Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-314/2025-4

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, koju zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Marko Kezunović, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv toč. I. i II. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-813/2022-16 od 22. ožujka 2024. te žalbi tužitelja protiv toč. III. izreke navedene presude, na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika FĆ i 2. tuženice ČĆ te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 813/2022-16 od 22. ožujka 2024. pod toč. I. i II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 813/2022-16 od 22. ožujka 2024. pod toč. III. i za navedeno odlučuje:

Nalaže se 1. tuženiku FĆ i 2. tuženici ČĆ u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici tužiteljici VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 375,00 eura.

III. Nalaže se 1. tuženiku FĆ i 2. tuženici ČĆ u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. troškove žalbenog postupka u iznosu od 256,64 eura, dok se u preostalom iznosu od 19,90 eura odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženicima predati tužiteljici u posjed stan upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-109), garsonijera stan br. 5 u V. (petom) katu, površine 29,00 m2 na adresi u [adresa] i to slobodan od osoba i stvari, pod toč. II. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 265,46 eura, dok je pod toč. III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura.

2. Protiv toč. I. i II. izreke navedene presude žalbu su podnijeli tuženici, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Protiv toč. III. izreke navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i dosuditi joj daljnji trošak parničnog troška, podredno presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 eura i trošak pristojbe na žalbu u iznosu 26,54 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev za predaju tužiteljici u posjed stan upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-109), garsonijera stan br. 5 u V. (petom) katu, površine 29,00 m2 na adresi u [adresa] i to slobodan od osoba i stvari, a koji se nalazi u posjedu tuženika.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a na koju upiru tuženici. Naime, to što tužbeni zahtjev sadrži izričaj „obvezuju se tuženici predati‟, dok izreka presuda „nalaže se tuženicima predati‟, ne predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva jer je prvostupanjski sud prihvativši taj zahtjev isti samo jezično uskladio, ne mijenjajući time bit sudske zaštite koju je tužiteljica zatražila. S tim u vezi vrijedi ipak istaknuti da bi, i u slučaju da prvostupanjski sud nije proveo takvo stilsko usklađenje, odluka kojom se tuženici „obvezuju‟ predati nekretninu u posjed svejedno bila ovršiva jer bi i iz takve odluke proizlazio nalog za iseljenje iz nekretnine.

7. Prvostupanjski je sud naložio tuženicima predati tužiteljici predmetnu nekretninu u posjed, slobodnu od osoba i stvari, u bitnom obrazloživši da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, da su tuženici u posjedu te nekretnine te da je njihov posjed na toj nekretnini nezakonit jer niti ne navode da imaju valjani pravni temelj posjedovanja.

8. Pravilnost prethodno navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda ni na koji način nije osporena žalbom tuženika.

9. Cijeneći prethodno navedeno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) i naložio tuženicima, koji bespravno posjeduju nekretninu tužiteljice, da predmetnu nekretninu predaju tužiteljici, slobodnu od osoba i stvari.

10. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, to su joj tuženici dužni u smislu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

11. Prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio trošak dostave u iznosu 15,46 eura i trošak zastupanja na ročištu uvećanom za PDV u ukupnom iznosu 250,00 eura, koje troškove tuženici žalbom nisu izrijekom osporili, dok je odbijen zahtjev za naknadu daljnjeg troška postupka u iznosu 375,00 eura.

12. Osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 – dalje: Tarifa), a s obzirom na to da je ovdje riječ o parnici radi iseljenja, a u kojoj prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini 250 bodova, odnosno 500,00 eura s obzirom na vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife. Pritom pitanje je li tužiteljica po odvjetniku poduzela samo jednu radnju ili više njih nije relevantna za dosudu jednokratne nagrade, kako to ispravno ističe tužiteljica, uvažavajući da prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife ta jednokratna nagrada obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, dakle nije predviđen minimalni broj radnji za njenu dosudu.

13. Slijedom navedenog, budući da tužiteljici na ime jednokratne nagrade uz pripadajući PDV pripada ukupno 625,00 eura, to tužiteljici pripada, pored priznatog troška u iznosu 250,00 eura i daljnji trošak u iznosu 375,00 eura pa je za tu razliku trebalo preinačiti pobijanu presudu pod toč. III. izreke i dosuditi tužiteljici i navedeni iznos.

14. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I. i II. izreke (toč. I. izreke presude ovog drugostupanjskog suda), dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a trebalo preinačiti pobijano rješenje o parničnim troškovima sadržano u toč. III. presude i naložiti tuženicima da naknade tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 375,00 eura (toč. II. izreke ove drugostupanjske presude).

15. Budući da je tužiteljica uspjela u žalbenom postupku, to joj na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP-a pravo na troškove žalbenog postupka.

15.1. Za sastav žalbe tužiteljici prema Tbr. 10. toč. 2. Tarife pripada 200,00 eura, a što uvećano za traženi iznos PDV-a iznosi ukupno 250,00 eura, koliko je tužiteljica i zatražila.

15.2. Glede zatraženog troška na ime sudske pristojbe na žalbu, prema čl. 24. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP) pristojba za pravni lijek kojim se odluka pobija samo u jednom dijelu plaća se prema vrijednosti pobijanog dijela. U skladu s tim, budući da je tužiteljica žalbom osporavala pobijanu odluku u pogledu 375,00 eura, taj iznos, a ne vrijednost predmeta prvostupanjskog postupka (1.327,23 eura) predstavlja pristojbenu osnovicu. Cijeneći prethodno navedeni iznos pristojbene osnovice, prema Tar. br. 3. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23) sudska pristojba koju je tužiteljica bila dužna platiti iznosi 13,27 eura, odnosno u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a 6,64 eura, jer je tu pristojbu uplatila istodobno s podnošenjem žalbe u elektroničkom obliku. U preostalom zahtijevanom iznosu navedenog troška od 19,90 eura tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška, pa je njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u tom iznosu odbijen kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak