REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1758/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene IZ zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3.. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene IZ, podnesenoj po branitelju Zajednički odvjetnički ured mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Koprivnice, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj Pp-1448/2023 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljene IZ i ukida prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj Pp-1448/2023 od 16. siječnja 2025., okrivljena IZ, proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za što joj je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izrečena novčana kazna u iznosu od 450,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužna platiti paušalni iznos od 15,00 eura, a na ime troškova zastupanja oštećenika-žrtve po opunomoćenici iznos od 250,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljena IZ po branitelju je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, ovaj sud utvrdio je da je žaliteljica u pravu kada poriče pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud preuranjeno je donio zaključak o krivnji za terećeni prekršaj. Okrivljenica poriče da bi počinila prekršaj za koji je se tereti, dok se osuđujuća presuda temelji isključivo na iskazu žrtve. Okrivljenica u žalbi ističe kako iz provedenih dokaza proizlazi kako njihova maloljetna djeca nisu prisustvovala samom spornom događaju, a to što su maloljetna djeca čula eventualnu svađu i viku, nije predmet činjeničnog opisa samog prekršaja.
6. Na ročištu za glavnu raspravu dana 9. listopada 2024. okrivljenica je izjavila na zapisnik pred sudom: „Djeca su čula galamu, ali nisu vidjela taj moj pad. Djeca su vidjela dok sam ja prosipala tu zemlju iz svojih tegli.“ Svjedok-žrtva JZ u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu dana 9. listopada 2024. navodi: „Navodim da su I i J otišli u kuću, te nisu vidjeli da je IZ prosipala cvijeće niti njen pad u garaži.“
7. Okrivljenica se tereti za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji čije je je konstitutivno obilježje počinjenje nekog od oblika nasilja u obitelji iz članka 10. istog Zakona u nazočnosti djeteta. Iz iskaza okrivljene IZ i svjedoka-žrtve JZ proizlazi da o konstitutivnom obilježju prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nazočnosti djeteta, iskazuju sasvim suprotno.
8. U procesnoj poziciji gdje okrivljenica poriče počinjenje prekršaja, a tereti ju žrtva, kao jedini ispitani svjedok, odluka prvostupanjskog suda je neupitno preuranjena, bez da je proveden barem dokaz suočenjem između njih, kojim bi se otklonile proturječnost u iskazima, ukoliko ne postoje drugi dostupni svjedoci s neposrednim opažanjima odnosno korisna materijalna dokumentacija. U odnosu na suočenje, na čiju nedvojbenu potrebu provođenja se ukazuje, valja navesti da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika, a samim time i krivnju.
9. Zbog navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenice osnovanom, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, na način da će prvostupanjski sud u ponovnom suđenju otkloniti nedostatke na koje mu je sud ukazao ovim rješenjem, izvesti sve već provedene dokaze, kao i nove za kojima se ukaže potreba, provesti dokaz suočenjem okrivljenice i svjedoka s obzirom da se njihovi iskazi ne slažu u važnim činjenicama, te donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
