REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-15/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DS zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14. i 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.; dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 26. srpnja 2024. broj ZPP-DO-11/2023- 4, podnesenom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku od 24. rujna 2021. broj DU2. Pp P-1378/2020., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 24. rujna 2021. broj DU2. Pp P- 1378/2020. na štetu okrivljenog DS povrijeđen zakon u odredbi članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. 70/17. i 118/18. i 114/22.; dalje PZ) pa se ta pravomoćna presuda ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Dubrovniku na ponovnu odluku.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Dubrovniku pravomoćnom presudom broj: DU2 P-1378/2020 od 24. rujna 2021. proglasio je krivim okrivljenog DS zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 1. ZOSPC-a te mu je na temelju tih propisa izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 kuna.
2. Protiv te pravomoćne presude glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) podnio je 28. srpnja 2024. pod brojem ZPP-DO-11/2023-4 zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede prekršajnog zakona u odredbi članka 195. stavka 2. u vezi članka 85. stavka 2. PZ-a, s prijedlogom da se pobijana pravomoćna presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Dubrovniku.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
4. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je Općinski sud u Dubrovniku na štetu okrivljenika povrijedio odredbu čanaka 195. stavka. 2. u vezi članaka 85. stavka 2. PZ-a jer je u navedenom prekršajnom postupku okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu, a što je moglo utjecati na presudu.
4.1. Osnovano državni odvjetnik u zahtjevu tvrdi da je sud, u situaciji kada je u predmetnom žurnom prekršajnom postupku odlučio provesti dio od dokaza koje je u prigovoru podnesenom protiv obveznog prekršajnog naloga, odnosno u svom iskazu predložio okrivljenik, i to dokaz njegovim ispitivanjem te dokaz ispitivanjem policijskog službenika koji je obavio očevid, trebao je na ročište na kojem je proveo ispitivanje svjedoka policijskog službenika ES pozvati i okrivljenika. Naime, okrivljenik je u svom iskazu od 19. travnja 2021., u kojem je osporavao navode iz obveznog prekršajnog naloga, tvrdeći da nije prebrzo vozio i da je zaključak policijskih službenika koji su izvršili očevid o tome da brzinu vožnje nije prilagodio konkretnim okolnostima proizvoljan, predložio da se slijedom takve obrane ispitaju policajci koji su obavili očevid i po potrebi s njim suoče, a da će se on odazvati pozivu suda. Prema tome, iz izloženog proizlazi da je okrivljenik na nedvojben način izrazio spremnost da će u kontradiktornom postupku pokušati osporiti vjerodostojnost iskaza policajaca koji su ga, prema navodima iz obrazloženja obveznog prekršajnog naloga, teretili kao počinitelja prekršaja.
4.2. Međutim, sud prvog stupnja na ročište koje je održano 23. rujna 2021., na kojem je ispitao policajca ES, ne poziva okrivljenika te nakon toga donosi presudu kojom okrivljenika proglašava krivim za predmetni prekršaj i izriče mu novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 kuna. U obrazloženju presude sud, nakon što je reproducirao obrane okrivljenika i iskaz svjedoka ES te izvršio uvid u zapisnik o očevidu, situacijski plan i izvod iz prekršajne evidencije, navodi, u sažetom, da na temelju tako provedenog postupka smatra dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično i pravno opisanim u izreci presude. Obranu okrivljenika sud cijeni „…neosnovanom i usmjerenom ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti…“(točka 9. obrazloženja), dok iskaz svjedoka ES prihvaća jer je „… dat jasno, okolnosno i uvjerljivo, a nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i neodlučnosti...“(točka 9) i zbog toga što „… u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika…“.
5. Iz izloženog proizlazi da osnovano državni odvjetnik u zahtjevu tvrdi da je okrivljeniku na ovaj način povrijeđeno pravo na obranu jer mu je onemogućeno da se, u smislu opće postupovne odredbe iz članka 85. stavka 2. PZ-a, očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Okrivljenik uopće ne zna za sadržaj iskaza svjedoka koji ga tereti budući da je iskaz ovog svjedoka vremenski slijedio nakon što je okrivljenik iznio svoju obranu. Na taj je način okrivljeniku uskraćeno da kroz konfrontaciju sa svjedokom pokuša opovrgnuti tvrdnje „svjedoka optužbe“, iako je nedvojbeno da se radi o vrlo važnom dokazu na kojemu se i temelji pobijana presuda. Naime, iako se u obrazloženju presude sud poziva i na druge dokaze koje dovodi u vezu s iskazom svjedoka ES, i to na zapisnik o očevidu iz kojeg proizlazi da je na mjestu spornog događaja postavljen prometni znak s upozorenjem na opasnost od odrona (točka 12.), ipak je u donošenju osuđujuće presude važnost iskaza svjedoka ES bila presudna. To uostalom proizlazi iz navoda obrazloženja presude kada sud ističe da “…smatra da su odlučne činjenice temeljem kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika proizašle iz svjedočenja svjedoka policijskog službenika ES.“ (toč.10.).
5.1. Kako se u ovom slučaju zahtjev za zaštitu zakonitosti odnosi na povredu okrivljenikovog prava na obranu u postupku u smislu članka 195. stavka 2. u vezi članka 85. stavka 2. PZ-a, to pitanje prava na pošteno suđenje nije bilo predmetom razmatranja u ovom postupku. Međutim, koliku težinu imaju propusti sudova da u prekršajnim postupcima okrivljenicima uskrate pravo da osporavaju odlučne dokaze koji ih terete u kontekstu povreda prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavcima 1. i 3. točkom d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija) i člankom 29. stavka 1. i 2. alinejom 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ukazuju npr. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-1793/2021. od 2. lipnja 2023. i U-III-2284/2020 od 24. siječnja 2024. Dakle, iako je u navedenim predmetima Ustavni sud Republike Hrvatske isticao da osuđenicima nisu pružena jamstva pravičnog suđenja radi se o povredi ostvarenoj kroz povredu prava na obranu, a o čemu se u biti radi i u ovom prekršajnom postupku.
6. Slijedom svega navedenog, kada je sud okrivljeniku u prekršajnom postupku, neovisno što je u pitanju žurni postupak jer se u smislu odredbe članka 222. stavka 3. PZ-a i u vođenju žurnog prekršajnog postupka provode pojedine radnje sukladno PZ-a, osim one o raspravi, njezinom zakazivanju i vođenju, uskratio pravo da se očituje o činjenicama i dokazima koji ga terete, na taj je način povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika iz članka 85. stavka 2. PZ-a čime je počinjena postupovna povreda iz članka 195. stavka 2. PZ-a. Stoga je prihvaćanjem zahtjeva državnog odvjetnika pobijana presuda ukinuta i predmet je vraćen sudu na ponovno odlučivanje.
7. U ponovljenom postupku sud će donijeti novu na zakonu utemeljenu presudu.
8. Iz svih navedenih razloga, kako je zahtjev podignut u osuđenikovu korist trebalo je, na temelju članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.), pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
:
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
