Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6332/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GL, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog GL, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega od 11. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6522, URBROJ: 511-22-05-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog GL, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja i novčanoj kazni te se izriče da je okrivljenik, radnjama činjenično opisanim u izreci prekršajnog naloga, a pravno označenim kao prekršaj iz članka 216. stavka 3. i članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju kojeg propisa se okrivljeniku za taj prekršaj utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura).

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom GL za prekršaj iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju te zakonske odredbe, prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu 390,00 eura (tristodevedeset eura) pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče ukupna novčana kazna u iznosu 1.710,00‬ eura (tisućusedamstodeset eura).

III. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog GL i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom GL, za prekršaje iz članka 199. stavka 6. i članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisane u točki 1. i 3. izreke prekršajnog naloga, u ukupno izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.710,00‬ eura (tisućusedamstodeset eura) na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 31. ožujka 2025. u 16,15 sati do 1. travnja 2025. u 04,15 sati, kao 2 dana zatvora odnosno iznos od 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.630,36 eura (tisućušestotrideset eura i tridesetšest centi), koju je dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog GL, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

V. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni GL obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega od 11. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6522, URBROJ: 511-22-05-25-1, okrivljeni GL proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 6., članka 216. stavka 3. i članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.990,18 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne..

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 76,98 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od deset mjeseci.

2. Okrivljeni GL je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti utvrdio da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je glede jednog od prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti, odnosno da je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj oznaci prekršaja i povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije pravilno uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.

4.1. Naime, okrivljenik je u izreci prekršajnog naloga proglašen krivim te kažnjen za tri prekršaja u realnom stjecaju, i to zbog upravljanja motornim vozilom u prometu prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom (članak 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), zatim zbog upravljanja motornim vozilom za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci, izvršna od 11.01.2025. do 11.07.2025. godine (članak 289. stavak 4. istog Zakona) te zbog vožnje pod utjecajem alkohola (članak 199. stavak 6. istog Zakona).

4.2. Međutim, u pravni opis (biće djela) jednog od prekršaja, i to u prekršaj iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ulazi svo nepravo zbivanja iz članka 216. stavka 3. istog Zakona, te nema potrebe kažnjavati i za djelo prekršaja iz članka 216. stavak 3. istog Zakona čija obilježja to zbivanje sadrži, odnosno jedno djelo prekršaja (prekršaj iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) konzumira drugo djelo prekršaja (prekršaj iz članka 216. stavka 3. istog Zakona). U konkretnom slučaju, okrivljenik je upravljao motornim vozilom za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci, izvršna od 11.01.2025. do 11.07.2025. godine. Stoga se okrivljenika ne može posebno proglasiti krivim da je upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom, ako mu je drugim propisom onemogućeno da u tom razdoblju upravlja motornim vozilom „B“ kategorije.

4.3. Prema tome, radi se o prividnom stjecaju (konsumpciji prekršaja), pa iako su oba spomenuta djela jednaka po težini, okrivljenika je trebalo proglasiti krivim samo za prekršaje iz članka 289. stavka 4. i članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni, kako je to navedeno u točki I. i II. izreke ove odluke.

4.4. Nadalje, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, i to od 31. ožujka 2025. u 16,15 sati do 1. travnja 2025. u 04,15 sati. Izdavatelj prekršajnog naloga u izreci navodi da je ukupnu novčanu kaznu umanjio za iznos koji predstavlja uračunato vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, međutim pritom pogrešno u ukupnu novčanu kaznu uračunava jedan dan (iznos od 39,82 eura), a ne dva dana (iznos od 79,64 eura) na ime vremena oduzimanja slobode okrivljenika. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije pravilno primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 79,64 eura, kako je to navedeno u točki III. izreke ove presude.

4.5. Ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u točki 1., 2. i 3. izreke istoga nije utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu za prekršaje u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je u točki 1., 2. i 3. izreke prekršajnog naloga naveo zakonski raspon kazne za predmetne prekršaje, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.

4.6. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 2.990,18 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaje iz članka 216. stavka 3. i 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrdio minimalne zakonom propisane novčane kazne u iznosu od 1.320,00 eura, a za prekršaj iz članka 199. stavka 6. istog zakona okrivljeniku utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 390,00 eura. Tako utvrđenu ukupnu novčanu kaznu prvostupanjsko tijelo je zatim umanjilo (iako pogrešno) za iznos od 39,82 eura na ime oduzimanja slobode okrivljeniku.

4.7. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju, a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.

5. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I. i II. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji priznaje počinjenje prekršaja te ističe vrlo loše socioekonomske prilike u obitelji. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje izrečene novčane kazne.

5.1. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjeni prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), a prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku kaznu utvrdilo u minimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne, odnosno utvrdilo je novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, dok je za djelo iz članka 199. stavka 6. istog zakona okrivljeniku utvrđena novčana kazna u minimalno propisanom iznosu od 390,00 eura, u predviđenom rasponu kazne od 390,00 do 660,00 eura.

5.2. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za te prekršaje, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela. Slijedom navedenog ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona i smatra da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja, nezaposlenosti i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.

5.3. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki III. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina kazne i ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenika opravdavaju takvu odluku.

6. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

7. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt,v.r.

Ivanka Mašić,v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Požega u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.