Poslovni broj Gž-1435/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-907/2024-5 od 12. lipnja 2024., 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-907/2024-5 od 12. lipnja 2024., u točki II izreke i sudi :

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos naknade neimovinske štete od 1.287,18 eur te imovinske štete od 19,86 eur sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2021. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30.prosinca 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Potvrđuje rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 907/2024-5 od 12. lipnja 2024.u sadržajno odbijajućem dijelu točke II izreke za iznos od 2.077,94 eur sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se citirano rješenje u sadržajno odbijajućem dijelu točke II izreke za iznos od 1.520,69 eur sa zateznim kamatama i rješava:

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.520,69 eur u roku 15 dana sa zateznom kamatom s tijekom od 12. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 296,00 eur u roku od 15 dana dok je preostali zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 78,13 eur odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos naknade neimovinske štete od 239,13 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke, te iznos imovinske štete od 86,32 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.287,18 eura na ime naknade neimovinske štete i iznosa od 19.86 eura na ime imovinske štete sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III izreke naloženo je tuženiku isplati tužitelju troškove liječenja u ukupnom iznosu od 9,74 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom IV izreke odbijen je tužbeni zahtjev za naknadom troškova liječenja u iznosu od 26,09 eura sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 9,74 eura tekućih od 22. svibnja 2021. do 9. lipnja 2021. na iznos od 3,16 eura i do 19. lipnja 2021. na iznos od 6,59 eura. Točkom V izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 796,34 eur za razdoblje od 29. travnja 2021. pa do 19.12.2022. po stopi kao u tom dijelu izreke. Rješenjem suda, točkom I izreke, dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom od 28. prosinca 2022.dok je točkom II izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 557,25 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok je točkom III izreke rješenja naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 eura.

2. Protiv točke II izreke presude i sadržajno odbijajućeg dijela točke II izreke rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).

3.Tužitelj u žalbi tvrdi da je presuda nerazumljiva i proturječna u pobijanom dijelu i da ne sadrži odlučne razloge neosnovanosti tužbenog zahtjeva i preostalog zahtjev za naknadu troškova postupka. Sud da nije obrazložio zašto je dosudio tužitelju na ime imovinske i neimovinske štete novčani iznos manji od potraživanog iznosa. Težina povrede i posljedice da opravdava dosudu potraživanog iznosa. Osporava i odluku suda u dijelu troškova postupka i tvrdi da je tužitelj uspio u sporu u minimalnom omjeru od 63,58 %, a tuženik sa 36,42% i da ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka najmanje u iznosu od 27,16%. Nastavno tvrdi i da mu sud prvog stupnja neosnovano nije priznao trošak sastava podneska od 15. studenog 2021., 30. lipnja 2022 i 19. travnja 2024.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbe nije dostavljen.

6. Žalba protiv pobijanog dijela presude je osnovana, a protiv pobijanog dijela rješenja je djelomično osnovana.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. veljače 2021. za koju je odgovoran osiguranik tuženika zadobio tjelesne ozljede i da joj je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.260,87 eura. Sporno je pravilnost utvrđenja visine neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege.

8. Glede pobijanog dijela presude sud prvog stupnja je utvrdio:

-da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata te da je provedeno liječenje mirovanjem, imobilizacijom vrata tijekom 8 dana i potom fizikalnom terapijom i da je liječenje završeno 04. svibnja 2021.

-da je tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda trpio intenzivan i kratkotrajan primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 1-2 dana, srednjeg oko 5 dana i manjeg oko mjesec dana te povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu oko 2 mjeseca. Bol jakog intenziteta da je trpio oko 3 dana, srednjeg oko 6-7 dana, a slabijeg još oko 6 tjedana sveukupno,

-da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od 10 dana 2 h na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika, potom da je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 2 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora,

-da tužitelj s obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova a na osnovi odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21:dalje-ZOO), ZOO-a i čl. 223. ZPP-a po osnovi pravične novčane naknade ostvaruje pravo na isplatu novčanog iznosa od 650,00 eura, a na osnovi pretrpljenog straha u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a iznos do 850,00 eura.

-tuđa pomoć da mu je bila potrebna u trajanju od 10 dana 2 h na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 2 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora, odnosno sveukupno 26 sati pa da mu po cijeni sata od 3,32 eura po satu po toj osnovi pripada novčani iznos do 86,32 eure,

-da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.500,00 eura na ime neimovinsku štetu i iznos od 86,32 eura na ime imovinske štete pa kako je tuženik tužitelju na ime neimovinske štete isplatio iznos od 3.500,00 kn te i daljnji iznos od 6.000,00 kn dana 19. prosinca 2022., odnosno ukupno 1.260,87 eura da je osnovan daljnji iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu od 239,13 eura dok je odbio zahtjeva za isplatom iznosa od 1.287,18 eura na ime naknade neimovinske štete, a ocijenio je neosnovanim i zahtjev za isplatom iznosa od 19,86 eura na ime imovinske štete.

9. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijanog dijela presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje ukazuje tužitelj. Nije počinio ni bitnu povredu postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju s poziva tužitelj jer je presuda razumljiva i neproturječna i može se ispitati.

10. Međutim, pogrešno je iz utvrđenih činjenica izveo zaključak i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatom neimovinske štete u iznosu od 1.287,18 eur te imovinske štete u iznosu od 19,86 eur.

11. Naime, ovaj žalbeni sud drži i da je osnovana žalba tuženika kojomm se pobija pravilnost određivanja visine naknade neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a po kriteriju (kvalifikatornoj okolnosti) fizičkih boli i straha. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja težina povrede utvrđena nalazom vještaka, koju stranke postupka nisu dovele u pitanje, opravdava dosudu na ime neimovinske štete po tužitelju potraživanog novčanog iznosa od 1.526,31 eur (11.500,00 kn).

12. Budući da je tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vrata te da je provedeno liječenje mirovanjem, imobilizacijom vrata tijekom 8 dana i potom fizikalnom terapijom i da je utvrđeno da je zbog zadobivenih ozljeda trpio intenzivan i kratkotrajan primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajanja 1-2 dana, srednjeg oko 5 dana i manjeg oko 30 dana te povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu oko 2 mjeseca kao i bol jakog intenziteta u trajanju oko 3 dana, srednjeg oko 6-7 dana, a manjeg još oko 6 tjedana sveukupno, jačina i trajanje fizičkih boli i straha te cilj kojemu služi ta naknada opravdavaju dosudu novčanog iznosa od 2.787,18 eur (21.000,00 kn). Kako je tužitelj isplatio tuženiku prije podnošenja tužbe te tijekom postupka iznosa od 1.260,87 eur (9. 500,00 kn), opravdan je tužbeni zahtjev za isplatu cjelokupnog po tužitelju potraživanog iznosa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 1.526,31 eur (11. 500,00 kn).

13. Pri tom treba kazati da iako orijentacijski kriteriji i iznos naknade koji bi za pojedine kriterije (kvalifikatorne okolnosti) pripadao tužitelju njihovom primjenom nisu odlučni jer je naknada nematerijalne štete strogo individualizirana i ovisi o elementima konkretnog slučaja ti kriteriji predstavljaju okvirni orijentir i pomoć sucima u određivanju naknade pa ih je u tom smislu te Kriterije uzeo u obzir i ovaj žalbeni sud.

14. Sukladno tome valjalo je preinačiti pobijanu presudu u točki II izreke u odnosu na neimovinsku štetu, povredu prava osobnosti i dosuditi tužitelju na ime naknade neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a daljnji iznos od 1.287,18 eur -a sa zateznim kamatama.

15. Pogrešno je sud prvog stupnja izveo zaključak i primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjev u dijelu imovinske štete za iznos do 19,86 eur. Naime kraj pravilnog utvrđenja da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od 10 dana po dva sata te dva tjedna tri puta tjedno po 2 h valjalo je zaključiti da mu je tuđa pomoć bila ukupno potrebna 32 dana (a ne 26 kako to zaključuje sud prvog stupnja) i da mu po pravilno utvrđenoj cijeni sata od 3,32 eura pripada novčani iznos od 106,18 eur koji je i potraživao tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a ne iznos od 86,32 eur koji mu je dosudio sud prvog stupnja.

16. Sukladno tome valjalo je preinačiti i pobijanu presudu u dijelu točke II izreke koji se odnosi na imovinsku štetu i dosuditi tužitelju po toj osnovi daljnji iznos od 19,86 eur.

17. Cijeneći da tužitelj kroz žalbenu fazu postupka nije uspio tek s neznatnim dijelom zahtjeva valjalo je utvrditi, primjenom odredbe čl. 154. stavak 5. ZPP-a da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu ukupnih opravdanih troškova postupka koji su pravilno utvrđeni po osnovi zastupanja u iznosu od 1. 812,50 eur te na ime vještačenja 199,08 eur i sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 66,36 eura što sveukupno iznosi 2.077,94 eur. Pri tom treba kazati da pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da nije opravdan trošak sastava podneska tužitelja od 15. studenog 2021. kojim tužitelj dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe kao ni trošak sastava podneska od 30. lipnja 2022. kojim dostavlja medicinsku dokumentaciju jer je tu dokumentaciju i dokaz o uplati pristojbe tužitelj mogao i trebao dostaviti uz tužbu. Jednako tako nije opravdan ni trošak sastava podneska od 19. travnja 2024., kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjeva tako da je tražbinu iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva koja je već bila navedena u kunama i eurima naveo samo u eur, a to nije bilo potrebno jer je sud već imao uređen tužbeni zahtjev po kojemu je mogao postupiti.

18. Budući da je sud prvog stupnja točkom II izreke rješenja tužitelju na ime troškova postupka dosudio iznos od 557,25 eura valjalo je preinačeno i pobijano rješenje u sadržajno odbijajućem dijelu točke II izreke za iznos od 1.520,69 (2.077,94 eur- 557,25) te tužitelju dosuditi i taj iznos sa zateznim kamatama.

19. Iz navedenih razloga promjenom odredbe čl. 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a te članka 380. st. 1. točka 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude i točki I i II izreke rješenja.

20. Primjenom odredbe članka 166. st. 2. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a te tbr. 10. toč. 1. u vezi sa tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju koji je u cijelosti uspio sa žalbom u dijelu glavne tražbine dosuđen je cjelokupan, opravdan trošak žalbenog postupka koji se odnosi na sastavljanja žalbe protiv presude uvećane za PDV u iznosu od 234,37 eur (75 bod x2 eur x 125%x125%) jer je vps žalbenog dijela glavne tražbine 1.307,04 eur, dok je preostali zahtjev za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 78,13 eur, koji nije opravdana odbijen kao neosnovan.

21. Iz navedenih razloga promjenom odredbe čl. 166. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki 3. izreke rješenja..

22. Nepobijani dio točke I,III,IV i V izreke presude te točke I, III i usvajajući dio točke II izreke rješenja, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić