Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1439/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika Addiko bank d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P- 337/2019-46 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P-337/2019-46 od 16. listopada 2025. u toč.I., II., III. i toč. IV.

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P-337/2019-46 od 16. listopada 2025.

II/ Žalba tuženika izjavljena protiv odluke o troškovima postupka iz točke V. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P-337/2019-46 od 16. listopada 2025. odbija se kao neosnovana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točkama I. i II. utvrđena je djelomična ništetnost Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama i zasnivanjem založnog prava na nekretninama sk lopljenog 10. ožujka 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora i to u dijelu ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom kreditora i u djelu kojem je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica kredita vezana uz CHF. Toč. III.- i toč.IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate isplati iznos od 1.470,15 Eur sa zateznom kamatom, a s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF

– iznos od 8.063,85 Eur sa zateznom kamatom. Toč.V. izreke obvezan je tuženik naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.707,33 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, a toč.VI. izreke tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 1.920,98 Eur.

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 29. svibnja 2019.

2. Navedeno rješenje i presudu u dosuđujućem dijelu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama i zasnivanjem založnog prava na nekretninama sk lopljenog 10. ožujka 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je zauzeto materijalno-pravno stajalište obrazložio slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

- da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek podružnica Županja sklopio Ugovor o kreditu za kupovinu poljoprivredne mehanizacije u iznosu 85.645,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize HNB na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 7 godina uz kamatnu stopu od 6,50% godišnje, koji je otplaćivao u jednakim šestomjesečnim anuitetima u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća;

-da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala te da se u skladu s tim mijenjao i iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi otplaćivati, te da se tečaj CHF u odnosu na kune mijenjao cijelo vrijeme trajanja otplate kredita;

-da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (dalje: OPG), da je nakon registriranja OPG povećao površine koje je obrađivao tako da mu traktor kojeg je imao nije bio dovoljan radi čega je morao kupiti veći traktor u koju svrhu da je podigao predmetni kredit;

-da se o predmetnim ugovornim odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula nije pregovaralo, da su sastavljene unaprijed i sadržane u tipskom ugovoru te da se radi se o standardnim ugovorenim odredbama koje je unaprijed formulirao tuženik;

-da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi neodređena jer ne sadrži nikakve parametre po kojima će se i kada mijenjati kamatna stopa niti su tužitelju objašnjeni takvi parametri nego mu je rečeno da je prisutno na tržištu smanjenje kamatnih stopa;

-da je tužitelju u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli prilikom sklapanja ugovora rečeno da se tečaj CHF u prethodnom periodu nije značajno mijenjao te da mu se anuitet eventualno može povećati zbog ovih ugovornih odredbi za oko 1000 kn (otplatni anuitet prema ugovoru iznosio je početno oko 33.500,00 kn), a nije mu pojašnjen ni rizik tečajnih razlika zbog čega je tužitelj došao do zaključka da je ponuda prednika tuženika najpovoljnija.

7. Prosuđujući prethodno iznesena činjenična utvrđenja iz aspekta odredbe čl.3. stav.1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP - "Narodne novine" broj 96/03) koja propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a imajući u vidu da je tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio nositelj OPG-a te da mu je kredit trebao da bi kupio veći traktor za obradu zemljišta koje je obrađivao u okviru svog OPG-a, prvostupanjski sud zaključuje da predmetni Ugovor o kreditu nije potrošački ugovor jer tužitelj nije potrošač u smislu citirane odredbe ZZP/03.

7.1. Nastavno prvostupanjski sud, polazeći od odredbe čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, od odredbe čl. 4. ZOO koja propisuje da su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja te od odredbe čl.296.ZOO prema kojoj su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela te da se prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana – zaključuje, obzirom da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo niti su tužitelju objašnjene – ni parametri o kojima ovisi promjena ugovorene redovne kamatne stope niti mu je objašnjen rizik tečajnih razlika kako bi isti mogao donijeti informiranu odluku o prihvatu predmetnog ugovora, to više što mu je kreditni referent rekao da je na tržištu prisutno smanjenje kamatnih stopa te da se tečaj CHF u prethodnom periodu nije značajno mijenjao te da mu se anuitet eventualno može povećati zbog ovih ugovornih odredbi za oko 1000 kn (otplatni anuitet prema ugovoru iznosio je početno oko 33.500,00 kn), da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u smislu odredbe čl.296.stav.1. i 2. ZPP.

7.2. Prihvaćajući utvrđenja financijskog vještaka Mate Ivanovića da ukupna razlika u visini anuiteta uslijed povećanja tečaja CHF-a u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iznosi 8.793,86 EUR, da ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a iznosi 730,01 EUR, a razlika u visini anuiteta uslijed promjene u odnosu na početno ugovorenu redovnu stopu kamate da iznosi 1.470,15 Eur, prvostupanjski sud je obvezao tuženika na povrat primljenih iznosa pozivom na odredbu čl.1111. stav.1. i 3. ZOO sa zateznom kamatom po odredbi čl.1115. ZOO od dana plaćanja utvrdivši tuženika nesavjesnim stjecateljem, rukovodeći se tužbenim zahtjevom tužitelja koji je preplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli umanjio za tzv. negativne tečajne razlike u korist tuženika.

8. Istodobno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa imajući u vidu da je ništetnost predmetnih ugovornih odredbi utvrđena tek prvostupanjskom presudom to zastarni rok u konkretnom slučaju nije ni počeo teći.

9. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

10. Ispitujući sukladno odredbi čl. 365. stav. 2. ZPP-a pobijanu presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog suda da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav.2. toč.11. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženik jer, protivno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni pa se može ispitati.

11. Osporavajući rješenje o dopuštenju preinake tužbe sadržane u podnesku od 29. svibnja 2019. kojim je tužitelj uz zahtjev iz tužbe ( utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu) istaknuo i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi čl.3., 4. i 8. istog uz zahtjev za isplatu kojeg se obvezao odrediti nakon dostave relevantne knjigovodstvene dokumentacije po tuženiku postavivši istodobno manifestacijski zahtjev iz odredbe čl.186.b.stav.3.ZPP, tuženik – u bitnome – ističe da je prvostupanjski sud pogrešno kvalificirao sadržaj podneska tužitelja od 25. travnja 2025. kojim je tužitelj ponovno preinačio tužbeni zahtjev (pravilno: tužbu) na način da je tražio utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu u …“dijelu kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo,“ i …“ u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF)…“ te je odredio iznose kondemnatornih zahtjeva radi isplate, no koju dispoziciju tužitelja da prvostupanjski sud nije odredio preinakom tužbe.

11.1. Pri tom tuženik navodi da se takvoj preinaci usprotivio te istaknuo prigovor zastare, a sud je na ročištu 2. rujna 2025. utvrdio da tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 25. travnja 2025. nije preinaka tužbe, međutim da tu odluku sud nije obrazložio. Ističe da je tužbeni zahtjev iz podneska od 25. travnja 2025. različit od tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom od 29. svibnja 2019. te da isti predstavlja preinaku tužbe, no da je uz to (usvojeni) tužbeni zahtjev iz podneska od 25. travnja 2025. neodređen jer tužitelj nije određeno naveo, koje su to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF-u iz Ugovora o kreditu ništetne.

11.2. Ponajprije valja navesti da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda broj P-337/2019-12 od 12. siječnja 2022. (potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-137/2022-2 od 2. ožujka 2022.) naloženo tuženiku da u roku od 15 dana dostavi početni otplatni plan za predmetni ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, broj 5140460457-69600014005/2006 od 10. ožujka 2006., sve obavijesti o promjenama kamatnih stopa, knjigovodstvenu karticu kredita, te sve otplatne planove s promijenjenim kamatnim stopama koje se odnose na isti kredit – sve pozivom na odredbu čl.186.b.stav.1. ZPP obzirom da je manifestacijski zahtjev tužitelj istaknuo u podnesku od 29. svibnja 2019. i da je po udovoljenju tuženika navedenom nalogu provedeno financijsko vještačenje nakon kojeg je tužitelj podneskom od 25. travnja 2025. odredio kondikcijski zahtjev za isplatu dok je raniji zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi čl.3.4. i 8. predmetnog ugovora o kreditu zahtjev odredio utvrđenjem da su ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

12. Institut preinake tužbe normiran je odredbom čl.191. ZPP koja u stav.1. propisuje da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (stav.2.) te da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

12.1. Povezujući prethodno normativno uređenje sa tužbenim zahtjevom koji je sadržan u tužiteljevom podnesku od 25. travnja 2025. očigledno jest da se navedena dispozicija tužitelja ne može smatrati preinakom tužbe kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja nego postupanje po odredbi čl. 186. b. stav. 3. ZPP-a (istovjetno i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-44/2023-2 od 12. ožujka 2024.) jer tužitelj nije raspolagao s podacima temeljem kojih bi mogao postaviti određeni (kondikcijski) zahtjev za isplatu obzirom da je tuženik tražene podatke dostavio tek postupajući po pravomoćnom rješenju prvostupanjskog suda broj P- P-337/2019-12 od 12. siječnja 2022. Ispuštanjem brojeva ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu iz zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti i korištenjem opisne formulacije, tužbeni zahtjev tužitelja je potpuno određen te ne ostavlja nikakvu sumnju u predmet spora.

12.2. U odnosu na preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužitelja od 29. svibnja 2019.

– a kojom je tužitelj uz tužbeni zahtjev iz tužbe istaknuo i eventualnu kumulaciju, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 190. stav. 1. i 3. ZPP-a smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama budući da je tužitelj u tužbi tražio glavnim tužbenim zahtjevom utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti a eventualnim tužbenim zahtjevom je tražio utvrđenje ništetnosti odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Stoga je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP.

13. Odgovarajući nastavno na žalbene navode od odlučnog značaja u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja navesti da suprotno žalbenim navodima tuženika, razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja ocijenio žalitelja nepoštenim stjecateljem u smislu članka 1115. ZOO jasno proizlaze iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude u kojem prvostupanjski sud opširno izlaže svoja utvrđenja da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo niti su tužitelju objašnjeni – parametri o kojima ovisi promjena ugovorene redovne kamatne stope niti mu je objašnjen rizik tečajnih razlika kako bi isti mogao donijeti informiranu odluku o prihvatu predmetnog ugovora, već mu je kreditni referent rekao da je na tržištu prisutno smanjenje kamatnih stopa te da se tečaj CHF u prethodnom periodu nije značajno mijenjao te da mu se anuitet eventualno može povećati zbog ovih ugovornih odredbi za oko 1000 kn (otplatni anuitet prema ugovoru iznosio je početno oko 33.500,00 kn). Imajući u vidu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost (sukladno odredbi čl.296.stav.1.ZOO) tužitelju uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pripada zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate.

14. Dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine zahtjeva za isplatu izveden je u cijelosti u skladu s odredbama čl. 260. stav. 1. i 2. ZPP-a, s obzirom na to da je financijski vještak obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje na glavnoj raspravi, uključujući i u odnosu na primjedbe i prigovore tuženika. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik učinkovito sudjelovao u pribavljanju nalaza i mišljenja financijskog vještaka i da je prvostupanjski sud, radi ispitivanja prigovora tuženika na utvrđenja financijskog vještaka zatražio dodatna pojašnjenja vještaka koji je iste iznio kako u pisanom obliku tako i usmeno na ročištu za glavnu raspravu. Imajući u vidu da je financijski vještak svoja utvrđenja obrazložio jasnim i određenim razlozima, da je odgovorio na sve primjedbe tuženika to ponovljeno isticanje istovjetnih prigovora sada u žalbi, nije ni odlučno niti dovodi u sumnju utvrđenja financijskog vještaka. Podredno valja navesti – u odnosu na žalbenu tezu da je prvostupanjski sud trebao odbiti tzv. negativne razlike od ukupnog zbroja preplate, da je tužitelj umanjio svoju tražbinu s osnova preplate po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli za iznos koje je vještak utvrdio razlikom kada je tečaj CHF/kn bio niži od početno ugovorenog (u iznosu od 730,01 Eur) pa se navedeni žalbeni navod ukazuju neosnovanim, a tuženik upućuje na pomnije iščitavanje pobijane presude i dispozicije tužitelja kao protivne strane.

14.1. No prednjem valja nadodati da s osnova tzv. negativne tečajne razlike koja se odnosi na vrijeme kada je tečaj CHF/kn bio niži od tečaja na dan isplate kredita, a koje su u nalazu i mišljenju sudskog vještaka utvrđene u iznosu od 730,01 Eur - tužitelj nije ništa primio jer nikakva imovina tuženika nije time prešla u tužiteljevu. U situaciji kada tuženik u tom kontekstu nije istaknuo ni prigovor radi prebijanja niti protutužbu na osnovu koje dispozicije bi prvostupanjski sud morao odlučiti o toj razlici (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.) to je neutemeljeno tuženikovo žalbeno inzistiranje na propustu prvostupanjskog suda da o takvim negativnim razlikama u korist tuženika odluči. No u konkretnom slučaju ostaje činjenica da je sam tužitelj za navedenu razliku umanjio svoj tužbeni zahtjev radi isplate mu preplate po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli.

15. Neosnovan je i žalbom ponovljeni prigovor zastare obzirom da se prvostupanjski sud pravilno u ocjeni neosnovanosti istog pozvao na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj Su- IV-47/2020-2 prema kojemu zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.V izreke rješenja koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, već tek uopćeno navodi da prvostupanjski nije dao dostatno obrazloženje u vezano za iznose pojedinih radnji zastupanja koje je priznao tužitelju kao trošak parničnog postupka te da je pogrešno je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika, slijedom čega tvrdi da odluka o trošku parničnog postupka nije donesena u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

16.1. No suprotno žalbenom shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka zasnovao na pravilnoj primjeni odredbi čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a te na pravilnoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, detaljno navodeći za koju radnju zastupanja je tužitelju priznao odnosnu nagradu i po kojem Tbr. Tarife.

17. Obzirom da opširnim ali neodlučnim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi istu u toč. I., II., III. i toč. IV. izreke pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP.

18. Imajući u vidu tuženikov žalbeni neuspjeh, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

19. U nepobijanom dijelu toč.VI. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno jer nije bilo predmetom žalbenog ispitivanja (čl.365.stav.1. u vezi sa čl.381. ZPP-a).

U Varaždinu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec