REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13602/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, protiv tuženika FOREST ENERGY d.o.o., Jastrebarsko, Antuna Mihanovića 14, OIB: 51682633236, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, Jastrebarsko, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika Mirnu Šmit, odvjetnicu i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te presude javno objavljene dana 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku FOREST ENERGY d.o.o., Jastrebarsko, Antuna Mihanovića 14, OIB: 51682633236, isplatiti tužitelju AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 3.740,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 3.500,00 eura od 6. svibnja 2021. do isplate, a na iznos od 240,00 eura tekućom od 17. prosinca 2025. do isplate, prema kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 600,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2021. do isplate. III Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 110,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2021. do isplate, kao i dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 6. svibnja 2021. do 16. prosinca 2025.

IV Nalaže se tuženiku FOREST ENERGY d.o.o., Jastrebarsko, Antuna Mihanovića 14, OIB: 51682633236, isplatiti tužitelju AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.740,70 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinananciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. rujna 2020. do 1. listopada 2020. Navodi da je poslove radnog mjesta pomoćnog radnika primarne prerade drva obavljao od dana 24. svibnja 2020., ali tuženik nije sukladno tome izvršio prijave o početku mirovinskog i zdravstvenog osiguranja kod nadležnih tijela, već je isto učinio nakon što je tužitelj dana 2. rujna 2020. zadobio ozljedu na radu. Tužitelj ističe da je tog dana zadobio tešku tjelesnu ozljedu (traumatska amputacija vrška distalne falange III prsta lijeve šake ablacijom nokta i eksponiranom kosti) te je nakon zadobivanja ozljede zaprimljen pri hitnoj kirurškoj ordinaciji u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu.

Tužitelj u tužbi ukazuje da su isključivi razlozi ozljeđivanja tužitelja nesigurni uvjeti rada i povećani rizik posla. U konkretnom slučaju, tuženik je propustio osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, sve u skladu s pravilima o zaštiti na radu. Tužitelj navodi da je kroz dugi period trpio bolove, i to neposredno nakon ozljeđivanja jake bolove, koji su kasnije bili srednjeg intenziteta, da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta koji se i danas javljaju. Isto tako, kao posljedica traume kod tužitelja je zaostao strah, a kao posljedica ozljeđivanja prisutno je smanjenje općeg životnog aktiviteta, a postoji i naruženje u vidu nedostatka dijela prsta lijeve ruke, sve kako je to podrobno opisano u tužbi. Tijekom liječenja tužitelj je odlazio na specijalističke medicinske preglede, terapije te trpio razne druge neugodnosti. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne (kauzalne) odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Slijedom navedenog, budući da je kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 95.000,00 kuna (12.608,67 eura).

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24. srpnja 2025., na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti slijedeće iznose: za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 500,00 eura, za pretrpljene fizičke bolove jakog intenziteta 500,00 eura, srednjeg intenziteta 750,00 eura i slabijeg intenziteta 750,00 eura, za pretrpljeni strah 900,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 700,00 eura te za tuđu pomoć i njegu 350,00 eura, što sveukupno iznosi 4.450,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, to jest od dana 6. svibnja 2021. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je točan navod tužitelja da je bio zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. rujna 2020, do 1. listopada 2020., kao i činjenicu da je 2. rujna 2020 došlo do ozljede na radu, slijedom čega ne osporava pasivnu legitimaciju i činjenicu nastanka štetnog događaja. Međutim, tuženik ističe da nije točan navod tužitelja da je do ozljede na radu došlo za vrijeme obavljanja poslova njegova radnog mjesta na koje je bio raspoređen sukladno ugovoru o radu. Naime, tužitelj je za tuženika obavljao poslove pomoćnog radnika primarne prerade drva, a na koje radno mjesto je bio upućen raditi i 2. rujna 2020. Tuženik nadalje pojašnjava da se radi o poslovima slaganja drva na palete, koji posao nije posao s posebnim uvjetima rada. No, iz razloga koji su tuženiku nepoznati, umjesto poslova pomoćnog radnika primarne prerade drva, tužitelj je samoinicijativno protivno danim uputama tuženika, sam išao docijepavati drva na stroju koji je za to namijenjen (vertikalni cjepač drva). Tuženik navodi da nije dao takvu uputu tužitelju, niti mu je to bilo dozvoljeno već da za te poslove postoje radnici koji su za to osposobljeni. Imajući u vidu navedeno, tuženik smatra da nema njegove odgovornosti za utuženu naknadu štete jer je do štete došlo zbog krajnje nepažnje tužitelja na koju on nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, pozivajući se pritom na odredbu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Tuženik ukazuje da je on kao poslodavac proveo sve mjere zaštite na radu, na način kako je to pobliže opisano u odgovoru na tužbu.

Tuženik ističe da je tužitelj sam sebe izložio riziku budući da je samoinicijativno išao raditi i upravljati strojem za čije upravljanje nije bio osposobljen čime je u konkretnom slučaju postupao s krajnjom nepažnjom, pa stoga tuženik ne može snositi odgovornost za nastalu štetu na koju nije mogao utjecati ili izbjeći. S tim u vezi, tuženik isto tako navodi da je tužitelj imao mogućnost to ne učiniti, odnosno zastati s poslovima slaganja drva i tražiti od radnika koji je za to osposobljen da to učini ili preskočiti to drvo i nastaviti slagati na paletu drugim drvima. Podredno navedenom, tuženik ukazuje da iz istih razloga postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti u omjeru od najmanje 50%. Tuženik također osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao pretjerano visoko izraženu. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom.

3. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed ozljede na radu.

4. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio zaposlenik tuženika tj. pasivna legitimacija tuženika, kao niti činjenica nastanka štetnog događaja.

5. Između parničnih stranaka sporna je isključiva odgovornost tuženika obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja jer tuženik smatra da je do štetnog događaja došlo isključivo krajnjom nepažnjom tužitelja, odnosno da postoji doprinos tužitelja. Također je sporna i visina tužbenog zahtjeva, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata za imovinsku štetu.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu od 1. rujna 2020. (list 5-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 15-18 spisa), Zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme od društva Zagrebinspekt d.o.o. (list 30-34 spisa), opis vrste poslova radnog mjesta tužitelja (list 44 spisa), usmeno je saslušan svjedok ŽL (list 45- 47 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Miljenku Franiću (list 67-71 te list 79 spisa), te je saslušan tužitelj (list 93-94 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Prije svega valja istaknuti da je odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Isto tako, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

Nadalje, odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Također valja ukazati i da je odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. S obzirom na istaknuti prigovor postojanja odgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događaja zbog njegove krajnje nepažnje, sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja te utvrđenja odgovornosti odnosno suodgovornosti i doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽL i tužitelja kao parnične stranke. Sud nije provodio dokaze saslušanjem svjedoka CL i RL, obzirom da su stranke tijekom postupka odustale od prijedloga za provođenjem saslušanja predloženih svjedoka.

10. Na ročištu održanom 14. svibnja 2024. saslušan je svjedok ŽL koji u svom iskazu u bitnome navodi da poznaje tužitelja budući da je isti radio kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika u primarnoj preradi ogrjevnog drveta te da je u trenutku ozljeđivanja tužitelja on kao direktor bio nadređen svim radnicima. Svjedok je u svom iskazu naveo da se rad tužitelja sastojao od uzimanja ogrjevnog drveta i slaganja u paletu, a ono drvo koje je bilo preveliko za paletu se u pravilo cijepalo za što je bio zadužen radnik koji je bio osposobljen za cijepanje drveta. Nadalje, svjedok je izjavio da pomoćni radnici nisu radili cijepanje drveta, a ako nije bilo radnika koji su za to osposobljeni onda bi te poslove radio neki drugi radnik sa drugih radnih mjesta. Svjedok je također naveo da nije bio neposredno nazočan štetnom događaju, no da mu je poznato da je tužitelj otišao do cjepača i da mu je tom prilikom odsječen prst. Između ostalog, svjedok je također naveo da je vjerojatno postojao još jedan radnik koji je radio sa strojevima s povećanom opasnošću osim radnika koji je bio osposobljen za rad na cjepaču, no da se ne sječa tko je bio taj radnik. Iz iskaza svjedoka također proizlazi i da se cijeli proces rada što predstavlja proizvodnju, slaganje drva na palete, kao i cijepanje predugih komada drveta odvija u jednoj hali, odnosno u jedinstvenom prostoru. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok je izjavio da je on tužitelju objasnio što treba raditi na njegovom radnom mjestu, dok mu nije izričito rekao što ne smije raditi, odnosno da ne smije raditi na cjepaču jer je smatrao da je to samorazumljivo.

11. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao vjerodostojan jer je iskazivao jasno i uvjerljivo te u skladu s iskazom tužitelja i dokumentacijom koja prileži spisu.

12. Iz iskaza tužitelja, koji je sud ocijenio vjerodostojnim jer je logičan, uvjerljiv i životan, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovitih poslova. Tužitelj u svom iskazu navodi da je radio na podestu, a pored toga se nalazio stroj koji se zove „Tajfun“ koji predstavlja zaštićenu motornu pilu koja je služila za prvo rezanje drvnih trupaca. Na podestu na kojem je radio tužitelj nalazila se i mašina koja je služila za usitnjavanje drva. Tužitelj je izjavio da je njega u posao uveo tadašnji vlasnik ŽL te mu rekao što se tu otprilike radi i da bi on trebao raditi poslove koji se rade na podestu. Prema iskazu tužitelja proizlazi da je isti počeo raditi kod tuženika od 30. svibnja 2020., ali bez prijave. Nadalje, tužitelj je naveo da je on zajedno s ostalim radnicima radio poslove na zadnjem dijelu obrade drva i to na strojevima kojeg su oni zvali „vrtlog“ odnosno drobilica te su isto tako i slagali drva u košare. Vezano za samu ozljedu kako je nastala tužitelj je naveo kako je on toga dana radio u jutarnjoj smjeni zajedno s kolegom CL i još četvero stranih radnika. Navodi da ga je u jednom trenutku njegov kolega JL zamolio da preuzme njegov posao na drobilici te je on preuzeo njegov posao koji je radio otprilike sat vremena prije nego što je doživio nesreću. Nakon nesreće tužitelju je jako curila krv te je zatražio prvu pomoć, a u ambulantu u [adresa] gdje mu je pružena osnovna pomoć ga je odveo njegov kolega CL. Na poseban upit suda tužitelj je izjavio da mu nitko od strane poslodavca nije rekao da ne smije raditi na stroju za docijepavanje drva te da su svi radnici radili sve poslove. Isto tako tužitelj je iskazao da nije prošao obuku iz područja zaštite na radu, a da je prilikom obavljanja poslova kada je doživio nesreću koristio zaštitne rukavice. Također, tužitelj je izjavio da mu nitko od strane poslodavca nije rekao da mora proći obuku za rad na siguran način odnosno da mora imati neki certifikat za rad na stroju. Na poseban upit punomoćnika tuženika, tužitelj je izjavio da on osobno kao uostalom niti ijedan drugi radnik nije pokušao odbiti rad na stroju ili neki drugi posao kod poslodavca.

13. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti. Iako je tuženik osporio isključivu odgovornost odnosno suodgovornost za nastanak štetnog događaja navodeći da je šteta nastupila uslijed propusta i krajnje nepažnje samog tužitelja, sud ističe da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja odnosno ne proizlazi da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Ovdje valja ukazati i kako je odredbom čl. 8. st. 2. ZR-a propisano da je prije stupanja radnika na rad, poslodavac dužan upoznati radnika s organizacijom rada i zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu iz čega proizlazi da je tuženik kao poslodavac trebao organizirati tužitelju provođenje obuke iz zaštite na radu te mu isto tako detaljno i precizno dati upute što treba i smije raditi, a što nikako ne smije raditi. Iz rezultata dokaznog postupka nije utvrđeno da je isto bilo učinjeno od strane tuženika.

Sud je utvrdio i da nije osnovana tvrdnja tuženika da je do štetnog događaja došlo radi krajnje nepažnje tužitelja navodeći da je isti samoinicijativno, protivno danim uputama tuženika, sam išao docijepavati drva na stroju koji je za to namijenjen. Naime, iz rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da se proces organizacije rada kod tuženika odvijao u istom jedinstvenom prostoru pri čemu su radnici pored svojih poslova obavljali isto tako i određene druge poslove kako je to zahtijevao proces rada. Pri tom valja nadodati da također nije životno niti logično očekivati od radnika da odbije obavljati pojedine poslove kako to zahtijeva proces rada budući da bi isto prouzročilo određeni zastoj u proizvodom procesu. U odnosu na iskaz tužitelja te dinamiku nastanka štetnog događaja valja navesti i da tuženik nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja i utvrđeno činjenično stanje.

14. Slijedom svega navedenog, u konkretnom slučaju sud je utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo tijekom obavljanja redovitih poslova na uobičajen način. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći, slijedom čega poslodavac, ovdje tuženik, sukladno odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu po općim propisima obveznog prava te mu je prema tome dužan istu i naknaditi.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću koji je u svom nalazu i mišljenju od 6. ožujka 2025. (str. 67–68 spisa) utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio traumatsku amputaciju vrška III prsta lijeve ruke. Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, te temeljem osobnog pregleda i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da kod tužitelja postoji skraćen vrh III prsta na lijevoj šaki (djelomična amputacija jagodice). Nadalje, sudski vještak je utvrdio da je kod tužitelja prisutan voluminozniji distalni dio uz ožiljak te bolne i ograničene kretnje DIP i IP zgloba slabijeg stupnja, a isto tako postoji i smanjen stisak lijeve šake. Iz nalaza vještaka između ostalog proizlazi da se tužitelj žali na povremene bolove u III prstu lijeve šake. Isto tako su izraženije i tegobe kod većeg opterećenja prilikom nošenja tereta, te je uostalom otežano obavljanje sportskih aktivnosti. Sudski vještak je mišljenja da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivene ozljede koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju. Sudski vještak dalje navodi da je po ozljeđivanju tužitelja provedeno adekvatno liječenje po kirurgu. S obzirom na karakter zadobivene ozljede vještak je mišljenja da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 15. listopada 2020.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta 25 dana. Tužitelj je isto tako pretrpio tzv. primarni strah prilikom ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i vrlo intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda bio je prisutan jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta 20 dana. Kod tužitelja je zbog navedene ozljede došlo do trajnog smanjenja opće, životne i radne aktivnosti za 3%. Kod tužitelja je utvrđeno postojanje naruženja slabijeg stupnja koje je vrlo uočljivo trećim osobama obzirom na zaostali ožiljak te djelomičnu amputaciju jagodice. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po dva sata dnevno kroz deset dana liječenja te još po dva sata dnevno kroz dvadeset dana.

16. Tužitelj se podneskom od 24. srpnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da isti u cijelosti prihvaća te usklađuje tužbeni zahtjev i potražuje od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 4.450,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe.

17. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem vještak navodi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u visini od 3% pri čemu ističe da se mišljenje vještaka ne može ispitati jer vještak ne navodi u čemu se očituju trajne posljedice, odnosno smanjena životna aktivnost.

18. U odnosu na prigovor tuženika, vještak se očitovao u podnesku od 10. lipnja 2025. te naveo da trajne posljedice kod tužitelja zaostaju obzirom na skraćeni vrh III prsta nakon djelomične amputacije jagodice te voluminozniji distalni dio uz ožiljak. Isto tako, prisutne su i bolne te ograničene kretnje distalnog i proksimalnog interfalangealnog zgloba trećeg prsta lijeve šake slabijeg stupnja, kao i oslabljen stisak lijeve šake. Obzirom na navedeno, vještak ističe da tužitelj otežano opterećuje lijevu šaku u smislu stiska te nošenja tereta, otežane su mu sportske aktivnosti i radnje kod kojih su potrebni puni stisak i pokretljivost svih prstiju lijeve šake. Slijedom navedenog, vještak ostaje u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja. Sud je utvrdio kako je vještak u svojem pismenom očitovanju na obrazloženi način u cijelosti otklonio sve prigovore tuženika. Nakon predmetnog očitovanja vještaka stranke nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga.

20. Tuženik je na ročištu od 26. rujna 2025. naveo da podnesak tužitelja od 24. srpnja 2025. kojim je isti uredio tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještak, predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a kojem se tuženik ne protivi, no da u odnosu na povućeni dio tužbenog zahtjeva potražuje naknadu troškova.

21. U odnosu na navode tuženika da podnesak tužitelja od 24. srpnja 2025. predstavlja djelomično povlačenje tužbe, isto sud smatra neosnovanim budući da se u konkretnom slučaju radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a ne o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. Naime, sud smatra da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije mogao istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari obzirom da isti ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje visine neimovinske štete te je za utvrđivanje visine neimovinske štete bilo neophodno provođenje medicinskog vještačenja. Sud je stajališta da se u postupcima naknade štete kada tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, isto ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za što je potreban pristanak tuženika, jer bi navedeno u protivnom predstavljalo pretjerani formalizam i onemogućavalo tužiteljima pravo na pristup sudu i pravično suđenje, koje je pravo zajamčeno člankom 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, te bi navedeno predstavljalo i prekomjeran teret za oštećenike u pogledu snošenja troškova postupka razmjerno uspjehu prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

22. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i zbog naruženosti, kao i pretrpljeni strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

23. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu 1.400,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 900,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 3% uslijed čega trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1981. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 500,00 eura. Po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada i primjerena naknada za duševne boli zbog naruženosti u iznosu 700,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.500,00 eura.

24. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali njegovi roditelji, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 60 sati. S obzirom da su tužitelju pomoć i njegu pružali roditelji, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, u visini od 4,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike te visoku stopu inflacije u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 60 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 240,00 eura.

25. Obzirom na gore navedeno, tužitelju je s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege valjalo dosuditi ukupan iznos od 3.740,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom štete ukazuje se previsoko postavljenim, slijedom čega je isti valjalo odbiti u iznosu od 710,00 eura kao neosnovan, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

26. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 6. svibnja 2021. pa do isplate odnosno od dana podnošenja tužbe sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

27. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, koji je tužitelj postavio od podnošenja tužbe tj. od 6. svibnja 2021., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana podnošenja tužbe do presuđenja.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku cijeneći uspjeh tužitelja u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu kao uspjeh u cijelosti u sporu.

28.1. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, jer je u cijelosti dokazao odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva. S obzirom da je tužbeni zahtjev u visini od 4.450,00 eura, prihvaćen u iznosu od 3.740,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 710,00 eura, sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s omjerom 84,04%. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio u ukupnom omjeru s 92,02%. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 15,96%, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 7,98%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 84,04 % priznatih troškova.

28.2. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu dana 7. studenog 2023., dana 14. svibnja 2024. te zastupanja na ročištu dana 15. listopada 2024. po Tbr. 9/1 – svako po 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 24. srpnja 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu dana 26. rujna 2025. te zastupanja na ročištu dana 12. studenog 2025. po Tbr. 9/1 – svako po 100 bodova, odnosno ukupno 700 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.750,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 84,04% odnosno u iznosu od 1.470,70 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 270,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.740,70 eura.

29. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.