U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RB, zbog prekršaja iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave osječko-baranjske Postaje prometne policije Osijek, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-3944/2025-5 od 1. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Policijske uprave osječko-baranjske Postaje prometne policije Osijek i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik RB proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana. U trajanje izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme od 16 dana kada je okrivljenik bio uhićen i privremeno zadržan te mu je preostalo za izdržati 14 dana zatvora.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 199,81 (stodevedesetdeveteuraiosamdesetjedancent) eura.
3. Pobijanom presudom okrivljeniku je vraćeno privremeno oduzeto osobno vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka], sa pripadajućim ključem i prometnom dozvolom.
4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.
5. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog toga što okrivljeniku nije izrečeno predloženo oduzimanje predmeta, motornog vozila kojima je počinio prekršaj. Odluka o vraćanju vozila će na okrivljenika imati samo poticajni učinak na činjenje novih prekršaja i ugrožavanjem ostalih sudionika u prometu. Predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači te okrivljeniku trajno oduzme privremeno oduzeto osobno vozilo.
Žalba nije osnovana.
6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka]. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da će se okrivljenika odvratiti od činjenja najtežih prekršaja oduzimanjem vozila, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik za blaže prometne prekršaje iz članka 53. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te jednom za prekršaj iz članka 59. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te jednom za prekršaj iz članka 286. stavak 12. istog propisa, kada su mu izricane isključivo novčane kazne i to u zakonom propisanim minimalnim iznosima. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao strožu sankciju – kaznu zatvora, pa je i ovaj Sud mišljenja da je opravdano za očekivati da će se istom djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
8. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska odluka.
9. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
