Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-723/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg kao punomoćnik zastupa Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-31/2025- 37 od 12. rujna 2025., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljeva žalba se uvažava a tuženikova odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-31/2025-37 od 12. rujna 2025.:

a) preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka tako da u tom dijelu točka I. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknadi troškove parničnog postupka u svoti od 2.414,94 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. rujna 2025. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I., točki II. i III. izreke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove žalbenog postupka u svoti od 31,25 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.374,85 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- 1,94 Eur od 8.1.2008. do isplate,

- 3,93 Eur od 8.2.2008. do isplate,

- 7,34 Eur od 12.3.2008. do isplate,

- 2,21 Eur od 8.4.2008. do isplate,

- 0,19 Eur od 8.5.2008. do isplate,

- 2,71 Eur od 7.6.2008. do isplate,

- 1,39 Eur od 9.9.2008. do isplate,

-18,00 Eur od 7.10.2008. do isplate,

- 6,87 Eur od 11.11.2008. do isplate,

-21,01 Eur od 7.12.2008. do isplate,

-23,19 Eur od 13.1.2009. do isplate,

-24,17 Eur od 10.2.2009. do isplate,

-22,04 Eur od 6.3.2009. do isplate,

-22,57 Eur od 7.4.2009. do isplate,

-18,31 Eur od 6.5.2009. do isplate,

-15,18 Eur od 1.7.2009. do isplate,

-16,02 Eur od 31.7.2009. do isplate,

-17,67 Eur od 1.9.2009. do isplate,

-17,52 Eur od 1.10.2009. do isplate,

-15,86 Eur od 1.11.2009. do isplate,

-18,98 Eur od 1.12.2009. do isplate,

-21,50 Eur od 1.1.2010. do isplate,

-25,07 Eur od 31.1.2010. do isplate,

-24,25 Eur od 27.2.2010. do isplate,

-29,09 Eur od 1.4.2010. do isplate,

28,17 Eur od 1.5.2010. do isplate,

-29,97 Eur od 29.5.2010. do isplate,

-45,47 Eur od 1.7.2010. do isplate,

-42,28 Eur od 30.7.2010. do isplate,

-52,03 Eur od 1.9.2010. do isplate,

-48,66 Eur od 1.10.2010. do isplate,

-43,24 Eur od 30.10.2010. do isplate,

-54,68 Eur od 1.12.2010. do isplate,

-69,22 Eur od 1.1.2011. do isplate,

-58,92 Eur od 1.2.2011. do isplate,

-62,54 Eur od 1.3.2011. do isplate,

-57,94 Eur od 1.4.2011. do isplate,

-58,77 Eur od 30.4.2011. do isplate,

-78,27 Eur od 1.6.2011. do isplate,

-80,17 Eur od 1.7.2011. do isplate,

-96,08 Eur od 31.7.2011. do isplate,

-87,74 Eur od 1.9.2011. do isplate,

-78,62 Eur od 1.10.2011. do isplate,

-76,78 Eur od 1.11.2011. do isplate,

-76,08 Eur od 1.12.2011. do isplate,

-80,39 Eur od 31.12.2011. do isplate,

-84,14 Eur od 1.2.2012. do isplate,

-84,64 Eur od 1.3.2012. do isplate,

-82,05 Eur od 31.3.2012. do isplate,

-83,80 Eur od 28.4.2012. do isplate,

-85,00 Eur od 1.6.2012. do isplate,

-82,98 Eur od 1.7.2012. do isplate,

-83,51 Eur od 1.8.2012. do isplate,

-82,00 Eur od 25.8.2012. do isplate,

-78,73 Eur od 29.9.2012. do isplate,

-82,22 Eur od 1.11.2012. do isplate,

-83,89 Eur od 1.12.2012. do isplate,

-82,72 Eur od 29.12.2012. do isplate,

-76,14 Eur od 1.2.2013. do isplate,

-81,73 Eur od 1.3.2013. do isplate,

-82,22 Eur od 30.3.2013. do isplate,

-80,03 Eur od 1.5.2013. do isplate,

-73,22 Eur od 1.6.2013. do isplate,

-73,05 Eur od 30.6.2013. do isplate,

-74,72 Eur od 31.7.2013. do isplate,

-77,40 Eur od 1.9.2013. do isplate,

-81,11 Eur od 1.10.2013. do isplate,

-79,20 Eur od 1.11.2013. do isplate,

-80,55 Eur od 30.11.2013. do isplate,

-82,09 Eur od 1.1.2014. do isplate,

-83,04 Eur od 1.2.2014. do isplate,

-85,07 Eur od 1.3.2014. do isplate

-84,41 Eur od 1.4.2014. do isplate,

-82,17 Eur od 1.5.2014. do isplate,

-81,45 Eur od 29.5.2014. do isplate,

-81,78 Eur od 1.7.2014. do isplate,

-84,31 Eur od 1.8.2014. do isplate,

-86,45 Eur od 28.8.2014. do isplate,

-86,01 Eur od 30.9.2014. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.7.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 2.289,94 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 12.9.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 prema tužitelju MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu 7,16 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 za naknadom troškova parničnog postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu.

2.1. Tužitelj je žalbu podnio protiv odluke o troškovima parničnog postupka navodeći da tužitelju pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Tužiteljeva žalba je osnovana, a tuženikova žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 13. rujna 2007., a kojim je tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 22.949,99 CHF. Tužitelj zahtjev temelji na ništetnoj odredbi ugovora o valutnoj klauzuli pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23-dalje: ZOO).

6. Među strankama nije sporno da su zaključile ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila 13. rujna 2007. broj: 056-50-4379939 (dalje: Ugovor), te da je kreditor odobrio korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.949,99 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

7. Sporno je jesu li ništetne odredbe Ugovora koje se tiču valutne klauzule, te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj u otplati kredita platio uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan korištenja kredita.

8. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi (o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana) utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluke suda na koju se pozvao tužitelj, a koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF. Riječ je o presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 .

9. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ dalje: e novine broj: 96/03, dalje: ZZP/03).

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupaka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio zaključivši da je zastara počela teći od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17-10, koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više nego što bi bio plaćao da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

13. Kako je tuženik istakao prigovor radi prebijanja zahtijevajući da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnost pobijane odredbe o valutnoj klauzuli tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 7,16 EUR (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

14. Prvostupanjski je sud iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kako je situacija u ovom slučaju utvrdio da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju s osnove potplaćenih anuiteta navodeći da je tužitelj platio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao pa da sukladno tome, tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije platio sve ono što je od njega potraživao. Stoga, nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja.

15. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

16. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,11.,13. i 14. na koje ovaj sud, s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka, pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje tuženik u žalbi.

17. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje tuženik osim povrede u odnosu na trošak prvostupanjskog postupka na koju ukazuje tužitelj.

18. U odnosu na valutnu klauzulu valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno svoje zaključke utemeljio na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a), u kojem postupku je tuženik sudjelovao i u kojem su bile iznesene tvrdnje o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule te jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivosti valutne klauzule vezane za CHF.

19. Protivno tuženikovim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 28. prosinca 2021. nije nastupila zastara.

20. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano tuženik tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

21. Protivno tuženikovom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima položaj potrošača, jer je tužitelj fizička osoba u trenutku kupnje osobnog vozila. Na tuženiku je bio teret dokaza da je Ugovor sklopljen za potrebe tužiteljeve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti što u postupku nije dokazao.

22. Pravilno je prvostupanjski sud a povodom tuženikovog istaknutog prigovor radi prebijanja, donio deklaratornu presudu o nepostojanju tuženikove tražbine.

22.1 Naime, u ovom slučaju tuženik ne osporava postojanje tužiteljeve tražbine zbog navedenog izvanprocesnog prijeboja, već prigovorom - za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine, ističe postojanje prema tužitelju jednog svog kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva, čime traži od suda da svojom presudom izvrši uzajamni prijeboj ovih tražbina, a nakon toga zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

22.2 Kako je u konkretnom slučaju riječ upravo o procesnoj kompenzaciji, pravilno je prvostupanjski suda odluku utemeljio na odredbi članka 338. stavak 3. ZPP-a, te povodom tuženikovog procesnog prigovora radi prebijanja, a prethodno utvrdivši da je tužiteljev zahtjev osnovan, a da tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja ne postoji, prihvatio tužbeni zahtjev, te presudom negativnog utvrđenja deklaratorno utvrdio nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja.

23. Međutim prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tužiteljevu štetu u odluci o troškovima parničnog postupka.

23.1. Suprotno stavu prvostupanjskoga suda, tužitelju pripadaju troškovi pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova pomnoženo s vrijednošću boda u visini od 2 EUR i uvećano za pripadajući PDV od 25%. Tužitelj ima pravo na nagradu za pristup ročištu za objavu presude jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, s obzirom da se na tom ročištu stranci uručuje pisani otpravak presude, a od toga dana teče i rok za izjavljivanje žalbe. Pri tom valja dodati da objava presude na internetskim stranicama e-oglasne ploče ne supstituira pravo stranke na pristup ročištu za objavu presude i s tim u vezi njezino pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika koji je bio nazočan na tom ročištu. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljev punomoćnik pristupio ročištu za objavu presude i taj trošak popisao. Sudska praksa o ovom pitanju je ujednačena.

24. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom, valjalo mu je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s Tbr. 10.5. i Tbr. 50 Tarife, a s obzirom na vrijednost predmeta spora u žalbenom postupku (125,00 EUR) odmjeriti troškove žalbenog postupka u svoti od (12,50 bodova x 2,00 EUR= 25,00 EUR) uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 6,25 EUR što ukupno iznosi 31,25 EUR.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I. a. temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP-članka i pod točkom I. b. temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, a pod točkom II. temeljem odredbe iz članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Bušković