Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-697/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., , Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6840/2024-8 od 9. srpnja 2025., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6840/2024-8 od 9. srpnja 2025.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 041-50-2957140 od 20. srpnja 2005. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora, i tužiteljice ČP, kao korisnika kredita, u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi obrade u iznosu od 3,30% iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici ČP, iznos od 514,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2005. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj: 041-50-2957140 od 20. srpnja 2005. sklopljenog između tuženika, kao kreditora, i tužiteljice, kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno da se plaća naknada za prijevremenu otplatu kredita uz uvjete koje odredi tuženik.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 217,35 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenoga 2009. do isplate, po kamatnoj za razdoblje do 31. srpnja 2015., koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 709,33 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj: 041-50-2957140 sklopljenog 20. srpnja 2005. (Dalje: Ugovor) koji je sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, a kojom odredbom su ugovoreni jednokratni troškovi obrade kredita u visini od 3,30% iznosa kredita, te utvrđene ništetnim odredbe članka 9. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da korisnik kredita plaća naknadu za prijevremenu otplatu kredita uz uvjete koje odredi kreditor

6.1. Predmet spora je i isplata iznosa od 514,31 EUR sa zateznim kamatama od 20. srpnja 2005. i iznosa od 217,35 EUR sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2009. Tužiteljica zahtjev temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Iz stanja spisa proizlazi :

- da su tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu od 25.132,89 CHF,

- da je člankom 3. Ugovora ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu 3,30% jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita,

- da je člankom 9. Ugovora ugovoreno pravo korisnika kredita izvršiti prijevremenu, konačnu ili djelomičnu otplatu kredita, uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor;

- da se o ugovornoj odredbi iz prethodne dvije alineje nije posebno pregovaralo;

- da tuženik nije upozorio tužiteljicu na posljedice prijevremene otplate kredita;

- da je tuženik tužiteljici prilikom isplate kredita naplatio 20. srpnja 2005. naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 3.875,04 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 514,31 EUR,

- da je tužiteljica prijevremeno 2009. otplatila kredit;

- da je tužiteljica platila tuženiku iznos u svoti od 217,35 EUR/1.637,63 kn zbog prijevremene otplate kredita.

8. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu pregovarale o naknadi za obradu kao i naknadi zbog prijevremene otplate kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužiteljica kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogla utjecati.

9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 81., 82. i 87 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine 96/2003" dalje ZZP/03) te odredbe članka 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. utvrdivši da je odredba sadržana u članku 11.3. Ugovora o kreditu nepoštena te time i ništetna.

9.1. Temeljem odredbi iz članaka 1111. i 1115. ZOO-a prvostupanjski je sud obvezao tuženika platiti tužiteljici iznos od 514,31 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon što je naplaćena naknada za obradu kredita kao i iznosa od 217,35 eur sa zateznim kamatama od dana stjecanja odbivši tuženikov prigovor zastare s obrazloženjem da se u ovoj pravnoj stvari radi o utvrđenju ništetnosti koji se odnosi na naknadu za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita o kojoj se nije odlučivalo u kolektivnom postupku, pa se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužiteljice da joj tuženik temeljem ništetnih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita vrati iznose sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara još nije niti počela teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

10. Ovakva odluka suda je pravilna.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365.stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da presuda, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, bila je opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2..,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

12. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornim ugovornim odredbama nije moglo pregovarati niti je tužiteljica na njihov sadržaj mogla utjecati jer su iste unaprijed nametnute, a sama činjenica da je ulazna naknada utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.

12.1. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

13. Pored toga tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je zbog prijevremene otplate kredita imao neke troškove, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita. Zbog toga se može zaključiti da naplaćivanje naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja Ugovora, dakle, naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

14. Navedene ugovorne odredbe nisu razumljive prosječnom potrošaču, a ugovorna odredba o prijevremenoj otplati kredita je podložna jednostranim promjenama tuženika, njome je potrošač (tužiteljica) stavljen u poziciju platiti naknadu za koju ne može znati na koji će se način formirati njezina visina i o čemu će ovisiti, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Tuženik je taj koji je tužiteljici nametnuo nepoštene i ništetne odredbe te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. ZOO od prvog dana nakon dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.

16. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV- 47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

17. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove. Suprotno žalbenim navodima tužiteljici pripadaju troškovi pristupa tužiteljičinog punomoćnika na ročište za objavu presude. Tužiteljica ima pravo na nagradu za pristup ročištu za objavu presude, jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, s obzirom da se na tom ročištu stranci uručuje pisani otpravak presude, a od toga dana teče i rok za izjavljivanje žalbe. Pri tom valja dodati da objava presude na internetskim stranicama e-oglasne ploče ne supstituira pravo stranke na pristup ročištu za objavu presude i s tim u vezi njezino pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika koji je bio nazočan na tom ročištu. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljičin punomoćnik pristupio ročištu za objavu presude i taj trošak popisao. Sudska praksa o ovom pitanju je ujednačena.

18. Kako je žalba tuženika odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

19. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Bušković