Republika Hrvatska
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Pr-14360/2021-59
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 14, protiv tuženika BARBIERIS RESTAURANTS d.o.o., OIB: 36924659636, Zagreb, Nova Ves 17, zastupanog po punomoćnici Jovani Puhalo Pezer, odvjetnici iz Zagreba, Berislavićeva ulica 12 i umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. studenog 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice, pun. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 17. prosinca 2025. godine,
presudio je
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku, BARBIERIS RESTAURANTS d.o.o. za ugostiteljstvo, Zagreb, Nova Ves 17, OIB: 36924659636, zastupano po direktoru DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju, KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete iznos od 4.247,13 €, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom na navedeni iznos od podnošenja tužbe pa do isplate, a koja kamate se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku, BARBIERIS RESTAURANTS d.o.o. za ugostiteljstvo, Zagreb, Nova Ves 17, OIB: 36924659636, zastupano po direktoru DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege isplati iznos od 199,08 €, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od presuđenja pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
3. Nalaže se tuženiku, BARBIERIS RESTAURANTS d.o.o. za ugostiteljstvo, Zagreb, Nova Ves 17, OIB: 36924659636, zastupano po direktoru DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju, KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom od presuđenja pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.",
kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljici KZ naknaditi tuženiku BARBIERIS RESTAURANTS d.o.o. parnični trošak u iznosu od 2.812,50 €, u roku od 15 dana.
i
r i je š i o j e
Odbija se prijedlog tužiteljice KZ za određivanjem privremene mjere oduzimanja gotovog novca na ime glavnice u iznosu od 4.446,21 € od tuženika BARBIERIS RESTAURANTS d.o.o., kao pravno neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 08.06.2021. navodi da se dana 10.04.2021. ozlijedila na radu kod tuženika. U trenutku ozljeđivanja, ista je radila u restoranu u Zagrebu koji posluje na adresi [adresa], a temeljem ugovora o radu sklopljenog sa društvom- poslodavcem BARBIERIS RESTAURANTS d.o.o., Nova Ves 17, Zagreb, OIB: 36924659636, na radnom mjestu „pomoćnog radnika.“ Tužiteljica ne posjeduje primjerak ugovora o radu obzirom da poslodavac istoj nije predao njezin primjerak ugovora o radu, pa se u prilogu dostavlja Potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26.05.2021 god, iz koje je razvidan radnopravni status tužiteljice na dan ozljeđivanja. Tužiteljica se ozlijedila tijekom radnog vremena, u radnom prostoru svojeg poslodavca, a prilikom obavljanja radnih zadataka, dodijeljenih od strane svojeg poslodavca-uvodno označenog tuženika. Preciznije, tužiteljica se ozlijedila u večernjim satima (oko 20,00h), tijekom radnog vremena, u radnom u prostoru poslodavca koju u naravi predstavlja pomoćnu kuhinju. Riječ je o prostoru u kojem su „kuhinjski elementi“ te se između tih „ elemenata“ nalazi uzak prolaz, otprilike metar, metar i pol širine, a na podu se nalaze pločice. Pod tog prostora je bio klizav i mokar zbog ostataka hrane i masnoće te zbog zaostale vode na podu od pokvarenog ledomata pa se tužiteljica poskliznula i leđima udarila o „rosfrajni rub“ kuhinjskog elementa u tom pomoćnom prostoru, zadobivši pritom tešku tjelesnu ozljedu- „contusio thorax i fractura IX i X rebra lijevo.“ U trenutku ozljeđivanja tužiteljice, na toj lokaciji (restoran poslodavca), bila je nazočna kolegica s posla, gđa., CZ i g., TZ,- zaposlenik tuženika, a koji je i neposredno nadređeni podnositeljici s obzirom na način i organizaciju rada kod istog poslodavca. Na mjesto nastanka spomenute ozljede na radu pristiglo je vozilo hitne pomoći te je tužiteljica kolima hitne pomoći odvezena u KBC Rebro gdje je istoj primar Usprkos tome što je poslodavac tužiteljice-uvodno označeni tuženik, imao neposredna saznanja da je tužiteljica u večernjim satima navedenog datuma zadobila ozljedu na radu obzirom da je neposredni rukovoditelj tužiteljice bio nazočan kad se tužiteljica ozlijedila te kad je stiglo vozilo hitne pomoći, usprkos činjenici što je tužiteljica u više navrata razgovarala g., NZ koji „u naravi vodi, upravlja, organizira i nadzire rad u navedenom restoranu“ te usprkos činjenici što je ista donijela svu medicinsku dokumentaciju te doznake s bolovanja tuženiku, tuženik je propustio zadobivenu ozljedu na radu tužiteljice prijaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: HZZO), iako je potonje bila obveza poslodavca, sve sukladno odredbi čl. 128 st.1 i st. 2 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te sukladno čl. 41 do čl 47 Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. Naime, sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 128 st.1 i st. 2 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te iz čl. 47 spomenutog Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, poslodavac je bio dužan u roku podnijeti nadležnom javnopravnom tijelu prijavu ozljede na radu u roku od 8 dana od dana nastanka ozljede. Tužiteljica je u više navrata kontaktirala svojeg poslodavca u vremenskom periodu neposredno nakon ozljeđivanja (period travnja i svibnja 2021 god.,), inzistiravši pritom na pokretanju postupka priznavanja ozljede na radu radi ostvarenja svojih zakonom zajamčenih prava poput, primjerice, punog iznosa naknade plaće tijekom bolovanja i drugih pripadajućih prava koja proizlaze iz „ ozljede na radu“ te je ista u nekoliko navrata, sukladno ranijem „ razgovoru te dogovoru s poslodavcem“, dolazila u prostore poslodavca, a s ciljem preuzimanja primjerka obrasca ozljede na radu, međutim, bez uspjeha. Naime, u jednom navratu je tužiteljici, prilikom dolaska kod poslodavca po obrazac prijave ozljede na radu, bilo rečeno da je obrazac popunjen, ali da ga „ šef“ još nije stigao potpisati, drugom i trećom prigodom je istoj rečeno da „ šefa nema“ te da dođe drugi put, da bi sljedeći put istoj bilo rečeno da je „ šef zagubio papire“. Nastavno na navedeno, ukazuje se da je i obiteljski liječnik tužiteljice – dr. FZ, [adresa], bio upoznat s činjenicom da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu, međutim, isti tu ozljedu nije prijavio kao ozljedu na radu, a čime je i spomenuti doktor postupio protivno odredbi čl.128.st.3 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Slijedom sveg navedenog, a poglavito uzevši u obzir činjenicu da je je od ozljeđivanja tužiteljice na radu prošlo već 48 dana, a iz držanja poslodavca je postalo razvidno da isti nema namjeru sastaviti, potpisati te podnijeti prijavu ozljede na radu tužiteljice nadležnom upravno pravnom tijelu, a čime je tužiteljici nastala šteta u smislu umanjenog iznosa naknade plaće tijekom bolovanja te u smislu nemogućnosti ostvarenja drugih prava vezano uz priznavanje ozljede na radu, to je tužiteljica bila primorana sama ispuniti obrazac prijave ozljede na radu te isti dostaviti nadležnom uredu HZZO-a, sve sukladno čl. 130 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i sukladno čl. 40 st. 2 i čl. 47. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, a sve u cilju ostvarenja svojih zakonom zajamčenih prava. Opisano protuzakonito postupanje tuženika tužiteljica je prijavila inspektoratu rada kod Ministarstva rada i mirovinskog sustava podneskom( prijavom) od 27.05.2021 god., S obzirom da se tužiteljica ozlijedila na radu, u radnom prostoru poslodavca i prilikom obavljanja poslova prema uputi i nalogu svojeg poslodavca, to je poslodavac pasivno legitimiran o odgovoran za naknadu štete tužiteljici. Nastavno na izneseno, mehanizam ozljeđivanja, zadobivene ozljede i uzroci ozljede ukazuju da je uvodno naznačeni tuženik kao poslodavac tužitelja, propustio efektivno primijeniti odrede Zakona o zaštiti na radu. Preciznije, poslodavac je propustio organizirati i provoditi zaštitu na radu, na način da pri tome vodi računa o prevenciji rizika te o obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima rada, niti je poslodavac u praksi doista i proveo preventivne i druge mjere, sve u cilju osiguranja radnicima najveće moguće razine zaštite na radu, a čime je isti poslodavac postupio protivno čl. 17. st. 1. i st 2 , čl. 18, čl. 19 te protivno čl. 27 i čl. 41 Zakona o zaštiti na radu. Naime, već i sama činjenica da je tužiteljica zaposlena kao pomoćni radnik kod tuženika, međutim, ista je radila i poslove pripreme i pečenja kolača u cilju serviranja istih gostima, zatim činjenica da istoj poslodavac nije osigurao potrebnu radnu opremu već je istu opremu tužiteljica kupila sama, zatim činjenica da je tužiteljica gotovo svakog dana ostvarivala rad u prekovremenim satima, međutim, isti prekovremeni sati nisu plaćeni tužiteljici, a izgledno je da isti nisu niti evidentirani na zakonom propisani način, kao i činjenica da je radna okolina u kojoj je tužiteljica odrađivala svoje radne zadatke bila „ zamašćena, zakrčena i klizava“, jasno sugerira faktičnu neprimjenu odredbi Zakona o radu te Zakona o zaštiti na radu. Nastavno na navedeno, ukazuje se da tuženik nije svaki mjesec, po dospijeću obveze isplate plaće, uručivao tužiteljici IP1 obrazac- isplatna lista za isplaćenu plaću, a čime je isti postupio protivno čl. 93 st.1 važećeg Zakona o radu. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tešku tjelesnu ozljedu- fractura costae IX et X l.sin. Preciznije, na hitnom prijemu istoj je primarno postavljena dijagnoza contuio thorax te je istoj ordinirano mirovanje, stavljanje hladnih obloga te konzumiranje jakih analgetika i Normabela. S obzirom da su tegobe perzistirale, tužiteljica je bila primorana devet dana po ozljeđivanju otići iznova na pregled te je istoj tom prigodom postavljena dijagnoza fractura costae IX et X l.sin. uz ordinirano mirovanje i analgeziju. Zbog perzistirajućih bolova, tužiteljica je zaprimljena na bolnički odjel u Klinici za traumatologiju gdje je ista podvrgnuta daljnjim medicinskim pretragama. RTG snimka od 03.06.2021 god., ukazuje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom X i XI rebra u stražnjoj, aksilarnoj liniji uz pomak koštanog ulomka X rebra za polovicu širine kosti, a XI ta širinu kortikalisa, uz suspektni prijelom VIII rebra u stražnjoj aksilarnoj liniji bez pomaka koštanog ulomka. Tužiteljica i danas trpi bolove prilikom disanja te prilikom pojedinih pokreta te je na bolovanju u kontinuitetu do trenutka podnošenja ove tužbe. Slijedom sveg navedenog, tužiteljica potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 32.000,00 kn i to zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti te zbog naruženja, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i iznos imovinske štete od 1.500,00 kn, na ime pružene tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, a koje kamate se određuju sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima. obzirom da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na tražbinu naknade štete, to tužiteljica nije u obvezi prije podnošenja predmetne tužbe podnijeti tuženiku zahtjev za zaštitu prava, sve sukladno čl. 133 st.3 Zakona o radu. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati na ime neimovinske štete iz štetnog događaja od 10.04.2021. iznos od 32.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, te na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći iznos od 1.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, te da se obveže tuženika da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužiteljica je postavila i prijedlog za određivanje privremene mjere navodeći da postoji opasnost da bi tuženik pokušao poduzeti pravne i druge radnje te raspolagati imovinom društva, a kojima će osujetiti odnosno spriječiti ili znatno otežati naplatu novčane tražbine radi naknade štete. Predlaže da sud odredi privremenu mjeru oduzimanjem gotovog novca na ime glavnice u iznosu od 33.500,00 kuna od tuženika, te polaganja navedenog novčanog iznosa kod Općinskog radnog suda u Zagrebu sukladno čl. 345. st. 1. toč. 2. važećeg Ovršnog zakona.
2. S obzirom da je u međuvremenu od dana podnošenja tužbe došlo do promjene službene valute u RH, tužiteljica je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 57/22, 88/22) uredila tužbeni zahtjev na ročištu održanom 06.11.2024. (str. 459 spisa) te konačno potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.247,13 €, sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, te na ime imovinske štete s osnova pružanja tuđe pomoći iznos od 199,08 € sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice je ostao neizmijenjen.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da tužiteljica u svojoj tužbi navodi kako se dana 10. travnja 2021. godine ozlijedila na radu. Navodi da je u trenutku ozljeđivanja radila na radnom mjestu pomoćnog radnika kod tuženika, da se ozlijedila tijekom radnog vremena, u radnom prostoru tuženika prilikom obavljanja zadataka, dodijeljenih od strane svojeg poslodavca, da se ozlijedila u prostoru za pripremu hrane i pranje suđa gdje je pod bio klizav i mokar zbog ostataka hrane i masnoće te radi zaostale vode od pokvarenog ledomata pa da se poskliznula i udarila leđima o rosfrajni rub kuhinjskog elementa zadobivši pritom tešku tjelesnu ozljedu contusio thorax i fractura IX i X rebra lijevo, da su u trenutku ozljeđivanja bili nazočni kolege s posla GZ i TZ, da je pristiglo po nju vozilo hitne pomoći i da joj je primarna dijagnoza bila kontuzija toraksa lijevo, da je poslodavac tužiteljice imao neposredna saznanja da je tužiteljica zadobila ozljedu na radu, da je tužiteljica u više navrata razgovarala s SZ koji da navodno vodi, upravlja i nadzire rad tuženika, da je propustio prijaviti zadobivenu ozljedu na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, iako mu je to bila obveza. Tužiteljica navodi da je u više navrata kontaktirala svog poslodavca, neposredno nakon ozljeđivanja, u travnju i svibnju te da je pritom inzistirala na pokretanju postupka radi priznavanja ozlijede na radu, da je obiteljska liječnica postupila protivno odredbi čl. 128. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju jer da nije spornu ozljedu prijavila kao ozljedu na radu. Navodi i da nije imala potrebnu radnu opremu, da ju je kupila sama, da je ostvarivala prekovremeni rad za koji da nije bila plaćena i da joj je radna okolina bila zamašćena, zakrčena i klizava. Navodi da joj je prvotna dijagnoza bila contuzio thorax te da joj je ordinirano mirovanje, a po pregledu devet dana nakon da joj je postavljena dijagnoza fractura costae IX et. X 1.sin. Konačno, tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu potražuje novčanu naknadu na ime neimovinske štete u iznosu od 32.000,00 kuna te naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.500,00 kuna na ime pružene tuđe pomoći i njege. Sukladno odredbi čl. 37. Zakona o radu tužiteljica je bila dužna, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužna mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanu trajanju. Ovlašteni liječnik dužan je radniku izdati potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sukladno čl. 69. at. 3. Zakona o zaštiti na radu radnik mora odmah obavijestiti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka za zaštitu na radu ili povjerenika za zaštitu na radu o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredan rizik za sigurnost i zdravlje, kao i o svakom drugom nedostatku u sustavu zaštite na radu. Sukladno čl. 69. st. 4. radnik ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere te zbog takvog postupanja ne smije trpjeti štetne posljedice. Tužiteljica u tužbi opisuje radni prostor ukazujući na to da je do ozljede došlo zbog nedostataka istog „…Pod tog prostora je bio klizav i mokar zbog ostataka hrane i masnoće te zbog zaostale vode na podu od pokvarenog ledomata pa se tužiteljica poskliznula i leđima udarila o „o rosfrajni rub“ kuhinjskog elementa u tom pomoćnom prostoru, zadobivši pritom tešku tjelesnu ozljedu…“ Tužiteljica je priložila i fotografije radnog prostora na kojima se ne vidi niti jedan drugi djelatnik pa se postavlja pitanje kada je iste uslikala te da li je pridonijela ''neurednom'' stanju kakvo je prikazano na istima. Tuženik osporava da bi zbog pokvarenog ledomata došlo do vode na podu te isti smatra da je upravo u opisu radnog mjesta tužiteljice bilo održavati urednim i čistim prostor za pripremu hrane i pranje suđa što joj je u opisu radnog mjesta. Konkretno, tužiteljica je zaposlena na radnom mjestu pomoćnog radnika u kuhinji te je u opisu njezinog radnog mjesta i bilo održavati prostor za pripremu hrane i pranje suđa urednim i čistim. Nadalje, zaposlenica koja je bila prisutna u trenutku ozljeđivanja tužiteljice nije smatrala da je tuženica zadobila tešku tjelesnu ozljedu, već uobičajen lakši udarac koji se svima u danu može dogoditi, ali nije uvidjela da se može raditi o ozljedi koja bi eventualno mogla povlačiti neke posljedice te nije bilo vidljivih ozljeda, a niti joj se tužiteljica na takvu ozljedu žalila. Nije točno da je prilikom događaja bio nazočan TZ kako to tvrdi tužiteljica. Neistinito ista opisuje i sam događaj budući da ista nije pala na način da se poskliznula na vodu na podu u prostoru za pripremu hrane i pranje suđa već se penjala na poprečnu pregradu na visini od 20ak cm u podnožju kuhinjskog elementu po ubruse. Ovo iz razloga što je sama ubruse odložila na kuhinjske elemente kako ne bi morala po njih odlaziti u prostor do objekta i kako bi joj bili bliže. Male skale je poslodavac stavio u prostor za pripremu hrane i pranje suđa i radi se o skalama od 2 stepenice koje su stabilne i praktične, međutim tom prilikom njima se nije poslužila tužiteljica te je zbog svoje nepažnje pala, a za koju ne može snositi odgovornost poslodavac koji joj je omogućio sve što je bilo potrebno da bi ju zaštitio na radu. Ukazuju sudu da je njihov radni prostor uredno održavan i da udovoljava svim potrebama za sigurno obavljanje rada u okviru radnog mjesta tužiteljice. Tuženiku je žao ako je tužiteljica zadobila neku ozljedu međutim smatra da šteta nije nastala zbog njegove odgovornosti već zbog krajnje nepažnje tužiteljice koja se penjala na metalnu pregradu na kuhinjskom elementu na visini od otprilike 20 cm, a za što se tuženik na smatra odgovornim. Prostor u kojem je obavljala svoje radne zadatke svakodnevno je održavan i pripremljen za obavljanje rada. Tuženik je na pločice u prostoru za pripremu hrane i pranje suđa u ožujku 2021. godine kupio i postavio protuklizne gume međutim tužiteljica se žalila na njihovo postavljanje i inzistirala je da se iste uklone. Ovo iz razloga što joj je pretpostavlja se bilo „lakše“ prebrisati pod u prostoru za pripremu hrane i pranje suđa kad su bile samo pločice, a nije trebalo prethodno i podignuti protukliznu gumu kako bi oprala podove. Tuženik smatra da je tužiteljica ovakvim postupanjem sama prouzročila ozljedu svojom krajnjom nepažnjom. Ukazuje i na činjenicu da nije potrebno niti uobičajeno da netko penje na kuhinjske elemente bez ljestvi, a upravo iz tog razloga u prostoru za pripremu hrane i pranje suđa nalaze se male skale s 2 stepenice kako bi se djelatnicima omogućilo da imaju sve potrebno za sigurno obavljanje poslova. Neistiniti su navodi tužiteljice da je radila prekovremeno, štoviše odlazila je i ranije s posla i nikada joj nije uskraćivana plaća. Tuženik smatra zlonamjernim dostavljanje fotografija koje ne odražavaju stvarno stanje radnog prostora tuženika već je posuđe namjerno uslikano na podu kako bi „ocrnilo“ tuženika i stvorilo negativnu predodžbu o poslovanju tuženika. U djelokrug poslova tužiteljice spada, između ostalog, održavanje posuđa i kuhinjskog prostora urednim i čistim. Postavlja se pitanje od kada datiraju sporne fotografije budući sigurno nisu bile od večeri kada je tužiteljici nastala ozljeda jer je ona prostor napustila prije nego li je uopće restoran započeo s posluživanjem večera. Nadalje, tuženik ističe da ga tužiteljica nije obavijestila o predmetnoj ozljedi te večeri, već da je o događaju saznala prilikom uobičajene dnevne komunikacije s zaposlenicom GZ koja joj je kazala kako je u vezi sa tužiteljicom opet intervenirala hitna, a što je njima već bilo uobičajeno , ali ne i da se radilo o težoj tjelesnoj ozljedi, u kojem slučaju bi direktorica drugačije reagirala i to osobnom provjerom tužiteljice na hitnom prijemu kamo je odvezena. Prema navodima zaposlenice CZ radilo se o ''običnoj ozljedi''. Direktorica tuženika nakon spornog događaja uputila je telefonski poziv tužiteljici kako bi utvrdila kako je došlo do ozljede, o kakvoj se ozljedi radi te je li tužiteljica zdravstveno i psihički dobro, međutim ista joj nije odgovorila na poziv niti joj je uputila povratni poziv. Stoga, navodi u tužbi kojima tužiteljica ukazuje na nemarnost svog poslodavca nisu točni jer ista nije niti obavijestila poslodavca o konkretnoj ozljedi i zbivanju te večeri, a niti je direktorici odgovarala na pozive. Tuženik u potporu navodima dostavlja i SMS poruku koju je direktorica tuženika uputila tužiteljici, međutim na istu nikada nije dobila odgovor. Nije dobila odaziv niti na jedan poziv koji je poslije spornog događaja uputila tužiteljici, a bilo ih je puno i svi su ostali neodgovoreni. Inače se tužiteljica normalno javljala na pozive direktorici tuženika pa se postavlja pitanje iz kojeg razloga isto nije željela učiniti ovoga puta. Netočni su navodi da tuženik nije prijavio zadobivenu ozljedu na radu tužiteljice Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, jer je isti to učinio čim je utvrdio što se točno dogodilo i prikupio potrebnu dokumentaciju, budući da nije mogao doći do tužiteljice koja nije odgovarala na pozive tuženika kao poslodavca te je time sama onemogućavala da se postupak što prije provede i u konačnici da iznese svoju stranu priče svom poslodavcu, kojeg ovom tužbom prikazuje nemarnim, a što je netočno. Postavlja se pitanje i kako je moguće da je ova ozljeda nastala po proteku od 9 dana od događaja i da nije konstatirana odmah u medicinskoj dokumentaciji. Jednako tako niti liječnica opće prakse tužiteljice nije ovu ozljedu evidentirala kao ozljedu na radu. Tuženik ukazuje sudu da je tužiteljica u tijeku radnog vremena do sada već u nekoliko navrata pozivala hitnu medicinsku pomoć iz raznih razloga, a ponajviše radi navodnih psihičkih poteškoća i problema sa agresivnim sinom od kojeg je strahovala. Jednom prilikom s njom je u pratnji išla i direktorica tuženika, međutim udaljili su je iz kola hitne pomoći budući da ista nije bliski srodnik, ali i tada djelatnici hitne medicinske pomoći nisu znali što da učine jer nisu imali razlog voziti tužiteljicu u bolnicu, a ona sama nije željela napustiti vozilo. Tuženik smatra dostavljene dokaze tužiteljice nebitnim za predmet spora, tužiteljica je jako dobro upoznata s osobom direktora na radnom mjestu te je znala tko joj je nadređena osoba, a sve i da tome nije tako nelogično je i sumnjivo da je upravo direktorici izbjegavala odgovoriti na pozive i poruke. Tuženik je poduzeo sve što je bilo potrebno kako bi zaštitio svoje radnike na radu te su neosnovani navodi tužiteljice da tome nije tako. Tužiteljica je bila dužna o svakoj činjenici za koju je smatrala da predstavlja neposredan rizik za sigurnost i zdravlje, kao i o svakom drugom nedostatku u sustavu zaštite na radu obavijestiti svog poslodavca. Sukladno čl. 69. st. 4. imala je pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako joj je izravno prijetio rizik za život i zdravlje, međutim ista se nikad nije žalila niti na jednu činjenicu s tim u vezi. Tužiteljica nije imala volje i želje raditi kod tuženika, međutim pretpostavlja se da zbog svoje egzistencijalne situacije nije mogla dati otkaz niti je mogla pronaći drugi posao. Postojale su razne situacije gdje je ona željela napustiti Republiku Hrvatsku i na razne načine osigurati sebi egzistenciju pa tuženik smatra ovakvo postupanje usmjerenim na isto, međutim bez ikakvog opravdanog razloga i odgovornosti na njegovoj strani. Radi svega navedenog, ukazuje se tužba neosnovanom te tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik ima sklopljenu policu osiguranja zbog ozljede na radu pa u slučaju da sud utvrdi da se ipak radi o ozljedi na radu ista bi bila pokrivena policom osiguranja kod osiguravajućeg društva Croatia osiguranje d.o.o., zbog čega tuženik, a zbog intervencijskog učinka iz ZPP-a ima pravni interes tražiti sudjelovanje Croatia osiguranja d.o.o. kao umješača na strani tuženika, odnosno u najmanju ruku primjenu instituta obavijesti treće osobe o parnici. Zbog naprijed navedenog, ovim putem se predlaže poslati obavijest Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 77 o ovoj parnici uz dostavu tužbe i odgovora na tužbu.
4. Na pripremnom ročištu održanom 24.01.2022. tuženik je predložio da se o ovoj parnici obavijesti osiguratelj CROATIA osiguranje d.d. radi eventualno umješanja u istu s obzirom da je tuženik u trenutku štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja koja je pokrivala štetu koja je predmet tužbe. Dopisom od 25.01.2022. osiguratelj CROATIA osiguranje d.d. je obavješten o parnici (str. 170 spisa). Dopisom od 04.02.2022. (str. 178 spisa), osiguratelj CROATIA osiguranje d.d. je prijavio svoje miješanje u ovu parnicu na strani tuženika, s obzirom da je u trenutku štetnog događaja s njim imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 552210000611. U navedenom podnesku osiguratelj je naveo da se pridružuje navodima i dokaznim prijedlozima iznesenim u odgovoru na tužbu, te predlaže da sud nakon provedenog postupak odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Sud je dopustio umješanje osiguratelja CROATIA osiguranje d.d. u ovu parnicu jer je isti dokazao postojanje pravnog interesa za umješanje u istu budući da je u trenutku štetnog događaja imao sa poslodavcem tužiteljice, ovdje tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, naprijed navedenog broja.
5. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 17-21 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 22-25, 333-337 spisa), u potvrdu HZMO o radnom statusu tužiteljice (str. 26-28 spisa), u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika (str. 29-30 spisa), u prijavu Državnom inspektoratu, Inspekciji rada Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike s prilozima (str. 31-34 spisa), u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje – 2, klasa: UP/I- 502-03/21-02/2034 od 14.12.2021. (str. 164-166 spisa), u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, broj klasa: UP/II-502-03/22-01/142 od 31.05.2022. (str. 211-221 spisa), u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje – 2, broj klasa:
UP/I-502-03/24-02/43 od 29.03.2024. (str. 260-265 spisa), u presudu Upravnog suda u Zagrebu, posl. br. Usl-1950/2022-6 od 21.11.2022. (str. 267-269 spisa), u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, broj klasa: UP/II-502-03/24- 01/358 od 29.08.2024. (str. 447-458 spisa), u dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje posl. br. UP/II-502-03/24-01/358 od 19.12.2024. (str. 469 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice KZ kao stranke (str. 185-190 spisa), ovlaštene osobe tuženika DZ (str. 190-193 spisa), saslušani su svjedoci TZ (str. 235-238 spisa), ZZ (str. 239-242 spisa), EZ (str. 242-244 spisa), OZ (str. 253-256 spisa), u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje broj klasa: UP/I-502-03/21-02/2034 (str. 259-412 spisa).
6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
7. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
8. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete s osnove povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje iz štetnog događaja od 10.04.2021..
10. Među strankama je sporna i odgovornost odnosno pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
11. Među strankama je sporno je li ozljeda tužiteljice od 10.04.2021. ozljeda na radu.
12. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje – 2, klasa: UP/I-502-03/21-02/2034 od 14.12.2021. (str. 164-166 spisa), sud je utvrdio da je nadležno upravno tijelo donijelo rješenje u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu kojim je ovdje tužiteljici KZ ozljeda nastala dana 10.04.2021., izražena dijagnozama šifri prema MKB – 10, klasifikacija S20.2 i S22.3 priznata ozljedom na radu.
13. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, broj klasa: UP/II-502-03/22-01/142 od 31.05.2022., Direkcija HZZO-a je u predmetu priznavanja prava iz obveze zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu donijela rješenjem kojim je usvojena žalba ovdje tuženika BARBIERIS RESTAURANTS d.o.o., te je poništeno rješenje HZZO, Regionalnog ureda Zagreb UP/I-502-03/21-02/2034 od 14.12.2021., te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu Zavoda.
14. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje – 2, broj klasa: UP/I-502-03/24-02/43 od 29.03.2024., utvrđeno je da je prvostupanjsko upravno tijelo rješavajući u ponovnom postupku povodom rješenja Direkcija HZZO od 25.08.2021., dana 29.03.2024., donijelo rješenje kojim se ovdje tužiteljici KZ naprijed navedene ozljede od 10.04.2021. ne priznaju ozljedom na radu.
15. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, broj klasa: UP/II-502-03/24-01/358 od 29.08.2024., utvrđeno je da je drugostupanjsko upravno tijelo, povodom žalbe ovdje tužiteljice KZ na rješenje navedeno pod točkom 14. ovog obrazloženja donijelo rješenje odnosno odluku da se odbija žalba KZ i potvrđuje rješenje HZZO od 29.03.2024. odnosno da se ozljede tužiteljice od 10.04.2021. godine tužiteljici ne priznaju ozljedom na radu.
16. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje posl. br. UP/II-502- 03/24-01/358 od 19.12.2024., a koji dopis je HZZO dostavio sudu na upit suda, utvrđeno je da je ovdje tužiteljica KZ protiv rješenja Direkcije HZZO-a od 29.08.2024. pokrenula upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu, a koji je u tijeku. Navedenu činjenicu nije sporila niti jedna stranka u ovom postupku.
17. U čl. 12. st. 1. ZPP-a propisano je da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
18. U konkretnom slučaju postoji odluka koju je donijelo nadležno upravno tijelo. Radi se o rješenju drugostupanjskog upravnog tijela Direkcije HZZO-a broj klasa: UP/II-502- 03/24-01/358 od 29.08.2024., a koja tužiteljici KZ ozljeda od 10.04.2021. nije priznata ozljedom na radu. Upravno tijelo riješilo je prethodno pitanje u ovom predmetu. Sud je vezan upravnim aktom koje je donijelo nadležno upravno tijelo i nije ovlašten ispitivati pravilnost toga akta, ni ponovo utvrđivati razloge na temelju kojih tužiteljici nije priznata ozljeda kao ozljeda na radu. Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete s osnove prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz štetnog događaja od 10.04.2021., odbijen kao pravno neosnovan.
19. S obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom štete, kao pravno neosnovan, odbijen je i zahtjev tužiteljice za određivanjem privremene mjere.
20. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
21. Tuženika je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 485 spisa).
22. Umješača na strani tuženika je tijekom parnice zastupao punomoćnik po zaposlenju koji do zaključenja glavne rasprave nije postavio zahtjev za naknadom parničnog troška.
23. Budući da je tuženik uspio u ovom sporu u cijelosti, tužiteljica mu je obvezna nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.
24. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 4.446,21 € (ranije 33.500,00 kuna). Tuženiku je priznat trošak: sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, sastava odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere u visini od 100 bodova, sastava obrazloženih podneska od 28.01.2022. u visini od 100 bodova za svaki; sastava podnesaka od 11.09.2024. u visini od 25 bodova; zastupanja na ročištima od 08.12.2021., 24.01.2022., 07.03.2022., 18.10.2022., 20.03.2023., 14.03.2024., 06.11.2024. i 12.11.2025. u visini od 100 bodova za svako. To sve zbrojeno iznosi ukupno 1125 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.250,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 562,50 €. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.812,50 €. Odluku o naknadi troškova sudskih pristojbi, kao djelu parničnog troška, sud će donijeti naknadno pismeno nakon pravomoćnog okončanja ove parnice, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).
U Zagrebu, 17. prosinca 2025.
Sutkinja:
Jelica Pandurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Dostaviti:
- pun. tužiteljice odvj. Maja Buhin iz Zgb
- pun. tuženika odvj. Jovana Puhalo Pezer iz Zgb
- umješaču CROATIA osiguranje d.d.
