REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj: Gž R-1/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emir Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica RE, pravnica zaposlena kod tuženika, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1838/2023-12 od 7. studenog 2024., 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1838/2023-12 od 7. studenog 2024. na način da se odbija zahtjev tužitelja:

¨ Utvrđuju se nedopuštenim Odluka tuženika ... o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog kršenja obveza iz radnog odnosa tužitelja ŽE od 10. studenog 2023. i Odluka tuženika ... od 14. studenog 2023.¨

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1838/2023-12 od 7. studenog 2024. odlučeno je:

¨I. Utvrđuju se nedopuštenim Odluka tuženika ... o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog kršenja obveza iz radnog odnosa tužitelja ŽE od 10. studenog 2023. i Odluka tuženika ... od 14. studenog 2023.

II. Nalaže se tuženiku ... naknaditi tužitelju ŽE trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (slovima: pet stotina) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 7. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.¨.

2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka tvrdeći da se ista ne može ispitati jer je izreka presude proturječna s razlozima presude, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer su razlozi iste nedostatni, nejasni i proturječni, dok o pojedinim činjenicama postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih isprava i zapisnika. Nadalje, pobija presudu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu utvrđenja povreda radne obveze temeljem provedenih dokaza, težine i posljedica istih, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Kako smatra da je odluka prvostupanjskog suda nepravilna, smatra da je time i odluka o naknadi troškova postupka pogrešna. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je nedopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu od 10. studenog 2023., ispravljene Odlukom tuženika od 14. studenog 2023., a kojom je tuženik kao poslodavac otkazao ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja kao radnika.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza utvrdio da postupanje tužitelja koje je navedeno kao razlog otkaza ugovora o radu u danim okolnostima ne predstavlja valjani razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja iz razloga što je utvrđeno:

- da postupanje tužitelja prema radnici RE nije razlog otkaza već da je samo spomenuta opomena koja je tužitelju izrečena u vezi navedenim postupanjem,

- da je tužitelj predao dokumentaciju i službeno prijenosno računalo prije otkaza ugovora o radu,

- da na sastanku održanom 9. studenog 2023. nije bilo grubih riječi, uvreda ili fizičkih obračuna, a iako je ton bio neugodan, da ne proizlazi da je tužitelj narušavao autoritet PE,

- da je nedolazak tužitelja na posao 7. i 8. studenog 2023. očito bio prešutno odobren od strane PE i nije izazvao poremećaje u radu,

- da tuženik nije dokazao ranije odlaske odnosno kasnije dolaske na posao u danim koji su prethodili izostanku tužitelja s posla,

- da tuženik nije naveo koje je radne zadatke tužitelj odbio odraditi niti ih je time dokazao,

- da tužitelj prema čl. 14. Ugovora o radu nije niti trebao vratiti opremu do prestanka ugovora o radu, a

- da sva postupanja tužitelja treba dovesti u vezu s činjenicom da mu je prethodno dan osobno uvjetovani otkaz te da su ista rezultat uzrujanosti i pokušaja rješavanja njegovog radnopravnog statusa nakon uručenja Odluke o osobno uvjetovanom otkazu, kao i da njegova postupanja nisu dovela do poremećaja u poslovanju tuženika.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. točka 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi.

8. Iako u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza pogrešno utvrdio odlučne činjenice u pogledu počinjenja povreda iz radnog odnosa, težine istih i opravdanosti postupanja poslodavca u vidu otkaza ugovora o radu.

9. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 3. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje u tekstu: ZR) je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), s tim da je člankom 119. ZR-a propisano da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, kao i da je poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10. Iz Odluke tuženika od 10. studenog 2023. proizlazi da je tuženik kao razloge otkaza naveo slijedeće povrede obveza tužitelja iz radnog odnosa:

- opomena od 7. studenog 2023. zbog povrede prava osobnosti drugog zaposlenika,

- odbijanje prosljeđivanja sve potrebne dokumentacije radi prijenosa dijela radnih zadataka na novozaposlenog Ž,

- odbijanje postupanja prema izričitoj uputi člana uprave za prosljeđivanje sve potrebne dokumentacije radi prijenosa dijela radnih zadataka na novozaposlenog radnika na sastanku održanom 9. studenog 2023. na kojem je bio prisutan i novi zaposlenik i na kojem je tužitelj neugodno reagirao prema istom članu uprave tuženika,

- upućivanje e-maila na dan sastanka u kojem tužitelj navodi da prenošenje bilo kakvog posla nije njegova dužnost niti obveza, uz naglašavanje da će to ispoštovati prema novom kolegi ukoliko se dogovori s poslodavcem o sporazumnom raskidu ugovora o radu, uz ukazivanje članu uprave da ukoliko isti želi razduženje službenog vozila da ga onda može osloboditi radne obveze, tvrdeći da mu isto služi za obavljanje poslova,

- da je on tužitelj pozvao na obranu dopisom od 9. studenog 2025. uz upozorenje da je dužan predati dokumentaciju i da ga uskratom onemogućava u poslovanju, da mu službeno vozilo nije dano bezuvjetno i da ga je dužan vratiti jer više ne obavlja terenski rad, da se dužan premjestiti u prizemlje zgrade kako mu je nadređeni odredio, kao i vratiti službeno vozilo s karticom goriva i pratećom opremom, da je predaja laptopa tražena radi prijenosa podataka potrebnih za rad na tekućem projektu, da je 2. studenog 2023. otišao ranije s posla bez obavijesti poslodavcu, da je 3. studenog 2023. došao na posao, ali se nije odjavio kada je napustio mjesto rada, da 6. i 7. studenog 2023. nije niti došao na posao, a niti obavijestio poslodavca ili opravdao izostanak, dok je 8. studenog 2023. ranije otišao s posla,

- da se tužitelj na njegov poziv 10. studenog 2023. očitovao da on više ne želi raditi u takvim uvjetima, da je vratio vozilo i sve uređaje izuzev mobilnog uređaja kojeg je da trećoj osobi na korištenje pa da ga ne može vratiti, a pri tome nije opravdao izostanke s posla niti dao obranu već mailom kasnije tijekom dana izjavio da će ¨poslodavac na svoja pitanja dobiti odgovore pisanim putem od njegovog punomoćnika te da su dopisi poslodavca i opomene očito providni i nemušti pokušaj pripreme terena za izvanredni otkaz bez ikakvo pravnog i činjeničnog utemeljenja te kako će poslodavac imati priliku elaborirati njegovom odvjetniku i institucijama te da još teče rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava zbog osobno uvjetovanog otkaza pa da stoga ljubazno moli za strpljenje¨,

- da je tužitelj navedenim postupanjem kojim odbija izvršavati radne zadatke i dolaziti na posao, narušavanjem autoriteta članu uprave i to pred drugim zaposlenikom drskom i neprimjernom komunikacijom, odbijanjem vraćanja imovine poslodavca, uvjetovanjem izvršavanja radnih zadataka zadržavanjem vozila, odbijanjem preseljenja u drugi dio zgrade poslodavca, izostankom očitovanja takvog postupanja, doveo do gubitka povjerenja poslodavca.

11. Sukladno čl. 135. st. 3. ZR-a teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, a ocjena je ovog suda da je tuženik temeljem iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, kao i ispisa elektronske pošte te evidencija o prisutnosti na radu za tužitelja i kolegu DE, dokazao počinjenje prethodno navedenih povreda obveza iz radnog odnosa.

12. Naime, sadržaj opomene koja je izrečena tužitelju 7. studenog 2023. zbog povrede prava osobnosti drugog zaposlenika nije niti sporan te iz sadržaja dopisa kojim je tužitelj izjavio za kolegicu pravnicu da ¨ima očito neriješenih osobnih pitanja i kompleksa¨ i iskaza tužitelja u dijelu u kojem iskazuje ¨mogu shvatiti da se to može protumačiti kao uvreda, zbog toga mi je žao i ispričavam se¨ proizlazi da je tužitelj tri dana prije otkaza na neprimjeren i uvredljiv način komunicirao s drugom zaposlenicom tuženika, a isto u tijeku razgovora vezanim za radni odnos tužitelja kod tuženika, čime je jasno da je tužitelj povredom dostojanstva drugog radnika počinio povredu obveze iz radnog odnosa u smislu čl. 7. st. 5. ZR-a.

13. Nadalje, a u odnosu na predaju dokumentacije za nastavak rada na projektu poslodavca od strane novog zaposlenika te vraćanje vozila i opreme, ukazuje se da iz dopisa stranaka koje su razmjenjivali u razdoblju od 6. do 9. studenog 2023., a u vezi s iskazom tužitelja u dijelu u kojem navodi ¨ako sam na početku i odbio predaju tih zadataka, brzo sam kolegi proslijedio potrebno¨, iskazom zakonskog zastupnika tuženika PE koji iskazuje ¨sam ja kontaktirao tužitelja kada nije došao na posao nakon prvog otkaza i od njega tražio da vrati službeno vozilo jer nam je isto trebalo za drugog radnika te da preda dokumentaciju za projekte koja je također potrebna za drugog radnika¨ i ¨tužitelj nije razdužio svu opremu i predao dokumentaciju prije nego što mu je uručen ovaj pobijani otkaz¨, kao i iskazom svjedoka HE, tada novog zaposlenika tuženika, u dijelu u kojem iskazuje ¨tužitelj i gospodin PE su na tom sastanku raspravljali oko toga hoće li tužitelj dati te stvari ili neće, zašto neće….. tužitelj izjavio da će dati te stvari tek nakon što se sa gospodinom PE dogovori oko nekih svojih prava…. jedan dio dokumentacije mi je tužitelj poslao mislim 7. studenog 2023…. taj dan sastanka ili slijedeći dan mi je poslao drugi dio dokumentacije, a čitavu dokumentaciju sam dobio nakon što sam preuzeo prijenosno računalo tužitelja…..prema mom mišljenju je bilo dovoljno jedno prijepodne u kojem razdoblju se mogla poslati potrebna dokumentacija¨, jasno proizlazi da je tužitelj od strane poslodavca više puta pozvan predati dokumentaciju koja se nalazila na službenom prijenosnom računalu i to za potrebe nastavka rada na projektu poslodavca od strane novog zaposlenika koji je raspoređen na taj projekt te da je tužitelj odbijao postupiti po nalogu poslodavca više dana i to isključivo radi pokušaja ostvarivanja povoljnijih uvjeta za sebe u vezi s činjenicom da mu je poslodavac već uručio otkaz ugovora o radu, uvjetujući postupanje po nalogu poslodavca pristajanjem na uvjete tužitelja za uređenje pitanja prestanka radnog odnosa. Pri tome se ukazuje da je tužitelj prema priloženom zapisniku o primopredaji traženu imovinu poslodavca vratio na dan otkaza i to dan nakon upozorenja poslodavca da njegovo postupanje predstavlja kazneno djelo i da će mu zaračunati naknadu za korištenje vozila poslodavca u privatne svrhe.

14. Iz uvjerljivih i u bitnom istovjetnih iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka HE, a koji su uz tužitelja bili sudionici sastanka održanog 9. studenog 2023., u vezi s načinom komuniciranja tužitelja u pisanoj korespondenciji s poslodavcem u danima koji su prethodili sastanku i nakon sastanka, proizlazi da je tužitelj neprimjereno komunicirao s nadređenim na način da je s njim raspravljao o ispunjenju naloga nadređenog uvjetovanjem postupanja po nalogu radnjama nadređenog, a sve u prisutnosti novog zaposlenika i da je se pri tome na neugodan način obraćao nadređenom, čime je po ocjeni ovog suda narušen autoritet poslodavca jer postupanje u kojem radnik jasno odbija ispunjenje naloga nadređenog i postavlja osobne uvjete, ne prijedloge ili zamolbe objektivne naravi, za postupanje po nalogu nadređenog, a sve u prisutnosti drugog kolege kojem je ta ista osoba nadređena, predstavlja grubo kršenje nužnih hijerarhijskih podjela poslova te dovodi u pitanje autoritet nadređene osobe i mogućnost buduće organiziranja poslova sukladno organizacijskoj strukturi poslodavca.

15.1. U odnosu na izostanke s posla, ukazuje se da sam tužitelj iskazuje da nije obavijestio poslodavca o ranijim odlascima i dolascima s posla, a niti korištenju godišnjeg odmora (u odluci o otkaz navede dane kada je bio odsutan s posla) dok su njegove tvrdnje o ¨fluidnom¨ obavještavanju poslodavca o izostancima u smislu traženja odobrenja već iskorištenog godišnjeg odmora prijavom na kraju mjeseca u kojem je godišnji već iskorišten te ranijim/kasnijim odlascima s posla zbog traženja drugog zaposlenja, nelogične, neuvjerljive te suprotne uvjerljivim iskazima svjedoka RE, DE i zakonskog zastupnika tuženika PE, a koji logično navode da poslodavac mora biti upoznat s činjenicom odsutnosti radnika radi organizacije poslova i da se evidencija odsutnosti vodi putem računalnog programskog sustava, pa kada se priložene evidencije prisutnosti na radu za tužitelja i njegovog kolegu DE dovedu u vezu s činjenicom da tužitelj niti ne tvrdi da je poslodavca obavijestio o izostanku i/ili opravdao izostanak usmeno ili pisanim putem, ocjena je ovog suda da je tužitelj time grubo prekršio jednu od temeljnih obveza iz radnog odnosa. Pri tome se ukazuje da činjenica da radnik ima zakonsko pravo tijekom otkaznog roka izbivati s posla zbog traženja novog zaposlenja ne pretpostavlja da o istom nije dužan obavijestiti poslodavca i da isto može činiti u bilo kojem samoinicijativno odabranom trenutku neovisno o rasporedu radnog vremena kod poslodavca, a korištenje godišnjeg odmora tijekom dva dana bez da je o tome obavijestio poslodavca ili tražio odobrenje za isto, predstavlja neopravdani izostanak s posla, osobito uzimajući u obzir da se radi o vremenskom razdoblju u kojem je redovito komunicirao s poslodavcem i to radi ispunjenja radnih naloga u vidu žurne dostave i prijenosa poslovne dokumentacije te predaje imovine poslodavca, pa je stoga mogao i morao izvršiti obvezu prijave izostanka s posla uz navođenje razloga takvog izostanka.

15.2. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelju izostanak s posla i godišnji odmor ¨prešutno odobren¨, ukazuje se da sam tužitelj iskazuje ¨7.i 8. studenog se nisam pojavio na poslu jer sam te dane mislio koristiti godišnji odmor, što sam mislio tražiti krajem mjeseca¨ pa kada se ova izjava dovede u vezu s dopisom tuženika od 9. studenog 2023. kojim ga poziva da se očituje o razlozima izostanka iste dane, jasno je da stranke nisu prešutno dogovorile izostanak tužitelja s posla, dapače da je tužitelj samoinicijativno izostao s posla i nikada, pa niti nakon poziva tuženika, nije opravdao navedeni izostanak, čak niti navodom da je dane izostanka koristio kao godišnji odmor, a kako tvrdi tijekom ovog postupka.

16. Nadalje, ukazuje se pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radilo o predaji imovine poslodavca u smislu čl. 14. Ugovora o radu jer navedena odredba ugovora uređuje pitanja tzv.razduženja imovine zbog prestanka radnog odnosa, dok se u konkretnom slučaju radi o tome da je poslodavac unutar autonomnog prava raspoređivanja poslova i organizacije obavljanja svog poslovanja tužitelju za potrebe obavljanja poslova dao na raspolaganje svoju imovinu u vidu službenog vozila, mobilnog telefona te prijenosnog računala, a nakon što je tužitelj nesporno prestao za tuženika obavljati poslove koji zahtijevaju rad na terenu i kada su ti poslovi raspoređeni u rad drugom radniku, pravo je poslodavca da svoju imovinu namijenjenu za rad na takvim poslovima ustupi drugom radniku, kao i svu službenu dokumentaciju potrebnu za nastavak obavljanja tih poslova u ime i za račun poslodavca, kao što je autonomno pravo poslodavca da sam raspored poslovnih prostorija uređuje i raspoređuje sukladno potrebama svog poslovanja. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka HE jasno proizlazi, a tužitelj niti ne tvrdi suprotno, da je poslodavcu prijenosno računalo trebalo radi obavljanja tekućih poslova i to radi prijenosa dokumentacije novom zaposleniku zaduženom za te poslove, kao i samo vozilo poslodavca, pa kada je tužitelj odbio postupiti po nalogu poslodavca da mu vrati navedenu imovinu, isti je bez valjanje osnove zadržao istu te pri tome doveo do teškoća u prijenosu podataka i provedbi terenskog rada radi obavljanja poslova poslodavca.

17.1. Iako je životno da je postupanje tužitelja i način komuniciranja tužitelja u spornom razdoblju bio pod utjecajem činjenice da je poslodavac istom već otkazao ugovor o radu, pogrešno prvostupanjski sud smatra da postupanje tužitelja u konkretnom slučaju opravdava činjenica uzrujanosti tužitelja i pokušaja rješavanja njegovog radnopravnog statusa nakon uručenja Odluke o osobno uvjetovanom otkazu.

17.2. Naime, radni odnos, kao i svako radno okruženje i organizacija, zahtjeva poštivanje temeljenih postulata u vidu obveze izvršavanja naloga poslodavca, osiguranja uvjeta rada za radnika, poštivanje organizacijskih struktura i profesionalne komunikacije sa drugim radnicima. Pravo je poslodavca organizirati rad i upravljati svojom imovinom pa kada radnik izostaje s posla bez obavijesti i opravdanja poslodavcu, uvredljivo komunicira s predstavnicima poslodavca, odbija predati imovinu poslodavca (čak i daje trećim neovlaštenim osobama kao što je tužitelj učinio s mobilnim telefonom), kada na upite poslodavca o razlozima postupanja ne daje odgovore o istima, kada postupanje po legitimnim nalozima poslodavca uvjetuje ustupcima poslodavca i to pred drugim zaposlenicima, isti čini grubu povredu prava i obveza iz radnog odnosa te je potpuno logično da poslodavac gubi povjerenje u takvog radnika i zbog tih razloga ne želi s radnikom nastaviti radni odnos.

18. Radni odnos je, između ostalog, utemeljen i na odnosu profesionalnog povjerenja koji pretpostavlja da poslodavac daje radniku ovlaštenje da djeluje u njegovo ime i za njegov račun, uz povjeravanje svoje imovine, pa kada radnik odbija obavljati poslove (konkretno prijenos podataka) koje mu poslodavac naloži i kada imovinu poslodavca koristi suprotno povjerenoj svrsi, ne polaže račun poslodavcu o prisutnosti na radu za vrijeme za koje je plaćen, a na legitimni upit i opomenu poslodavca ne daje opravdanja i odgovore, jasno je da je njihov odnos povjerenja trajno i nepovratno narušen te da je otkaz ugovora o radu u danim okolnostima objektivno opravdan.

19. Drugačije tumačenje bi pretpostavljalo da svaki radnik koji je nezadovoljan pitanjima prava iz radnog odnosa ima pravo odbijati izvršavanje naloga poslodavca, koristiti imovinu poslodavca po vlastitom nahođenju, dolaziti i odlaziti s posla prema vlastitim potrebama bez obavijesti poslodavcu da taj dan ne obavlja poslove za poslodavca, a što je objektivno nedopustivo.

20. U konkretnom slučaju brojnost povreda i težina povreda temeljnih prava i obveza iz radnog odnosa odluku poslodavca čini zakonitom u smislu čl. 115. st. 1. točka 3. ZR-a, pa je stoga, temeljem čl. 373. točka 1. i 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio spor isti, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, nema pravo na naknadu troškova postupka, dok tuženik nije niti tražio naknadu troškova postupka, slijedom čega je, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović