Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-137/2017-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (prije: Varaždin, Ulica Ivana Rangera 5), 2. tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kralik odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Karlovcu, građ. -upravnom odjelu, radi isplate neisplaćene naknade za godišnji odmor, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 4. studenog 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikole Klaić odvjetnika u Kutini i punomoćnice tužene zamjenice ODO u Karlovcu KŽO, a objavljene dana 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju KŽ, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 1.426,24 eura (slovima: jednu tisuću četiri sto dva deset šest eura i dvadeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 27,74 eura od 15.12.2011. godine

- na iznos od 125,47 eura od 15.02.2012. godine

- na iznos od 124,77 eura od 15.06.2012. godine

- na iznos od 160,99 eura od 15.09.2012. godine

- na iznos od 50,58 eura od 15.08.2013. godine

- na iznos od 144,82 eura od 15.09.2013. godine

- na iznos od 120,14 eura od 15.02.2014. godine

- na iznos od 93,64 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 35,75 eura od 15.10.2014. godine

- na iznos od 125,13 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 140,46 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 93,64 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 18,73 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 119,69 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 17,88 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 26,81 eura od 15.01.2017. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ĐŽ, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 1.499,53 eura (slovima: jednu tisuću četiri sto devedeset devet eura i pedeset tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 0,84 eura od 15.02.2012. godine

- na iznos od 1.190,29 eura od 15.05.2013. godine

- na iznos od 4,30 eura od 15.01.2014. godine

- na iznos od 1,17 eura od 15.02.2014. godine

- na iznos od 4,84 eura od 15.07.2014. godine

- na iznos od 61,91 eura od 15.08.2014. godine

- na iznos od 9,69 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 13,27 eura od 15.01.2015. godine

- na iznos od 9,25 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 62,96 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 30,95 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 8,84 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 24,22 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 39,80 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 4,84 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 18,49 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 13,87 eura od 15.01.2017. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju OŽ, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 2.351,55 eura (slovima: dvije tisuće tristo pedeset jedan euro pedeset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 15,29 eura od 15.12.2011. godine

- na iznos od 21,61 eura od 15.02.2012. godine

- na iznos od 21,09 eura od 15.08.2012. godine

- na iznos od 26,03 eura od 15.09.2012. godine

- na iznos od 1.854,11 eura od 15.05.2013. godine

- na iznos od 25,34 eura od 15.09.2013. godine

- na iznos od 22,72 eura od 15.01.2014. godine

- na iznos od 4,74 eura od 15.02.2014. godine

- na iznos od 2,77 eura od 15.05.2014. godine

- na iznos od 4,84 eura od 15.07.2014. godine

- na iznos od 4,84 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 35,14 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 17,57 eura od 15.05.2015. godine

- na iznos od 6,13 eura od 15.06.2015. godine

- na iznos od 11,71 eura od 15.07.2015. godine

- na iznos od 104,29 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 6,13 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 39,21 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 6,13 eura od 15.05.2016. godine

- na iznos od 5,86 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 92,02 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 11,71 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 12,27 eura od 15.11.2016. godine pa sve do isplate kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.775,00 eura (tri tisuće sedam sto sedam deset pet eura) s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (17. prosinca 2025.) do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da su zaposlenici kod MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. Nadalje tvrde, da je obavljanje službenih poslova i zadataka organizirano na način da su tužitelji bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, smjenama, turnusima, na stražarskoj službi i službi dežurstva i da su radi toga ostvarivali dodatke na plaću. U vremenskom razdoblju rada unazad tri godine od podnošenja tužbe tuženik nije isplaćivao tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca već im je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koje tužiteljima pripada. Zbog toga tužitelji smatraju da je svaki od njih oštećen za iznos najmanje brutoo 500 kuna godišnje. Tužitelji su podneskom 22. kolovoza 2025. godine specificirali tužbeni zahtjev (list br. 497-499 spisa).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi kako je u utuženom periodu bilo na snazi više propisa a da je dana 26. lipnja 2013. stupio na snagu Zakon o oružanim snagama RH prema kojem je donesena Odluka o rasporedu radnog vremena i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, a 1. lipnja 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika. Naime, na tužiteljima su se u utuženim periodima primjenjivali podzakonski akti koji su donesenu temeljem Zakona o službu u OS RH glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaće i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika. Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice OS rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s Zakonom.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem i pregledavanjem rješenja MORH od 19. kolovoza 2009. sa lista br. 8, rješenja MORH od 23. veljače 2009. sa lista br. 9, rješenja MORH od 24. studenog 2010. sa lista br. 10, kartica djelatnika, dnevna evidencija radnog vremena sa lista br. 33-80, 93-161, tabelarni prikaz korištenja godišnjeg odmora, nalozi o korištenju godišnjeg odmora sa lista br. 184-401, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 435-450, I. dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 469-475, II. dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 487-490.

5. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. st. 1. i članak 219. st. 1. ZPP-u).

6. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje razliku plaće na ime korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 16. siječnja 2011. do 16. prosinca 2016..

7. Iz rješenja MORH od 23. veljače 2009. sa lista br. 9, rješenja MORH od 24. studenog 2010. sa lista br. 10 proizlazi, da je 1. tužitelj TŽ od početka tužbenog zahtjeva tj. od 16. prosinca 2011. do 31. kolovoza 2012. raspoređen na dužnost izvidnika, da je određeno da će mu plaću isplaćivati prema osobnom činu desetnika, ustrojbenom činu narednika, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, 2. tužitelj VŽ od početka tužbenog zahtjeva tj. od 16. prosinca 2011. do 09. veljače 2012. raspoređen na dužnost poslužitelja, da je određeno da će mu plaću isplaćivati prema osobnom činu vojnika, ustrojbenom činu vojnika uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, 3. tužitelj OŽ od 14. prosinca 2010. do 14. prosinca 2013. raspoređen na dužnost vođe skupine-operator K, da je određeno da će mu plaću isplaćivati prema osobnom činu skupnika, ustrojbenom činu skupnika, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

8. Dakle, od početka utuženog razdoblja tj. od 16. prosinca 2011. godine do 25. lipnja 2013. godine su bile na snazi odredbe članka 14, članka 169. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Zatim, od 26. lipnja 2013. godine pa do kraja utuženog razdoblja su na snazi odredbe članka 135., 136. 137. i 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 73/13, 75/15, 50/16) koje propisuju plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenika i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće.

9. Zatim, za razdoblje od 16. prosinca 2011. godine do 07. svibnja 2014. godine na snazi je dodani članak 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ br. 68/11) koji glasi. „Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca“. Nadalje, od dana 08. svibnja 2014. godine pa do kraja utuženog razdoblja (16. prosinca 2016.) je na snazi je članak 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ broj 54/14) koji glasi: „Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu“.

10. Dakle, navedeni Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika je donesen na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske zajedno sa navedenim Zakonom je lex specijalis propisi i stoga se mora primijeniti u konkretnom predmetu.

11. Temeljem kartice djelatnika, dnevne evidencije radnog vremena sa lista br. 33-80, 93-161, tabelarnog prikaz korištenja godišnjeg odmora, naloga o korištenju godišnjeg odmora sa lista br. 184-401, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 435-450, I. dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 469-475, II. dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 487-490 sud je utvrdio, da 1. tužitelj TŽ ima pravo na razliku neisplaćene naknade za godišnji odmor za utuženo u ukupnom iznosu 1.426,24 eura, da 2. tužitelj VŽ ima pravo na razliku neisplaćene naknade za godišnji odmor za utuženo u ukupnom iznosu 1.499,53 eura, 3. tužitelj CŽ ima pravo na razliku neisplaćene naknade za godišnji odmor za utuženo u ukupnom iznosu 2.351,55 eura.

12. Sud je dao povjerenje nalazu i mišljenju financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca. Ovo iz razloga što je financijski vještak objektivno, stručno i argumentirano odgovorio i utvrdio sve činjenice važne za donošenje odluke u ovom predmetu u svom pismenom nalazu i mišljenju, a osobito u očitovanjima, koje je sud prihvatio. Naime, sud je prihvatio dopunu nalaza vještaka iz razloga što je primijenio propise gore citiranih Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ br. 68/11 i 54/14) i iz razloga što je u svom izračunu uzme u obzir presuda ovoga suda posl.b r. Pr-118/17 sa lista br. 404 spisa zajedno sa presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž R-79/2022-2 koje se odnose na isplatu razlike plaće za 1. tužitelja KŽ. Sud ocjenjuje da navedeni dosuđeni iznosi s osnova razlike plaće predstavljaju stvarnu plaću tužitelja kroz utuženo razdoblje, radi čega se moraju uračunati prilikom izračuna naknade plaće za godišnji odmor.

13. Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud je donio primjenjujući odredbu članka 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a. Obzirom da je od dana 01. kolovoza 2015. godine na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 78/15), stoga se od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje primjenjuje izmijenjena odredba članka 29. st. 2. ZOO-a koja propisuje visinu stope zatezne kamate, radi čega je sud donio odluku o stopi zatezne kamate temeljem prijašnjeg i temeljem sada važećeg članka 129. st. 2. ZOO-a.

14. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 138/23).

15. Tužiteljima su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/2023) i prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora odnosno konačno postavljanom tužbenom zahtjevu u iznosu od 5.277,32 eura.

16. Naime, tužitelju je priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 16. prosinca 2016. (tbr. 32. toč. 1. + tbr. 40 toč. 1. + 20%) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, sastava tužbe od dana 23. ožujka 2017. (tbr. 7. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1. + 20%) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, zastupanje na ročištu od dana 26. rujna 2017. (tbr. 9. toč. 1. + br. 40 toč. 1. + 20%) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, sastav podneska od dana 15. siječnja 2018. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, zastupanje na ročištu od dana 25. siječnja 2018. (tbr. 9. toč. 1. + br. 40 toč. 1. + 20%) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, sastav podneska od dana 23. srpnja 2018. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, sastav podneska od dana 12. lipnja 2024. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, sastav podneska od dana 29. srpnja 2024. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, zastupanje na ročištu od dana 4. studenog 2025. (tbr. 9. toč. 1. + br. 40 toč. 1. + 20%) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude dana 17. prosinca 2025. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 150,00 eura.

17. Tužiteljima su priznati troškovi vještačenja u ukupnom iznosu od 975,00 eura.

18. Dakle, tužiteljima su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 3.775,00 eura.

19. Tužiteljima nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka po punomoćniku odvjetniku sukladno Tar. br. 8 toč. 1. Tarife. Ovo iz razloga što je sud ovlašten priznati tijekom prvostupanjskog postupka parničnoj stranci najviše trošak sastava ukupno četiri obrazložena podneska, a trošak sastava ukupno četiri obrazložena podneska sud je tužiteljima priznao.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Karlovcu, 17. prosinca 2025.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Dostavljeno

1. Predrag Kralik odvjetnik u Bjelovaru

2. ODO u Karlovcu (P-DO-163/2017)