Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1339/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bartoliću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb (OIB: 14036333877), Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7743/2024-45 od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7743/2024-45 od 24. srpnja 2025.:

-preinačuje u toč.I. izreke u dijelu u kojem je ništetnom utvrđena ugovorna odredba čl.4.stav.3. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2007. u odnosu na nominalni iznos mjesečnog anuiteta u visini od 864,54 CHF te se sa tim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbija;

-potvrđuje u preostalom dijelu toč.I. izreke, te u toč.II. - i toč.III. izreke.

r i j e š i o  j e

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7743/2024-45 od 24. srpnja 2025. u toč.I., toč.II. - i toč.IV. izreke.

II/Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I. izreke utvrđene su ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu (sklopljenog između tužitelja kao korisnika i pravnog prednika tuženika kao kreditora) od 19. travnja 2007. u dijelu ugovorene redovne kamate koja je promjenjiva prema odluci kreditora (čl.6. "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“) te u dijelu ugovorene valutne klauzule (čl.3.stav.2. "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju na CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“, čl.4.stav.3. "u kunskoj protuvrijednosti 864,54 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“). Toč.II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate isplati preplaćeni iznos od 2.513,44 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća - koji obuhvaća period od 1.travnja 2008. do posljednjeg mjesečnog dospijeća određenog sa 8. siječnja 2014. - sve do isplate, a toč. III. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je povrat kredita vezan uz tečaj CHF/kn na dan plaćanja isplatiti preplaćeni iznos od 42.081,55 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća - koji obuhvaća period od 2.veljače 2008. do posljednjeg mjesečnog dospijeća određenog sa 28. travnja 2015. - sve do isplate. Pobijanom toč.I. izreke rješenja dopuštena je preinaka tužbe od 15. veljače 2023., toč.II. izreke tuženik je obvezan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 12.015,45 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, toč.III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog, a toč.IV. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu i rješenje (u toč.I.-, toč.II.- i toč. IV.izreke) iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da pobijane odluke preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev, podredno da pobijane odluke ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (unatoč zabrani dvostrukog ukidanja propisanom odredbom čl. 366.a stav.1. ZPP imajući u vidu da je ranija prvostupanjska presuda broj P-8410/2019-37 od 15. ožujka 2024. ukinuta ovosudnim rješenjem broj Gž-786/2024-2 od 27. studenog 2024.). Zahtijeva i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi tuženika sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora u iznosu od 1.250,00 Eur i izdatka s osnova pristojbene obveze na odgovor na žalbu u daljnjem iznosu od 123,10 Eur.

4. Žalba tuženika je osnovana tek u dijelu utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe čl. čl.4.stav.3. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2007. u odnosu na nominalni iznos mjesečnog anuiteta u visini od 864,54 Eur, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

5. Naime, polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne - da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika – Hypo Alpe-Adria-Bank dana 19. travnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 106-50/2007 za kupnju poslovnog prostora u iznosu od 113.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, na rok otplate od 20 godina, da je na dan sklapanja Ugovora redovna kamata iznosila 6,75% godišnje no da se ista tijekom ugovornog razdoblja mijenjala sukladno jednostranim odlukama tuženika, da je otplata kredita vezana uz tečaj CHF/kn na dan plaćanja i da je tužitelj predmetni kredit otplatio 2015. - prvostupanjski sud je po analizi predmetnog ugovora o kreditu i iskaza tužitelja zaključio da tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj 96/03) jer je predmetnim kreditom kupio poslovni prostor ispod svog lokala u kojemu je obavljao poslovnu djelatnost te da ga je davao u zakup slijedom čega da veza između kupnje predmetnog poslovnog prostora i profesionalne djelatnosti tužitelja nije tako slaba da postaje u toj transakciji zanemariva (pri tom se poziva na odluku Suda Europske unije broj C-630/17 u kojoj je zauzeto shvaćanje da se u pogledu osobe koja sklapa ugovor s dvostrukom svrhom – za uporabu koja se jednim dijelom odnosi na njezinu profesionalnu djelatnost, a drugim dijelom na privatne svrhe – smatra da se na tu osobu mogu primjenjivati odredbe Direktive Vijeća Europe 93/13/EEZ samo ako je veza između navedenog ugovora i profesionalne djelatnosti te osobe tako slaba da postaje marginalna pa stoga ima tek zanemarivu ulogu i da treba zauzeti širi pristup stvari i ovisno o svim okolnostima pojedinog slučaja izvesti zaključak za koje je svrhe Ugovor o kreditu sklopljen, da li u osobne ili poslovne, a ukoliko bi isti bio sklopljen s dvojnom odnosno dvostrukom svrhom utvrditi je li veza između navedenog Ugovora i profesionalne djelatnosti tako slaba da postaje u toj transakciji zanemariva.

5.1. Koncentrirajući nastavni dokazni postupak na raspravljanje tužbene teze o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud je po analizi rezultata provedenog dokaznog postupka – u spis priloženih isprava, iskaza tužitelja i svjedokinje KL te rezultata provedenog financijskog vještačenja po vještaku Darku Prpiću, zaključio da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor, da su sporne ugovorne odredbe unesene po kreditoru bez mogućnosti prethodnog pregovaranja o istima i bez da je tužitelj prethodno bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope i o svim bitnim parametrima vezanim za valutnu klauzulu te da je takvo postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05 – "Narodne novine" broj 35/05) i da je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer isti nije mogao predvidjeti svoje obveze, slijedom kojih utvrđenja da su predmetne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne sukladno odredbi čl. 296. ZOO. Naime, prema stav.1. cit. odredbe ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

5.2. Prihvaćajući utvrđenja financijskog vještaka – na koje ni parnične stranke nisu imale primjedbi, da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 2.513,44 Eur, a da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 42.081,55 Eur, prvostupanjski sud je obvezao tuženika na povrat primljenih iznosa pozivom na odredbu čl.1111. stav.1. i 3. ZOO sa zateznom kamatom po odredbi čl.1115. ZOO od dana plaćanja utvrdivši tuženika nesavjesnim stjecateljem.

5.3. Istodobno je odbio prigovor zastare (i za preinačeni dio tužbe kojeg je prvostupanjski sud dopustio pozivom na odredbu čl. 190. stav. 2. ZPP-a jer je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog financijskog vještačenja) pozivom na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa imajući u vidu da je ništetnost predmetnih ugovornih odredbi utvrđena tek prvostupanjskom presudom to da zastarni rok u konkretnom slučaju nije ni počeo teći.

6. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

7. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud zanemario da je tužitelj (nepotrošač) bio dužan postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika prilikom sklapanja ugovora o kreditu imajući u vidu da je poslovni prostor kupovao u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti i da se stoga od tužitelja kao trgovca, a ne potrošača, očekuje veći stupanj pažnje pri sklapanju ugovora. Stoga da je morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule i odredbe o načinu promjene kamate te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega kao poslovnog subjekta očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza, a i da nije cijenio činjenicu da tužitelj, iako nepotrošač, nije niti pročitao Ugovor o kreditu čije odredbe ovdje osporava, i to iz razloga što nije ponio naočale kako je sam naveo u svom stranačkom iskazu. Smatra da odredbu čl.4. ZOO-a koja spada u osnovna načela obveznog prava nije moguće primijeniti izdvojeno od drugih odredaba ZOO-a te da prvostupanjski sud izjednačava tužitelja s potrošačem a što da proizlazi iz činjenice što koristi pravni standard „nepoštenosti“ koji nije primjenjiv u nepotrošačkim ugovorima. Ističe i da su sporne ugovorne odredbe vezane uz promjenjivost ugovorene kamate odredive i određene u smislu plaćanja kamate na glavnicu kredita a što da proizlazi iz činjenice da su ugovorne strane kao parametar po kojem će se vršiti povrat kredita odredile srednji tečaj za CHF na dan dospijeća pojedinih mjesečnih anuiteta. Institut valutne klauzule je općeprihvaćen od svih subjekata i njegovo je ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova te je ista i u konkretnom slučaju bila odrediva i to na temelju objektivnih parametara pa da slijedom toga ista zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 269. stav. 2. ZOO-a.

8 . Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u smislu odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja navesti da je prvostupanjski sud na osnovu rezultata provedenog dokaznog postupka osnovano zaključio da je predmetni ugovor tipski, standardnih općih uvjeta pripremljenih unaprijed po predniku tuženika kao kreditoru na koje tužitelj kao korisnik nije imao nikakvog utjecaja niti su mogle biti predmetom pojedinačnog pregovaranja. Stoga nije odlučan stupanj pažnje tužitelja, već je od isključivog značaja činjenica što je ugovorna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate netransparentna jer ne sadrži nikakve pobliže podatke na osnovu kojih bi korisnik kredita mogao utvrditi kada, pod kojim okolnostima i razlozima i u kojem opsegu može doći do promjene stope redovne kamate niti mu je kreditor takvu ugovornu odredbu u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora pojasnio. Ugovaranje valutne klauzule jest dopušteno no imajući u vidu da tuženik nije dao tužitelju nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF niti mu je na valjan i razumljiv način objasnio rizik promjene tečaja, a što je sve rezultiralo objektivnom nemogućnošću tužitelja da cjelovito sagleda svoje obveze po predmetnom Ugovoru u času njegovog sklapanja, to stupanj njegove pažnje iz aspekta postupanja tuženika nije od značaja za ocjenu ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi, a niti je odlučan iz aspekta odredbe čl.296. stav.1. ZOO. Naime, prema odredbi čl.296.stav.1. ZOO ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

8.1. Konačno, okolnost što ugovor koji je pripremljen u pisanom obliku tužitelj nije čitao (u iskazu navodi da je zaboravio naočale), kraj činjenice što tuženik niti ne tvrdi da bi tekst ugovora o kreditu kojeg je tužitelj potpisao odudarao od kreditnog prijedloga o kojemu je iskazivala zaposlenica tuženika svjedokinja KL, također nije od značaja na utvrđene odlučne činjenice koje su prethodno navedene.

9. Neosnovan je i žalbom ponovljeni prigovor zastare obzirom da se prvostupanjski sud pravilno u ocjeni neosnovanosti istog pozvao na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prednjem valja nadodati i da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj dana 27. svibnja 2024. broj Su-IV- 123/2024-5 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) – da se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

10. Osnovano je prvostupanjski sud dopustio i preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja sukladno odredbi čl.190.stav.2. ZPP jer je i je po ocjeni ovog suda to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama. (istovjetno i pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda održanim 26. studenog 2021. broj Su IV – 162/2021.). Stoga je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi toč.I. izreke rješenja pozivom na odredbu čl.380.toč.2.ZPP.

11. Konačno, neosnovano tuženik u žalbi osporava primjenu odredbe čl.1115. ZOO-a u odnosu na početak tijeka kamate jer sama činjenica da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je prednik tuženika u predmetni Ugovor o kreditu unio ništetne ugovorne odredbe, podrazumijeva nesavjesnost i nepoštenje tuženika zbog čega je primjenom članka 1115. ZOO kao nepošteni stjecatelj dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

12. No žalba tuženika je osnovana u dijelu utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe čl. čl.4.stav.3. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2007. u odnosu na nominalni iznos mjesečnog anuiteta u visini od 864,54 CHF jer je ta ugovorna odredba potpuno jasna i određena. Slijedom toga valjalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu tuženika te primjenom odredbe čl.373.stav.3. ZPP preinačiti toč.I. izreke prvostupanjske presude i odbiti tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnim nominalnog iznosa mjesečnog anuiteta u visini od 864,54 CHF.

13. U preostalom dijelu žalbu tuženika valjalo je odbiti i pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP potvrditi toč.I. izreke u preostalom dijelu, te u toč.II.- i toč.III. izreke.

14. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.II. izreke rješenja i toč.IV. izreke koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da je ista zasnovana na pravilnoj primjeni odredbi čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a te na pravilnoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Obzirom na neznatni žalbeni uspjeh tuženika isti je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, dok sadržaj tužiteljevog odgovora na žalbu nije bio od utjecaja na odluku o žalbi pa je o zatraženim troškovima žalbenog postupka tužitelja odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1.ZPP.

16. U nepobijanom dijelu toč.III. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno jer nije bilo predmetom žalbenog ispitivanja (čl.365.stav.1. u vezi sa čl.381. ZPP-a).

U Varaždinu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec