Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-85/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Britvec, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Željku Eroru i Nikoli Eroru, odvjetnicima u Osijeku, protiv tuženika Gradski prijevoz putnika d.o.o., OIB: 96779488329, Osijek, Cara Hadrijana 1, zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Guljaš & Lamza u Osijeku, radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-17/2023-35 od 15. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-17/2023-35 od 15. svibnja 2025.

II Zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora [broj] od **.**.2022., a uručena tužitelju ČA iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] **.**.2022. te se kao takva poništava i utvrđuje se da radni odnos tužitelja na neodređeno vrijeme nije niti prestao.

II. Nalaže se tuženiku Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 da tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto i poslove na kojima je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od **.**.2021., a ukoliko takvog radnog mjesta nema, na druge odgovarajuće poslove koji su najsličniji prethodnom radnom mjestu tužitelja, sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 je dužan tužitelju ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] priznati sva prava iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme na poslu iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme u neprekinutom trajanju.

IV. Nalaže se tuženiku Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 isplatiti tužitelju ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 17.847,89 EUR (slovima: sedamnaest tisuća osamsto četrdeset sedam eura osamdeset devet centi) na ime izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2023. godine do kolovoza 2024. godine zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2024. koje se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve do potpune i konačne isplate, a koji iznos se odnosi na:

- 16.587,89 EUR na ime razlike plaće u bruto iznosu

- 1.260,00 EUR na ime neoporezivih dodataka, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće.

VI. Nalaže se tuženiku Gradski prijevoz putnika d.o.o., OIB: 96779488329, Osijek, Ulica cara Hadrijana 1, nadoknaditi tužitelju ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.577,95 eura (slovima: pet tisuća petsto sedamdeset sedam eura devedeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki VI. izreke.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te da drugostupanjski sud, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku, podredno istu presudu ukine i vrati prostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), pa tako ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju žalitelj sadržajno ističe. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, te je na temelju raspoloživih dokaza i pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmjenjenog ugovora [broj] od **.**.2022., utvrdi nedopuštenom, zahtjev za vraćanjem na rad na radno mjesto i poslove na kojima je radio prije prestanka radnog odnosa, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od **.**.2021., odnosno na druge odgovarajuće poslove, sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, kao i zahtjev za isplatom naknade plaće i neoporezivih dodataka.

8. Člankom 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023. – dalje u tekstu: ZR) između ostalog je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

9. Člankom 123. stavak 1. ZR je propisano da se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), dok je člankom 135. stavka 3. ZR propisano da je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da su prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 15. prosinca 2019., među ostalim, postojala i radna mjesta Rukovoditelj područja prometa, Rukovoditelj sektora tehničkih poslova i Rukovoditelj službe interne kontrole i nadzora, te da je za svako od tih radnih mjesta predviđen po jedan izvršitelj,

- da je tužitelj do donošenja sporne Odluke o otkazu radio na radnom mjestu Rukovoditelj područja prometa, za koje radno mjesto je bila predviđena visoka ili viša stručna sprema s koeficijentom složenosti poslova 12,50,

- da je 18. srpnja 2022. tuženik donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji prema kojoj je ukinuto tužiteljevo dotadašnje radno mjesto – Rukovoditelj područja prometa, kao i radno mjesto Rukovoditelj sektora tehničkih poslova i Rukovoditelj službe interne kontrole i nadzora,

- da, unatoč ukidanju radnih mjesta – Rukovoditelj područja prometa, Rukovoditelj sektora tehničkih poslova i Rukovoditelj službe interne kontrole i nadzora, nije prestala potreba za poslovima koji su ulazili u opis navedenih radnih mjesta,

- da je usporedbom poslova radnog mjesta Rukovoditelj područja prometa, radnog mjesta Rukovoditelj sektora tehničkih poslova i radnog mjesta Rukovoditelj službe interne kontrole i nadzora utvrđeno da poslovi radnog mjesta Rukovoditelja područja prometa i Rukovoditelj sektora tehničkih poslova gotovo u cijelosti ulaze u opis poslova novoformiranog radnog mjesta Rukovoditelj sektora prometa i održavanja, time da su poslovi iz opisa radnog mjesta Rukovoditelj službe interne kontrole i nadzora samo u manjem dijelu ušli u opis poslova radnog mjesta

Rukovoditelj sektora prometa i održavanja,

- da je za radno mjesto Rukovoditelj sektora prometa i održavanja predviđena viša stručna sprema prometnog, strojarskog, elektrotehničkog ili građevinskog smjera, te koeficijent složenosti poslova 12,50,

- da tužitelj ima višu stručnu spremu prometnog smjera, inženjer prometa,

- da tužitelj ispunjava propisane uvjete za radno mjesto Rukovoditelj sektora prometa i održavanja, ali mu to radno mjesto nije ponuđeno,

- da je tužitelju ponuđeno radno mjesto Tehnolog pripreme, a koje radno mjesto je odbio, jer je koeficijent složenosti poslova bio manji od njegovog dotadašnjeg radnog mjesta,

- da je na radnom mjestu Rukovoditelj sektora prometa i održavanja zaposlen ĆA, koji prije sistematizacije nije radio niti na jednom od radnih mjesta, poslovi kojih - Rukovoditelj područja prometa, Rukovoditelj sektora tehničkih, Rukovoditelj sektora prometa i održavanja - su unijeti u upis poslova radnog mjesta

Rukovoditelj sektora prometa i održavanja,

- da je financijskim vještačenjem, odnosno njegovom dopunom od 20. siječnja 2025., utvrđeno da tužitelju naknada plaće u spornom razdoblju od 23. travnja 2023. do kolovoza 2024. iznosi ukupno 17.847,89 EUR od čega je 16.587,89 EUR razlika plaće u bruto iznosu, a iznos od 1.260,00 EUR odnosi se na neoporezive naknade, temeljem čega je tužitelj i specificirao svoj tužbeni zahtjev.

11. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja radnog mjesta Rukovoditelja područja prometa, a što je bio dužan dokazati sukladno članku 115. stavku 1. točka 1. ZR, odnosno da nije postupio u smislu odredbe članka 115. stavka 2. ZR, slijedom čega je predmetni otkaz utvrdio nedopuštenim i usvojio tužbeni zahtjev kako je opisano u izreci pobijane presude.

12. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

13. Naime, žalbeni navodi žalitelja se u bitnom svode na daljnje iscrpljivanje istih onih navoda iznesenih tijekom postupka, odnosno obrazlaganje nužnosti provođenja reorganizacije rada tuženika i opravdanosti ukidanja radnog mjesta tužitelja (Rukovoditelj područja prometa), koja reorganizacija je po tuženiku bila gospodarski i financijski opravdana. Žalitelj u žalbi ponavlja i opširno obrazlaže razloge ukidanja radnog mjesta tužitelja, jer da dotadašnja organizacija rada nije bila racionalna i efikasno posložena, a o čemu je iskazivao svjedok EA (koji iskaz sud nije cijenio), da je svrha iste reorganizacije bila financijska ušteda i zadržavanje postojećih radnika, kako bi se povećala plaća ostalim radnicima iz osnovne djelatnosti poslodavca (vozačima, automehaničarima i sl.), da je u tijeku provedba mordenizacije tramvajske infrastrukture, da je tuženik smanjio broj samostalnih organizacijskih jedinica sa 6 na 3, kao i broj rukovodećih radnih mjesta sa 26 na 19, čime je ostvario financijske uštede, zatim da je čitav sektor područja prometa spojio sa čitavim sektorom tehničkih poslova te djelomično sa službom interne kontrole i nadzora, da više nije bilo potrebe za prekovremenim radom, čime je došlo do financijske uštede, smanjivanja troškova i povećanja plaće radnicima.

14. Cijeneći naprijed naveden žalbene razloge, ocjena je ovog suda kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud, da tuženik kao poslodavac ima autonomiju u organizaciji svog poslovanja, što posljedično može rezultirati i ukidanjem određenog radnog mjesta, ali pod uvjetom da ima opravdan razlog za to. Isto tako pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da poslodavac ima pravo organizirati rad na način za koji sam smatra da je optimalan i sud nije ovlašten ispitivati svrsishodnost poslovne organizacije, međutim, ovlašten je utvrđivati jesu li razlozi za poslovno uvjetovani otkaz radniku bili opravdani i je li poslodavac radniku ugovor o radu otkazao na zakonom propisani način.

15. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se tuženik u spornoj Odluci o otkazu samo poziva na činjenicu da je zbog organizacijskih razloga otkazan Ugovor o radu, jer da je uslijed izmjene sistematizacije tuženika ukinuto radno mjesto tužitelja, pa da je ukinućem tog radnog mjesta prestala i potreba za radnikom na tom radnom mjestu. Međutim, po ocjeni ovog suda nema opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ako nije prestala potreba za obavljanjem pojedinih poslova. Naime, organizacijska promjena i ukidanje pojedinog radnog mjesta samo po sebi nije opravdan razlog za poslovno uvjetovan otkaz nego je od značaja ako je dovela do toga da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u ukinutoj odluci broj U-III-2542/2019 od 3. ožujka 2022.)

15.1. Kao što je već naprijed navedeno, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, što znači da je tuženik morao dokazati da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja upravo iz dokaza, odnosno iskaza svjedoka ŽA (na spornu okolnost predložen od tuženika samo ovaj dokaz) koji je u spornom razdoblju obnašao funkciju direktora tuženika i koji je potpisao spornu Odluku o otkazu, proizlazi upravo tvrdnja tužitelja da poslovi koje je tužitelj obavljao u okviru radnog mjesta Rukovoditelja sektora područja prometa su bili potrebni tuženiku i dalje, te su odrađivani u okviru novog radnog mjesta Rukovoditelja sektora prometa i održavanja. Dakle, i nakon sporne reorganizacije po ocjeni ovog suda tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužitelj obavljao.

16. Slijedom navedenog, a kako je prema članku 115. stavku 1. točka 1. ZR propisano, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog koji postoji u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a tuženik otkazujući ugovor o radu ni ne polazi od činjenice da je prestala potreba za obavljanjem posla radnog mjesta tužitelja za koji je imao sklopljen ugovor o radu (članak 115. stavak 1. točka 1. ZR), to po ocjeni ovog suda tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, a što je bio dužan prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 354/2022-2 od 4. travnja 2023.

17. Tuženik žalbom nije osporavao visinu naknade plaće, materijalna davanja i zakonske zatezne kamate na isto.

18. Ostale žalbene navode ovaj sud smatra neodlučnim pa ih nije posebno obrazlagao, budući da tuženik, na kome je teret dokaza nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelja, odnosno da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja (Rukovoditelj područja prometa).

19. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primjenio Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) jer da je tužitelj na pripremnom ročištu 24. travnja 2024. odredio vrijednost predmeta spora od 6.630,00 EUR su po ocjeni ovog suda neosnovani, jer je tužitelj već u tužbi postavio deklaratorni (utvrđenje nedopuštenosti otkaza) i kondemnatorni (zahtjev za naknadom plaće i materijalnih davanja) tužbeni zahtjev te je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud primjenio Tbr. 7/1 Tarife. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju 250,00 EUR za ročište za objavu presude, sukladno Tbr 9/3 Tarife kojom je propisano da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 50 bodova.

20. Iz navedenih razloga žalba tuženika je odbijena, a prvostupanjska odluka potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP).

21. Tuženiku koji sa žalbom nije uspio u sporu (članak 154. stavak 1. ZPP) nije dosuđen trošak postupka u povodu tog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP).

U Karlovcu 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Stokrp