Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-333/2021.-89.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužiteljice ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Franjo Hodanić, odvjetnik iz Krka, protiv tuženika: 1. PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ĆUČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonske nasljednice iza pok. EU pok. EU iz [adresa] (također naveden i kao GU, [adresa]), 6. PUČ iz [adresa]. 185d, sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonske nasljednice iza pok. EU pok. EU iz [adresa] (također naveden i kao GU, [adresa]) 7. PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. ŠU iz [adresa], tuženika od 7 do 10 kao slijednika iza pok. EU pok. EU iz [adresa] (također naveden i kao GU, [adresa]), radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene javne glavne rasprave zaključene dana 4. studenog 2025., javno objavivši odluku 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica ĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva nekretnine k. č. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dijelu 30/60, slijedom čega se nakon pravomoćnosti ove presude ovlašćuje zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu s imena EU pok. EU, [adresa] u zemljišnoj knjizi upisan i kao GU, [adresa] ukupno u dijelu 6/60, a čija je pravna slijednica PUČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s imena PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u dijelu 6/60, s imena TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u dijelu 6/60, s imena CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u dijelu 6/60 i s imena JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u dijelu 6/60 uz njihovo istovremeno brisanje, na svoje ime i korist u cijelosti, a što su tuženi i slijednici zk. nositelja dužni otrpjeti takav zemljišnoknjižni upis.

II Nalaže se tuženici PUČ, iz [adresa], 8052 Zurich, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužiteljici ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime parničnog troška novčani iznos od 5.314,19 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučena tužba u odnosu na tuženike PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠU iz [adresa], svi označeni kao slijednici iza pok. EU pok. EU iz [adresa], te u odnosu na tuženicu ĆUČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], također kao slijednicu iza pok. EU. EU iz [adresa].

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi od 28. listopada 2020., koju je podnijela protiv uvodno navedenih tuženika, traži da se utvrdi suvlasnicom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 30/60 suvlasničkog dijela (1/2 dijela), uz obrazloženje da je već upisana u zemljišnim knjigama u 30/60 suvlasničkog dijela, a da su u preostalom (utuženom) suvlasničkom dijelu upisani tuženici. Navodi da je utužena nekretnina zemljište u [adresa], naziva Uporica, koje da u naravi predstavlja maslinik površine 1032 m2, a kojeg da je ista stvarna vlasnica i posjednica u cijelosti. Navodi da svoje pravo na predmetnoj nekretnini crpi od svoje prednice (bake) pok. LU, koja da je bila knjižna i vanknjižna (stvarna) vlasnica čitave nekretnine i koja da je upisana u posjedovnom listu 2076 za k. o. [katastarska općina] kao posjednica cijele čestice. Prednica tužiteljice LU i tužiteljica da su 26. veljače 2007. zaključile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, temeljem kojeg da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu i upisala se u zemljišnoj knjizi na dijelu knjižnog upisa prednice. Prednica tužiteljice da je preminula u srpnju 2007., a citirani ugovor da je u cijelosti konzumiran. Stranke da su u rodbinskoj vezi, a njihovi prednici da su pred puno godina izvršiti podjelu na način da je predmetna nekretnina u cijelosti pripala prednici tužiteljice, koja da je kasnije tom nekretninom posve legitimno raspolagala u korist ovdje tužiteljice. Držeći da ima pravni interes uskladiti stvarno i knjižno stanje predmetne nekretnine, budući je stvarna vlasnica cijele nekretnine, traži da ovaj sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev kojeg je precizirala najprije u podnesku od 12. siječnja 2022., a potom i na ročištu od 4. studenog 2025., na način kako to proizlazi iz izreke ove presude.

2. Predmetna tužba je sa svim prilozima dostavljena tuženicima, te nitko od njih, osim tuženice FU, kao zakonske nasljednice iza pok. tuženika GU, nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Tuženica FU, koja je nastavila ovaj postupak kao jedina nasljednica iza pok. oca GU, sve sukladno sadržaju njezinog podneska od 17. siječnja 2022., dostavila je sudu svoj odgovor na tužbu dana 29. siječnja 2022., u kojem je osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. U citiranom odgovoru na tužbu navela je da je ona jedina pravna slijednica iza pok. oca GU, jer da je zajedno sa svojom maćehom (suprugom njezina oca) ĆUČ, potpisala sporazum prema kojem je sva imovina pok. GU pripala tuženici FU. Nadalje je navela da je njezin otac stekao suvlasništvo na predmetnoj nekretnini (u odgovoru na tužbu se navodi da je stekao suvlasništvo na predmetnim nekretninama) iza svojih pok. roditelja, koji da su preminuli 1992. i 1995., kao njihov zakonski nasljednik. Naime, u rješenju o nasljeđivanju, poslovni broj: O-157/95 od 3. siječnja 1996., koje je doneseno iza pok. ČU, bake tuženice, da stoji kako se njezinim nasljednicima, temeljem zakona i međusobnog sporazuma, proglašavaju ŠU, GU, JU, PU i HU, svaki u 1/5 dijela. Iz toga da proizlazi kako tuženica ima pravo na 1/5 dijela predmetne imovine, te da je stupila u posjed te imovine kao slijednik iza svoje pok. bake i pok. oca. S tim u svezi osporila je tvrdnju tužiteljice da su njezini prednici prije puno godina izvršili podjelu u naravi tako da je ova nekretnina pripala prednici tužiteljice, jer da je takva izjava tužiteljice u apsolutnoj suprotnosti sa sadržajem citiranog rješenja o nasljeđivanju, gdje se izričito navodi da svima pripada 1/5 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, i to temeljem zakona i međusobnog sporazuma. Međutim, sve i da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine, kakvoća njezinog posjeda da nije takva da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za dosjelost. Naime, tužiteljica da u konkretnom slučaju ima eventualno pravo na suposjed nekretnine, i to zajedno sa tuženicom, ali ne i posjed u cijelosti. Tužiteljičin posjed cijele nekretnine da nije pošten, niti stečen zakonito, slijedom čega da ista ne može steći pravo vlasništva na cijeloj nekretnini temeljem dosjelosti. To što je otac tuženice živio u inozemstvu, a tužiteljica u [adresa], da ne znači da je tužiteljica, pod tim okolnostima, mogla steći pravo vlasništva dosjelošću, jer da je u konkretnom slučaju potrebno da tužiteljica dokaže da je otac tuženice, kao suvlasnik predmetnih nekretnina, koje je stekao nasljeđivanjem iza pok. roditelja, raspolagao pravnim poslom u korist tužiteljice ili da je na drugi način prenio posjed svoje imovine, a što da se nije dogodilo. Otac tuženice da je izdao opću punomoć ŠU dana 25. srpnja 2008., broj 1665/2008, radi raspolaganja naslijeđenim nekretninama, slijedom čega da je tužiteljica, ukoliko je i bila u cjelovitom posjedu predmetne nekretnine, u taj posjed ušla zlouporabom povjerenja, budući da GU nije nikada niti usmeno, a niti pismeno prepustio svoje naslijeđene nekretnine nekome. Dana 26. ožujka 2021. tuženica da je opreza radi opozvala tu punomoć, a sve kako ne bi bilo daljnjih raspolaganja u pogledu nekretnina na kojima je još uvijek upisan pok. GU. Stoga, držeći da tužiteljici ne pripada pravo na posjed u cijelosti, već pravo na suposjed utužene nekretnine, jer bi u pogledu cijele nekretnine bila nepoštena posjednica, tuženica je predložila da ovaj sud, po provedenom dokaznom postupku, odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženici.

4. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženice FU, tužiteljica je u svojem podnesku od 15. rujna 2022. navela da tuženica FU nije živjela sa svojim ocem od svog djetinjstva pa sve do njegove smrti, slijedom čega da nema apsolutno nikakvih znanja o nekretninama koje jesu ili nisu u očevom vlasništvu. Predmetna nekretnina da nije u vlasništvu oca tuženice FU, kao niti ostalih tuženika, koji tužbu nisu osporili. Prednica tužiteljice LU od pok. ŠU i Ć da je sestra pok. GU pok. ŠU, oca tuženika od 1 do 4, tj. njihova teta, kao i teta pok. GU, prednika tuženice FU. Nakon smrti roditelja, a svakako prije 1960. godine, pok. LU Ć i GU da su se podijelili, i to na način da je ova nekretnina pripala u cjelovito vlasništvo i posjed LU. Sukladno tome da je uređeno stanje i na katastru, jer da se predmetna nekretnina od osnutka katastarskog operata vodila kao posjed EU. ŠU, a da je 1962. prešla u posjed LU, prednice tužiteljice. Od tada pa nadalje, predmetna nekretnina da je u mirnom i poštenom posjedu tužiteljice. Tužiteljici da nije nitko nikada osporavao posjed na predmetnoj nekretnini, a što da dokazuje i činjenica da tuženici od 1 do 4, inače djeca pok. GU pok. ŠU, nisu osporili predmetnu tužbu, a što da bi zasigurno učinili da je među strankama bio sporan tužiteljičin posjed na toj nekretnini, kojeg je ista stekla "teretno" tj. zaključenjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa svojom bakom LU.

5. Podnescima od 19. rujna 2022. (list 126, 143 do 145 spisa) tuženici pod 1 do 4 priznali su tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te su pritom obrazložili činjenice vezane uz vlasništvo tužiteljice na toj nekretnini. Naveli su da je prednica tužiteljice pok. LU bila sestra pok. GU, inače njihovog pok. oca i djeda TU i FU, te da su se njih dvoje podijelili na način da je predmetna nekretnina u cijelosti pripala u posjed i vlasništvo LU. Ta činjenica da ne bi trebala biti sporna strankama ovog postupka, a pogotovo FU, kćeri pok. GU. Pok. LU da je od 1960. godine u poštenom i mirnom posjedu predmetne nekretnine, a nakon njezine smrti da je taj posjed preuzela tužiteljica, koja da je predmetnu nekretninu stekla temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog sa svojom bakom LU kao primateljicom uzdržavanja.

6. Tijekom dokaznog postupka, ovaj sud je izveo sve dokaze predložene po strankama, pa je tako izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, zatim proveo je očevid lica mjesta, saslušao je tužiteljicu i tuženike HU, PUČ i PU, zatim svjedoka KU, a isto tako cijenio je i sadržaj dostavljene izjave svjedoka ĐU iz [adresa], koja prileži na listu 154 spisa, a od čijeg je saslušanja tužiteljica tijekom postupka na kraju odustala.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige, koji prileži na listu 4 do 5 spisa, proizlazi da su na predmetnoj nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] (ranije z. k. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], upisani kao suvlasnici GU. EU, [adresa], u 5/60 suvlasničkog udjela i GU, [adresa], u 1/60 suvlasničkog udjela, a u odnosu na koje upise je tužiteljica tijekom postupka navela da se radi o istoj osobi, a to isto utvrdio je i ovaj sud u okviru dokaznog postupka (radi se o predniku – ocu tuženice FU), zatim tužiteljica u 30/60 suvlasničkog udjela, te tuženici PU, TU, HU i JU, svaki u 6/60 suvlasničkog udjela.

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige, koji prileži na listu 361 do 363 spisa, a kojeg je pun. tužitelja dostavio na posljednjem ročištu dana 4. studenog 2025., proizlazi da se u međuvremenu promijenio broj zk. uloška u kojem je upisana predmetna nekretnina tako da novi broj zk. uloška glasi 22043, k. o. [katastarska općina], dok su suvlasnički udjeli tuženika na predmetnoj nekretnini ostali nepromijenjeni.

9. Iz posjedovnog lista broj 2076 k. o. [katastarska općina], koji prileži na listu 7 do 8 spisa, proizlazi da je predmetna čestica oznake 749, naziva Uporica, u naravi maslinik površine 1032 m2, upisana kao posjed LU iz [adresa] u cijelosti.

10. Iz povijesti promjena na predmetnoj čestici kč. br. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] od 7. rujna 1922., koja prileži na listu 113 i 114 spisa, proizlazi da se predmetna nekretnina od osnutka katastarskog operata 1954./1955. nalazila u posjedovnom listu broj 536, kao posjed EU, [adresa], a da je 1962. godine prešla u posjedovni list broj 2076, i to kao posjed LU ud. P, [adresa], te da je takav posjed ostao sve do danas.

11. Iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 26. veljače 2007., koji prileži na listu 9 do 14 spisa, proizlazi da je predmetni ugovor sastavljen i solemniziran po javnom bilježniku Boleslavu Dvorničiću, pod poslovnim brojem OU-59/2007, a da su stranke tog ugovora LU iz [adresa], kao primateljica uzdržavanja, te njezina unuka ĆU iz [adresa], kao davateljica uzdržavanja. Kao svjedoci sastavljanja predmetnog akta navedeni su IU iz [adresa] i SU iz [adresa]. Iz sadržaja citiranog ugovora proizlazi da je primateljica uzdržavanja LU, još za svog života, a u zamjenu za doživotno uzdržavanje od strane unuke ĆU kao davateljice uzdržavanja, ustupila istoj sve svoje nekretnine navedene u točki 1. toga ugovora, a između kojih je navedena i predmetna čestica kč. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tj. 5/10 suvlasničkog udjela te nekretnine.

12. Iz rješenja Općinskog suda u Krku, poslovni broj: Z-1390/07 od 13. ožujka 2007., koji prileži na listu 14 i 15 spisa, proizlazi da je na temelju ranije citiranog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 26. veljače 2007., dopušten upis u ½ suvlasničkog udjela predmetne nekretnine z.č. 749, k. o. [katastarska općina], u korist tužiteljice ĆU.

13. Iz smrtnog lista koji prileži na listu 17 spisa, proizlazi da je LU, preminula u srpnju 2007. godine.

14. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku, poslovni broj: O-107/1992 od 27. listopada 1993., koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. EU pok. ŠU, koji je preminuo **.**.1992., proizlazi da je predmetna nekretnina, inače upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], bila predmetom tog ostavinskog postupka, a da su nasljednicima iza pok. ostavitelja u odnosu na tu nekretninu, kao i ostalu ostavinsku imovinu, proglašeni ČU, supruga ostavitelja, te njihova djeca ŠU pok. EU, GU pok. EU, JU ž. H, PU ž. J i CU pok. EU, svaki u 1/6 suvlasničkog dijela naslijeđene imovine.

15. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku, poslovni broj: O-157/1995 od 3. siječnja 1996., koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. ČU pok. EU, koja je preminula **.**.1995., proizlazi da je predmetna nekretnina, inače upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], također bila predmetom tog ostavinskog postupka, te da su nasljednicima iza pok. ostaviteljice, kako u odnosu na tu nekretninu, tako i u odnosu na ostalu ostavinsku imovinu, proglašeni njezina djeca ŠU pok. EU, GU pok. EU, JU ž. H, PU ž. J i CU pok. EU, svaki u 1/5 suvlasničkog dijela imovine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (utužena čestica), 1708, 726, 27 i 65, sve k. o. [katastarska općina].

16. Tijekom dokaznoga postupka, ovaj sud je najprije proveo dokaz očevidom lica mjesta, i to bez sudjelovanje vještaka mjernika, s obzirom da među strankama nije bila sporna identifikacija. Na očevidu koji je održan 4. studenog 2022., tužiteljica je pokazala sudu utuženu nekretninu, te je tada konstatirano da se ista nalazi desno od pristupne ceste u [adresa] u [adresa], i to preko puta kuće koja nosi kbr. 27, zatim da se radi o masliniku nepravilnog oblika, koji se nalazi ispod razine ceste i koji je sa jedne strane omeđen tom cestom, a s druge strane kamenim gromačama, te da je isti uredno održavan, s obzirom da su prilikom očevida primijećena stabla maslina koja su uredno orezana, dok su masline bile većinom pobrane. Tijekom očevida sud je fotografirao predmetnu parcelu, te su fotografije uložene u sudski spis na listu 135 do 141 spisa. Pritom nisu izvođeni drugi personalni dokazi, a sve iz razloga kako bi se tuženici FU, za koju tada nije bila uredno izvršena dostava, i to stoga što ista nije primala poštu (iako je nedvojbeno znala da se predmetni postupak vodi), omogućilo daljnje sudjelovanje i raspravljanje u postupku. Budući da tuženica FU, koja je jedina osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, nije u daljnjoj fazi postupka osporavala identifikaciju predmetne nekretnine, to ovaj sud nije našao potrebnim ponovno izlaziti na lice mjesta, već je cijenio utvrđenja sa očevida koji je održan 4. studenog 2022. godine.

17. U odnosu na dokumentaciju koju je tuženica FU dostavila u sudski spis tek na ročištu 16. prosinca 2024., a koja prileži na listu 221 do 322 spisa, valja prije svega istaći da se radi o dokumentaciji koja je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, iako tuženica FU nije bila prisutna na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak, ista je pravovremeno u svojem odgovoru na tužbu od 29. siječnja 2022. osporila predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te predložila dokaze. Budući da tuženica FU nije uz odgovor na tužbu ujedno i dostavila dokumentaciju na koju se u tom odgovoru pozvala, to je ovaj sud omogućio tuženici FU da na ročištu od 16. prosinca 2024. dostavi predmetnu dokumentaciju. Iz sadržaja njezinog odgovora na tužbu proizlazi da je ista predložila da sud izvrši uvid u sporazum od 25. studenog 2021., prema kojem je upravo tuženica FU proglašena jedinom pravnom slijednicom iza njezinog pok. oca GU, zatim u opću punomoć od 25. srpnja 2008., broj 1665/2008, koja je sastavljena kod javnog bilježnika Michaela Koninga, te u opoziv te punomoći od 26. ožujka 2021. godine, a isto tako da izvrši uvid i u povijest katastra za utuženu nekretninu, a sve u cilju utvrđivanja na temelju koje isprave je LU upisana u posjedovni list, te u zemljišno-knjižnu povijest predmetne čestice. Stoga, a imajući u vidu svu dokumentaciju koju je tuženica dostavila sudu na ročištu 16. prosinca 2024., to je ovaj sud u okviru dokaznog postupka cijenio samo onu dokumentaciju na koju se tuženica FU pozvala u svojem odgovoru na tužbu, dok ostalu dokumentaciju nije prihvatio, jer je dostavljena nakon zaključenja prethodnoga postupka, a da tuženica pritom nije navela sudu razloge zbog čega istu nije mogla predložiti i/ili dostaviti ranije, tj. u svojem odgovoru na tužbu. Osim toga, sve i kada bi se kojim slučajem radilo o pravovremeno dostavljenoj dokumentaciji, ista prema ocijeni ovog suda ne bi bila od utjecaja na donošenje drugačije odluke ovog suda, jer se ne tiče predmeta raspravljanja u ovoj pravnoj stvari, tj. predmetne nekretnine.

18. Iz citirane izjave ĐU proizlazi da se radi o osobi starije životne dobi i lošijeg zdravstvenog stanja, kojoj je otežano pristupiti sudu, ali koja da ima neposredna stanja o posjedu na predmetnoj nekretnini, budući da je neposredni susjed iste. Utužena nekretnina da u naravi predstavlja maslinik u [adresa], naziva Uporica, koji da se nalazi na cesti od [adresa] prema Risiki sa desne strane, gledajući u smjeru Risike. Taj maslinik da je oduvijek bio u vlasništvu obitelji GU, jer da su se pok. LU i pok. GU, nakon smrti svojih roditelja, podijelili na način da je taj maslinik pripao LU. Takvo stanje na čestici da je zasigurno preko 50 godina. ĐU da je osobno na predmetnoj nekretnini viđao LU kako bere masline, ali i druge osobe koje su to činile po njezinom dopuštenju. Pok. GU, koji je živio u [adresa], da nije nikada vidio na predmetnoj parceli. Između braće da nije nikad bilo spora oko vlasništva i posjeda na toj nekretnini, a ista da je sada u posjedu ĆU, koja da česticu koristi i uređuje za gradnju kuće.

19. Iz iskaza tuženika HU, koji je saslušan na ročištu 16. prosinca 2024., proizlazi da su otac svjedoka koji se zvao GU i tužiteljičina baka LU bili brat i sestra, te da nisu imali druge braće i sestara. Tuženiku da je poznata lokacija predmetne nekretnine, te da na istu ne polaže nikakva prava. Tu nekretninu da nije naslijedio nakon smrti svojeg oca, koji da je umro 1992., budući da je ista nije bila predmetom ostavinske rasprave iza njegovog oca, niti je uopće pripadala njegovom ocu. Po priči svojeg oca da mu je poznato da se njegov otac zajedno sa svojom sestrom, bakom tužiteljice, podijelio nakon smrti njihovih roditelja. Ne zna točno kada su umrli njegovi baka i djed, ali da zna da je utužena čestica pripala tužiteljičinoj baki LU. Njegov otac da nije nikad dolazio na utuženu česticu. Poznato mu je da je utužena čestica u naravi maslinik, ali da ne zna da li se ista koristi, s obzirom da se radi o čestici koja nije njegova i koja ga ne interesira. Zna da ta čestica pripada baki tužiteljice, ali ne zna kada je točno baka tužiteljice preminula, iako misli da od toga već ima dugo. Pok. otac tuženice FU da mu je brat i da on, jednako kao i tuženik, nema prava na toj nekretnini. Ne zna točno koje godine je njegov brat GU otišao u inozemstvo, ali misli da je to moralo biti negdje 1990-ih, jer da je tada zadnji put bio u Hrvatskoj, nakon čega da se više nije vraćao niti dolazio u posjet. Tuženik i njegov brat GU da imaju još braće/sestara, a to d su PU, JU, GU i ŠU. Majka tuženika da je preminula 4 do 5 godina prije oca. Na upit pun. tužitelja, tuženik je naveo da je njegovom bratu EU vjerojatno bila poznata predmetna čestica. Također je naveo da između njegova brata EU i LU nije nikada bilo spora oko utužene čestice. Tuženiku da je poznato da Josipova kćer FU nije komunicirala sa svojim ocem, sve do njegove smrti, i to stoga što njegov brat GU nije nikada u razgovoru spominjao svoju kćer, a osim toga da bio je rastavljen od svoje supruge, majke tuženice FU. Tuženik da je bio u dobrim odnosima sa svojim bratom.

20. Iz iskaza svjedoka KU, koji je saslušan na ročištu od 16. prosinca 2024. godine, proizlazi da je istome poznata utužena nekretnina, budući da je unazad 4 do 5 godina imao u blizini svoj maslinik, točnije preko puta ceste, kojeg da je u međuvremenu prodao. Taj predio da se zove Gorinji, iako da mu je poznat i naziv Uporica. Svjedok da je vrlo često sa svojim pok. ocem odlazio na njihov maslinik, i to još kada je bio dijete. Tada da je znao vidjeti baku tužiteljice, kao i tatu tužiteljice na utuženoj nekretnini. To da je bilo vrijeme kada su se inače u masliniku izvodili neki radovi, budući da su i oni tada išli u svoj maslinik. Otac tužiteljice da se zvao ŠU, dok se imena bake više ne može sjetiti. Znao ih je vidjeti kako beru masline, zatim gnoje zemlju i izvode sve druge radove koji se inače rade u masliniku. Od tada da je prošlo zasigurno 30 do 35 godina. Nije mu poznato kada je umrla baka tužiteljice, kao niti njezin otac ŠU. GU da je poznavao, pa tako da mu je poznato kako je on jedno vrijeme živio u [adresa], a onda da je otišao u Njemačku te se tamo i oženio. Ne može se sjetiti kada ga je zadnji put vidio, ali zna da ga nije nikada vidio u predmetnom masliniku. Što se tiče ŠU, poznato mu je da je imao kćer i sina, a o njihovoj diobi da ne zna ništa. Zna samo da je znao viđati tužiteljicu na predmetnoj čestici. Nije mu poznato koliko je maslina na utuženoj nekretnini, budući da ne zna niti koliko je on imao maslina u svojem masliniku kojeg je na kraju prodao. Tuženicu HUČ da nije nikad vidio na utuženoj čestici. Također da ne zna niti da je ona kćer GU.

21. Iz iskaza tuženice HUČ proizlazi da je njezin otac, prije njezinog rođenja otišao u Njemačku, te da su se njezini roditelji upoznali tri godine prije njezinog rođenja i oženili. Ona da je njihovo jedino dijete, dok da je ĆUČ bila žena sa kojom da je njezin otac bio u vezi, i to dok je bio u braku sa njezinom majkom, što da je i bio razlog njihova razvoda. Njezina majka da je još uvijek živa. Ona da je u [adresa] zadnji put bila 2010/2011., ali isto tako i 2022. kada je zaključila kupoprodajni ugovor za česticu Vrani. Također da je i kao dijete dolazila u [adresa], i to sa svojim roditeljima, budući da su oni imali stan iznad ŠU u [adresa], a gdje je nakon Dinkove smrti živjela TU. TU da je njezina nećakinja, tj. kćerka ŠU, koju da je zadnji put vidjela 2011. godine. TU da je taj stan otkupila od njezinog oca. Njezini roditelji da su se razveli 1986. godine, tako da nije bilo prilike da joj njezin otac pokaže svoje nekretnine. Predmetnu česticu da je prvi put vidjela tijekom saslušanja pred sudom, i to iz fotografija koje joj je pokazao sud. Njezin otac da nije bio u dobrim odnosima sa svojom braćom te da zna da nekoliko godina zasigurno nije dolazio u [adresa]. To da je bilo razdoblje nakon smrti njezinih bake i djeda (1992. -1996. godina). Tužena kada dođe u [adresa], da spava u hotelu, budući da nema nesporne imovine iza oca, koju bi mogla uživati. Zbog toga da vodi i druge sporove, a ne samo predmetni. Tužena da nije poznavala LU, a na upit da li zna išta o dogovorima njezinog oca sa svojom braćom, ističe kako je njezin otac sve radio pisanim putem, tako da misli kako on nije ništa usmeno dogovarao sa svojom braćom. U tom pravcu se tuženica pozvala na svojevrsne izjave koje je njezin otac potpisivao kod javnog bilježnika u Njemačkoj, a koje da dokazuju njezinu tvrdnju da je njezin otac sve radio pismeno. Pojasnila je da se radi o dokumentaciji koju je i ranije dostavila u sudski spis. Ona da je jedina nasljednica svojeg oca, a na upit pun. tužitelja da li su joj poznati odnosi između njezinog djeda EU i LU, tuženica je odgovorila da nisu. Nadodala je da se njezin djed zvao GU, a baka T. Što se tiče nekretnine E, tuženica je navela da je istu prodala 2022. godine.

22. Iz iskaza tuženice PU, koja je također saslušana na ročištu 16. prosinca 2024., proizlazi da je istoj poznata utužena čestica za koju je navela da "na njoj nema ništa". Njezini roditelji također da nisu imali nikakvih prava na toj nekretnini, jer da je ta čestica pripadala njezinoj teti LU, baki tužiteljice. Ona da je svoju tetu često viđala na toj nekretnini. U naravi da se radilo o masliniku, te da je njezina teta tamo brala masline. Otac tuženice da je bio brat LU i oni da su bili u dobrim odnosima, zbog čega da je teta LU često dolazila kod njih. Između njih i tete LU da nije nikada bilo spora oko ove čestice. Ako je otac tuženice i dolazio na predmetnu nekretninu, on da je to činio kako bi pomogao svojoj sestri. Njih dvoje da nisu imali druge braće i sestara. Predmetna nekretnina da je nasljedstvo njihovih roditelja, za koje da ne zna kada su točno preminuli. Prema mišljenju tuženice, njezin otac i LU da su se međusobno podijelili, budući da u pogledu nasljedstva njezinog oca nije nikad bilo spora sa LU. Tuženica da je također viđala i ŠU na utuženoj čestici, ali da ne zna kada je isti preminuo. On da je imao jednog brata EU, koji da je također pokojni, a isti da je imao sina i kćer kao nasljednike. O njihovom dogovoru oko imovine, tuženica da ne zna ništa, ali zna da se nitko nije sporio oko predmetne nekretnine. Poznato joj je da je ĆU dogledala svoju baku do smrti, a isto tako joj je poznat i ugovor prema kojem je LU ustupila svoje nekretnine tužiteljici. U zadnje vrijeme tuženica da viđa samo tužiteljicu sa svojom obitelji na predmetnoj nekretnini, i to u berbi maslina.

23. Iz iskaza tužiteljice ĆU, koja je saslušana na ročištu 4. studenog 2025., proizlazi da je ista u posjedu predmetne nekretnine, i to od kada zna za sebe, ali da je u samostalnom posjedu iste od 2007. godine. Baka tužiteljice da je preminula 2007., a istu da je naslijedila tužiteljica, budući da je njezin otac ŠU preminuo prije nje. Osim toga, baka tužiteljice da je sve svoje nekretnine, pa tako i ovu utuženu, ostavila tužiteljici temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kojeg da je sa tužiteljicom zaključila 2007. godine. Tužiteljica da se brinula o svojoj baki sve do njezine smrti, a u pogledu predmetnog ugovora da nije imala nikakvih problema sa svojom obitelji u smislu da bi joj osporavali vlasništvo na bakinoj imovini. Predmetna nekretnina da je oduvijek u njezinoj obitelji, s obzirom da je i njezina baka tu česticu naslijedila od svojih roditelja. Tužiteljica da se sjeća svoje bake, koja da je tu česticu koristila tako što je na njoj brala masline, zatim istu čistila i rezala, a uz nju da je tada uvijek bio otac tužiteljice ŠU, kao i ostatak tužiteljičine obitelji. Tuženici da nisu nikada osporavali tužiteljici, kao i njezinoj baki posjed i vlasništvo na toj nekretnini, već da su im štoviše pomagali kod čišćenja parcele ili kod berbe maslina. Po bakinoj priči tužiteljica da je upoznata sa diobom između njezine bake i njezinog brata EU, a prema toj diobi predmetna nekretnina da je pripala njezinoj baki LU, dok da su druge čestice pripale bakinom bratu EU. Ta dioba da se oduvijek poštivala, budući da njezinoj baki, a kasnije i njoj, nitko nikada nije osporavao posjed na predmetnoj nekretnini. Tužiteljica da danas uživa posjed na utuženoj čestici na isti način kako su to radili i njezini prednici, tj. čisti maslinik i bere masline, kojih da je danas zasigurno petnaestak stabala. Na upit pun. tužitelja, tužiteljica je navela kako su tuženici imali česticu do utužene nekretnine, te da su u vrijeme kada su brali masline na svojoj parceli, znali pomagati i njezinoj baki, kod branja i čišćenja predmetne nekretnine. Ta čestica, koju su imali tuženici, zapravo da je pripadala tuženici PU, koja da je istu naknadno prodala. Na upit da li je tužiteljici poznat GU pok. EU, otac tuženice FU, tužiteljica je navela da je njoj poznato kako je on bio sin bakinog brata EU, koji da je cijeli život živio vani, slijedom čega da ga tužiteljica nije nikada upoznala, a još manje vidjela na utuženoj čestici.

24. Analizom svih dokaza provedenih u postupku, i to kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice, kojeg ista temelji na institutu dosjelosti, u cijelost osnovan, i to stoga što je ista, kroz predložene i provedene dokaze u postupku, uspjela dokazati istinitost svojih navoda da je stvarna vlasnica utuženog suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno da je su/vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekla temeljem zakona, i to kroz kontinuirani i pošteni posjed svoje pravne prednice LU, koji traje od 1962. godine, a potom i kroz vlastiti (samostalni) i pošteni posjed, koji traje od smrti njezine bake LU (2007.) pa sve do danas.

25. Tuženica FU je u svojem odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, sporila činjenicu da bi predmetna nekretnina bila vlasništvo pok. LU, jer da je ista, nakon smrti bake tuženice pok. ČU, ista pripala djeci pok. ostaviteljice ŠU, GU (ocu tuženice), JU, PU i CU, svakome u 1/5 dijela.

26. Iako iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-157/95, koje je doneseno iza smrti pok. ČU, proizlazi da je predmetna nekretnina uistinu raspoređena zakonskim nasljednicima (djeci) pok. ostaviteljice, ovaj sud drži je tužiteljica uspjela tijekom dokaznog postupka osporiti sadržaj tog rješenja i sukladno čl. 230. ZPP-a dokazati da činjenice u toj javnoj ispravi nisu istinite.

27. Naime, iz iskaza djece pok. ostaviteljice ČU, ovdje tuženika HU i PU, proizlazi da predmetna nekretnina nije nikad pripadala njihovom ocu GU pok. ŠU, a niti njima, jer da se njihov otac podijelio sa svojom sestrom LU, bakom ovdje tužiteljice, na način da je predmetna nekretnina pripala u posjed i vlasništvo LU.

28. U prilog tom zaključku svakako ide i sadržaj povijesnog posjedovnog lista (povijest promjena na utužnoj čestici), koji prileži na listu 113 spisa, a iz kojeg proizlazi da se predmetna čestica do 1962. vodila kao posjed GU pok. ŠU, a da je nakon 1962. godine prešla u posjed LU r. GU.

29. Kako je u ono vrijeme stanje na katastru, a ne u zemljišnim knjigama, odražavalo stvarno stanje posjeda/vlasništva na nekretninama, to je ovaj sud prihvatio kao istinitu tvrdnju tužiteljice, koju su potvrdili i svi tuženici tijekom postupka (osim tuženice FU), kao i svi saslušani svjedoci, da je predmetna čestica usmenim dogovorom između pok. GU pok. ŠU i pok. LU pripala baki tužiteljice LU.

30. Prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu sadržaj povijesti promjena, predmetna dioba bila je 1962. godine (ili eventuano ranije), budući je tada izvršen upis promjene u katastru sa GU pok. ŠU na LU. Kako se radilo o usmenoj diobi, to u konkretnom slučaju nije bio od utjecaja dokazni prijedlog tuženice FU da se zatraži i pribavi isprava temeljem koje je u izvršen u katastru upis LU na predmetnoj nekretnini, jer čak i neovisno od tog katastarskog upisa, svi tuženici i svjedoci, koji su saslušani tijekom postupka, potvrdili su činjenicu da je između LU i njezinog pok. brata GU izvršena dioba prema kojoj je predmetna čestica pripala u isključivi posjed i vlasništvo LU. To što brat i sestra nisu zaključili pismeni ugovor o diobi, također nije bilo od utjecaja na drugačiji zaključak ovog suda, jer nije neobično da se u ono vrijeme, unutar obitelji, posjed/vlasništvo na imovini prenosilo usmenim putem, a osim toga, tada su na snazi bila pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) u pogledu kojih je sudska praksa već odavno iznijela jedinstveni zaključak da se vlasništvo na nekretninama, u ono vrijeme, moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige (paragraf 431. OGZ), već i na temelju ugovora, pa čak i usmenog, ako je bio faktično izvršen, pri čemu se predaja posjeda tumačila kao modus stjecanja. Prema tome, polazeći od iskaza svjedoka KU, kao i iskaza tuženika HU i PU, koji su svi prilikom sasušanja naveli da je predmetna nekretnina bila u posjedu LU od 1960-ih godina, koja da je na toj čestici brala masline, to je ovaj sud zaključio da se radilo o valjanom prijenosu posjeda/vlasništva na predmetnoj čestici, budući je predmetna čestica od 1960-ih godina bila u posjedu pok. LU.

31. Protivno shvaćanju tuženice FU, radi se o poštenom posjedu, jer tu pretpostavku iz čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV), kao i iz paragrafa 328 OGZ-a, tuženica FU nije uspjela tijekom postupka oboriti i/ili dokazati drugačije.

32. Naime, tuženica FU se u svojem odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, pozivala na sadržaj pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-157/95, tj. činjenicu da je njezin otac tim rješenjem proglašen suvlasnikom u 1/5 dijela predmetne nekretnine, a time i posjednikom iste, te da je nakon njegove smrti ona naslijedila suvlasništvo i suposjed na toj nekretnini u 1/5 suvlasničkog dijela. U odnosu na tu tvrdnju tuženice, valja istaći da posjed sukladno odredbi čl. 10. ZV-a predstavlja faktičnu vlast nad nekom stvari koja se manifestira stvarnim činjenjem, tj. izvršavanjem posjedovnih čini, a iz iskaza tuženice ne proizlazi da je njezin otac bio u su/posjedu predmetne nekretnine, dok je ona prvi put vidjela predmetnu nekretninu na fotografijama sa očevida.

33. Kraj takvog stanja stvari, a imajući pritom u vidu iskaze tuženika HU i PU, kao i iskaz svjedoka KU, koji su svi izjavili da je posjed na utuženoj čestici izvršavala pok. LU, a nakon njezine smrti tužiteljica, to je ovaj sud zaključio da prednik tuženice FU (njezin otac) nije bio u posjedu (ili suposjedu) predmetne nekretnine, jer ga sama činjenica što je isti naveden u rješenju o nasljeđivanju, poslovni broj O-157/95, kao suvlasnik predmetne nekretnine, zajedno sa svojom ostalom braćom, ovdje tuženicima od 1 do 4, ne čini posjednikom te nekretnine. S tim u svezi nije osnovana niti tvrdnja tuženice ŽU da bi tužiteljica, kao i njezina pravna prednica LU, zbog toga bile nepoštene posjednice, jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica, preko svoje pravne prednice LU, u posjedu predmetne nekretnine od 1960-ih godina, te da niti pok. LU, a niti tužiteljica, nisu imale razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine.

34. Imajući u vidu predmetnu tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, kao i sadržaj dostavljenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz 2007., ovaj sud zaključuje da je i utuženi suvlasnički udio predmetne čestice, koji doduše nije obuhvaćen Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, prešao na tužiteljicu, i to nakon smrti njezine pravne prednice pok. Marice Mihovilić 2007., budući da je isto potvrdila ne samo tužiteljica u svojem iskazu, već i svjedoci ĐU i KU, te tuženica PU, koji su svi u svojim iskazima naveli da je tužiteljica, nakon smrti svoje bake, u posjedu cijele nekretnine i da na istoj bere masline. Dakle, i tužiteljica, kao i njezina pravna prednica LU, uživale su, tj. uživaju posjed na predmetnoj nekretnini sa sviješću da im pripada pravo na posjed cijele nekretnine, a kako su im to pravo na posjed priznali svi tuženici (izuzev tuženice FU), koji su inače svi zajedno slijednici istog prednika pok. GU pok. ŠU, to je ovaj sud zaključio da tuženica FU nije uspjela svojim tvrdnjama u postupku osporiti zakonsku presumpciju o poštenom posjedu tužiteljice i njezine prednice na predmetnoj nekretnini.

35. Prema ocjeni ovog suda, posjed tužiteljice na utuženoj čestici traje od 1962. godine, odnosno od trenutka kada se njezina pravna prednica LU upisala kao posjednica u katastru, budući je tada najvjerojatnije i izvršena dioba između pok. LU i njeznog brata pok. GU pok. ŠU, oca i djeda ovdje tuženika.

36. Sukladno tome, a imajući u vidu odredbu čl. 388. st. 2. ZV-a, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti pravna pravila iz paragrafa 1460. - 1477. OGZ-a.

37. Naime, u citiranim pravnim pravilima stoji da dosjedatelj mora imati stvar u posjedu, da njegov posjed mora biti zakonit, pošten i istinit, te da isti mora trajati kroz cijelo vrijeme koje je zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ-a), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ-a) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ-a), time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ-a). Međutim, načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda, broj 3/60 od 4. IV. 1960., taj je rok (30 godina) smanjen na 20 godina, i to bez potrebe dokazivanja zakonitosti posjeda. Nadalje, u pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a je propisano da je pošteni posjednik onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje, dok je nepošteni posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje, a u pravnom pravilu iz paragrafa 328 OGZ-a stoji da li je način posjeda pošten ili nepošten, presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave, s tim da se u dvojbi uzima da je posjed pošten.

38. Računajući stoga posjed tužiteljice, i to preko posjeda njezine pravne prednice (bake) LU, od 1962. godine, rok dosjedanja istekao je 1982. godine, tj. protekom roka od 20 godina koji je propisan Načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda iz 1960. godine.

39. U to je vrijeme još uvijek bila živa baka tužiteljice, a okolnost što ista nije ustala sa predmetnom tužbom i upisala svoje pravo vlasništva na predmetnoj čestici, nema utjecaja na njezino stečeno pravo vlasništva, budući da je ona to pravo stekla onog trenutka kada su se za to ispunile zakonske pretpostavke, a taj trenutak stjecanja nije vezan uz upis vlasništva u zemljišne knjige. Budući je tužiteljica naslijedila svoju baku, koja je preminula 2007. godine, a koju činjenicu tuženica FU nije osporila, niti dokazala drugačije, to je ovaj sud zaključio da je trenutkom smrti pok. LU posjed na predmetnoj čestici pripao tužiteljici, koja isti nesmetano izvršava od 2007. godine na način da predmetnoj čestici bere masline, te istu u cijelosti održava i čisti.

40. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona, i to kako prema pravnim pravilima OGZ-a, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Službeni list SFRJ'', broj 6/80 i 36/90, ''Narodne novine'', broj 53/91 i 91/96 dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, a koji je u čl. 28. st. 4. i 5. ZOVO-a također propisivao da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

41. Naime, prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 27. veljače 1984., odredbe ZOVO-a primjenjuju se na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu (čl. 90. ZOVO), ako do tog trenutka nisu istekli. Budući da je u konkretnom slučaju rok dosjedanja počeo teći u vrijeme važenja OGZ-a, te je u manjem dijelu istekao nakon stupanja na snagu ZOVO-a, to se u predmetnoj situaciji imaju primijeniti i odredbe ZOVO-a, koje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisuju isti rok dosjedanja od 20 godina koji je usvojen i Načelnim mišljenjem iz 1960. (20 godina), a koji je u konkretnom slučaju istekao još 1982. godine.

42. Slijedom svega prednje navedenog, a imajući u vidu da je tužiteljica uspjela tijekom postupka dokazati sve zakonske pretpostavke od kojih ovisi stjecanje njezina prava vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem instituta dosjelosti (vrijeme i kakvoća posjeda), to je valjalo u odnosu na tuženicu FU prihvatiti predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

43. Što se pak tiče tuženika PU, TU, HU i JU, valjalo je donijeti presudu na temelju priznanja, sve sukladno odredbi čl. 331. ZPP-a, a u svezi sa čl. 3. st. 3. ZPP-a, budući da u konkretnom slučaju, a s obzirom na sadržaj stanja u spisu, nisu utvrđene okolnosti koje bi priječile donošenja takve odluke. Naime, učinjeno priznanje potječe od osoba koje su upisane kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini, pa su stoga kao nositelji suvlasničkih prava na utuženoj čestici ovlašteni disponirati zahtjevima u postupku, a kako učinjeno priznanje nije protivno prisilnim propisima i pravilima javnog morala sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a, to su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke da su u valjalo u odnosu na njih donese odluka primjenom čl. 331. ZPP-a.

44. Rješenje o povlačenju tužbe, koje je sastavni dio ove odluke, a koje je doneseno u odnosu na tuženike PU, ŠU, HU i JU, sve označene kao pravne slijednike iza pok. GU, te u odnosu na tuženicu JUČ, također kao slijednicu iza pok. GU pok. EU, rezultat je dispozicije tužiteljice koja je u odnosu na sve njih povukla tužbu tijekom postupka. Naime, ovaj sud je pravomoćnim rješenjem od 27. travnja 2021. nastavio prethodno prekinuti postupak zbog smrti inicijalnog tuženika GU iz [adresa], i to po prijedlogu tužiteljice u odnosu na PU, ŠU, HU i JU, međutim kako su isti u odnosu na to rješenje dostavili sudu svoje podneske u kojima su naveli da oni nisu slijednici pok. GU pok. EU, to je tužiteljica u odnosu na njih povukla tužbu. Budući da se isti nisu upustili u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, to je u odnosu na njih donesena odluka primjenom čl. 193. st. 1. ZPP-a. Što se pak tiče tuženice ĆUČ, kao slijednice iza pok. GU pok. EU, valja navesti da je ista, jednako kao i tuženica FU, postala strankom u postupku sukladno odredbi čl. 196. st. 2. ZPP-a, međutim, kako je tužiteljica i u odnosu na nju povukla tužbu, i to nakon što je utvrdila da je jedina zakonska nasljednica iza pok. GU pok. EU njegova kćer FU, to je valjalo i u odnosu na nju donijeti rješenje o povlačenju tužbe, i to temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a, budući se ista na dostavljenu (i prevedenu) obavijest o povlačenju tužbe nije očitovala.

45. Budući je tužiteljica uspjela u predmetnom sporu, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u svezi sa relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa), a imajući pritom u vidu VPS u visini od 20.000,00 EUR-a i dostavljeni troškovnik, priznati tužiteljici trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim trošak sastava podnesaka od 12.01.2022. i 15.09.2022. u iznosima od po 500,00 EUR-a, ukupno 1.000,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), nadalje trošak pristupa na ročišta 19.09.2022., 4.11.2022., 16.12.2024. i 4.11.2025. u iznosima od po 500,00 EUR-a, ukupno 2.000,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zatim trošak pristupa na ročišta 20.01.2023., 14.10.2024. i 24.01.2025. u iznosu od po 250,00 EUR-a, ukupno 750,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), a za sastav podneska od 1.03.2024., 13.10.2025. i 30.04.2021. nagradu u visini od po 50,00 EUR-a, ukupno 150,00 EUR-a temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife, što sveukupno iznosi 4.400,00 EUR-a. Na ukupno dosuđeni trošak valjalo je priznati tužiteljici i materijalne troškove, i to za pristup na očevid zatraženi iznos od 55,69 EUR-a, zatim za trošak objave oglasa u NN iznos od 59,73 EUR-a, nadalje na ime troška sudskih pristojbi na tužbu iznos od 26,54 EUR-a, a na presudu iznos od 246,45 EUR-a, ukupno 272,99 EUR-a, te na ime troškova pristupa na ročište/prevođenja zatraženih po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik Miroslavi Sudar Tičić iznos od 323,51 EUR-a, zatim stalnom sudskom tumaču za njemački jezik Magdaleni Šitov iznos od 60,00 EUR-a (trošak prevođenja) i 117,27 EUR-a (trošak puta/izbivanja), te stalnom sudskom tumaču za njemački jezik Danijeli Martić iznos od 25,00 EUR-a (trošak puta/izbivanja), a što sveukupno iznosi 5.314,19 EUR-a. U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka valjalo je odbiti kao neosnovan, jer je zatražen protivno sadržaju stanja u spisu i relevantnih odredbi Tarife, s tim da u odnosu na zatraženi trošak za sastav podneska od 7.04.2021. i za sastav prijedloga za zabilježbu spora, valja istaći da niti jedan od tih podnesaka ne prileži spisu. Naime, u spisu prileži podnesak tužiteljice od 6.04.2021., za kojeg trošak nije zatražen, a sve i da jest, isti ne bi bio osnovan, jer se radi o prijedlogu tužiteljice za određivanjem nastavka postupka u odnosu na tuženike PU, TU, HU i JU, i to kao slijednike iza pok. GU, koji su tijekom postupka izjavili da nisu njegovi slijednici, nakon čega je tužiteljica u odnosu na njih povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari. Što se pak tiče prijedloga za zabilježbu spora, valja isteći da niti taj prijedlog ne prileži spisu, jer je očito tužiteljica zasebno od podnošenja tužbe podnijela prijedlog za zabilježbu spora, pa stoga taj trošak nije bilo moguće valjano ispitati. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

U Krku 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (članak 353. stavak 3. ZPP-a).

Kada se presudu na temelju priznanja i presudu na temelju odricanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju ili odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji (članak 353. stavak 4. ZPP-a).