Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7281/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UD, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog UD, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zlatar-Bistrica od 18. lipnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/9508, URBROJ: 511-17-10-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog UD, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog na način:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni UD (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da je:

3.) dana 25.04.2025. godine u 21:54 sati u mjestu ZLATAR, ulica ULICA LJUDEVITA GAJA kućni broj BB kao VOZAČ vozila M1 marke VOLKSWAGEN registarske oznake [registarska oznaka] upravljao automobilom iako mu je vozačka dozvola ukinuta Rješenjem Policijske postaje Zlatar Bistrica, vozačka dozvola poništena poradi prikupljenih bodova temeljem rješenja broja: 511-17-10/4-UP/I-63/2022,

- čime je počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom UD za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura), dok se za prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu od 130,00 (stotrideset eura), pa se okrivljenom UD na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 790,00 eura (sedamstodevedeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog UD, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni UD obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zlatar-Bistrica od 18. lipnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/9508, URBROJ: 511-17-10-25-1, okrivljeni UD proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci naloga, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 7., članka 163. stavka 8. i članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.900,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 77,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.

2. Okrivljeni UD je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se nalog pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 3. izreke pobijanog prekršajnog naloga, a na način kako je to činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.

4.1. Naime, okrivljenik je proglašen krivim da je inkriminiranog datuma, kao vozač, upravljao motornim vozilom iako mu je vozačka dozvola ukinuta Rješenjem Policijske postaje Zlatar Bistrica, vozačka dozvola poništena poradi prikupljenih bodova temeljem rješenja broja: 511-17-10/4-UP/I-63/2022, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.2. Međutim, odredbom članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

4.3. Dakle, iz citirane zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi da se za navedeni prekršaj može kazniti isključivo osoba koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom. Prema tome, činjenica izvršnosti rješenja o ukidanju vozačke dozvole i ponovno stjecanje prava na samostalno upravljanje vozilom odlučne su činjenice tj. konstitutivni elementi koji čine biće prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.4. Kako je to vidljivo iz izreke pobijanog prekršajnog naloga, u činjeničnom opisu nije naznačena izvršnost rješenja o ukidanju vozačke dozvole, već samo broj rješenja, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaju konstitutivni elementi prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.5. Slijedom navedenog, djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prekršajni nalog na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

5. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je u preostalom dijelu prihvatio utvrđenu kaznu po prvostupanjskom prekršajnom tijelu u iznosu od 130,00 eura za prekršaj iz članka 163. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok je za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, pa je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

6. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I. i II. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji priznaje počinjenje prekršaja te navodi kako je nezaposlen i lošeg imovinskog stanja. Iz navedenih razloga predlaže da se novčana kazna ublaži.

6.1. Izdavatelj prekršajnog naloga u točki 1. izreke navodi da je okrivljenik upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola od 1,26 g/kg, odnosno miligrama u litri izdahnutog zraka i da je pravomoćno kažnjavan zbog počinjenja istovrsnog prekršaja poradi čega se uvećava novčana kazna u odnosu na minimalnu, ali ne utvrđuje pojedinačnu novčanu kaznu za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već samo navodi zakonom propisani raspon kazne od 660,00 do 1.990,00 eura i kasnije temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izriče okrivljeniku ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 2.900,00 eura za prekršaje činjenično opisane u točki 1., 2. i 3. izreke prekršajnog naloga.

6.2. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.

6.3. S obzirom da u spisu nema podataka kada je okrivljenik i kojom odlukom bio osuđivan za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama niti izdavatelj prekršajnog naloga to navodi u obrazloženju prekršajnog naloga, prema stanju spisa ne može se utvrditi je li za prijašnji prekršaj koji u točki 1. prekršajnog naloga navodi prvostupanjsko tijelo nastupila rehabilitacija sukladno članku 77. stavku 2. Prekršajnog zakona. Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura. Ovaj sud smatra da izricanje novčane kazne iznad zakonom propisanog minimuma, a bez da za to postoje konkretne okolnosti koje bi to opravdale te bez da je izdavatelj za takvu odluku dao posebne razloge, nije osnovano. Stoga je okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog minimuma od 660,00 eura, smatrajući da je taj iznos kazne primjeren stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

6.4. Pored navedenog, okrivljenik u prigovoru nije dokazno potkrijepio razloge koje bi ovaj sud mogao razmatrati kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru i okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu primjerenu težini i opasnosti djela počinjenih u stjecaju te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, kako je to navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Policijskoj postaji Zlatar-Bistrica u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.