Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-238/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika KBC Split, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Solinu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 6. studenoga 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.12.2015. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 82,71 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,01 EUR koja teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,23 EUR koja teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,24 EUR koja teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,87 EUR koja teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,77 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,56 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,56 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,29 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,62 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,42 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,65 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,19 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,12 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,78 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,12 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,13 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,15 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo, za iznos od 1.083,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 55,37 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 17. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 4. svibnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na radom mjestu pomoćne radnice Službe za tehničke poslove te da je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike. Temeljem prednjeg, tužiteljica podnosi stupnjevitu tužbu , jer ista ne raspolaže potrebnom dokumentacijom za postaviti određeni tužbeni zahtjev.

2. Raspravnim rješenjem ovog suda od 10. listopada 2024. pozvana je tužiteljica dopuniti tužbu na način da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev, te označi vrijednost predmeta spora.

3. Podneskom od 112. listopada 2024. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 10. listopada 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u iznosu od 1.166,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate s time da isplata ide na račun punomoćnika tužitelja.

4. U odgovoru na tužbu na ročištu od 10. listopada 2024. tuženik navodi kako osporava osnovu i visinu potraživanja, te ističe prigovor zastare, jer je tužba podnesena 2023.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, plana rada i evidencije o radnom vremenu, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije GJ od 20. rujna 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice Službe za tehničke poslove.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i osnovanosti istaknutog prigovora zastare.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom i s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, kao i za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

10. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije GJ od 20. rujna 2025. utvrđeno je kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme, međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada za sate provedene u prekovremenom radu. Tužiteljica je rijetko radila prekovremeno. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije zasebno odvojeno u platnim listama, ali je jasno evidentirana satnica za navedene vrste rada u evidenciji radnog vremena i uredno je plaćena što je vidljivo iz platnih lista. U tablici 1. vještak je obračunao iznose neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po mjesecima rada. Iznosi su dobiveni množenjem broja prekovremenih sati s osnovnom bruto satnicom te postotkom dodatka, a posljedično manje isplaćenim dodatcima, utvrđen je iznos manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada je prikazan u tablici 2. a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novoobračunate prosječne tromjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. U Tablici broj 3. je izvršena rekapitulacija svih neisplaćenih dodataka i naknada.

10.1. Mišljenje je vještaka kako u periodu obračuna plaća od prosinca 2015. do rujna 2024. tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu =25,38 Eur i manje je platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu =57,33 Eur, sveukupan bruto iznos =82,71 Eur. Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 6. Nalaza vještaka.

10.2. Na nalaz i mišljenje vještaka GJ punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke isto u cijelosti prihvaća.

11. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18) regulira plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 45.).

12. Člankom 55. st. 1. i 2. KU/18 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima.

13. Kako je vještačenjem utvrđeno da tužiteljici u razdoblju od prosinca 2015. do rujna 2024. u pojedinim mjesecima nisu plaćani dodatci za plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 25,38 eura, to se zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćenih dodataka s tog osnova ukazuje osnovanim.

14. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjev je također osnovan, a sve u smislu odredbi čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) koji propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, odredbi čl. 34. KU/18 (prema kojoj odredbi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije) te odredbi čl. 58. TKU/17 (kojom je određeno ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje).

14.1. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 56/2022) u čl. 57 navodi da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

15. Prema vještačenju vještaka GJ tužiteljicu za utuženo razdoblje pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 57,33 eura, to se zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće s tog osnova ukazuje osnovanim.

16. Podneskom od 9. listopada 2025. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, smanjila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 1.166,00 eura (s osnova dodataka za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom za sve odrađene sate rada za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, sva druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja), potražuje od tuženika isplatu iznosa od 82,71 eura, a s osnova razlike manje isplaćene naknade bruto plaće po osnovu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

17. Tuženik je u podnesku od 15. listopada 2025. istakao kako je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva, povukla dio osnova i dio visine za sveukupno 1.083,29 eura, kojem smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik izričito protivi, jer tužiteljica tim podneskom potražuje manji iznos, po manjem broju osnova i za kraće razdoblje.

18. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV- 16/2021- 8).

19. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

20. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 11. listopada 2024. u visini postavljenog zahtjeva od 1.166,00 eura.

21. Kako iz vještačenja vještaka GJ proizlazi da tužiteljicu pripada s osnova dodataka na plaću za otežane uvjete rada (u iznosu od 25,38 eura) i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanje (do 42 dana, u iznosu od 57,33 eura) ukupan iznos od 82,71 eura , navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 1.083,29 eura (1.166,00 eura – 82,71 eura) sa zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu.

21.1. Na dosuđeni iznos od 82,71 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom, a kao u točki I izreke presude.

22. Tuženik je istakao prigovor zastare, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan.

23. Naime, u smislu odredbi čl. 139. ZR potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

24. Kako je tužiteljica tužbu podnijela dne 22. prosinca 2020., a ne kako navodi tuženik da je podnijela 2023. (jer je očito da je došlo do greške u e komunikaciji), a potraživanje se odnosi za razdoblje od prosinca 2015. do rujna 2024., a najstarije potraživanje dospijeva 15-og sljedeće godine, to je očito da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19 i 80/22 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa).

25.1. Tužiteljici je priznat sljedeći trošak: jednokratna nagrada od 100,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 eura, ukupno 125,00 eura, uvećano za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, ukupno iznos od 390,45 eura.

25.2. Tuženiku pripada sljedeći trošak: za sastav podneska od 30. 9. 2025. i 5.10.2025. po 150,00 eura, za pristup ročištu od 12. 3. 2025. i 6.11.2025. po 150,00 eura, te za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 75,00 eura, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 750,00 eura, na ime PDV-a iznos od 187,50 eura, ukupno iznos od 937,50 eura.

25.3. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela s 57,09 % ( u osnovu 50 %, a 7,09 % u visini tužbenog zahtjeva, ukupno s 57,09 %), a tuženik je uspio s 42,91 %, to je razlika postotaka uspješnosti 14,18 % u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat iznos od 55,37 eura, koji će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki II. izreke presude.

25.4. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

25.5. U punomoći od 30. prosinca 2020. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, radi čega se ukazuju neutemeljenim prigovori tuženika kako punomoćnik tužiteljice nema zakonsku osnovu za primanje dosuđenih troškova na broj svog računa.

25.6. Na dosuđeni iznos troška od 55,37 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 17. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika