Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj Gž Ob-226/2024-3
Split, Gundulićeva 29a
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice/protutužene ZL iz [adresa], Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika/protutužitelja DL iz [adresa], Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zrinku Zriliću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-220/2022 od 23. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I.Žalbe tužiteljice/protutužene i tuženika/protutužitelja odbijaju se kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-220/2022 od 23. srpnja 2024.
-potvrđuje u točki I. izreke
-potvrđuje u odbijajućem dijelu točke II. izreke,
-potvrđuje u dijelu točke IV. izreke kojim je utvrđeno da bračnu stečevinu tužiteljice/protutužene ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika/protutužitelja, DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] čini novčani iznos od 122.161,65 EUR, kao i u dijelu točke V. izreke kojim je naloženo tuženiku /protutužitelju platiti tužiteljici/protutuženoj u roku od 15 dana iznos od 60.580,83 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. studenog 2022. pa do isplate,
-potvrđuje u točkama VII. i VIII izreke.
II.Žalbe tužiteljice/protutužene i tuženika/protutužitelja odbijaju se kao neosnovane te se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-220/2022 od 23. srpnja 2024.
-potvrđuje u točkama I., II., III. i V. izreke.
III. U nepobijanom dosuđujućem dijelu točke II., u točki III., u točki IV. u dijelu kojim je preko dosuđenog tužbeni zahtjev odbijen, u točki V. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, u točki VI. presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob- 220/2022 od 23. srpnja 2024. ostaje neizmijenjena kao i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-220/2022 od 23. srpnja 2024. u nepobijanom dijelu u točki IV.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice/protutužene ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika/protutužitelja, KL iz [adresa], Z [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] čine nekretnine:
1. stan na drugom katu zgrade u [adresa], sagrađena na čest. [katastarska čestica], upisanu u KPU [broj knjige položenih ugovora], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];
2. stan na drugom katu zgrade, ukupne površine 53,92 m2 koji se sastoji od ulaznog dijela površine 3,13 m2, 1 sobe od 11,71 m2, kuhinje od 9,90 m2, ostave od 0,85 m2, predsoblja od 7,66 m2, 2 sobe od 14,19 m2, kupaonice i wc-a površine 4,00 m2, lođe od 2,48 m2, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na čest. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina];
3. nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] zgrada, dvor, i zk.č.br. [katastarska čestica], zgrada i dvor, ukupne površine 1029, suvlasnički dio 63/1000 etažno vlasništvo (E-34), stan br.14 na četvrtom katu sa stambenim potkrovljem ukupne korisne površine 131,30 m2,koji se sastoji od hodnika površine 6,03 m2,kupaone površine 2,85 m2,praone površine 11,92 m2, ostave površine 0,9 m2,lođe korisne površine 4,72 m2,galerije površine 23,34 m2,sobe površine 8,4 m2,sobe površine 13,12 m2,kupaone površine 1,75 m2,kupaone površine 2,33 m2,sobe površine 5,12m2 i sobe površine 3,47m2 i suvlasnički dio 8/1000, etažno vlasništvo (E-10), te se ovlašćuje tužiteljica/protutužena temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava suvlasništva u ½ dijela glede opisanih nekretnina u svoje ime i za svoj račun, a tuženik/protutužitelj DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti uknjižbu prava vlasništva.
II Utvrđuje se da je tuženik/protutužitelj suvlasnik za 1/4 dijela etažne jedinice E- 43 koja se nalazi u objektu sagrađenom na k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada mješovite uporabe pov. 536 m2, dvorište pov. 575 m2, ukupne pov. 1111 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], povezano sa suvlasničkim dijelom 3934/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-43): - dvoiposobni stan oznake S-21 u potkrovlju, neto korisne površine 84,97 m2, obojeno smeđom bojom u etažnom elaboratu, što je tužiteljica/protutužena, koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao ZLN, [adresa], dužna priznati i trpjeti da tuženik svoje suvlasničko pravo od 1/4 dijela uknjiži na navedenoj etažnoj jedinici, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do utuženog ( 2/4 dijela) i to za ¼ dijela utvrđenja prava suvlasništva i uknjižbe na predmetnoj čestici, protutužbeni zahtjev, odbija kao neosnovan. III Utvrđuje se da poslovni udjeli u društvu Fizio Vita d.o.o. [adresa], OIB: 87800940964, MBS: [matični broj subjekta], registriranom pred Trgovačkim sudom u Zadru, predstavljaju bračnu stečevinu stranaka te da su u suvlasništvu tuženika/protutužitelja za 1/2 dijela, što je tužiteljica/protutužena dužna priznati i trpjeti da se tuženik/protutužitelj temeljem ove presude u sudskom registru Trgovačkog suda u Zadru upiše kao član prethodno navedenog društva s temeljnim ulogom od 1.327,13 EUR/ 10.000,00 kn, uz istovremeno brisanje članstva tužiteljice u istom dijelu, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV Utvrđuju se da bračnu stečevinu tužiteljice/protutužene ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika/protutužitelja, DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] čini novčani iznos od 122.161,65 EUR., dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do utuženog 132.532,93 EUR i to za iznos od 11.371,28 EUR zahtjev na ime utvrđenja bračne stečevine, odbija kao neosnovan.
V Nalaže se tuženiku /protutužitelju platiti tužiteljici/protutuženoj u roku od 15 dana iznos od 60.580,83 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. studenog 2022. (kao dan podnošenja tužbe) pa do isplate po stopi koja vrijedi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana kalendarske godine tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za period od 29. siječnja 2022. do 22. studenog 2022.
VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice/protutužene za isplatom iznosa od 5.685,63 EUR zajedno sa utuženom zakonskom zateznom kamatom.
VII Utvrđuje se da novčana sredstva u iznosu od 53.745,85 EUR predstavljaju bračnu stečevinu stranaka slijedom čega se tužiteljici-protutuženoj nalaže tuženiku- protutužitelju isplatiti polovicu od tog iznosa i to 26.872,92 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od dana 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do utuženog (106.143,65 EUR) i to za iznos od 52.397,80 EUR na ime utvrđenja da isti predstavlja bračnu stečevinu stranka, odnosno zahtjev za isplatom iznosa preko dosuđenog do utuženog (53,071,83 EUR ) odnosno za iznos od 26.198,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
VIII Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva zahtjev tužiteljice /protutužene koji glasi:
" Utvrđuju se da bračnu stečevinu tužiteljice ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika, KL iz [adresa], Z [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] čini nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Iž, oznake zk.č.br. [katastarska čestica], [adresa], površine 797m2, nekretnina upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Iž, zk.č.br. [katastarska čestica], [adresa], kuća, površine 38m2 te se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava suvlasništva u ½ dijela glede opisanih nekretnina u svoje ime i za svoj račun, a tuženik DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti uknjižbu prava vlasništva.";
a prvostupanjskim rješenjem je radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku DL iz [adresa], Z [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] određena privremena mjera zabrane otuđenja, opterećenja i raspolaganja ½ dijela nekretnina:
1. stan na drugom katu zgrade u [adresa], sagrađena na čest. [katastarska čestica], upisan u KPU [broj knjige položenih ugovora], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];
2. Stan na drugom katu zgrade, ukupne površine 53,92 m2 koji se sastoji od ulaznog dijela površine 3,13 m2, 1 sobe od 11,71 m2, kuhinje od 9,90 m2, ostave od 0,85 m2, predsoblja od 7,66 m2, 2 sobe od 14,19 m2, kupaonice i wc-a površine 4,00 m2, lođe od 2,48 m2, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na čest. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina];
3. nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] zgrada, dvor, i zk.č.br. [katastarska čestica], zgrada i dvor, ukupne površine 1029, suvlasnički dio 63/1000 etažno vlasništvo (E-34), stan br.14 na četvrtom katu sa stambenim potkrovljem ukupne korisne površine 131,30 m2,koji se sastoji od hodnika površine 6,03 m2,kupaone površine 2,85 m2,praone površine 11,92 m2, ostave površine 0,9 m2,lođe korisne površine 4,72 m2,galerije površine 23,34 m2,sobe površine 8,4 m2,sobe površine 13,12 m2,kupaone površine 1,75 m2,kupaone površine 2,33 m2,sobe površine 5,12m2 i sobe površine 3,47m2 i suvlasnički dio 8/1000, etažno vlasništvo (E-10), garaža oznake G-10, korisne površine 16,16m2;
tako što se tuženiku zabranjuje svako otuđenje, opterećenje i raspolaganje ½ dijela opisanih nekretnina time da je provedba zabilježba privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine zabranom otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina naložena zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru; određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka ili drugačije odluke suda; te je odbijen kao neosnovan prijedlog za donošenjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice prema tuženiku zabranom otuđenja, opterećenja i raspolaganja ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Iž, oznake zk.č.br. [katastarska čestica], [adresa], površine 797m2 i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Iž, zk.č.br. [katastarska čestica], [adresa], kuća, površine 38m2 (sve pod točkama I., II., III. i IV. rješenja) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka V. izreke rješenja).
2.Protiv dijela presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene da su bračna stečevina i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Iž, oznake zk.č.br. [katastarska čestica], [adresa], površine 797m2 i nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Iž, zk.č.br. [katastarska čestica], [adresa], kuća, površine 38m, pod točkom VIII., kao i protiv dijela kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev za utvrđenje bračnom stečevinom novčanih sredstava i isplate pod točkom VII. (potonje u obrazloženju i žalbenom prijedlogu) i odluke o troškovima postupka, žali se tužiteljica protutužena radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredbi parničnog postupka izreke s prijedlogom da se u dijelu pod točkom VII. i VIII. pobijana odluka ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje.
2.1.Tuženik i ujedno protutužitelj je izjavio žalbu „protiv cjelokupne presude i rješenja“ iz svih zakonskih razloga obrazlažući žalbene razloge u odnosu na odbijajući dio protutužbenog zahtjeva iz točke II. i točke VII. te odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćenjem u cijelosti protutužbenog zahtjeva uz prebijanje novčanih zahtjeva stranaka. Podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.
2.2.Na žalbe nije odgovoreno.
3.Žalbe nisu osnovane.
4.Postupajući u granicama ispitivanja prvostupanjske presude u smislu čl. 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) koje polaze od temeljnog pravila – sud odlučuje u granicama zahtjeva koje su istaknule stranke-, što važi i u stadiju pravnih lijekova, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu - u onom dijelu koji se pobija žalbom, a ako se ne vidi iz žalbe u kojem se dijelu presuda pobija uzet će se da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu - u granicama razloga određenih u žalbi - a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
4.1.Prema izloženom, sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a uzeti je da tužiteljica presudu pobija u dijelu pod točkom VII. izreke u kojem je prihvaćen protutužbeni zahtjev na utvrđenje da iznos od 53.745,85 Eura predstavlja bračnu stečevinu stranaka te tužiteljica obvezana tuženiku i ujedno protutužitelju isplatiti 26.872,92 Eura, sve s pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate te pod VIII. izreke kojom je njezin tužbeni zahtjev odbijen glede utvrđenja da bračnu stečevinu čine nekretnine zk. čest. [katastarska čestica] i zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž sa zahtjevom za uknjižbu ½ dijela u njezinu korist te u odluci o troškovima.
4.2.Sukladno tome, uzeti je da tuženik i ujedno protutužitelj presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu i to u onom kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i ujedno protutužene glede nekretnina u k. o. [katastarska općina] pod I./1.,2..i 3. i novčanih sredstava na računima tuženika i ujedno protutužitelja pod točkom IV. i V. izreke te u dijelu kojim je odbijen njegov protutužbeni glede dijela nekretnina u k. o. [katastarska općina] i sredstava na računima tužiteljice i ujedno protutužene pod točkom II. i VII izreke.
4.3.Glede žalbe protiv rješenja, obzirom tuženik i ujedno protutužitelj ne navodi određeno pobija li i rješenje o privremenoj mjeri, uzeti je kako pobija odluku u dijelu kojim je prihvaćen prijedlog tužiteljice i ujedno protutužene o određivanju privremene mjere pod točkom I/1.,2., i 3. i točkom II. i III. i odluku o troškovima postupka pod V. izreke rješenja.
5.Ispitujući presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP nisu nađena obilježja spomenutih povreda.
5.1.Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti međusobno niti sa sadržajem spisa, a izreka presude nije nerazumljiva niti u proturječnosti s razlozima presude, radi čega stranke neutemeljeno u žalbi ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Nisu nađena ni obilježja povreda iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.
5.2.Tužiteljica nije učinila vjerojatnim ni da su joj u prvostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena čl. 29 Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10, Konvencija).
5.3.Naime, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje ističe se da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred prvostupanjskim sudom tužiteljici je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku.
5.4.Ovdje valja reći da se prigovor tužiteljice svodi na pritužbe o načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio dokaze odnosno o tome kako je utvrdio činjenično stanje, dakle na razloge koji ne mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima, čega ovdje nije bilo jer je prvostupanjski sud, protivno paušalnim prigovorima žaliteljice, u svojoj odluci odgovorio na sve odlučujuće navode te se odluka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
6.Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice/protutužene da bračnu stečevinu čine tri nekretnine u [adresa], dvije na [adresa] (sve pobliže opisano pod točkama I./1., 2., 3 i VIII. Izreke), uz ovlaštenje na uknjižbu suvlasničkog dijela od ½ u njezinu korist, kao i zahtjev na utvrđenje da novčana sredstva u iznosu od 132.532,93 EUR predstavljaju bračnu stečevinu, uz obvezivanje tuženika i ujedno protutužitelja da joj isplati iznos od 66.266,46 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. siječnja 2022. do isplate. Predmet spora je i zahtjev tuženika/protutužitelja na utvrđenje da je suvlasnik za ½ dijela nekretnine u k. o. [katastarska općina], uz zahtjev na uknjižbu u tom dijelu u njegovu korist, zahtjev da bračnu stečevinu stranaka predstavljaju poslovni udjeli u društvu Fizio Vita d.o.o. [adresa] čiji je suvlasnik za ½ dijela što je tužiteljica i ujedno protutužena dužna priznati i trpjeti njegov upis u sudskom registru kao člana društva s temeljnim ulogom od 1.327,13 EUR/10.000,00 kn/, da bračnu stečevinu predstavljaju novčana sredstva od 106.143,65 Eura uz obvezivanje tužiteljice/protutužene isplatiti mu iznos od 53.071,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2023. do isplate.
7.O navedenim zahtjevima sud prvog stupnja je odlučio utvrđujući slijedeće bitne činjenice:
-kako su stranke živjele u bračnoj zajednici od 22. travnja 1995. pa do 28. siječnja 2022. kada je tužiteljica napustila bračnu zajednicu,
-kako su nekretnine u [adresa] upisane u zemljišnim knjigama kao isključivo vlasništvo tuženika,
-kako je tuženik naslijedio od svoje pokojne majke UL (rješenje o nasljeđivanju od 31. ožujka 2017.) kat čest [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž u tadašnjoj površini za cijelo, a prema Ugovoru o zamjeni sklopljenom među strankama 2018. tužiteljica tuženiku prepustila nekretninu označenu sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž (koja je bila upisana na njezino ime) u zamjenu za suvlasničke dijelove kat. čest [katastarska čestica] i [katastarska čestica] koje su bile upisane na njegovo ime,
-kako je na računima tuženika na dan prestanka bračne zajednice bio položen iznos od 132.495,65 eura, od čega je iznos od 14.523,07 eura naslijedio od majke, a za iznos od 3.200,00 eura je 12. rujna 2018. izvršena isplata pa bi preostali iznos od 11.334,00 eura činio njegovu posebnu imovinu,
-kako je prema podacima iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru društvo Fizio vita d.o.o. osnovano 21. studenog 2011. s temeljnim kapitalom od 2.654,46 eura/20.000,00kn i tužiteljicom kao jedinim članom/osnivačem društva,
-kako je tužiteljica uknjižena kao vlasnica nekretnine, stana u [adresa] za cijelo na kojem je u razdoblju od 29. prosinca 2009. do 13. siječnja 2021. bilo uknjiženo pravo stanovanja u korist njezinih roditelja D i LL,
-kako je tužiteljica kao kupac 17. rujna 2018. sa prodavateljima PL, BL i ŽL, sklopila kupoprodajni ugovor predmet kojeg je bila kupoprodaja 3/6 dijela kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Iž, površine 33m2 i to sa iznos od 51.000,00 HRK, a istog dana je kao kupac sklopila kupoprodajni ugovor sa prodavateljima DLN, FL, ĐL i ČL, predmet kojeg je bila nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Iž, površine 23m2 za cijelo i to sa iznos od 71.000,00 HRK,
-kako je tužiteljica **.**.2021. CL prodala kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž za cijenu od 91.000,00 eura
-kako se na računu tužiteljice s danom 28. siječnja 2022. (dan prestanka bračne zajednice) nalazio iznos od 404.948,09 kn (što predstavlja 53.745,85 eura)
8.Polazeći od prednjih utvrđenja sud prvog stupnja glede nekretnina u [adresa] tužiteljici pruža pravnu zaštitu u zatraženom opsegu u bitnom utvrđujući da su stečene radom za vrijeme bračne zajednice stranaka te da su udjeli stranaka jednaki (točka I.).
9.Nadalje, a glede nekretnina u k. o [katastarska općina] Iž, s obzirom da je tuženik/protutužitelj dio utuženih nekretnina naslijedio iza pok. majke, a tužiteljica navodi da su zajedničkim sredstvima za vrijeme trajanja bračne zajednice kupili dio susjednih nekretnina i formirale novu česticu s naslijeđenom, sud prvog stupnja, držeći da je na tužiteljici bio teret dokaza na ime utvrđenja spornih činjenica, odnosno utvrđenja konkretne vrijednosti naslijeđene nekretnine u odnosu na one stečenu u braku s kojima je formirana nova čestica iste oznake, a to sve kako bi se utvrdio eventualni suvlasnički udio koji bi ista imala na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž, a što tužiteljica nije dokazala (da je ta nekretnina stečena radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice), kao i što je Ugovorom o zamjeni k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž prepustila u vlasništvo tuženiku, u tom je dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (točka VIII. izreke presude).
10.Utvrđujući da se u vrijeme prestanka bračne zajednice na računu tuženika i ujedno protutužitelja nalazio iznos od 122.161,65 Eura koji nije posebna imovina tuženika prvostupanjski sud zaključuje kako isti predstavlja bračnu stečevinu stranaka s udjelom u stjecanju svakog bračnog druga od po ½ dijela, slijedom čega prihvaća u tom dijelu tužbeni zahtjev obvezujući tuženika i ujedno protutužitelja na isplatu polovice tog iznosa- od 60.580,83 eura tužiteljici protutuženoj, dok u preostalom dijelu za kojeg utvrđuje da je po osnovi nasljeđivanja posebna imovina tuženika i ujedno protutužitelja preko dosuđenog do utuženog od 132.532,93 eura (za iznos od 11.371,28 eura) odbija zahtjev na utvrđenje i isplatu (točka IV. i V. izreke).
11.Također je odbio kao neosnovan zahtjev za isplatu utuženog iznosa od 5.685,63 eura s pripadajućim kamatama (točka VI. izreke).
12.Glede protutužbenog zahtjeva u odnosu na nekretnine u k. o. [katastarska općina] sud prvog stupnja, polazeći od iskaza tužiteljice prema kojem su njezini roditelji prodali svoj stan i sudjelovali u kupnji utuženog stana u polovini cijene (od 120.000,00 Eura), da je upravo tužiteljica za razliku od svih ostalih nekretnina i uknjižena kao isključiva vlasnica na tom stanu, a roditelji su joj imali uknjiženo pravo stanovanja, dok tuženik u odnosu na okolnosti da je cijeli stan stečen radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice nije htio biti saslušan pred sudom niti drugih dokaza predlagao, smatra dokazanim da ½ tog stana predstavlja posebnu imovinu tužiteljice za koju su njezini roditelji osigurali sredstva, dok druga polovina predstavlja bračnu stečevinu, slijedom čega tuženika i ujedno protutužitelja utvrđuje suvlasnikom za ¼ i ovlašćuje ga za uknjižbu u svoju korist, dok u preostalom dijelu do ½ tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka II. Izreke).
13.Utvrđujući da je trgovačko društvo Fizio Vita d.o.o. osnovano tijekom trajanja bračne zajednice stranaka s uplatom temeljnog kapitala sredstvima stečenim radom stranaka kao bračnih drugova te da je tužiteljica u sudskom registru upisana kao jedini član društva i imatelj poslovnih udjela (temeljni kapital upisan u iznosu od 20.000,00 kuna /2.654,46 eura), prvostupanjski je sud smatrao poslovne udjele bračnom stečevinom i tužitelja suvlasnikom za ½ dijela te obvezao tužiteljicu protutuženu trpjeti njegov upis u sudskom registru kao člana društva i imatelja temeljnog uloga od 1.327,13 Eura/10.000,00 kn uz brisanje u tom dijelu s imena tužiteljice i ujedno protutužene (pod točkom III. izreke).
14.Nadalje, glede utuženih novčanih iznosa po protutužbenom zahtjevu, polazeći od toga da su na računu tužiteljice na dan 28. siječnja 2022. (dan prestanka bračne zajednice) zatečena novčana sredstva stečena radom stranaka za vrijeme bračne zajednice, prvostupanjski sud u tom dijelu ista utvrđuje bračnom stečevinom obvezujući tužiteljicu i ujedno protutuženu na isplatu polovice, dok u preostalom dijelu odbija protutužbeni zahtjev u bitnome iz razloga što u iznosu preko dosuđenog novac nije zatečen na računu, imajući u vidu navode tuženika i ujedno protutužitelja da je tužiteljica protutužena iznos ostvaren prodajom položila na račun, sve kao pod točkom VII. izreke.
15.Ujedno je radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice prema tuženiku određena privremena mjera zabrane otuđenja, opterećenja i raspolaganja ½ dijela nekretnina (stanova) u [adresa], dok je u dijelu kojim je traženo određivanje iste privremene mjere na nekretninama u k. o. [katastarska općina] Iž prijedlog odbijen kao neosnovan.
16.Prema podacima u spisu nije sporno da su stranke sklopile brak 22. travnja 1995., da su živjele u bračnoj zajednici do 28. siječnja 2022. te da je stjecanje imovine koja predstavlja predmet spora započelo za vrijeme važenja Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98 i 116/2003; dalje: OBZ/98) i nastavljeno u vrijeme važenja Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13; dalje: OBZ/03), čije su odredbe nevažeće od 1. studenoga 2015. kojeg dana su se počele primjenjivati odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23).
16.1.Slijedom navedenog, za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda poslovni broj Rev-57/05).
16.2.OBZ/98, u članku 252. definirao je bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, u članku 253. taj Zakon je određivao da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili (članak 253.) dok je prema čl. 257. OBZ imovina koju je jedan bračni drug imao u trenutku zaključenja braka ostaje njegova vlastita imovina a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).
16.3.Budući su glede predmeta spora mjerodavni propisi koji su vrijedili u vrijeme njihova stjecanja a u cijelom razdoblju do prestanka bračne zajednice tim propisima je pitanje bračne stečevine regulirano na jednak način s važenjem neoborive pretpostavke da su supružnici suvlasnici u ravnim dijelovima na bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, to je s pravom sud prvog stupnja, kod nesporne činjenice da stranke svoje odnose na drugi način nisu uredile, u dijelu u kojemu je utvrdio da nekretnine i novčana sredstva predstavljaju zajedničku imovinu stranaka stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, s osnovom stranke utvrdio suvlasnicima za po ½ dijela, što se u ovom stadiju postupka i ne osporava.
17.Pri tome je glede stanova u [adresa], pobliže opisanih u točki I./1., 2. i 3. izreke i po nalaženju ovog suda pravilno utvrđenje i zaključak suda prvog stupnja kako su predmetne nekretnine bračna stečevina stranaka. Sam tuženik u odgovoru na tužbu niti tijekom postupka nije osporio da bi ove nekretnine bile stečene tijekom bračne zajednice radom stranaka, a njegove navode o praktički zanemarivom doprinosu tužiteljice u stjecanju sud prvog stupnja s pravom je ocijenio neutemeljenim, radi čega je valjanom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev kao pod točkom I/. što se ničim konkretnim u žalbi ne osporava.
18.Bez osnova je žalba tuženika i ujedno protutužitelja ukoliko se istom pobija odluka pod točkom II. izreke u dijelu kojom je odbijen njegov protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je po osnovi bračne stečevine suvlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina] za daljnju ¼ (preko dosuđene ¼ do 1/2) suvlasničkog dijela sa zahtjevom za uknjižbu u tom dijelu.
18.1.Naime, kako je valjano i utvrdio prvostupanjski sud, tužiteljica i ujedno protutužena je odgovarajući na protutužbu (podnesak od 24.01.2023., list 57), navela kako je stan u [adresa] kupljen samo djelomično sredstvima stranaka, a djelomično sredstvima njezinih roditelja ostvarenih prodajom njihova stana, o čemu je detaljnije iskazivala kao stranka navodeći kako su u kupoprodajnoj cijeni od 120.000,00 eura njezini roditelji u kupnji sudjelovali sa ½ sredstava, radi čega i po ocjeni ovog suda pozivanje na sudjelovanje roditelja u kupnji predmetnog stana sa ½ cijene ne predstavlja novu činjenicu ili dokaz u smislu čl. 299. st.1. ZPP-a koje ne bi trebalo uzeti u obzir prema st. 3. istog članka.
18.2.Stoga, kada se tužiteljica protutužena već u odgovoru na tužbu pozvala na novčano sudjelovanje roditelja koje je u stranačkom iskazu konkretizirala, dok tuženik i ujedno protutužitelj na okolnost stjecanja u protutužbi nije imao drugih dokaza osim pregleda povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka te prijedloga za saslušanje stranaka u odgovoru na tužbu, onda je s pravom prvostupanjski sud ocjenom iskaza tužiteljice protutužene kao prihvatljivog a u situaciji kada tuženik protutužitelj, iako pozvan radi saslušanja na raspravu nije pristupio te naprotiv putem punomoćnika obavijestio sud da neće pristupiti radi izvođenja tog dokaza, primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 219. a st.1. ZPP-a, iako se na isto nije izričito pozvao, s osnovom utvrdio da bračnu stečevinu čini samo polovina navedene nekretnine, te je valjanom primjenom materijalnog prava tuženika protutužitelja utvrdio suvlasnikom za 1/4 suvlasničkog dijela s ovlaštenjem na uknjižbu, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio; kao pod II. izreke.
18.3.Odredbom čl. 219. st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Dakle u slučaju kada tužitelj tvrdi da je imovina koja je predmet spora bračna stečevina dužan je dokazati da se radi o imovini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili da potječe od te imovine. Nasuprot tome, tužena strana koja pobija navode i dokaze protivnika može dokazivati da se radi o imovini koja je njezina osobna imovina. Međutim, prvenstveno je na tužitelju teret dokaza da je imovina koja je predmetom postupka stečena radom za vrijeme trajanja braka ili potječe od te imovine.
18.4.Dakle, u ovoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza ne proizlazi da je stan u [adresa] bračna stečevina stranaka za po ½ dijela kako je to tuženik ujedno protutužitelj naveo u svojoj protutužbi, što se tijekom postupka njegovom neaktivnošću glede predlaganja dokaza u prilog tome i odbijanjem pristupa u sud radi saslušanja u svojstvu stranke i sada uopćenim žalbenim navodima s osnovom ne dovodi u pitanje, radi čega se žalba tuženika i ujedno protutužitelja ukazuje neosnovanom, ukoliko se istom u odbijajućem dijelu pobija prvostupanjska odluka pod točkom II. izreke.
18.5.Ovdje je napomenuti kako se tužiteljica protutužena nije žalila na odluku pod točkom II. u dosuđujućem dijelu.
19.Tužiteljica i ujedno protutužena nije pobijala prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke kojom je u cijelosti prihvaćen protutužbeni zahtjev i poslovni udjeli u društvu Fizio Vita d.o.o. utvrđeni bračnom stečevinom stranaka, pa u tom dijelu odluka nije predmet ispitivanja.
19.1.Tužiteljica protutužena nije pobijala odluku pod točkom IV., V. i VI. u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev.
20.Glede odluke pod točkom IV. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da novčani iznos zatečen na računu tuženika i ujedno protutužitelja na dan prestanka bračne zajednice od 122.161,65 Eura predstavlja bračnu stečevinu stranaka i točku V. (u odbijajućem dijelu pod točkom IV., V. i VI. nema žalbe tužiteljice) kojom je tuženik i ujedno protutužitelj obvezan tužiteljici protutuženoj isplatiti polovinu ili 60.580,83 Eura zajedno s pripadajućim kamatama, imati je u vidu kako tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije osporavao da se u tom dijelu radi o sredstvima stečenim radom tijekom trajanja bračne zajednice, radi čega i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava iz prvostupanjske presude i to svojom žalbom tuženik nije doveo u sumnju glede pravne naravi i porijekla zajedničkih novčanih sredstava.
20.1.Kako tuženik i ujedno protutužitelj u odnosu na tu odluku u ovom stadiju postupka nema nikakvih konkretnih žalbenih prigovora, njegovu žalbu u tom dijelu je kao neosnovanu valjalo odbiti.
21.Nisu u pravu stranke kada pobijaju odluku u točki VII. i to tužiteljica protutužena u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev prihvaćen, a tuženik protutužitelj u kojemu je odbijen.
21.1.Ovo prvenstveno stoga što nije sporno da su ta sredstva zatečena na računu tužiteljice danom prestanka bračne zajednice koja tijekom postupka nije tvrdila da se radi o njezinoj posebnoj imovini.
21.2.Nadalje, neosnovano smatra tužiteljica protutužena da je sud imao protivan pristup onome iz točke VIII. izreke utvrđujući (pod točkom VII.) bračnim stečevinom sredstva zatečena na njezinom računu u trenutku prestanka bračne zajednice koja je ostvarila prodajom nekretnina koje je dobila upravo ugovorom o zamjeni.
21.3.To stoga što bi, prema stanju spisa, tuženik i ujedno protutužitelj, zatražio da se bračnom stečevinom utvrdi 57,58% sredstava koja je tužiteljica ostvarila prodajom nekretnina CL za cijenu od 91.000,00 Eura i to onih označenih sa čest. zem. [katastarska čestica] koja nije bila predmet zamjene te dijelova k.č [katastarska čestica] i [katastarska čestica] koji također nisu bili predmet zamjene kako je to vidljivo iz ugovora o zamjeni i podneska tuženika protutužitelja od 27. ožujka 2024. reproduciranog pod 5. obrazloženja. Dakle, potraživanje tuženika ograničeno je na novčana sredstva ostvarena prodajom nekretnine odnosno dijelova nekretnina koje su predstavljale bračnu stečevinu a nisu bila predmet ugovora o zamjeni između stranaka, kako to je to djelomičnim prihvaćenjem protutužbenog zahtjeva pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, što tužiteljica i ujedno protutužena nije osporavala niti to s osnovom čini u ovom stadiju postupka.
21.4.Tuženik protutužitelj je u odnosu na točku VII. u dijelu kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev imao konkretne žalbene prigovore u bitnome osporavajući i smatrajući potpuno nerazumljivim stav prvostupanjskog suda izražen donošenjem pobijane odluke kojom je odbijen njegov protutužbeni zahtjev na utvrđenje da i daljnji iznos od 52.397,80 dijela spada u bračnu stečevinu i obvezivanje tužiteljice i ujedno protutužene isplatiti mu polovicu od 26.198,90 Eura prema kojemu je razlog odbijanja što se ta sredstva nisu nalazila na računu tužiteljice i ujedno protutužene u vrijeme prestanka bračne zajednice.
21.5.Naime, tuženik ustraje u tvrdnji kako je tužiteljica i ujedno protutužena osim nesporno njezinih nekretnina [katastarska čestica] 3/6 dijela [katastarska čestica] (koje je tužiteljica stekla zamjenom), prodala RL i k.č [katastarska čestica] i 3/6 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž koje je kupila sredstvima zajedničke imovine čiji udio u ostvarenoj kupovnini od 91.000,00 Eura cijeni sa 57,58 % ili 52.397,80 Eura koji je uključen u protutužbeni zahtjev od 106.143,65 Eura kao bračna stečevina, pri čemu je smatrao nebitnim što ta sredstva ne bi bila na računu tužiteljice i ujedno protutužene.
21.6.Glede odbijajućeg dijela protutužbenog zahtjeva u odnosu na navedena novčana sredstva, dodatno razlozima na koje se s osnovom pozvao prvostupanjski sud, po stavu ovog suda tuženik i ujedno protutužitelj bi mogao od tužiteljice i ujedno protutužene s uspjehom potraživati utvrđenje da ta sredstva spadaju u bračnu stečevinu i isplatu tog iznosa samo ako su ta sredstva postojala u trenutku prestanka bračne zajednice. Kako tuženik i ujedno protutužitelj to nije dokazao niti iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica i ujedno protutužena posjedovala taj novac na nekim drugim računima (tako i VSRH u Rev-3529/2018 od 21. svibnja 2019.) ili u gotovini, to je bez utemeljenja njegov žalbeni prigovor odbijajućem dijelu odluke pod točkom VII.
21.7.Dosljedno, jer se ničim konkretnim s osnovom ne dovodi u pitanje pravilno utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da sredstva u dosuđujućem dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu predstavljaju bračnu stečevinu te obvezivanje tužiteljice i ujedno protutužene na isplatu polovine tog iznosa tuženiku i ujedno protutužitelju, kao ni u preostalom dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev na utvrđenje i isplatu, to je žalbe obiju stranaka valjalo odbiti i u tom dijelu pod točkom VII. pobijanu odluku potvrditi.
22.Bez osnova je i žalba tužiteljice protutužene protiv odluke pod točkom VIII. izreke kojom je odbijen njezin tužbeni zahtjev da bračnu stečevinu čine i nekretnine upisane kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž.
22.1.Naime, neovisno od toga što je samo dio sa starom kućom kč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž tuženik naslijedio od svoje majke, a preostali dio do sadašnje površine od 797m2 stranke kupile novčanim sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu, i po ocjeni ovog suda u situaciji kada tužiteljica i ujedno protutužena na kojoj je teret dokaza u smislu čl. 7. i 219 ZPP-a nije ponudila dokaza na ime utvrđenja vrijednosti naslijeđene nekretnine kao tuženikove posebne imovine u odnosu na vrijednost nekretnina kupljenih sredstvima bračne stečevine od kojih je formirana sadašnja kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž, prvostupanjski je sud s osnovom odbio tužbeni zahtjev sadržajnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iako se na to nije izričito pozvao.
22.2.Glede k.č [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Iž također nije bitno što je bila kupljena sredstvima bračne stečevine, kada je temeljem ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog između stranaka iz 2018. tuženik i ujedno protutužitelj stekao pravni osnov za upis prava vlasništva te nekretnine na svoje ime i taj upis ostvario postavši vlasnikom za cijelo sukladno čl.115., 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15- pročišćeni tekst, i 94/17, 52/25 dalje:ZV), čime je i po ocjeni ovog suda suglasnošću stranaka ta nekretnina prestala biti njihova bračna stečevina, a prigovor da je sud imao protivan pristup obrazlažući odluku pod točkom VII., već je naprijed ocijenjen neosnovanim.
23.Glede žalbenog prijedloga tuženika i ujedno protutužitelja da se preinači pobijana presuda i u cijelosti prihvati protutužbeni zahtjev uz prebijanje potraživanja stranaka, koji se prvi put ističe u žalbi, odgovoriti je da se građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis) iz čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23 - nastavno: ZOO) može isticati do zaključenja glavne rasprave ali se radi njegova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim ako ih tuženik nije mogao bez svoje krivnje iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st.2. ZPP). Ako nije istaknut tijekom prvostupanjskoga postupka stranka ga ne može iznijeti u žalbi, jer riječ je o prigovoru na koji sud ne pazi po službenoj dužnosti.
24.1.Prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) iz čl. 333. st.3. ZPP-a može se istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, a ako do tada nije iznesen ne može se iznijeti u žalbi.
24.2.Dosljedno, u ovom (žalbenom) stadiju postupka nije bilo mjesta tom prijedlogu.
25.Slijedom iznijetog, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe stranaka je valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima (čl. 368. ZPP).
26.Neosnovana je žalba tuženika i ujedno protutužitelja ukoliko se istom pobija rješenje o određivanju privremene mjere, kao pod I., II. i III. izreke rješenja.
26.1.Naime, ocjena je i ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno odredio predloženu privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine kao pod I. do III. izreke rješenja utvrđujući da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 346. i 347 te člankom 344. Ovršnog Zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje OZ), što žalitelj niti jednim konkretnim žalbenim navodom ne osporava.
26.2.Slijedom navedenog, kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 380. točka 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika-protivnika osiguranja i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I., II., i III., izreke
27.I odluka o troškovima postupka iz točke V. rješenja je pravilna i zakonita valjano utemeljena na odredbi članka 154. st. 4. ZPP-a, budući je u situaciji kada je tužiteljica uspjela u dijelu svog zahtjeva i to na ime utvrđenja bračne stečevine u odnosu na nekretnine u [adresa] te u dijelu zahtjeva na ime utvrđenja bračne stečevine na novčanim sredstvima i isplatom utuženog iznosa, a da je njezin zahtjev glede nekretnina u k. o. [katastarska općina] Iž odbijen, dok je i tuženik/protutužitelj također djelomično uspio u svom protutužbenom zahtjevu, odnosno u cijelosti u odnosu na utvrđenje bračne stečevine u odnosu na društvo Fizio Vita i djelomično u odnosu na stan u [adresa] i novčanim sredstvima, to je i po stavu ovog suda u konkretnim okolnostima ovaj djelomičan uspjeh stranaka približno podjednak, radi čega je i u ovom dijelu valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje o troškovima postupka.
U Splitu, 17. prosinca 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
