Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-63/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Piperu, odvjetniku u Požegi, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 7. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.428,07 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje ili model upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-94-19- 03110737209), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.706,81 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je temeljem pravomoćnih presuda Općinskog suda u Požegi br. P-164/04 od 26.05.2006. i br. P-1498/07 od 20.12.2007., tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati štetu tužitelju za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja KI, jer je do ozljeđivanja imenovanog došlo zbog neprovođenja mjera zaštite na radu od strane tuženika kao poslodavca.

1.1.Budući se isplata invalidske mirovine osiguraniku KI vršila i poslije 30.09.2020., do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Konkretno, šteta iznosi 3.428,07 €, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.10.2020. do 30.06.2023. godine u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 1. i st. 2. toč. 1. ZOMO ("Narodne novine", broj: 157/13 i dr.). Tužitelj napominje kako potražuje 50 % iznosa štete odnosno isplaćene invalidske mirovine jer je doprinos njegovog osiguranika ozljeđivanju 50 %, te od tako dobivenog iznosa tužitelj potražuje samo 55 % jer je ozljeda na radu uzrokom invalidnosti samo sa 50 %. Tužitelj također ističe da je njegov osiguranik KI preminuo **.**.2023. te šteta u budućnosti neće ni nastajati.

1.2. Svota od 3.428,07 € predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13 i dr.) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže da je tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.428,07 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u pogledu pravnog osnova tužbe, tako i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, osiguranik tužitelja KI je 12.travnja 2009.godine navršio 65 godina starosti te je uz 35 godina, 7 mjeseci i 23 dana stekao zakonske uvjete za starosnu mirovinu. Nakon toga dana tužitelj ne trpi nikakvu štetu isplatom invalidske mirovine jer bi šteta mogla samo postojati kao razlika između invalidske i starosne mirovine. Obzirom da navedena razlika u konkretnom slučaju ne postoji tužitelj nema pravnog osnova potraživati štetu od tuženika. Pravno stajalište o nepostojanju osnova za naknadu štete između istih stranaka i u vezi istoga osiguranika, Općinski sud u Požegi je zauzeo presudama posl. br. Pn-86/2020 od 28. rujna 2023. i posl.br. Pn-178/2022 od 16. listopada 2023.godine. Kao dokaz tuženik predlaže da se izvrši uvid u naprijed navedeni parnični spis. U naprijed navedenim parničnim postupcima pomoću financijsko-knjigovodstvenog vještačenja utvrđeno je da bi starosna mirovina osiguranika KI sa navršenjem 65 godina života bila veća od invalidske mirovine koju mu je tužitelj isplaćivao tako da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu. Iako je navedena činjenica dva puta dokazana u navedenim postupcima, opreza radi predlaže se na te okolnosti, a u slučaju osporavanja od strane tužitelja, provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku.

2.1.Opreza radi, tuženik se protivi i visini postavljenog tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare za onaj dio štete koji tužitelj potražuje od 01. 10. 2020. do 11. 09. 2021.godine imajući u vidu zastarni rok za naknadu štete od tri godine obzirom da je tužba zaprimljena kod suda dana 11. rujna 2024. godine. Zbog svega navedenog tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže sudu da isti odbije kao neosnovan te tužitelja obveže da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3.Tužitelj se podneskom od 3.2.2025. očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu. Tužitelj prvenstveno ističe da je njegov obračun isplaćenih iznosa invalidske mirovine osiguraniku KI za utuženi period u punom iznosu dovoljan dokaz o visini štete. Naime, obračun tužiteljeve službe za isplatu mirovina je javna isprava, te nije potrebno provoditi financijsko vještačenje, jer je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis i ništa ne može biti iznad Zakona. Zbog navedenoga tužbeni zahtjev tužitelja je prema čl. 162. st. 1. i 3. ZOMO-a na zakonu osnovan, jer za štetu odgovara poslodavac odnosno tuženik budući je šteta nastala zbog toga što nisu bile provedene mjere zaštite na radu kod tuženika. U vrijeme nastanka štete tj. u vrijeme sukcesivnih isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja KI u razdoblju od 01.10.2020. do 30.06.2023. na snazi je specijalni Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013. i dr.), i kasnije njegov čl. 41. izmjena i dopuna ("Narodne novine", broj: 115/2018) gdje je mijenjan članak 161. stavak 2. i gdje je precizirano da HZMO odnosno tužitelj po osnovi naknade štete ima pravo potraživati novčana davanja isplaćena kroz invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Tužitelj ističe da je intencija zakonodavca da se upravo zbog činjenice ranijeg umirovljenja uslijed štetnog događaja koji utječe na radnu sposobnost, Zavodu omogući da potražuje štetu od odgovorne osobe, te da naknadi tu stvarnu štetu koju trpi upravo zbog činjenice da nikada neće doći do priznavanja prava na starosnu mirovinu, što potvrđuje i brojna sudska praksa. Dakle, pogrešno je utvrđivati vještačenjem nekakvu fiktivnu pretpostavljenu starosnu mirovinu budući se osiguraniku tužitelja stvarno isplaćivala invalidska mirovina za koju je tužitelj uz tužbu priložio svoj obračun službe za isplatu mirovina koji predstavlja javnu ispravu. Nadalje tužitelj ističe da presude Općinskog suda u Požegi posl. br. Pn- 86/2020 od 28.09.2023. i posl. br. Pn-178/2022 od 16.10.2023. na koje se poziva tuženik još nisu pravomoćne jer su po žalbama tužitelja u tijeku postupci pred drugostupanjskim sudom. Isto tako ovdje se radi o regresnom potraživanju tužitelja pa ne može biti govora o zastari jer se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.

4.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Požegi P-164/04 i br. P-1498/07, rješenje HZMO Područnog ureda u Požegi br. 1812 od 1.7.1999., nalaz i mišljenje ovlašteno višeg vještaka u Zagrebu od 10.2.1999., obračun službe za isplatu mirovina od 10.9.2024., pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dajane Hart od 26.3.2025., presudu ovoga suda Pn-86/2020 i spis ovoga suda br. Pn-178/2022 te ostale priloge i podneske spisu.

5. Sud je analizom dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku – u daljnjem tekstu ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11) ocijenio svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu KI, zaposleniku tuženika ( 50% od punog iznosa isplaćene mirovine jer je s 50% utvrđen doprinos nastanku štetnog događaja osiguranika tužitelja) koji je zadobio ozljedu na radu u radionici tuženika i to za razdoblje do 1.10.2020.do 30.6.2023.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, tuženikova pasivna legitimacija niti pravo na invalidsku mirovinu KI. Među strankama nije sporno niti da je osiguranik tužitelja navršio 65 godina starosti 12.travnja 2009.

7.1. Nije sporno niti da je na temelju pravomoćnih odluka Općinskog suda u Požegi br. P 164/04 i P 1498/07 tuženik periodično podmirivao štetu tužitelju na ime isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja za ranije utužena razdoblja, a da je drugačiji stav sud zauzeo u pravomoćnoj presudi ovoga suda br. Pn 178/2022. Naime razvidno je da je u sporu između istih stranaka u identičnoj pravnoj stvari tužitelj u navedenom postupku odbijen sa tužbenim zahtjevom za razdoblje od 1.siječnja 2014. do 29.veljače 2016.

8. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na puni iznos invalidske mirovine te je li tuženikova obveza prestala u trenutku kada je tužiteljev osiguranik prema redovitom tijeku stvari ostvario pravo na starosnu mirovinu, a tuženik je istakao i prigovor zastare za dio štete koju tužitelj potražuje za razdoblje od 1.10.2020. do 11.9.2021.

9. Odredbom čl. 161. st.2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 115/18) propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju "Narodne novine", broj: 115/18 koji je stupio na snagu 1.1.2019. ova odredba je izmijenjena na način da Zavod ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.“

10. U odnosu na sporno pitanje ima li, u situaciji kad bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši šezdeset pet godina života ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa obiteljske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi ta razlika postojala, stav je zauzeo Vrhovni sud u odluci br. Rev 1235/2021. Prema shvaćanju Vrhovnog suda tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete a u takvoj situaciji stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala. U predmetnom slučaju se radi o isplati invalidske mirovine, što je analogijom obuhvaćeno navedenim shvaćanjem jer predstavlja isto pravno pitanje.

11. S ove osnove je tuženik je predložio financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine pretpostavljene starosne mirovine i posljedično tome razliku između starosne i invalidske mirovine koju osiguranik tužitelja prima.

12. U svom nalazu i mišljenju od 26.3.2025. knjigovodstveni vještak Dajana Hart je utvrdila je da je osiguranik tužitelja KI rođen **.**.1944. i da bi s danom 12.4.2009. napunio 65 godina, te bi prema redovitom tijeku stvari da štetnog događaja nije bilo stekao pravo na punu starosnu mirovinu. Temeljem raspoložive dokumentacije iskazala je iznose isplaćenih invalidskih mirovina u periodu od 1.10.2020. do 30.6.2023., te iskazala iznose pretpostavljene starosne mirovine, odnosno najniže mirovine koju bi ostvario KI nakon navršenih 65 godina života i zaključila da su izračunati iznosi starosne mirovine koji bi tužitelj bio dužan isplaćivati svom osiguraniku KI za razdoblje od 1.10.2020. do 30.06.2023. godine ( po mjesecima iskazano u tablici nalaza vještačenja) veći nego li su iznosi isplaćene invalidske mirovine, te je mišljenja da u ovom slučaju tužitelj ne trpi nikakvu štetu.

13. Tužitelj niti tuženik nisu imali prigovor na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i sud je u prethodnom postupku prihvatio nalaz i mišljenje kao istinit i u skladu sa pravilima struke, te na njemu utemeljio svoju odluku. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u recentnoj odluci br. Rev 1235/2021 ( tako i u odluci br. Gzz 83/2004) ovaj sud nalazi da stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a u konkretnoj pravnoj stvari iznosi isplaćene invalidske mirovine su manji.

14. Tužitelj je nadalje prigovorio da je vrijeme nastanka štete tj. u vrijeme sukcesivnih isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja KI u razdoblju od 01.10.2020. do 30.06.2023. na snazi specijalni Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013. i dr.) i kasnije njegov čl. 41. izmjena i dopuna ("Narodne novine", broj: 115/2018) gdje je mijenjan članak 161. stavak 2. i gdje je precizirano da HZMO odnosno tužitelj po osnovi naknade štete ima pravo potraživati novčana davanja isplaćena kroz invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

15. Tuženik se podneskom od 1.4.2025. očitovao na tijek postupka na način da je dostavio u sudski spis presudu Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-925/2023-2 od 5. ožujka 2025., kojom je potvrđena u cijelosti presuda Općinskog suda u Požegi posl.br. Pn-178/2022. Uvidom u navedene presude jasno je da se radi o presuđenoj stvari u pogledu pravnog osnova predmetne tužbe jer je navedenim presudama utvrđeno da je tužitelj bio dužan temeljem odredbe članka 58. ZMO-a iz 2013. stečeno pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti po službenoj dužnosti prevesti u starosnu mirovinu s danom navršene starosne dobi od 65 godina života osiguranika te iz toga razloga tužitelju ne pripada pravo regresa prema tuženom. Dakle da je tužitelj postupao po zakonu, a što je bio dužan učiniti, osiguranik KI bi po službenoj dužnosti od 12.04.2009. godine bio u starosnoj mirovini, a čime bi i otpao osnov regresa invalidske mirovine koji tužitelj potražuje od tuženika. Tužitelj svjesno nije poštivao zakonsku obvezu jer bi, sada je to potpuno jasno iz nalaza vještaka, morao isplaćivati veći iznos starosne mirovine osiguraniku, a što znači da tužitelj prema tuženiku nema nikakav pravni osnov za regres starosne mirovine. Svjesni propust tužitelja, da po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 58. ZMO-a iz 2013. prevede invalidsku mirovinu u starosnu, ne daje mu pravo regresa invalidske mirovine jer je od 12.04.2009.godine bio dužan isplaćivati veću starosnu mirovinu pa je slijedom toga neosnovano pozivanje tužitelja na izmjene zakona koje se odnose na regres invalidske mirovine.

16. Sud prihvaća stajalište tuženika da se na tuženika ne bi primijenila izmijenjena odredba čl.161 ZMO koji se primjenjuje od 1.1.2019. Prije svega, ova odredba nije bila na snazi u trenutku kada je osiguranik tužitelja stekao pravo na starosnu mirovinu (12.4.2009.). KI se od 13. travnja 2009. sukladno zakonu trebala isplaćivati starosna mirovina, te slijedom toga nije moguće na ovaj slučaj primijeniti izmijenjenu odredbu članka 161. ZMO-a koja se primjenjuje od 01.01.2019. na isplate invalidske mirovine.

16.1. S ove osnove je tužitelj pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom za razdoblje koje prethodi razdoblju utuženom u ovom postupku (presudom Županijskog suda u Karlovcu br. Gž 925/2023-2 od 5.ožujka 2025. u postupku ovoga suda koji se vodio pod br. P 178/2022) gdje je stav županijskog suda da se na osiguranika tužitelja primjenjivala odredba članka 58. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93,15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18,102/19, 84/21 i 119/22) kojom je propisano da se korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi to pravo u istoj svoti, prvog dana nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 33. odnosno 180. ovog Zakona po službenoj dužnosti na starosnu mirovinu.

16.2. Stoga se osiguraniku tužitelja KI od 13. travnja 2009. sukladno zakonu morala isplaćivati starosna mirovina, te slijedom toga nije moguće na ovaj slučaj primijeniti izmijenjenu odredbu članka 161. ZMO-a koja se primjenjuje od 01.01.2019. na isplate invalidske mirovine. Tužitelj je dakle po službenoj dužnosti bio dužan isplatu invalidske mirovine prevesti na starosnu mirovinu u istoj svoti, tako da sud ne nalazi osnovanim zahtjev tužitelja na potraživanje prema tuženiku ponovno po osnovi invalidske mirovine.

17. Kako je osiguranik tužitelj KI **.**.2009. navršio 65. godina starosti tužitelj je po službenoj dužnosti isplatu invalidske mirovine morao prevesti na starosnu mirovinu u istoj svoti, pa obzirom su izračunati iznosi pretpostavljene starosne mirovine veći nego li su iznosi isplaćene invalidske mirovine, to za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao KI te pretpostavljene starosne mirovine koju bi on ostvario nakon navršenih 65 godina života. Stoga sud nalazi da za tužitelja nije nastala stvarna šteta, te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

18.Obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva sud se nije upuštao u ocjenu osnovanosti prigovora zastare utuženog potraživanja.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Obzirom je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima održanima dana 12.2.2025. i 7.10.2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište i sastav podnesaka od 1.4.2025. i 25.3.2025.u iznosu od 200,00 eura za svaki, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura što sve uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.375,00 eura. Nadalje je sud priznao tuženiku trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, tako da je ukupan trošak koji je sud priznao i dosudio tuženiku u iznosu 1.706,81 eura.

20. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Požegi 17. prosinca 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

2. Milan Piper, odvjetnik u Požegi