Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-385/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv ovršenika LAĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladi Sevšeku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Sevšek & partneri d.o.o., Varaždin, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-1991/2025-2 od 18. kolovoza 2025., 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika LAĐG kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-1991/2025-2 od 18. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je ovrha na novčanim sredstvima po računima ovršenika na temelju ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-151/2008-9 od 4. srpnja 2008., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate te troška ovršnog postupka.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi žali se ovršenik iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da iz rješenja o ovrsi i priložene dokumentacije nije vidljiv osnov potraživanja te da on pobija i osnov i visinu potraživanja te postojanje bilo kakvog dugovanja prema ovrhovoditeljici.

3. Žalba ovršenika je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi sadržajno ukazuje ovršenik. Naime, sukladno odredbi čl. 41. st. 4. OZ-a rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu. Kako je u ovom postupku rješenje o ovrsi doneseno bez obrazloženja to u istom, suprotno žalbenim navodima ovršenika, nisu niti trebali biti navedeni razlozi o odlučnim činjenicama niti su trebale biti citirane odredbe na temelju kojih je isto doneseno. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi sud prvog stupnja nije počinio niti druge povrede odredaba ZPP-a i OZ-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 50. st. 5. OZ, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-151/2008-9 od 4. srpnja 2008., kao ovršne odluke iz čl. 23. toč. 1. OZ-a, a sukladno kojoj je ovršenik dužan pridonositi za uzdržavanje ovrhovoditeljice 1.000,00 kn mjesečno počevši od 4. srpnja 2008. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

6. S obzirom na to da je svrha ovršnog postupka da se prisilno provede ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odredivši predloženu ovrhu na računima ovršenika, u skladu s ovršnom ispravom i odredbom čl. 174. OZ-a te su neosnovani žalbeni navodi kojima ovršenik osporava osnov potraživanja.

7. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenik osporava bilo kakvo dugovanje prema ovrhovoditeljici navodeći da ista nije dokazala da on nije ništa platio, valja reći da takvi žalbeni navodi sadržajno predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, o kojem sukladno čl. 52. OZ-a, odlučuje sud prvog stupnja.

8. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je ovršeniku naložio platiti ovrhovoditeljici troškove ovog postupka, budući da je takva odluka sukladna odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a. Što se pak tiče odluke o visini troškova valja reći kako sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Kako ovršenik odluku glede visine troškova određeno ne pobija, to prvostupanjska odluka u pogledu visine dosuđenih troškova nije ispitivana.

9. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu ovršenika temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak