Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-158/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Noemi Butorac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Instituta Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, kojega zastupa ravnatelj dr. sc. MPN, radi novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-9433/2020-17 od 14. studenoga 2022., 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljičina žalba se uvažava, a tuženikova odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9433/2020-17 od 14. studenoga 2022.;

a) preinačava u točki III. izreke tako da točka III. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, da tužiteljici MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (pored troškova odmjerenih u točki II. izreke prvostupanjske presude u svoti od 248,86 eura) u roku od 15 dana, naknadi daljnje troškove parničnog postupka u svoti od 124,43 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje u točki I. i II. izreke

II. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, da tužiteljici MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove žalbenog postupka u svoti od 31,10 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:

" I. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, da tužiteljici MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.668,83 kuna/ 486,94 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 235,70 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 235,70 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 235,70 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 235,70 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 236,45 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 236,74 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 236,75 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 285,26 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 285,26 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 285,26 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 285,26 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 285,26 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 334,34 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 255,45 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.875,00 kn/ 248,86 eura2 , uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. studenoga 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

2. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tužiteljica je žalbu izjavila protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio tužiteljici troškove postupka uzevši u obzir vrijednost boda od 10 kn a ne vrijednost boda od 15 kuna.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Tužiteljičina žalba je osnovana, a tuženikova žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 3.668,83 kn/486,94 eura na ime razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe članka III. i članka IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.(dalje:IDDS) sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.

6.1. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju navodi tuženik u žalbi.

8. U postupku je utvrđeno:

- da su Vlada Republike Hrvatske sa jedne strane i Sindikat javih službi s druge strane, sklopili 23. studenog 2006. Sporazum kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaću u javnim službama za 6% godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. I da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 01. siječnja svake godine;

- da su stranke 13. svibnja 2009. sklopile Dodatak sporazumu kojim su se suglasile o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, i da su u članku 3. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP;

- da su zatim 26. listopada 2011. zaključili IDDS o osnovici plaće u javnim službama koji tekst je usvojen arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011.;

- da je u članku III. IDDS određeno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja);

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje IDDS kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. IDDS, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaće u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovora utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini, a također je utvrđeno je kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u IDDS, usklađivanja odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine);

- da je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio Priopćenje za javnost o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realni rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2, 8 %, iz čega slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio 2%,

- da visina razlike plaće nije sporna među parničnim strankama.

9. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je u utuženom razdoblju ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

9.1. Prvostupanjski je sud ocijenio valjanim IDDS od 26. listopada 2011. jer je sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te članka 51. stavak 4. temeljnog kolektivnog ugovora. Osim toga da se radi o pravno valjanom poslu navodi se da su vjerodostojnim tumačenjem IDDS-a radi pojašnjenja primjene članka IV. točka 5. u vezi sa člankom VII. stavak 1. Vlada i Sindikat u biti potvrdili valjanost tog sporazuma.

10. IDDS predstavlja valjani ugovor, pa su odredbe istog u smislu odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09 i 124/09 - u daljnjem tekstu ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utvrđenom razdoblju jer su odredbe bile na snazi do 26. siječnja 2017., s obzirom da je člankom XI. navedenog sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od pet godina koje je vrijeme produženo tri mjeseca sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14–dalje ZR).

11. Tuženik neosnovano smatra da treba odgoditi primjenu članka III. IDDS jer odredbom članka VII. nije odgođena primjena članka III. jer se ona odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određenom u članku IV. i V. navedenog sporazuma.

11.1. Ne može se prihvatiti ni tuženikova tvrdnja da ga ne obvezuje IDDS na koju se poziva tužitelj jer nije potpisan od strane svih potpisnika prvotnog sporazuma. Naime, tuženik nije dokazao da bi neki od sindikata, pa ni Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a utvrđeno je da je taj sindikat parafirao IDDS iz čega slijedi da je sudjelovao u pregovorima. Tako pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi Vrhovnog suda RH broj Gž.13/02, u kojoj je izneseno stajalište da je sindikat pravilno zastupan u pregovorima i kada zastupnici nekih od sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupan i onda kada drugi sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, dok iz odluke Vrhovnog suda RH broj Revr.408/12 i odluke Ustavnog suda broj U- III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora s tim da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Niti jedan od potpisnika IDDS sporazuma o osnovici plaća u javnim službama nije sporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku.

12. Odredbom članka IV IDDS o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađivanje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. IDDS ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između pariteta mjesečne osnove bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću Republike Hrvatske u protekloj godini i istog pariteta iz prethodne alineje od 2008.

12.1 Nadalje odredbom članka V. IDDS određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II. i IV. IDDS sporazuma Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto mjesečne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u omjeru 95 prema 100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih 6 mjeseci za koje postoji podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5% slijedom čega je Vlada Republike Hrvatske donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13) kojom je umanjila koeficijent za 3%, što znači da je tom uredbom smanjen koeficijent sa 1,25% na 1,2125.

13. IDDS o osnovici plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade i Sindikata dogovoreno je da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovice za plaću u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95 prema 100, iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz članka VII. stavak 1. IDSS sporazuma nije preduvjet za primjenu odredbe članka III. odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009. godine.

14. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.668,83 kn/486,94 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tužiteljičinu štetu u odluci o troškovima postupka.

16. U ovom postupku tužiteljica je zatražila troškove za: sastava tužbe 50 bodova, sastav podnesaka od 9. travnja 2021., 50 bodova, pristup na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za svaki po 50 bodova (ukupno 200) i pristup na ročište za objavu presude 25 bodova.

16.1. Prvostupanjski je sud za sve zatražene radnje (osim za pristup na ročište za objavu presude, jer tužiteljičin punomoćnik na to ročište nije pristupio i za sastav podneska od 9. travnja 2021. jer isti ne prileži spisu) tužiteljici odmjerio troškove prema vrijednosti boda od 10,00 kuna umjesto prema vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kn.

16.2. Odredbom članka 1. Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:126/2022) izmijenjen je članak 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022- dalje: Tarifa) na način da je vrijednost boda iznosi 15,00 kn umjesto dosadašnjih 10,00 kn. Navedena izmjena stupila je na snagu 5. studenoga 2022.

16.3. Sukladno Tbr. 48.3. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, isti primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

16.4. Stoga, kako je u vrijeme donošenja rješenja o troškovima postupka, koje je sadržano u prvostupanjskoj presudi, a kojim je odlučeno o troškovima postupka dana 14. studenoga 2022. bila na snazi izmijenjena odredba Tbr. 50. Tarife, a kojom je određena vrijednosti boda od 15 kuna, to je prvostupanjski sud trebao odmjeriti troškove prema vrijednosti jednog boda u svoti od 15,00 kn.

17. Uz odmjerene troškove postupka u svoti od 1.875,00 kn/248,86 EUR tužiteljici pripadaju daljnji troškovi postupka u svoti od 124,43 EUR .

17.1. Troškovi se sastoje od troškova za rad odvjetnika i to troška: za sastav tužbe u iznosu od 50 bodova Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 50 bodova za svako (ukupno 100 bodova) prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, pomnoženo s vrijednosti jednog boda u iznosu od 15,00 kn iznosi 2.250,00 kn uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 562,50 kn iznosi 2.812,50 kn/373,28 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude. Kako su tužiteljici prvostupanjskim rješenjem odmjereni troškovi u visini od 248,86 EUR pripadaju joj daljnji troškovi postupka u svoti od 124,43 EUR.

18. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, valjalo joj je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s Tbr. 10.5. i Tbr. 50 Tarife, a s obzirom na vrijednost predmeta spora u žalbenom postupku (937,50 kn) odmjeriti troškove žalbenog postupka u svoti od 24,89 EUR/187.50 kn (12,50 bodova x15 kn) uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 46,88 kn iznosi 234,38 kn/31,10 EUR.

19. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci i to u točki I. a na temelju članka 380. točke. 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP-a, u točki I. b. na temelju odredbe iz članka 368. ZPP-a i pod točkom II. temeljem odredbe iz članka 166. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Sutkinja:

Noemi Butorac