Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7432/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BA, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog BA, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar od 12. lipnja 2025., KLASA: 211-07/25-1/8985, URBROJ: 511-15-07-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog BA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci prekršaja i novčanoj kazni na način da je okrivljeni BA, ponašanjem činjenično opisanim u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu se na temelju tog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura).

II. Uslijed odluke pod točkom I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom BA za prekršaj iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu od 130,00 eura (stotrideset eura), pa se okrivljenom BA na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče ukupna novčana kazna u iznosu 1.450,00 eura (tisućučetiristopedeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 60 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog BA, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni BA obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar od 12. lipnja 2025., KLASA: 211-07/25-1/8985, URBROJ: 511-15-07-25-1, od 12. lipnja 2025., okrivljeni BA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci naloga, počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5. i članka 199. stavka 8. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.710,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 165,90 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „AM“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

2. Okrivljeni BA je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Međutim, ovaj je sud utvrdio da su pobijanim prekršajnim nalogom povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo iz članka 199. stavka 8. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način činjenično opisan u izreci tog naloga, nije prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim.

4.2. Naime, prvostupanjsko tijelo je okrivljenika u izreci pobijanog naloga proglasilo krivim za počinjenje prekršaja iz članka 51. stavka 5. i članka 199. stavka 8. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle da nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila, iz kojeg razloga nije pravovremeno zaustavio vozilo kada to konkretni uvjeti zahtijevaju i tom prilikom, zbog takve vožnje i alkoholiziranosti, prednjim kotačem naletio na umjetnu izbočinu te izgubio nadzor nad mopedom i pao na kolnik na desnu stranu zajedno sa mopedom, čime je izazvao prometnu nesreću u kojoj ima ozlijeđenih osoba.

4.3. Člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je:

„Ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 260,00 eura.“

4.4. Međutim, iz činjeničnog opisa djela prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim u izreci prekršajnog naloga, ne proizlazi da bi okrivljenik uslijed upravljanja motornim vozilom pod utjecajem alkohola prouzročio prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, pravilnom primjenom zakona, a s obzirom da iz činjeničnog opisa izreke prekršajnog naloga ne proizlazi zakonski opis djela (prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba), po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku djela na osnovno djelo prekršaja i utvrdio novčanu kaznu kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

4.5. Ovaj je sud primijetio da izdavatelj prekršajnog naloga u izreci istoga, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu (što je izdavatelj prekršajnog naloga ispravno učinio, no bez da je prethodno utvrdio pojedinačne kazne za prekršaje).

4.6. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 1.710,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, uvećanu za iznos od 260,00 eura po osnovi članka 293. stavka 2. istog zakona, dok je za prekršaj iz članka 51. stavka 5. istog zakona utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura

4.7. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju, a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.

5. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je u preostalom dijelu prihvatio utvrđenu kaznu po prvostupanjskom prekršajnom tijelu u iznosu od 130,00 eura za prekršaj iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iznosu od 1.320,00 eura za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

6. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I. i II. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji priznaje počinjenje prekršaja, navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavan i nije u mogućnosti platiti izrečenu mu novčanu kaznu radi loših socioekonomskih prilika u obitelji. Iz navedenih razloga moli oslobađanje od plaćanja novčane kazne ili ublažavanje izrečene novčane kazne.

6.1. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), a prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku kaznu utvrdilo u minimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne, odnosno utvrdilo je novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, dok je za djelo iz članka 51. stavka 5. istog zakona okrivljeniku utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, posebice imajući u vidu izrazito visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika od 2,51 g/kg.

6.2. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za te prekršaje, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela. Slijedom navedenog ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona i smatra da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja, kreditnoj opterećenosti i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Vukovar u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.