REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4843/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KŠ, iz mjesta Lauchhammer, SR Njemačka, sada boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, koju zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Uprave za imigraciju, državljanstvo i pravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 17. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe
i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/9327, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 13. studenoga 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je tužiteljica rođena u [adresa] gdje je živjela do 14. godine kada su joj roditelji preselili u Rusiju, što nije bila njena volja, želi promijeniti spol i pristupiti hormonskoj terapiji, no Rusija to ne dopušta, čak štoviše Rusija ima zakone koji progone pripadnike LGBT zajednice. Navodi kako je transrodna osoba ženskog rodnog identiteta, rođena u [adresa], od najranije dobi doživljavala je rodnu disforiju te razvila stabilan i trajan identitet muškarca. Želi provesti medicinsku i pravnu tranziciju spola, a u međuvremenu je stanje pogoršano te je u Rusiji došlo do bitnih zakonskih promjena kojima je zabranjena svaka medicinska tranzicija, onemogućena pravna promjena oznake spola, te značajno površan položaj LGBTQ osoba kroz njihovo javno etiketiranje kao ekstremista. Predlaže, također da sud uspostavi odgodni učinak tužbe. Tijekom spora Predlaže provesti dokaz saslušanjem tužiteljice, te medicinskim vještačenjem tužiteljice po vještaku psihijatru na okolnost utvrđenja psihičkog stanja tužiteljice, te posljedica dugotrajnog onemogućavanja pravnog i medicinskog priznanja njenog stvarnog rodnog identiteta u zemlji podrijetla, te posljedica koja je na nju ostavila stigmatizacija, koja predstavlja ozbiljnu psihičku patnju i doseže rang ponižavanja i nečovječnog postupanja u smislu čl. 3. Europske konvencije. Nadalje, navodi kako smatra da će tužiteljica povratkom u zemlju podrijetla doživljavati institucionalnu stigmatizaciju koju smatra ozbiljnom nepravdom 3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te odobri tužitelju međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu uz nalog tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako tužiteljica u naknadnom zahtjevu nije iznijela nikakve nove činjenice ili dokaze koji bi se u smislu članka 47. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti mogli smatrati okolnostima nastalima nakon pravomoćnosti odluke o prethodnom zahtjevu, a koja bi bila relevantna za njen položaj i potrebu za međunarodnom zaštitom. U pogledu navoda o seksualnoj orijentaciji i/ili rodnom identitetu, utvrđeno je da propisi Ruske Federacije koji ograničavaju javno promicanje određene vrste informacija o LQBT temama, na dovode sami po sebi do zaključka da bi osoba koja svoje seksualno opredjeljenje ili rodni identitet ne iskazuje javno, bila u stvarnom i individualiziranom riziku od proganjanja. Sam čin želje za prilagodbom i promjenom spola, bez konkretnih i individualiziranih okolnosti koje bi ukazivale na rizik od ozbiljne povrede prava, ne može se smatrati dovoljnim razlogom za odobravanje međunarodne zaštite. Protivi se predloženim dokaznim prijedlozima.
5. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te održao usmenu raspravu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 43. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15 , 127/17 i 33/23) propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
9. Člankom 47. stavkom 6. navedenog Zakona propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
10. Člankom 47. stavkom 3. Zakona propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
11. Člankom 47. stavkom 4. Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tuženik donio osporavano rješenje uz obrazloženje da je u postupku utvrđeno da tužiteljica nije iznijela relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje, budući da je navela da su njezin problemi isti, a da je u Rusiji od 2023. donesen Zakon protiv LQBT osoba koje se naziva ekstremistima. Izjavila je da u Ruskoj Federaciji nije moguća hormonska tranzicija i promjena spola, te da se događaju ubojstva i uhićenja osoba koja po vanjskom izgledu djeluju kao feminizirani muškarci kao što se to događa i sa ženama s kratkom kosom. Također je navela da je za tu informaciju saznala u posljednje dvije godine, te da se navedeno dogodilo nakon što je napustila Rusku Federaciju.
13. Imajući u vidu razloge koje je tužiteljica iznosila prilikom podnošenja zahtjeva za azil te zapisnik od 5. studenoga 2025. koji sadrži naknadni zahtjev tužiteljice, po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak tuženika da se radi o nedopuštenom zahtjevu, jer se ne temelji na činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti ranije odluke (pravomoćno potvrđene presudom ovog suda, poslovni broj Usž-569/2025-pravomoćno 31. listopada 2025.), odnosno činjenicama i dokazima koje tužiteljice nije u prethodnom postupku predočila iz opravdanih razloga. Naime, sve okolnosti koje tužiteljica navodi u naknadnom zahtjevu, razmatrane su u pravomoćno dovršenom postupku.
14. S obzirom na navedeno, sud je predloženi dokaz psihijatrijskim vještačenjem odbio ocijenivši isti nesvrsishodnim, budući da se okolnosti na koje se vještačenje predlaže, odnose na okolnosti koje su postojale i u pravomoćno dovršenom postupku, a u kojem tužiteljica nije takav dokaz predlagala.
15. U odnosu na dokazni prijedlog tužiteljice da ju se tijekom ovog spora sasluša, ističe se da, a kako je to već navedeno, je tužitelj detaljno saslušan tijekom upravnog postupka koji iskaz je kao dokaz sud ocjenjivao tijekom ovog spora. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog detaljnog saslušanja tužitelja ocijenjen kao nesvrsishodnim pri čemu je sud osobito imao u vidu da tužitelj ne predlaže utvrđivanje nikakvih novih okolnosti kao je bi se iskazom utvrđivale, a koje već nisu iznesene u postupku pred tuženikom.
16. Nadalje, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll-2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.
17. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).
18. Konačno, sud je imao u vidu i presudu Suda EU od **.**.2017., K (C‑348/16, EU:C:2017:591) u kojoj je, u primjeni upravo Direktive koja je implementirana u Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, Sud zaključio da Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, a osobito njezine članke 12., 14., 31. i 46., u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da joj se ne protivi to da nacionalni sud kojem je podnesen pravni lijek protiv odluke o odbijanju očito neosnovanog zahtjeva za međunarodnu zaštitu odbije taj pravni lijek bez saslušanja podnositelja zahtjeva kada činjenične okolnosti ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji u osnovanost te odluke, pod uvjetom da je, s jedne strane, u prvostupanjskom postupku podnositelju zahtjeva omogućen osobni razgovor o njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 14. te Direktive, i da je zapisnik odnosno transkript tog razgovora, u slučaju njegova održavanja, priložen spisu u skladu s člankom 17. stavkom 2. navedene Direktive, i da, s druge strane, sud koji odlučuje o pravnom lijeku može naložiti održavanje navedenog razgovora ako ga ocijeni potrebnim za cjelovito i ex nunc razmatranje i činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s člankom 46. stavkom 3. te direktive.
19. Nadalje, kako iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljica nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, istoj je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravan pomoć u skladu sa člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22).
20. Kako je pravnu pomoć pružao odvjetnik Milan Banić u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 EUR, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu uvećano za pripadajući PDV, sukladno Tbr. 27., 46. i 50 Tarife.
21. Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je kao u izreci presude.
22. Sud je odbio prijedlog da tužba ima odgodni učinak jer je u konkretnom slučaju ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. ZUS-a, budući da tužiteljica nije dokazala niti učinila vjerojatnim nastanak teško popravljive štete, te je odlučeno kao u rješenju.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Milan Banić – e-komunikacija
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
:
