REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6120/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RC, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog RC, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 22. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6872, URBROJ: 511-19-38-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog RC kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni RC obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 22. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6872, URBROJ: 511-19-38-25-1, okrivljeni RC proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaje iz članka 109. stavka 2. u vezi članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koje mu je, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 850,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 104,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca.
2. Okrivljeni RC je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima prekršajnog postupka, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u točki 2. izreke istoga nije utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu za prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je u točki 2. izreke prekršajnog naloga naveo zakonski raspon kazne za predmetni prekršaj, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.
4.2. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 850,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 109. stavka 2. istog zakona utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 60,00 eura uvećana za iznos od 130,00 eura po osnovi članka 293. stavka 1. istog zakona.
4.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istih. Navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavan. Ističe kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog obavljanja posla i obiteljskih prilika. Slijedom navedenog moli da ga se oslobodi plaćanja izrečene novčane kazne ili ublažavanje iste ispod propisanog minimuma, ukidanje zaštitne mjere i oslobađanje plaćanja troškova prekršajnog postupka.
6. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura, a prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku kaznu utvrdilo u minimalno propisanom iznosu, dok je novčana kazna za preostalo djelo utvrđena u fiksno propisanom iznosu (kazna u iznosu od 60,00 eura za djelo iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), koja je uvećana za 130,00 eura po osnovi članka 293. stavka 1. istog zakona.
6.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti na cestama, tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela. Slijedom navedenog ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona i smatra da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Uz navedeno, okrivljenik nije priložio isprave kojima bi dokumentirao vlastito imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedeno ne može opravdati ublažavanje kazne.
6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama, odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika (izazivanje prometne nesreće s materijalnom štetom uslijed upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola) teži oblik kršenja prometnih propisa te da takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na visinu utvrđene koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika (1,18 g/kg) i opasnost od ponavljanja prekršaja.
7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole pa su takvi navodi ostali nedokazani, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.
8. Odluku o troškovima prekršajnog postupka okrivljenik pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Međutim, imajući u vidu da je visina paušalne svote određena po prvostupanjskom tijelu vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), to ovaj sud smatra da nije dovedeno u pitanje da bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena egzistencija okrivljenika ili osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
10. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Dugo Selo u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
