Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7829/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak-Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog LR zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("NN" broj: 70/17., 126/19, 84/21., 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji broj: Pp-1/2024-10 od 10. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak i pobijana presuda potvrđuje.
- Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni LR je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka cijeneći sve raspoložive dokaze i činjenice koje idu na teret okrivljenika koji čini zakonsko obilježje djela su ostale u potpunosti nedokazane pa je prvostupanjski sud po načelu "in dubio pro reo" sukladno članku 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe zbog nedostatka dokaza.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Sisak je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje jer nije uzeo u obzir zapisnik o ispitivanju svjedoka koji su vlastoručno potpisali izjave koje su dali policijskim službenicima o inkriminiranom događaju te ističu da su žrtve bile vidno uznemirene, a što su konstatirali u izvješću. Predlažu da se žalba prihvati i da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda.
5. Nadalje, po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost na kojima bi se mogla temeljiti odluka o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
6. Naime, okrivljenik je porekao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, u postupku su ispitani svjedoci oštećeni supruga okrivljenika RR te sin NR nisu teretili okrivljenika za postupanje navedeno u izreci, a jednako tako su iskazali da postupanjem okrivljenika nisu bili uznemireni niti je isto dovelo do povrede njihovog dostojanstva, pa dakle prvostupanjski sud nije imao dokaza sa potrebnom dokaznom snagom, odnosno za osuđujuću odluku je potrebno sa izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te se odluka o prekršajnog odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane pa slijedom navedenog imajući u vidu provedene i raspoložive dokaze isti nisu dostatni da bi se na istima mogla temeljiti osuđujuća odluka.
1. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je prvostupanjski sud trebao imati u vidu zapisnike o ispitivanju svjedoka supruge i sina okrivljenika sastavljene kod tužitelja budući da se radio o nezakonitim dokazima. Naime, u navedenom zapisniku je konstatirano da su svjedoci upoznati da nisu dužni svjedočiti te su izjavili da otklanjaju blagodat i da žele svjedočiti, također su upozoreni da se zapisnik o njihovom ispitivanju naknadno na raspravi može pročitati i na njemu temeljiti sudska odluka, odnosno svjedoci su pravilno upozoreni na način kako je to propisano člankom 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, međutim odgovori nisu u cijelosti uneseni u zapisnik. Odricanje od prava na blagodat je unesena odmah nakon prvog djela upozorenja iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku odnosno upozorenje da ne mora svjedočiti, međutim kada je uneseno upozorenje da će se njegov iskaz ako odluči svjedočiti bez obzira na njegovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz odgovor svjedoka nije unesen u zapisnik iako se radi o imperativnoj zakonskoj odredbi.
2. Odredbom članka 300. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku je propisano da ukoliko upozorenje iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, da se takav zapisnik ne može koristiti kao dokaz u postupku. S obzirom na navedeno nije moguće koristiti navedene zapisnike kao dokaz u postupku kako to predlaže žalitelj u žalbi, a valja naglasiti da je navedeno sudska praksa Vrhovnog suda izražena u odlukama I.Kž-654/2020-4 te I.Kž-15/2020-4 od 12. veljače 2020.
7. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak-Medaković,v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenike i tužitelja.
