REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-439/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srebrenke Šantić kao predsjednice vijeća te sudaca Sandre Juranović i Gordane Denona Kusijanović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog IP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. – dalje: KZ/11), rješavajući o žalbi optuženog IP, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-12/2023, od 25. rujna 2023., na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog IP te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-12/2023, od 25. rujna 2023., optuženi IP proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to od 16. studenog 2021. u 14,30 sati do 17. studenog 2021.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08), naloženo je optuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. – 8., od kojih paušalna svota iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 iznosi 132,72 eura te troškove opunomoćenika oštećenice HP, odvjetnika Maroja Kolendića.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi IP, osobno, ne navodeći posebno žalbene razloge, ali iz sadržaja žalbe razvidno je da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud razmotri sve iskaze svjedoka, zapisnike i dokumentaciju kako bi donio pravičnu odluku.

5. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvu u Dubrovniku s prijedlogom da sud odbije žalbu.

6. Na temelju odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

7. U svojoj žalbi optuženi IP ukazuje na nesuglasje koje postoji u iskazima ispitane oštećenice HP te svjedokinje VP jer su na dokaznim ročištima iskazivale drugačije nego na raspravi. Smatra da nesuglasje u njihovim iskazima postoji i u pogledu udaljenosti na kojoj su bile jedna od druge prilikom inkriminiranog događaja kao i u odnosu na štap kojeg je, kako sam navodi, uzeo tek kad je odlazio kući. Ističe i to da "ČP nije čula što sam govorio HP, a GP jest, iako je bila kraj same ČP", očito aludirajući na to da je i svjedokinja ČP trebala čuti isto što i svjedokinja GP.

8. Iako je točno da postoji nesuglasje u iskazima oštećene HP danim na dokaznom ročištu pa potom na raspravi, to nesuglasje je prvostupanjski sud razjasnio i otklonio. Tako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da unatoč tome što je oštećenica djelomično odstupila od svog iskaza u pogledu točnih riječi koje joj je optuženik uputio (na raspravi je navela da joj je optuženik prijetio riječima: "Lopovi, lopovi, lopovi, sve ću vas pobiti"; "Lopovi, vratite što ste pokrali, pobit ću vas" dok je na dokaznom ročištu navela da je rekao: "Lopovi, lopovi sve ste mi uzeli, sve ste mi pokrali, vratite ono što ste pokrali…"; "Sve ću vas pobiti"), to ne predstavlja razlog zbog kojeg bi bila dovedena u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza pa da bi posljedično optuženik bio oslobođen odgovornosti za počinjenje kaznenog djela. Prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir protek vremena od događaja te uznemirenost i pretrpljeni strah kod ove svjedokinje pa stoga nije neobično da se oštećenica ne sjeća točno svih riječi koje joj je optuženik inkriminirane zgode uputio. To uostalom i ona sama priznaje kada izjavljuje da se bolje sjećala prilikom prvog iskazivanja, odnosno neposredno nakon događaja. Ovakvo držanje oštećenice upućuje na izostanak namjere da optuženika, svoga brata, lažno tereti, a u prilog tome ide i činjenica da je upravo ona nakon tog događaja pozvala policiju što sigurno ne bi imala razloga činiti da nije došlo do incidenta, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

8.1. Nadalje, ovdje nije nevažno napomenuti ni to da su odnosi između oštećenice i optuženika već od ranije narušeni, da je između njih u tijeku parnica u pogledu imovine ostale iza njihovog pokojnog oca te da optuženik u svom iskazu i sam navodi da je bio ljut kad je čuo da su oštećenica i svjedokinje došle brati masline. Prema tome, iako je u iskazu oštećenice doista i postojalo nesuglasje, sud je to nesuglasje razjasnio i otklonio te je nakon toga donio pravilan zaključak o krivnji optuženika. Odstupanja u iskazu oštećenice, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu bila značajna u tolikoj mjeri da bi utjecala na bitna utvrđenja, odnosno na činjenicu da je optuženik oštećenici prijetio smrću, a kako je to ispravno zaključio i prvostupanjski sud.

8.2. Ujedno, prvostupanjski je sud otklonio i nesuglasje u iskazima svjedokinje VP koje je dala pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku te na raspravi (pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku izjavila je da je optuženik oštećenici prijetio riječima: "Lopovi, lopovi, sve ste mi pokrali, vratite mi što ste pokrali, sve ću vas pobiti"; a na raspravi je rekla da je optuženik izgovorio: "Ubit ću vas, ubit ću te, to je moje") pa je i u odnosu na taj iskaz izveo pravilan zaključak da svjedokinja, unatoč nesuglasju, nije u svom iskazu odstupila od bitnih utvrđenja. I ovaj drugostupanjski sud smatra da ta odstupanja, a pogotovo kad se uzme u obzir protek vremena i proživljeni stres, nisu neobična i neočekivana, međutim, u ovom konkretnom slučaju, nisu ni od odlučnog značaja jer svjedokinja u svojim iskazima ipak ne odstupa od bitnog, a to jest da je optuženik doista prijetio oštećenoj HP.

8.3. Također, i u pogledu štapa za kojeg optuženik u žalbi navodi da ga je uzeo tek kad je odlazio prema kući, dok je oštećenica navela da ga je uzeo kad je prišao k njoj, a svjedokinja da je već prilikom dolaska u maslinik, u ruci držao štap, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da unatoč tome što među iskazima oštećenice i svjedokinje u tom dijelu postoji nesuglasje, ta činjenica ne znači da je zbog toga cijeli iskaz svjedokinje nevjerodostojan. Isto vrijedi i za nesuglasje u pogledu udaljenosti između oštećenice i svjedokinje na mjestu događaja koju su u svojim iskazima one različito procijenile, a što optuženik u žalbi također ističe. I ovdje prvostupanjski sud pravilno rezonira navodeći da je udaljenost subjektivno procijenjena te da ovisi o osobi promatrača.

8.4. Što se tiče iskaza svjedokinje ČP, a kojeg optuženik u žalbi analizira na način da navodi "ČP nije čula što sam govorio HP, a GP jest, iako je bila kraj same ČP", valja navesti da je prvostupanjski sud valjano obrazložio zašto na iskazu svjedokinje ČP nije mogao temeljiti neka bitna utvrđenja. Naime, predmetna svjedokinja, kako je sama navela, nije čula što je to optuženik rekao oštećenoj budući da je od oštećenice bila previše udaljena.

9. Sumirajući sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da neosnovano optuženik u žalbi ukazuje (iako to ne navodi izričito) na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Protivno tome, prvostupanjski je sud ispravno izveo zaključak o postupanju optuženika, analizirajući i cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u odnosu s drugim dokazima. Iskazi oštećenice i svjedokinje, unatoč nepodudarnostima u pogledu štapa i udaljenosti, ipak su međusobno suglasni u bitnim okolnostima koje se odnose na prijetnju koju je optuženik uputio oštećenici.

10. Budući da optuženik presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08, presudu ispitati i u pogledu odluke o kazni. Tako je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja te je pravilno optuženiku koji je svojim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, cijeneći kao olakotno njegovu raniju neosuđivanost dok otegotnih okolnosti nije našao, kao primjerenu, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci odnosno uvjetnu osudu kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti, ne počini novo kazneno djelo. Izrečenom će se kaznom, i po mišljenju ovoga vijeća drugostupanjskog suda, ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja odnosno na primjeren će se način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak, a kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, utjecat će se na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

11. Slijedom svega navedenog, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti stoga je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Rijeka, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Srebrenka Šantić