Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1061/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivo Pranjić i Mariana Pilat Rudan, odvjetnici iz Poreča, protiv tužene LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Rozana Fabris, odvjetnica iz Poreča, radi utvrđenja prava vlasništva, u povodu žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-52/2025-13 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-52/2025-13 od 27. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužene na naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I utvrđeno je da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 5480 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje na temelju te presude, po njenoj pravomoćnosti, zatražiti i izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u svoju korist u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč – [adresa], u cijelosti, uz istodobno brisanje prava vlasništva upisanog u korist tužene. Točkom II izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 653,10 EUR, a točkom III je odbijen zahtjev tužene za naknadom parničnog troška.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužena u cijelosti i to iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene je neosnovana.

5. Predmet spora među strankama je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 5480 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], uz ovlast da tužitelj na temelju te presude, po njenoj pravomoćnosti, zatraži i izvrši uknjižbu prava vlasništva.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom i geodetskim vještačenjem, čitanjem svih pisanih isprava te saslušanjem tužitelja i svjedoka MG, GGR, UG i CG u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 5480 m2, i u vlasništvu je tužene, a u posjedovnom listu nekretnina je opisana kao šuma [adresa];

- da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije tužene bila upisana na ime OG r. GGR (majke tužene) te da je tužena upisana kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 1. listopada 2013. kojim ugovorom se između ostalog u čl. 3. Ugovora navodi da obdarenica (tužena) ima pravo stupiti u posjed darovanih joj nekretnina s danom potpisivanja toga ugovora;

- da je između PG (majke tužene) kao prodavateljice i tužitelja kao kupca dana 31. siječnja 1997. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina, a predmet kupoprodaje je nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica] – Vrtlača – šuma površine 2016 m2;

- da se tužitelj (a također i njegov zet FG), putem punomoćnika obraćao tuženoj pisanim dopisima u kojima je opisano da je GG samo formalno upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma, površine 2061 m2 temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog s KG, međutim, u stvarnosti da je kupio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da nikada nije ni bio u posjedu niti koristio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da je kupio i da je u posjedu i da koristi upravo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da je u ugovoru o kupoprodaji nekretnine došlo do pogreške u pisanju ili pogreške u identifikaciji nekretnine koja je bila predmetom kupoprodaje, uz prijedlog tuženoj da se izvrši zamjena navedenih nekretnina;

- da je na provedenom očevidu mjernički vještak identificirao pokazanu nekretninu navodeći da se radi od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja prema službenom katastarskom stanju ima površinu od 5480 m2, u naravi je prorijeđena šuma, s istočne strane omeđena bijelim putem, sa sjeverne strane omeđena suhozidom, dok s ostalih strana nije vidljiva fizička međa (graniči s ostalim nekretninama tužitelja), te su susjedne parcele iste i slične kulture;

- da iz iskaza svjedoka MG, GGR, UG i CG u bitnom suglasno proizlazi da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine od 1997. pa do danas, da istu koristi za napasivanje ovaca, a prije i druge stoke, te da nitko od njih nema saznanja da bi itko ikada tužitelju osporavao posjed predmetne nekretnine;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je kupio predmetnu nekretninu od PG, da mu je ona osobno pokazala međe nekretnine koju prodaje te da mu je izričito pokazala upravo predmetnu nekretninu tj. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj je bio uvjerenja da je kupio točno onu nekretninu koju mu je pokazala OG na terenu, odnosno k. č. [katastarska čestica], koju nekretninu su on i njegov zet odmah po kupoprodaji i ogradili jer graniči s njegovom nekretninom koju je imao od ranije.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću uz obrazloženje:

-da je tužitelj od prednice tužene PG kupio upravo predmetnu nekretninu, budući da mu je PG na terenu upravo nju i pokazala, a ne neku drugu nekretninu, pa tako ni k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu je predmetna nekretnina pozicionirana uz nekretninu tužitelja koju je imao od ranije;

- da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u potpunosti neprohodna pa prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije nikada ni bio u posjedu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit od 31. siječnja 1997. te da je tužitelj prva saznanja da bi tužena bila upisana kao vlasnica imao tek u svibnju 2023. kada se pisano obratio tuženoj s pozivom za formalnu zamjenu nekretnina, opisavši da je kupio od pravne prednice tužene k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da tužena nije nikada bila u posjedu predmetne nekretnine te, iako se u čl. 3. ugovora o darovanju nekretnina od 1. listopada 2013. navodi da tužena ima pravo stupiti u posjed darovanih joj nekretnina, ona nije niti tada niti ikada kasnije stupila u posjed predmetne nekretnine jer je u posjedu iste bio tužitelj, a kako to proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja;

- da tužitelj kroz cijelo vrijeme posjedovanja i to od 31. siječnja 1997. do 2023. nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine, pri čemu se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno, a što tužena nije dokazala;

- da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (u što spada dosjelost), ovlašten je ishoditi i upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa oba zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud nalazi osnovanima.

8. Tužena u žalbi protiv presude navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je ona pošteni stjecatelj svih darovanih joj nekretnina, koje je stekla darovanjem od svoje majke, te da je s povjerenjem u zemljišne knjige upisala svoje vlasništvo na istima u dobroj vjeri, slijedom čega uživa i zakonom propisanu zaštitu, o čemu prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, te je time počinio bitnu povredu odredaba ZPP-a iz čl. 354.st.2.toč.11. Također smatra da je utvrđenje suda o tome kako je posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini, između ostaloga, i pošten, pogrešno i neosnovano, te protivno dokazima u spisu, ali i iskazima svjedoka. Naime, tužitelj je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 31. siječnja 1997. kupio nekretninu koja je u ugovoru opisana i identificirana kao k. č. br. [katastarska čestica] – Vrtlača, koja se u naravi sastoji iz šuma površine 2016 m2, dok predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] također nosi naziv [adresa], ali ima površinu od 5480 m2, što je tužitelj, koji živi na selu, morao znati, odnosno imao je i više nego dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Nadalje, žalbenim navodima tužene nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, koje kao pravilnim prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio personalne dokaze (iskaze svjedoka), pri čemu žalbenim navodima nije dovedena u sumnju njihova vjerodostojnost, a isti su logični i bazirani prvenstveno na neposrednim saznanjima o stanju posjeda, te sadržajno podudarni materijalnoj dokumentaciji (kupoprodajnom ugovoru, podacima u katastru, utvrđenjima provedenog vještačenja).

12. Ispravan je pritom zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj doduše sklopio s majkom tužene kao prodavateljicom ugovor o kupoprodaji nekretnina predmet kojega je bila nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]– šuma [adresa], međutim da je u naravi preuzeo posjed upravo predmetne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja također nosi naziv [adresa], što potvrđuju svi saslušani svjedoci, a i na uviđaju je utvrđeno da se radi o čestici koja je pozicionirana neposredno do nekretnine tužitelja, odnosno graniči s ostalim nekretninama tužitelja, te su susjedne parcele iste i slične kulture, kao i da je ista djelomično ograđena suhozidom.

13. Nadalje, prvostupanjski sud ispravno iz provedenog dokaznog postupka zaključuje da tužena nikada, ni prije ni nakon sklapanja ugovora o darovanju predmetne nekretnina sa svojom majkom pokojnom PG, nije kao obdarenica stupila u posjed darovane nekretnine, jer je isključivu faktičnu vlast nad istom izvršavao tužitelj, niti je od tužitelja ikada zatražila predaju posjeda, slijedom čega je upravo posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit od 31.01.1997. pa do pokušaja mirnog rješavanja spora (zamjenom nekretnina) prije ove parnice, odnosno da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine kroz 27 godina, pri čemu se poštenje njegovog posjeda presumira.

14. Pritom se ističe da na zaključak suda nije od utjecaja razlika u površini (k. č. br. [katastarska čestica] je doista površine 2016 m2, a k. č. br. [katastarska čestica] ima površinu od 5480 m2, što je značajno više) jer je utvrđeno da je tužitelj dosjedao upravo onu površinu koju mu je predala u posjed prodavateljica, a koju je ogradio i pripojio svojoj parceli, pri čemu je životno i logično da nije posjedovao nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] koja je formalno navedena u kupoprodajnom ugovoru, jer se radi o zapuštenoj parceli, u potpunosti neprohodnoj, koja s preostalim tužiteljevim nekretninama nema nikakve veze.

15. Slijedom navedenog ispravno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj:

91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV) kada je utvrdio da tužitelj ispunjava pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Tu valja navesti da prvostupanjski sud doduše u obrazloženju presude ne navodi da li smatra da posjed tužitelja ima kvalitetu zakonitosti, istinitosti i savjesnosti (poštenja), u kojem slučaju bi se radilo o kvalificiranom posjedu kada rok za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću iznosi 10 godina (čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu), ili je pak taj posjed samo savjestan i istinit (dakle nije zakonit), u kojem slučaju bi se radilo o izvanrednoj dosjelosti te je za stjecanje prava vlasništva potrebno stvar posjedovati u periodu od 20 godina (čl. 159. st. 3.), jer se u točki 37. obrazloženja poziva na obje odredbe. Međutim, s obzirom na trajanje posjeda tužitelja od 27 godina, ako se i uzme da mu nedostaje element zakonitosti, odnosno da kupoprodajni ugovor od 31. siječnja 1997., u kojem je nekretnina pogrešno opisana i označena, ne predstavlja valjani osnov (jer posjed je zakonit ako se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi), tužitelj svejedno posjeduje nekretninu dovoljno dugo.

17. Konačno na žalbene navode tužene valja odgovoriti i da tuženu u konkretnom slučaju ne može štititi načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige koje je uspostavljeno odredbom čl. 122. u svezi sa čl. 133. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s obzirom da je tužena kao stjecatelj imala dovoljno razloga posumnjati da joj darovana nekretnina ne pripada, imajući u vidu da nikada nije preuzela posjed iste, kao i cijeneći činjenicu da je ta parcela u vrijeme darovanja bila ograđena, uređena i pripojena nekretnini tužitelja.

18. Kako stoga žalbenim navodima tužene nije dovedena u sumnju zakonitost presude, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

19. Tužena pobija odluku o troškovima postupka u vezi pobijanja odluke o glavnoj stvari, pa kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a u donošenju te odluke koja je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP- a nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba ukazuje neosnovanom i u tom dijelu, pa je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo potvrditi presudu i pod točki II. i III. izreke.

20. Tužena nema pravo na trošak žalbenog postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je njezin zahtjev odbijen pod točkom II. izreke ove presude.

U Varaždinu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer