Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-956/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci,(OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FHŠ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupane po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika FHŠJ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Adeli Budinić Kušeta i Adrijani Antičević, odvjetnicama iz Malog Lošinja, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne rasprave održane 29. listopada 2025., 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju nekretnine od 28. ožujka 2024.g. sklopljen između tužiteljice FHŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] i tuženika Prockl F Carl FHŠJ OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa] kojim je tužiteljica darovala tuženiku nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća K.B. 50/D od 133m2 i dvorište od 307 m2 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini iz točke I. izreke ove presude kakvo je bilo prije sklapanja ugovora o darovanju od 28.ožujka 2024.g. između tužiteljice ĆHŠ i tuženika ĆHŠJ, pa je tuženik dužan trpjeti brisanje njegovog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, jer je ono upisano na temelju ništetnog ugovora. Provedba se povjerava zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.371,46 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana objave ove presude do isplate po stopi određenoj člankom 29.st.2. ZOO-a u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Predmet ovog parničnog postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da sud utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između nje i tuženika 28. ožujka 2024., slijedom toga da se naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja na darovanoj nekretnini, a kakovo je bilo prije sklapanja tog ugovora o darovanju.

2. Tužiteljica je, za slučaj da sud utvrdi neosnovanim naprijed navedeni tužbeni zahtjev, sukladno odredbi čl.188. st.2. i st.3. ZPP Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23), postavila tužbene zahtjeve upravljene na poništenje istog ugovora o darovanju, te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

3. Tužiteljica je u tužbi navela da je sa tuženikom 28. ožujka 2024. sklopila Ugovor o darovanju njene nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina da je u naravi kuća površine 133 m2 i dvorište površine 307 m2, da je ugovor sačinjen u formi javnobilježničkog akta u uredu Javnog bilježnika FH iz [adresa], da je javni bilježnik, prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta postupio protivno odredbi čl. 68. Zakona o javnom bilježništvu (dalje ZJB, Narodne novine broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22) jer, obzirom da ni tužiteljica ni tuženik ne poznaju hrvatski jezik, prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta nije bio pozvan, niti prisustvovao stalni sudski tumač za njemački jezik.

4. Navodi da je uslijed toga tužiteljica dobila pogrešnu predodžbu o bitnim činjenicama ugovora, kao što je činjenica da je tuženik pomagao tužiteljici, brinuo se za nju, a što da nije tako.

5. Tužiteljica navodi da nije logično da bi cjelinu nekretnine darovala tuženiku ne očekujući zauzvrat nikakvu protučinidbu od njega, a pogotovo zbog činjenice da sa tuženikom nije u prijateljskim odnosima, nego da su poznanici.

6. Tvrdi da je iz tih razloga ništetan navedeni Ugovor o darovanju.

7. Nadalje, tužiteljica je u tužbi navela da su njena volja i svijest prije sklapanja darovnog ugovora bili usmjereni k tome da nekretninu daruje u jednoj polovini idealnog dijela tuženiku, a u jednoj polovini idealnog dijela da daruje njenoj dugogodišnjoj prijateljici ĆH, da je s time bio upoznat i tuženik.

8. Stoga tužiteljica smatra da se prilikom sklapanja darovnog ugovora očigledno nalazila u stanju bitne zablude u smislu čl.280. st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), te smatra da je to i razlog pobojnosti predmetnog ugovora o darovanju.

9. Tuženik se protivio navodima tužbe i tužbenim zahtjevima tužiteljice, u odgovoru na tužbu je naveo da je predmetni ugovor o darovanju rezultat prave i istinite volje svih sudionika tog pravnog posla, da je tome svjedočio i izvanbračni suprug tužiteljice koji je bio prisutan sklapanju ugovora, da se stranke dugo poznaju, da su prijatelji, da je tužiteljica tuženiku već ranije oporukom ostavila njenu imovinu u Njemačkoj, kao i da se tuženik brine o tužiteljici.

10. Naveo je da je bio u vrlo bliskim odnosima sa tužiteljicom, da su se intenzivno družili cca 6 godina, a da je za nju poduzimao razne vrste poslova, pružao joj pomoć u raznim stvarima.

11. Također, tuženik je naveo da je Ugovor o darovanju odraz volje sudionika pravnog posla, da sadrži činjenice o kojima javni bilježnik sam nije mogao imati saznanje, da je sklapanju ugovora prisustvovao CH koji je ranije bio Javni bilježnik i dobro vlada njemačkim jezikom i koji je pojasnio i protumačio ugovornim stranama svaku odredbe ugovora.

12. Tuženik je predložio da sud odbije tužbene zahtjeve tužiteljice.

13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 4), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6), Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između FHŠ kao darovateljice i CHŠJ kao daroprimatelja 28. ožujka 2024. (list 7 do 10), odgovor na tužbu (list 16 do 19), podnesak tuženika od 15. rujna 2025. (list 30 do 31), medicinski dokument – raspolaganje pacijenta (list 32 do 50), oporuka sa lista 51 do 54, fotografije sa lista 55 do 59, podnesak tužiteljice od 24. rujna 2025. (list 61 do 62), punomoći tužiteljice dane CHŠ i oporuka (list 63 do 94), saslušao svjedoka FH (list 96 do 98), ZHŠ (list 98 do 102), saslušao tuženika (list 102 do 106), ispis Ov i OU upisnika poslova sklopljen od strane tužiteljice u javnobilježničkom uredu (list 107 do 109), dopis Javnog bilježnika FH od 3. listopada 2025. (list 117), podnesak tužiteljice od 6. listopada 2025. (list 119), podnesak tuženika od 20. listopada 2025. (list 123 do 124), dopis javnog bilježnika Filipa Marovića od 21. listopada 2025. (list 125), preslike dokumenata sklopljenih od strane tužiteljice kod javnog bilježnika (list 126 do 170), saslušao svjedoka CH (list 172 do 175), ZH (list 175 do 176), ĆH (list 176 do 180), PH (list 180 do 182), troškovnik tužiteljice (list 184), troškovnik tuženika (list 185).

14. Sukladno odredbi čl.8. ZPP koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Među strankama nije sporno da su 28. ožujka 2024. u javnobilježničkom uredu javnog bilježnika FH iz [adresa] sklopili Ugovor o darovanju (dalje Ugovor) nekretnine kojim je tužiteljica kao darovateljica darovala tuženiku kao daroprimatelju njenu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] kuća K.B.50/D površine 133 m2 i dvorište od 307 m2 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cjelini.

16. Uvidom u taj ugovor o darovanju, sud je utvrdio da je ugovor sklopljen u formi javnobilježničkog akta, da je sklapanju ugovora nazočio i izvanbračni suprug tužiteljice PHŠ, a koji da je izjavio da želi dati suglasnost na navedeni ugovor.

17. Iz čl.5.1. Ugovora, utvrđeno je da je tužiteljica ovlastila tuženika da može odmah stupiti u samostalni posjed dijela darovane nekretnine i to stana na prvom katu sa posebnim ulazom, dok da u stanu u prizemlju kuće ostaju tužiteljica i njen izvanbračni suprug.

18. Uvidom u čl.3. Ugovora utvrđeno je da je tužiteljica ovlastila tuženika da temeljem istog ugovora ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu vlasništva cijele nekretnine u njegovu korist.

19. Iz sadržaja ugovora utvrđeno je da sklapanju ugovora nisu nazočili svjedoci, da je, uz suglasnost sudionika bio nazočan kao osoba od povjerenja CH, javni bilježnik izvan službe koji da je ugovornim stranama bio osobno poznat i koji vlada njemačkim jezikom.

20. Cijeneći nespornu činjenicu da su i tužiteljica i tuženik kao ugovorne strane naprijed navedenog ugovora o darovanju strane fizičke osobe koje ne poznaju hrvatski jezik, to je, sukladno odredbi čl. 68.st.1. ZJB Javni bilježnik FH morao pozvati stalnog sudskog tumača, te to naznačiti u javno bilježničkom aktu.

21. Člankom 68. st.2. ZJB propisano je da tumač može biti i zaposlenik javnog bilježnika, ali mora ima sva druga svojstva svjedoka akta, dok je st.3. istog članka propisano da tumač nije potreban ako javni bilježnik ili prisjednik vladaju jezikom kojim se služi sudionik.

22. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz iskaza Javnog bilježnika FH te svjedoka CH, da sklapanju predmetnog ugovora nije prisustvovao stalni sudski tumač.

23. Nije sporno niti da CH koji je, nesporno prisustvovao sklapanju ugovora i prema njegovim navodima i navodima javnog bilježnika FH prevodio i tumačio odredbe ugovora, nije niti stalni sudski tumač, nit zaposlenik javnog bilježnika, a niti prisjednik.

24. Iz iskaza svjedoka Javnog bilježnika FH te iskaza svjedoka CH proizlazi utvrđenim da Javni bilježnik FH vlada njemačkim jezikom, ali ne tako dobro kao svjedok CH.

25. Iz navedenog sud utvrđuje da prilikom sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nisu poštivane odredbe čl.68. st.1., st.2. i st.3. ZJB, odnosno da je predmetni ugovor sastavljen uz povredu istih odredbi ZJB.

26. Naime, sud nema sigurnih dokaza o tome u kojoj mjeri su njemačkim jezikom prilikom sklapanja spornog ugovora vladali Javni bilježnik i svjedok CH, da li su imali dovoljno znanja i u smislu stručnih i pravnih izraza, a kako bi sa sigurnošću utvrdili volju ugovornih strana i istu definirali u ugovoru.

27. Iz činjenice da je odredbe ugovora, a kako navode svjedoci koji su bili prisutni sklapanju ugovora, prevodio i tumačio svjedok CH, a da je javni bilježnik samo bio prisutan i slušao što CH prevodi, proizlazi utvrđenim da javni bilježnik u vrijeme sklapanja ugovora nije vladao njemačkim jezikom u mjeri u kojoj je to potrebno da bi se sa sigurnošću mogla utvrditi prava volja ugovornih strana i da bi im se ta volja formirana u pisanom obliku u obliku ugovora, mogla protumačiti.

28. Kako je sud sa sigurnošću utvrdio da je predmetni darovni ugovor sklopljen protivno odredbama čl. 68. st.1., st.2. i st.3. ZJB to je isti ugovor ništetan u smislu odredbe čl.322. st.1. ZOO.

29. Sukladno odredbi čl.323. st.1. ZOO, a cijeneći utvrđenu osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice iz toč.I. izreke ove presude, sud je utvrdio osnovanim i tužbeni zahtjev naveden u toč.II. izreke presude kojom se nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini koja je bila predmet spornog darovanja, a kakovo je stanje bilo prije sklapanja Ugovora o darovanju.

30. Osim toga, iz iskaza tuženika danog na ročištu 25. rujna 2025. (list 102 do 106) proizlazi da ni tuženik nije znao da će kod javnog bilježnika biti prisutan CH koji poznaje njemački jezik, a niti proizlazi da je CH tuženiku bio osobno poznat kako to stoji u ugovoru o darovanju.

31. Cijeneći nespornu činjenicu da ugovorne strane nisu vladale hrvatskim jezikom, to niti nisu mogle sa sigurnošću provjeriti što je napisano u spornom ugovoru o darovanju sastavljenom na hrvatski jezik.

32. Iz iskaza tuženika također proizlazi da je nakon sklapanja ugovora na hrvatskom jeziku, javni bilježnik njemu dao dva primjerka ugovora, a da tužiteljica nije htjela preuzeti primjerak ugovora dok on ne bude preveden na njemački jezik.

33. Kada se ta činjenica cijeni u kontekstu sa ponašanjem tužiteljice prilikom njenog dolaska u javnobilježnički ured FH, s činjenicom o kojoj iskazuje javni bilježnik kada navodi da je tužiteljica prilikom dolaska u prisutnosti ĆH djelovala kao u strahu, konfuzno, da se s njom nije moglo komunicirati jer je samo šutjela radi čega je on odbio zaključiti ugovor između tužiteljice i ĆH, a da bi samo nakon sat ili dva nakon tužiteljičinog ponovnog dolaska ona djelovala sasvim drukčije, da je rekla da želi zaključiti ugovor o darovanju sa tuženikom, da je djelovala sasvim u redu, te da je pristupio sklapanju spornog ugovora o darovanju, očito je i očigledno u ponašanju tužiteljice tog dana kada je sklopljen sporni darovni ugovor bilo elemenata koji su, u najmanju ruku dovodili u pitanje pravu i sigurnu volju tužiteljice u pogledu pravnog posla kojeg je došla sklopiti.

34. Već je ta činjenica morala biti znak javnom bilježniku da u ponašanju tužiteljice postoje elementi koji su dovodili u pitanje kako njenu volju, tako i njenu sposobnost da raspolaže svojom imovinom, a da na to raspolaganje ne utječu treće osobe.

35. Neovisno o tome da li su tužiteljica i tuženik u vrijeme sklapanja spornog darovnog ugovora bili samo poznanici ili prijatelji, nije životno niti logično da tužiteljica tuženiku daruje tako vrijednu imovinu, da dozvoli odmah prijenos vlasništva te imovine u korist tuženika, a da tuženik u odnosu na tužiteljicu nema nikakove obveze.

36. Nije sporno, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka javnog bilježnika FH, CH, PHŠ da je sporni ugovor o darovanju tek nakon sklapanja istoga, dan na prijevod stalnom sudskom tumaču Ondini Saganić Stanić koja ga je prevela sa hrvatskog na njemački jezik.

37. Taj prijevod tužiteljica i njen izvanbračni suprug, a kako to proizlazi iz njegovog iskaza, te iskaza ZH, tužiteljici je dan tek nakon cca 3 mjeseca nakon sklapanja ugovora u uredu javnog bilježnika.

38. Iz iskaza svjedoka ZH (list 175 do 176) proizlazi da su mu tužiteljica i njen izvanbračni suprug PHŠ rekli da su sklopili neki ugovor i da im nešto ne štima sa tim ugovorom po pitanju vlasništva njihove kuće, da je on, na njihovu zamolbu to vlasništvo provjerio, te utvrdio da je kuća upisana kao vlasništvo tuženika.

39. Također, da su tužiteljica i njen suprug tog dana kada su skupa išli radi ugovora kod javnog bilježnika, rekli da se tuženik ne pridržava nečega što je trebao ispunjavati, da se ne pridržava mnogih stvari koje da su dogovorili, te da oni žele odvjetnika da vide što se može u toj situaciji napraviti.

40. Iz iskaza svjedoka ZH proizlazi da tužiteljica i njen suprug nisu imali saznanje o vlasništvu kuće nakon sklapanja ugovora, jer da jesu, ne bi tražili od svjedoka da to provjeri.

41. Također, proizlazi i da je među stranama darovnog ugovora bilo nešto usmeno dogovoreno kao obveza tuženika kao daroprimatelja, a što u darovnom ugovoru nije bilo napisano.

42. Iz iskaza svjedoka PHŠ proizlazi da on znao razlog zbog kojeg tužiteljica želi poništiti ugovor sa tuženikom, a da je to činjenica da taj ugovor ona od početka nije niti željela, da on nije niti znao da ona želi tuženiku darovati nekretninu.

43. Svjedok je također iskazao da je on slušao što prevodi stariji gospodin, ali da je ugovor o darovanju potpisao misleći da potpisuje samo da se njegovo ime briše iz zemljišne knjige, da ni u kojem slučaju nije htio da nekretnina pređe u vlasništvo tuženika, da je to bila velika zabluda, kao što da je bila i velika zabluda oporuka koju da je napisao i potpisao u korist tuženika.

44. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi i da je tužiteljica u dva navrata mijenjala mišljenja vezano za istu nekretninu, da je prethodno tu nekretninu htjela darovati jednom odvjetniku, da je od toga odustala, da je mijenjala mišljenje i u pogledu vraćanja gornjeg stana kada joj ga je svjedok trebao vratiti

45. Iz iskaza istog svjedoka proizlazi da tuženik nije dozvolio da se prijepis ugovora o darovanju da tužiteljici, a tuženik iskazuje da tužiteljica nije htjela primiti ugovor dok ne bude preveden na njemački jezik.

46. Sud ne vidi razloga zbog kojeg tužiteljica, ili barem njen izvanbračni suprug ne bi htjeli primiti ugovor kada ga je javni bilježnik uručio samo tuženiku, a kako iskazuje i tuženik.

47. Iz iskaza tog svjedoka, iskaza tuženika, te i iz iskaza svjedoka ĆH proizlazi utvrđenim da se tužiteljica i tuženik poznaju unatrag cca 6 godina, da je u vrijeme pandemije Covid, kada tužiteljica i njen suprug nisu mogli dolaziti u Hrvatsku tuženik obavljao u korist tužiteljice i njenog supruga određene radnje, da je dogovarao za njih cijepljenje, produženje polica osiguranja i sl., da su se u to vrijeme i zbližili.

48. Nije sporno,a to je utvrđeno i iz pismena "Raspolaganje pacijenta" (list 42), da je tužiteljica 5. prosinca 2021. opunomoćila tuženika, te u slučaju njegove spriječenosti i njegovu suprugu VH da ju zastupanju u svim sudskim i vansudskim predmetima koje je navela, te da ta punomoć služi kako bi se izbjeglo sudsko skrbništvo, te da punomoć ostaje na snazi i ako kasnije tužiteljica postane poslovno nesposobna i da ostaje na snazi i nakon njene smrti.

49. Istim pismenom tuženik i njegova supruga su potvrdili da su spremni preuzeti punomoć, odnosno skrbništvo i voditi se izraženim željama, vrijednosti i raspolaganjima tužiteljice.

50. Nije sporno, a to je sud utvrdio i uvidom u oporuku od 17. studenog 2023. (list 54) da je i svjedok KH tom oporukom opozvao sve prethodne oporuke i kao nasljednika imenovao tuženika.

51. Oba dokumenta napisana su u vrijeme pandemije Covid u Njemačkoj, dakle u vrijeme kada tužiteljica i njen suprug nisu mogli putovati u Hrvatsku, te je logično i životno, a obzirom da nemaju vlastitih potomaka, da su se htjeli pobrinuti za sebe u slučaju bolesti i smrti.

52. Kako su u to vrijeme bili bliski sa tuženikom, to su s njim i u njegovu korist potpisali navedene dokumente imajući u njega povjerenje.

53. Spisu na listu 65 prileži punomoć koju je 25. ožujka 2024. u Münchenu sastavila tužiteljica i kojom je dala punomoć CHŠ da se brine o poreznim poslovima tužiteljice.

54. Ta punomoć nastala je tri dana prije nego što je potpisan sporni darovni ugovor.

55. Spisu na listu 71 do 73, te 74 do 75 prileže Punomoć za slučaj skrbi koju je tužiteljica potpisala u Münchenu 25. srpnja 2024. i kojom opunomoćuje CHŠ da može odlučivati o svim pitanjima koja se tiču brige o zdravlju tužiteljice, ambulantnoj ili stacionarnoj njezi, da može dati pristanak na sve mjere radi ispitivanja zdravstvenog stanja i provođenja liječenja, odlučivati o smještaju tužiteljice koji ograničava slobodu, zastupati tužiteljicu pred tijelima javne vlasti, osiguravajućim društvima i sl., upravljati imovinom tužiteljice, poduzimati sve radnje i poslove u zemlji i inozemstvu i sl.

56. Iz dokumenta Raspolaganja za skrbništvo proizlazi da je tužiteljica 25. srpnja 2024. za skrbnika imenovala PH.

57. Također, iz Oporuke od 22. srpnja 2024. (list 84 do 88) proizlazi da je tužiteljica za svoje nasljednike imenovala CHŠ i PH.

58. Kada se činjenica da je tužiteljica u periodu od 2021. pa do 2024. izdala toliko različitih pismena kojima raspolaže kako svojom imovinom, tako i svojim zdravljem, jasno ukazuje na nestabilnost tužiteljice, odnosno na činjenicu da, iako ne postoje dokazi da je tužiteljica lišena poslovne sposobnosti, ona nije u stanju čvrsto i jasno odrediti niti definirati svoje želje i volju, nego da su iste podložne promjenama i ovise o utjecaju trećih osoba i životnih okolnosti.

59. To proizlazi i iz iskaza svjedoka, njenog izvanbračnog supruga VHŠ koji također navodi da je tužiteljica nekoliko puta mijenjala svoju volju i mišljenje.

60. I iz iskaza svjedoka – javnog bilježnika FH, također proizlazi utvrđenim da je kod tužiteljice prisutna promjena raspoloženja i to u vrlo kratkom razdoblju, u razdoblju od nekoliko sati.

61. Već činjenica da je tužiteljica u prisustvu javnog bilježnika u vrlo kratkom vremenu izražavala različito ponašanje, da je prvo djelovala kao u strahu, konfuzno, da nije htjela komunicirati, da je šutjela, da bi nakon sat ili dva ispoljila sasvim suprotno mišljenje izražavajući svoju volju i namjeru da nekretninu daruje tuženiku, jasno potvrđuje mišljenje ovog suda o sklonosti tužiteljice promjeni njenog raspoloženja i podložnosti utjecaju trećih osoba.

62. Kada se ta činjenica cijeni u kontekstu s činjenicom da sporni darovni ugovor nije sklopljen uz nazočnost stalnog sudskog tumača, te sa činjenicom da je tužiteljica odbila primiti ugovor o darovanu sklopljen na hrvatskom jeziku prije nego što isti bude preveden na njemački jezik, te kada se sve to cijeni u kontekstu s činjenicom da je tužiteljica nakon što je bila upoznata sa sadržajem ugovora o darovanju prevedenim na njemački jezik, reagirala na način da je odmah, kao i njen izvanbračni suprug zatražila odvjetnika, jasno potvrđuje zaključak ovog suda da je prilikom sklapanja spornog ugovora o darovanju, na strani tužiteljice postojalo mana volje, da tužiteljica nije svoju volju bila u stanju jasno i nedvojbeno izraziti, da se kod tužiteljice radilo o zabludi o pobudi kod besplatnog ugovora o darovanju, nesporazumu o odlučnim činjenicama ugovora o darovanju, a koje se odnose kako na osobu, tako i na obim darovanja.

63. Upravo su promjene raspoloženja tužiteljice neposredno prije sklapanja darovnog ugovora iziskivale da sklapanju darovnog ugovora nazoči stalni sudski tumač, a kako bi se sa sigurnošću mogla utvrditi prava volja tužiteljice i sa sigurnošću utvrditi sadržaj pravnog posla kojeg je ona sklopila sa tuženikom.

64. Činjenica da je tuženik predočio javnom bilježniku oporuku kojom je tužiteljica tuženiku ostavila njenu imovinu u Njemačkoj, nije mogla biti siguran dokaz niti stvoriti uvjerenje kod javnog bilježnika da tužiteljica doista tuženiku želi darovati svoju nekretninu i u Hrvatskoj i to u cijelosti i to bez ikakvih obveza na strani tuženika.

65. Ovo i iz razloga što svjedok javni bilježnik iskazuje da je tužiteljica i prije zaključenja spornog ugovor dolazila u javnobilježnički uredu prisustvu ĆH jer da je imala neke sporove sa ljudima iz Njemačke, da bi potom iskazao kako mu se činilo da je tog dana kada je sklopljen ugovor o darovanju došla s ĆH kao pod prisilom, a da je drugi put kada je došao i njen suprug djelovala kao da želi darovati imovinu tuženiku.

66. Iz dopisa Javnog bilježnika FH ovom sudu od 3. listopada 2025. (list 117) proizlazi da je otpravak ugovora o darovanju od 28. ožujka 2024. tužiteljici izdan odmah nakon potpisivanja ugovora, a koju činjenicu opovrgava tuženik navodeći da tužiteljica nije htjela preuzeti ugovor prije nego bude preveden na njemački jezik.

67. I ova činjenica dovodi u pitanje vjerodostojnost radnji poduzetih u svrhu sklapanja ugovora o darovanju između parničnih stranaka.

68. Iz iskaza tuženika također proizlazi da je on istog dana kada je preuzeo ugovor preveden na njemački jezik u lipnju 2024., a kada su došli na 80. rođendan tužiteljice, izbačen iz donjeg stana, da mu je tužiteljičin suprug prijetio, psovao, da je rekao kako je tuženik sve dogovorio sa javnim bilježnikom, da je tužiteljica bacila ugovor tuženiku pod noge.

69. Iz te činjenice sud zaključuje da su tužiteljica i njen suprug tek nakon što je ugovor o darovanju preveden na njemački jezik utvrdili kakav ugovor je tužiteljica sklopila sa tuženikom, te da sadržaj tog ugovora nije bio odraz njene volje, jer inače ne bi tako burno reagirali prema tuženiku.

70. Tuženik također iskazuje da bi on možda tu nekretninu mogao i vratiti kada bi se sa tužiteljicom mogao dogovoriti, jer da je do sada vezano za nekretninu imao troškove.

71. Također, iz iskaza tuženika proizlazi da prije odlaska javnom bilježniku on i tužiteljica nisu razgovarali o tome da se ugovorom o darovanju imovina odmah prenosi na njega, nego da je to bilo objašnjeno kod javnog bilježnika, a da je on znao da taj dan idu kod javnog bilježnika potpisati ugovor o darovanju jer da su o tome razgovarali u Münchenu.

72. Već ta izjava tuženika dovodi u pitanje svjesnost tužiteljice da će kod javnog bilježnika biti sklopljen ugovor o darovanju kojim se imovina odmah prenosi na tuženika.

73. Slijedom navedenog, sud je osim što je utvrdio da su prilikom sklapanja ugovora o darovanju povrijeđene i nisu poštivane odredbe čl.68. st.1., st.2. i st.3. ZJB, na strani tužiteljice postojalo više mana volje, tako da je ugovor o darovanju osim što je utvrđen ništetnim, sklopljen i uz postojanje razloga pobojnosti istog.

75. Sud je odbio odgoditi ročište na kojem je zaključena glavna rasprava, a kako bi se dodatno saslušala kao svjedok supruga tuženika OH, iz razloga što su činjenice vezne za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju dovoljno utvrđene iz iskaza javnog bilježnika, tuženika, svjedoka CH i PHŠ koji su nazočili sklapanju ugovora, a iz provedenih dokaza ne proizlazi utvrđenim da bi predloženi svjedok imala nekakova druga saznanja koja o predmetu spora nije imao tuženik i navedeni svjedoci.

76. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku sud je odluku o naknadi troškova postupka donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., čl.151. st.3. ZPP i čl.29. ZOO.

77. O visini troškova postupak odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (20.000,00 EUR), troškovniku tužiteljice, radnjama punomoćnika tužiteljice provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

78. Tužiteljica je troškovnikom zatražila naknadu troškova postupka od 3.371,46 eura, a koji zahtjev je sud u cijelosti utvrdio osnovanim i taj trošak dosudio tužiteljici.

79. Dosuđeni trošak sadrži trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (tbr.7.1. Tarife), sastav podnesaka od 24. rujna 2025. i 6. listopada 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 25. rujna 2025. i 29. listopada 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.9.1. Tarife), PDV po stopi od 25% u iznosu od 625,00 eura (tbr.46. Tarife), te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 123,23 eura.

80. Na dosuđeni trošak tužiteljici pripada pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata ,a sukladno odredbi čl.151. st.3. ZPP, a čiju visinu propisuje odredba čl.29. ZOO.

Mali Lošinj, 17. prosinac 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Arsen Stipinović, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Adrijana Antičević, odvjetnica