Poslovi broj 25 Gž-2557/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovi broj 25 Gž-2557/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž., OIB: …, D. J., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ž. i p. d.o.o. Z.1, Pisarnica Z.2, protiv tuženika I. Ž., OIB …, D. J., zastupanog po punomoćnici H. Z., odvjetnici iz Z.2, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-84/2021 od 24. veljače 2022., dana 23. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-84/2021 od 24. veljače 2022. pod stavkom I i II izreke kao i dosuđujući dio odluke o parničnom trošku pod stavkom III izreke.

 

              II. Preinačava se odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržan u navedenom rješenju pod stavkom III izreke za iznos od 152,63 eur[1] sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i rješava:

 

              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 152,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućem od 23. listopada 2023. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 41,47 eur, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              "I.Utvrđuje se da je tuženik smetao tuženika u njegovom posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake kat. čest. 298/36 k.o. J. D., pašnjak, površine 846 m2, upisana u zk ul 179, pri zemljišnim knjigama OS Zadar, SS Benkovac, zemljišno knjižni odjel, označeno na skici sudskog očevida od 11.02.2019. likom i slovima A-B-C-D-H-I-J-A na način da je na navedenu nekretninu dovezao i parkirao kamion označen na skici sudskog očevida od 11.02.2019. likom i slovima M-N-O-P-M tako da je istim zagradio kolni ulaz označen na skici sudskog očevida od 11.02.2019. likom i slovima B-C i pristup nekretnini čime je onemogućio tužitelja u pravu staze, kolnika i progona stoke, te je dovezao bale sijena označeno na skici sudskog očevida od 11.02.2019. likom i slovima A-B-L-K-A ispod drveno metalne konstrukcije koja se nalazi na nekretini oznake kat. čest. 298/36 k.o. J. D., pašnjak, površine 846 m2, upisana u zk ul 179, pri zemljišnim knjigama OS Zadar, SS Benkovac, zemljišno knjižni odjel, označeno na skici sudskog očevida od 11.02.2019. inžinjera geodezije L. B. likom i slovima A-B-C-D-H-I-J-A, a koja skica sudskog očevida od 11.02.2019. inžinjera geodezije L. B. čini sastavni dio ovog rješenja.

II.Zabranjuje se tuženiku svako takvo i slično smetanje posjeda tužitelja u buduće pod prijetnjom novčane kazne.

III.Nalaže se tuženiku da naknadi trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 5.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućem od dana donošenja rješenja do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku 8 dana, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija kao neosnovan.

IV.Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu-tužbeni zahtjev od 24. listopada 2019., u odnosu na toč.II., te u odnosu na toč.I. koji se odnosi na kat. čest. 298/1 k.o. J. D., na skici sudskog očevida vještaka L. B., ing. geod. od 11.02.2019., označena likom i slovima D-E-F-G-H-D."

 

2. Protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku pod stavkom III izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje-ZPP), dok tuženik žalbom pobija prvostupanjsko rješenje pod stavkom I i II izreke i dosuđujući dio odluke o parničnom trošku pod stavkom III izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP te oboje predlažu njihove žalbe usvojiti uz naknadu troška žalbe.

 

3. Žalba tužitelja je osnovana.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka u granicama žalbenih razloga tuženika i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP ovaj sud je utvrdio da pobijano rješenje sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izreka rješenja je razumljiva i nije u suprotnosti sa razlozima navedenim u obrazloženju zbog čega se može ispitati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, donošenjem pobijanog rješenja kao i provodeći postupak koji mu je prethodio nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije se ostvarila niti u žalbi tuženika označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP.

 

6.2. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto,

 

7. Slijedom izloženog, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud u provedenom postupku potpuno i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost odluke u ovoj pravnoj stvari.

 

8. Vezano uz prigovor prekluzije podnošenja tužbe iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine2 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-dalje: ZV) na žalbene navode valja odgovoriti da je točno da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem propustio odlučiti o tom prigovoru, ali ta okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer je taj prigovor po ocjeni ovog suda očito neosnovan. Naime, tuženik tvrdnju da je svoj kamion parkirao na spornom mjestu cijeli mjesec ožujak dakle i prije 15. ožujka 2018. tijekom postupka nije dokazao, ali i da je, s obzirom da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 30. ožujka 2018. nedvojbeno je pravovremena.

 

9. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda dok prema odredbi čl. 22. st. 1. ZV, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sukladno st. 2. istog čl., sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

10. Prvostupanjski je sud polazeći od nesporne činjenice da je tuženik vlasnik predmetnog kamiona kojega je osobno parkirao ispred ulaza u ograđeni dio čest. zem. 298/36 smatrajući da je on posjednik predmetne nekretnine, na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj, a ne tuženik, posljednji mirni faktični posjednik sporne nekretnine prvenstveno iz razloga što je tuženik vezano uz svoje korištenje i posjedovanje iste u više navrata tijekom postupka kontradiktorno iskazivao, radi čega je njegove navode ocijenio neistinitim i nije ih prihvatio, čemu u prilog govori i činjenica da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-2231/16 od 18. ožujka 2020., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja I. Ž., ovdje tuženika, kojim je između ostalog tražio, da se naloži M. Ž., ovdje tužitelju, da mu preda u posjed i čest. zem. 298/36 k.o. J. D., uz obrazloženje da je suglasno dogovoru stranaka (usmenom diobom), ovdje tužitelj M. Ž. od 2011. u posjedu čest. zem. 298/36 k.o. J. D., a ovdje tuženik, u posjedu čest. zem. 298/37 k.o. J. D. Također, utvrđeno je da je čin smetanja počinjen dana 15. ožujka 2018. od strane tuženika na način da je tuženik kamionom zapriječio ulaz na spornu česticu, a koji predstavlja jedini ulaz na istu, te je na taj način onemogućio tužitelja u izvršavanju svog posjeda, prava staze, kolnika i progona stoke, s time da je i dana 5. rujna 2018. dovezao bale sijena i iskrcao ih pored već ostavljenog kamiona, te mu time dodatno zagradio ulaz i pristup na spornu nekretninu.

 

11. Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, radi čega odluku prvostupanjskog suda, kojom je na potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice, pravilno primijenjeno materijalno pravo, prihvaća i ovaj sud.

 

12. Naime, prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, obrazložio zašto njegove navode iznesene tijekom postupka glede razloga ostavljanja spornog kamiona ispred ulaza te korištenja i posjedovanja sporne nekretnine cijeni kontradiktornim, pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na jasne i valjane razloge prvostupanjskog suda. Isto tako, tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju po sudu prvog stupnja protumačene fotografije u spisu.

 

13. Točno je da sadržaj obrazloženja pravomoćne presude donesene između istih stranaka u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-2231/16 na koji se prvostupanjski sud pozvao u pobijanom rješenju nije obvezujući u ovom postupku, ali je obvezujuća izreke kojom je ovdje tuženik pravomoćno odbijen sa vlasničkom tužbom na predaju u posjed predmetne nekretnine.

 

14. Slijedom izloženog, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je suposjednik predmetne nekretnine, a izneseni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed (čl. 20. st. 1. ZV-a), a prema odredbi čl. 20. st. 2. ZV-a samovlasno smetanje posjeda je i oduzimanje posjeda bez volje posjednika i neovlašteno uznemiravanje u posjedovanju.

 

15. Stoga je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja pod stavkom I i II izreke kao pravilno i zakonito.

 

16. Imajući u vidu da je tužitelj nakon utuženja po privremenoj mjeri ispunio činidbu i uklonio je sporni kamion i ostavljene bale sijena ispred ulaza na spornu nekretninu, nakon čega je tužitelj povukao tužbu u odnosu na toč. II usklađenog tužbenog zahtjeva od 24. listopada 2019., ali je povukao tužbu i u odnosu na toč. I. izreke u dijelu koji se odnosi na kat. čest. 298/1 k.o. J., to se prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o parničnom trošku pogrešno pozvao na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP umjesto na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP, ali neovisno o iznesenom dosuđujući dio odluke o parničnom trošku pod stavkom III. izreke je pravilan i zakonit kako po osnovu tako i visini.

 

17. Međutim, odlučujući o troškovima postupka u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom III izreke s pravom tužitelj ukazuje da je sud prvog stupnja donio pogrešnu odluku, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valjalo priznati trošak za sastav žalbe, s kojom je u cijelosti uspio u zatraženom iznosu od 600,00 kn plus PDV i trošak plaćene sudske pristojbe u iznosu od 400,00 kn, tako da tužitelju pored dosuđenog dijela troškova postupka od strane suda prvog stupnja temeljem čl. 154. st. 5. ZPP pripada i daljnji iznos od 1.150,00 kn odnosno 152,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućem od dana donošenja ovog rješenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

 

18. Stoga je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. u vezi čl. 154. st. 3. ZPP, valjalo odlučiti kao pod stavkom II. izreke.

 

10. Tužitelj je u cijelosti uspio s podnesenom žalbom, to mu je dosuđen trošak žalbe u iznosu od 41,47 eur.

 

U Zagrebu 23. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                                            Sutkinja:

Ksenija Jakovčević, v.r.