REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3456/2025-39
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika BADEL 1862 d.d., OIB: 36749512860, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Jurčić Vujčić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, dana 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 20. veljače 2013. podnio tužbu kod ovog suda kojom traži od tuženika isplatu iznosa od 251.801,71 eur/1.897.200,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od dana 19.02.2010. pa do isplate, dok iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj, kao kupac, sa tuženikom, kao prodavateljem, zaključio Ugovor o prodaji i prijenosu dionica društva Badel 1862 d.d. predmet kojeg je bio 10000 redovnih dionica, da je tuženik na tim dionicama uknjižio založno pravo te su iste postale neprenosive dok se ne isplati kupoprodajna cijena, da po isplati kupoprodajne cijene tuženik nije želio izdati brisovno očitovanje zbog čega je tužitelj morao pokrenuti sudski spor koji je završio usvajanjem tužbenog zahtjeva, da je za tužitelja, obzirom je bio onemogućen prodati dionice koje je u cijelosti isplatio tuženom, nastala šteta zbog čega traži isplatu naprijed navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Po prigovoru tuženika iz odgovora na tužbu, ovaj sud se rješenjem posl. br. P-1126/13-6 od 19. rujna 2013. oglasio stvarno nenadležnim, te je odlučeno da će se po pravomoćnosti navedenog rješenja predmet ustupiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.
3. Protiv naprijed navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, a Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl. br. Gž-7955/13-2 od 26. studenog 2013. je uvažio žalbu tužitelja i ukinuo rješenje ovog suda posl. br. P-1126/13-6 od 19. rujna 2013., te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
4. Rješenjem ovoga suda posl. br. P-2151/14-12 od 01. travnja 2014. utvrđen je prekid postupka jer je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak.
5. Rješenjem ovoga suda posl. br. P-2151/14-16 od 13. veljače 2018. nastavljen je postupak prekinut rješenjem posl. br. P-2151/14-12 od 01. travnja 2014.
6. Rješenjem ovoga suda posl. br. P-1464/18-17 od 23. ožujka 2018. odbačena je tužba tužitelja od 20. veljače 2013. te su ukinute sve provedene radnje s obrazloženjem da je odredbom čl. 81 st. 2 ZFPPN-a propisano da nakon otvaranja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv tuženika radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima (čl. 60 st. 3 ZFPPN-a), s tim da je prema čl. 81 st. 3 ZFPPN-a propisano da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja predstečajne nagodbe obustaviti, a da će u parničnim postupcima sud u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu na prijedlog dužnika, podnesene nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe. U navedenom rješenju sud se pozvao i na zauzeto shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske koji u svojoj odluci broj U-III-354/2016 od 30. ožujka 2017. ocjenjuje da u situaciji kada vjerovnik, a u ovom slučaju tužitelj, nije pravovremeno prijavio svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe i nije sudjelovao u tom postupku po proteku roka za prijavu potraživanja u postupku predstečajne nagodbe isti više ne može voditi parnični postupak bez obzira što je isti započeo prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe. Upravo zbog naprijed navedenoga, sud je zauzeo stav da je okolnost što tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe utjecala na njegovo pravo da isto ostvari u nastavku parničnog postupka, pa da je isti izgubio pravo na prisilno ostvarenje svoga potraživanja, te je stoga temeljem naprijed navedenih odredbi ZFPPN-a odbacio tužbu i odlučio kao u izreci navedenog rješenja.
7. Protiv navedenog rješenja je tužitelj izjavio žalbu koju je Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl. br. Gž-5283/18-4 od 16. listopada 2018. odbio kao neosnovanu, te je potvrdio rješenje ovoga suda posl. br. P-1464/18-17 od 23. ožujka 2018.
8. Protiv naprijed navedenog rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5283/18-4 od 16. listopada 2018. tužitelj je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji rješenjem posl. br. Rev-1862/2019-3 od 04. travnja 2023. reviziju tužitelja odbija kao neosnovanu.
9. Tužitelj je protiv naprijed navedenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1862/2019-3 od 04. travnja 2023., rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5283/18-4 od 16. listopada 2018. i rješenja ovoga suda posl. br. P-1464/18-17 od 23. ožujka 2018. podnio ustavnu tužbu dana 23. lipnja 2023. koju je ustavnu tužbu Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom Broj: U-III-3209/2023 od 15. travnja 2025. usvojio te je ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1862/2019-3 od 04. travnja 2023., rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5283/18-4 od 16. listopada 2018. i rješenje ovoga suda posl. br. P- 1464/18-17 od 23. ožujka 2018., te je predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u bitnom proizlazi da je u konkretnom slučaju primjenjivo stajalište presude ELJSP-a izneseno u presudi Merćep protiv Hrvatske, da su sudovi u konkretnoj pravnoj stvari mehanički (tj. formalistički) tumačili i primijenili čl. 82 st. 2 ZFPPN: 108/12-144/12 bez uzimanja u obzir i ocjenjivanja navedenih okolnosti konkretnog slučaja, da se u okolnostima konkretne pravne stvari ne može izbjeći zaključak da je čl. 81 st. 2 ZFPPN: 108/12-144/12 tumačen i primijenjen ne samo mehanički nego i arbitrarno, te na način koji za podnositelja predstavlja neizmjeran teret, i slijedom navedenog, da je osporenim rješenjima podnositelju povrijeđena sama bit na pristup sudu kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. st. 1. Ustava.
10. Imajući u vidu činjenicu da je od podnošenja predmetne tužbe do donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nad tuženikom proveden postupak predstečajne nagodbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba Karlovac pod poslovnim brojem St-2140/17, koje rješenje je postalo pravomoćno 10. studenog 2017., te činjenicu da su u navedenom postupku utvrđeni vjerovnici razvrstani u više skupina koji su u različitim postotcima otpuštali dug dužniku, za utvrditi je da odlučivanje o postojanju tražbine tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari, te visini iste, u ovoj fazi postupka nije nadležan odlučivati ovaj sud.
11. Temeljem odredbe čl. 34.b toč. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima u kojima je stranka osoba nad kojom je pred trgovačkim sudom otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u povodu stečajnog i predstečajnog postupka, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema odredbama ZPP-a uvijek sudi općinski sud, odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Sporovi koji su pokrenuti prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka dovršit će se pred sudom koji vodi stečajni postupak.
12. Tražbina vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u predstečajni postupak, premda je uredno bio obaviješten o njegovu otvaranju, može se namiriti samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu, a što izrijekom propisuje čl. 62. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24). Takvo pravno shvaćanje je sukladno i utvrđenjima Europskog suda za ljudska prava u predmetu Merćep protiv Hrvatske (§ 29.)
13. Kako tužitelj nije prijavio tražbinu, a nije ni naveden u rješenju o odobrenju predstečajne nagodbe te sklopljenoj i potpisanoj predstečajnoj nagodbi od 22. rujna 2017., te kako se radi o tražbini vjerovnika na koju predstečajni postupak utječe, ovaj sud smatra da tužitelj više nema mogućnost ostvarivati svoju tražbinu pred ovim sudom. Navedeno iz razloga što tužitelj ne može biti u boljoj pravnoj poziciji nego što su to vjerovnici koji su sudjelovali u predstečajnom postupku.
14. Slijedom svega navedenoga, a kako se u ovom sporu radi o sporu povodom predstečajnog postupka za koje je nadležan trgovački sud sukladno čl. 34.b toč. 5. ZPP-a, temeljem čl. 17. st. 1. u vezi s čl. 21. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. prosinca 2025.
Sudac:
Nevenka Božinović Čupin
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
