove čiju isplatu zahtijeva tužitelj, opreza radi osporava i njihovu visinu odnosno tvrdnju tužitelja da bi troškovi postupka ishođenja dokumentacije za njegov rad i boravak u Hrvatskoj iznosili upravo 12.631,86 eura.

2. 5. Na temelju prethodno istaknutih navoda, priloženih te predloženih dokaza, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova tuženiku sa zateznim kamatama od sljedećeg dana od dana donošenja sudske odluke po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

3. U podnesku od 26. rujna 2025. tužitelj je povukao tužbu te predložio odgodu zakazanog pripremnog ročišta.

4. Tuženik je u obavijesti od 29. rujna 2025. obaviješten da je tužitelj povukao tužbu.

5. U podnesku od 29. rujna 2025. tuženik je naveo da ne pristaje na povlačenje tužbe te da ima pravni interes da se o tužbenom zahtjevu odluči susdkom odlukom.

6. S obzirom na to da se tuženik već upustio u raspravljanje prije nego što je tužba povučena, nije bilo moguće utvrditi da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena na temelju odredbi čl. 193. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 148/11.,25/13., 70/19., 80/22. i 155/23., u nastavku: ZPP), već je bilo potrebno o tužbenom zahtjevu meritorno odlučiti donošenjem ove presude.

7. U dokaznom postupku pročitani su Ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. kolovoza 2023. (ovjereni prijevod) s Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 14. kolovoza 2022. na španjolskom jeziku (str. 4-14), prijava o prestanku osiguranja HZMO (str. 15), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. kolovoza 2023. (str. 50-52), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 12. prosinca 2022. (str. 53-55) i Ugovor o radu od 21. rujna 2022. preveden na španjolski jezik, a ovjeren pred javnim bilježnikom u Kolumbiji (str. 56-60).

7. 1. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se službenim putem od tužitelja pribavi isprava - otkaz radnika.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Tužitelj tužbu temelji na Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 14. kolovoza 2022. i to na čl. 4. tog Ugovora.

10. Između stranaka nije sporno da je tuženik bio u radnom odnosu kod tužitelja i da je radni odnos prestao. Nije sporno ni da je tuženik potpisao ugovor o radu na određeno vrijeme koji je predmet tužbe.

11. Sporna je osnovanost osnove odnosno na koji način je prestao radni odnos te je li se tuženik sklopljenim Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 14. kolovoza 2022. ili bilo kojim drugim ugovorom sklopljenim s tužiteljem, obvezao platiti tužitelju 12.631,86 eura u slučaju prestanka radnog odnosa prije isteka tri godine. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

12. Prije svega je za istaknuti da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o radu na određeno vrijeme br. 1 od 14. kolovoza 2023., te Ugovor o radu na određeno vrijeme br. 1. na španjolskom jeziku od 14. kolovoza 2022., a pri tome navodi da dostavlja ovjereni prijevod sa španjolskog na hrvatski jezik. Dakle, u ugovoru na španjolskom jeziku i ovjerenom prijevodu ugovora na hrvatski jezik navedeni su različiti datumi sklapanja ugovora. Osim toga, različit je i sadržaj čl. 4. Ugovora jer su u ugovoru na španjolskom jeziku nadopisani određeni podaci.

13. Čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme br. 1 od 14. kolovoza 2023. (ovjereni prijevod na hrvatskom jeziku ugovora na španjolskom jeziku na kojem je ručno ispisan datum sklapanja 14. kolovoza 2022.), priloženog tužbi, utvrđeno je da su tužitelj, kao poslodavac i tuženik, kao radnik sklopili ugovor o radu za radno mjesto vozača teretnog vozila s prikolicom, te ostalih pratećih poslova i to na određeno vrijeme od izdavanja dozvole za boravak i rad od 29. rujna 2023 do 28. rujna 2024.

13. 1. Iz čl. 4. citiranog ugovora proizlazi da radnik otpočinje s radom po odobrenju dozvole za rad i boravak 29. rujna 2023. te da je radnik svjestan i da prihvaća troškove postupka ishođenja dokumentacije za rad i boravak za vozača teretnog vozila s prikolicom u Republici Hrvatskoj i u Europskoj Uniji u iznosu od 12.631,86 eura koji uključuje troškove prijevoza (avionske karte) do mjesta rada u [adresa]. U istom članku je navedeno da je radnik suglasan da će raditi tri godine kod poslodavca te da potpisom ugovora i ovjerom Apostille u svojoj matičnoj zemlji daje pristanak poslodavcu da ako ne odradi vremenski period koji je poslodavac definirao tim ugovorom da poslodavac može troškove navedene u tom članku naplatiti sa svih računa i imovine radnika.

13. 2. Pregledom ugovora o radu na španjolskom jeziku dostavljenog uz tužbu, a kojeg je tuženik potpisao, utvrđeno je da je ručno nadopisano: brojevi u uvodu tog ugovora (OIB i datum sklapanja ugovora), zatim u članku 1. trajanje ugovora, u članku 4. stavku 1. datum početka rada te stavku 2. članka 4. u kojem je dopisan sporan iznos troškova postupka ishođenja dokumentacije za rad i boravak za vozača teretnog vozila s poluprikolicom u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji u iznosu 12.631,86 eura koji uključuje i troškove prijevoza (avionske karte) do mjesta rada, [adresa], Hrvatska, te vlastoručni potpis direktora tužitelja TP. Dakle, nadopisan je i sporni iznos troškova postupka za tuženikov rad i boravak u Republici Hrvatskoj u iznosu od 12.631,86 eura.

14. Iz prijave o prestanku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da je tužitelju prestalo svojstvo osiguranika 15. prosinca 2023., a da je razlog prestanka svojstva osiguranika redoviti otkaz radniku.

15. Čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijem br. 1 od 12. prosinca 2022. i Ugovora o radu na određeno vrijeme br. 2 od 14. kolovoza 2023., koje je u spis dostavio tuženik uz odgovor na tužbu, a kojim su parnične stranke uredile svoj radni odnos, utvrđeno je da u njima nije ugovorena obveza tuženika da tužitelju naknadi troškove čiju isplatu zahtijeva tužitelj u ovom postupku.

16. Prema tome iz Ugovora o radu na određeno vrijeme br. 1. od 14. kolovoza 2022. ( isprava na španjolskom jeziku koju je tuženik potpisao), na kojem tužitelj temelji tužbeni zahtjev za isplatu, ne proizlazi da se tuženik obvezao tim ugovorom tužitelju isplatiti iznos od 12.631,86 eura u slučaju prestanka radnog odnosa prije isteka tri godine.

16. 1. Takva obveza tuženika ne proizlazi niti iz drugih ugovora koji su parnične stranke sklopile.

17. Čak i u slučaju da je utvrđeno da je tuženik prema predmetnom ugovoru o radu obvezan tužitelju isplatiti iznos od 12.631,86 eura, tužitelj nije dostavio nikakvu specifikaciju troškova i račune iz koje bi se moglo utvrditi jesu li tužitelju doista nastali troškovi i to u tom iznosu.

18. Jedno od načela parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje odlučne i sporne činjenice na temelju dokaza koje su mu stranke ponudile (čl. 7. ZPP-a). Stranke su te koje imaju obvezu dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, pa ako u tome ne uspiju, njihov zahtjev za pružanjem pravne zaštite će sud odbiti, odnosno prigovor istaknut zahtjevu suprotne stranke neće prihvatiti. Osim toga, pravilo o teretu dokazivanja sadržano u čl. 221.a. ZPP-a obvezuje sud uzeti u obzir kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranaka, koja se na nju poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

19. S obzirom na to da glede sporne činjenice je li tuženik tužitelju obvezan isplatiti utuženi iznos, tužitelj nije predložio niti dostavio druge dokaze osim Ugovora dostavljenog uz tužbu (iz kojeg ne proizlazi da bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju utužen iiznos) kao i glede sporne činjenice je li tužitelj u vezi boravka i rada tuženika u Republici Hrvatskoj te prijevoza tuženika do mjesta rada snosio trošak u ukupnom iznosu od 12.631,86 eura, tužitelj nije dostavio materijalne dokaze (financijsku dokumentaciju) niti na te okolnosti predložio dokaze, sud uzima kao nedokazanu činjenicu da je tužitelj snosio troškove u iznosu od 12.631,86 eura i da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti taj iznos na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. kolovoza 2022. koji su sklopile parnične stranke i na kojem tužitelj temelju tužbeni zahtjev.

20. U skladu s čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne strane. Stoga u smislu pravila o teretu dokazivanja, tužitelj je trebao dokazati da na temelju valjanog pravnog osnova potražuje od tuženika isplatu utuženog iznosa i da mu je taj trošak doista i nastao, kao i da je do prestanka radnog odnosa došlo redovitim otkazom ugovora oradu, a što tuženik osporava.

21. Slijedom utvrđenog i navedenog, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti kao neosnovan ( t. I. izreke).

22. Obje strane su zatražile naknadu troškova postupka.

22. 1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj koji je izgubio parnicu je u obvezi naknaditi tuženiku troškove postupka.

23. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška na ime sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 25. lipnja 2025. i 4. studenog 2025. te sastava podneska od 29. rujna 2025., za svaku radnju u visini 100 bodova, ukupno 800,00 eura uvećano za PDV u iznosu 200,00 eura, sveukupno 1.000,00 eura.

23. 1. Sud je ocijenio opravdanim troškove zastupanja tuženika kod sastava odgovora na tužbu od 8. svibnja 2025. u visini 100 bodova prema Tar. br. 8. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT), kod zastupanja na ročištu od 25. lipnja 2025. u visini 25 bodova prema Tar. br. 9. 5. OT (jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja), zastupanja na ročištu od 4. studenog 2025. u visini 100 bodova prema Tar. br. 9. 1. OT i sasatava pdneska od 29. rujna 2025. u visini 100 bodova prema Tar. br. 8. 1. OT, ukupno 325 bodova što prema Tar. br. 54. OT (1 bod – 2,00 eura) uvećano za PDV od 25 % prema Tar. br. 46. OT ukupno iznosi 812,50 eura.

24. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tuženiku na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena.

25. Stoga je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 812,50 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, a u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen je kao neosnovan (t. II. i III. izreke).

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen je u cijelosti jer je izgubio parnicu (t. IV. izreke).

U Bujama 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelju p.p.

2. tuženiku p.p.