Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-121/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Bojani Skenderović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Snježani Šaško, kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz ŽEN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je zastupana po punomoćnici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici iz Buja, protiv tuženika TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Metki Hrgi, odvjetnici iz Poreča, radi povišenja uzdržavanja, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-198/2024-11 od 25. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-198/2024-11 od 25. rujna 2025. u točki II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

III. U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je suđeno da se povisuje mjesečni iznos uzdržavanja kojeg je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljice sukladno presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ob-142/2017 od 14. veljače 2017. na način da je dužan plaćati iznos od 250,00 EUR-a mjesečno uplatom na račun majke mlt. tužiteljice, počevši od dana podnošenja tužbe 25. lipnja 2024. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski razlozi, s time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, od dana donošenja presude, a ubuduće najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, dok da je za svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do njegove isplate, sukladno Zakonom o obveznim odnosima propisanoj kamatnoj stopi. Ujedno je pod točkom II. izreke odbijen u preostalom dijelu tužbeni zahtjev mlt. tužiteljice za povišenjem uzdržavanja do iznosa od 462,00 EUR-a, dok je pod točkom III. izreke presuđeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, te da se odbijaju zahtjevi parničnih stranaka za naknadom troška.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točke II. i III. izreke pobija mlt. tužiteljica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, istu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak uz nadoknadu parničnih troškova postupka.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba mlt. tužiteljice je osnovana.

5. Kako tužbom mlt. tužiteljica od tuženika kao oca, obveznika uzdržavanja, traži da se uzdržavanje koje je određeno presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ob-142/2017 od 14. veljače 2017. u visini od 1.600,00 kn (212,00 EUR-a) poveća na iznos od 462,00 EUR-a, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) navodi da je za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva od odlučnog značaja utvrditi jesu li se promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale prilikom donošenja ranije odluke, te utvrditi mjesečne potrebe mlt. tužiteljice i mogućnosti tuženika, cijeneći pritom da je od dana donošenja navedene presude pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari prošlo 7 godina, te da su se nesporno na strani tužiteljice izmijenile potrebe na način da je ista danas starija, pohađa srednju školu, povremeno izlazi, a da joj je potrebno osigurati hranu, odjeću, obuću i slično, iz čega ista crpi osnovanost zahtjeva za određivanjem povišenog iznosa uzdržavanja, dok tuženik tijekom postupka ističe da nije u mogućnosti doprinositi zatraženi iznos, jer nema drugih primanja osim plaće te je u obvezi osim mlt. tužiteljice uzdržavati još dvoje mlt. djece.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud zaključuje da su se u međuvremenu od donošenja presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ob-142/2017 od 14. veljače 2017. izmijenile potrebe mlt. tužiteljice obzirom da u vrijeme vođenja postupka ista ima 16 godina (a u vrijeme donošenja ranije odluke 7 godina), pohađa drugi razred Srednje škole u Pazinu, te joj je potrebno osigurati autobusnu kartu iz [adresa] u [adresa] koja se mjesečno plaća 100,00 EUR-a, školske udžbenike, bilježnice, pribor, hranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine te plaćati izvanškolske aktivnosti, a što prema mišljenju suda iziskuje povišenje obveze uzdržavanja.

7. Navodeći da je sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 75/25) minimalni novčani iznos ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 13-18 godina, a koje je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom 290,00 EUR-a, dok je sukladno Tablicama o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne novine" broj: 75/25), obzirom na platni razred tuženika mjesečni iznos uzdržavanja za dijete od 13-18 godina 420,00 EUR-a, sud pozivom na odredbu čl. 310. ObZ-a smatra da su potrebe mlt. tužiteljice oko 500,00 EUR-a, a ne oko 900,00 EUR-a kako to tvrdi njena majka, pa kako se sukladno odredbi čl. 314. st. 3. ObZ-a potrebe mlt. djeteta za uzdržavanjem mogu utvrditi u iznosu manjem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, navodi da bi polovica minimalnog iznosa uzdržavanja za mlt. tužiteljicu iznosila 214,50 EUR-a (po platnom razredu od 429,00 EUR-a), a da tuženik nesporno doprinosi uzdržavanju u visini od 212,00 EUR-a mjesečno.

8. Kako je ocijenjeno da su potrebe tužiteljice veće u odnosu na vrijeme donošenja ranije presude i da bi iznosile oko 500,00 EUR-a, ali da su mogućnosti tuženika manje, obzirom je obvezan uzdržavati još dvoje mlt. djece, sud je ocijenio da bi tuženik obzirom na primanja i mogućnost stjecanja povećane zarade, radom prekovremeno ili u smjenama mogao doprinositi za tužiteljicu iznos od 250,00 EUR-a, što je neznatno povećanje u odnosu na raniju presudu, uz napomenu da ukoliko u budućnosti potrebe mlt. tužiteljice budu sve veće, a mogućnosti tuženika nepromijenjene, da mlt. tužiteljica svoje pravo na povećanje uzdržavanja može ostvariti primjenom odredbe čl. 284. st. 2. ObZ-a.

9. Osim toga, iako sud ukazuje da je nesporno da su potrebe tužiteljice veće od dosuđenog iznosa od 250,00 EUR-a, tvrdi da je dijete koje uzdržava roditelj s kojim ne živi dužno pratiti standard tog roditelja, a sud voditi računa da ocjenjujući mogućnosti tuženika ne odredi uzdržavanje kojim će istog onemogućiti da uzdržava i sebe i drugu mlt. djecu, napominjući da mlt. tužiteljica tijekom postupka nije dostavila materijalni dokaz kojim bi sud mogao ocijeniti radi li se kod mlt. tužiteljice o posebno povećanim potrebama djeteta obzirom na iskaz majke mlt. tužiteljice da ista odlazi psihologu i dermatologu te da će morati nositi aparatić za zube, da koristi tablete protiv alergije, te da mora odlaziti na instrukcije.

10. U žalbi mlt. tužiteljica ističe da joj je sud nezakonitim postupanjem onemogućio da raspravlja pred sudom ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), odnosno da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su u proturječju sa izvedenim dokazima zbog čega da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Smatra da je sud pogrešno zaključio da je plaća tuženika oko 1.900,00 EUR-a kada iz pribavljenih dokaza u spisu proizlazi da je tuženikova mjesečna plaća oko 2.200,00 EUR-a, a koja se u međuvremenu sigurno povećala obzirom na činjenicu da je tuženik tijekom postupka postao otac još jednog djeteta što je utjecalo na povišenje njegove plaće. Pojašnjava da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci spominjao minimalni iznos uzdržavanja, koji navod u konkretnom slučaju smatra potpuno suvišan, obzirom na činjenicu da tuženik zarađuje trostruko više od najnižeg platnog razreda za koji je propisan najniži iznos uzdržavanja. Osim toga mlt. tužiteljica smatra da je nejasno zašto se spominje kontekst ugrožavanja egzistencije tuženikovih dviju kćeri u dobi od jedne godine i par mjeseci i u dobi od pola godine, braneći tezu da su njene potrebe kao djevojčice od 16,5 godina koja pohađa srednju školu izvan svog mjesta stanovanja višestruko veće. Tvrdi da je pogrešan zaključak suda da nisu dostavljeni dokazi o povećanim potrebama tužiteljice obzirom da je sud prihvatio navedeni dokazni prijedlog iste i izvršio uvid u spis istog suda broj R1 Ob-248/2023 u kojem se nalazi sva dokumentacija.

11. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tužiteljici propuštanjem dostave platnih lista tuženika koje su u tijeku postupka pribavljene od njegovog poslodavaca nije dana mogućnost da se očituje i raspravlja pred sudom, obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je punomoćnica tužiteljice nakon što su dostavljene liste plaće tuženika u spis izvršila uvid u isti, slijedom čega je mogla raspravljati pred sudom o tim činjenicama pa se taj navod ukazuje neosnovanim. Osim toga presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste slijedom čega nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, protivno žalbenim navodima, a primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Nadalje, valja istači da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je pod točkom I. izreke odredio da je tuženik dužan za uzdržavanje mlt. tužiteljice počevši od dana podnošenja tužbe 25. lipnja 2024. do presuđenja plaćati iznos od 250,00 EUR-a mjesečno, obzirom da iz stanja spisa proizlazi, a posebno iz priloženih platnih lista tuženika, da isti od dana podnošenja tužbe plaća uzdržavanje za mlt. tužiteljicu 212,36 EUR-a mjesečno, slijedom čega je do presuđenja trebalo naložiti plaćanje uzdržavanja samo za razliku dosuđenog iznosa od 37,64 EUR-a, međutim kako ovaj sud primjenom odredbe čl. 374. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu, zbog izostanka žalbe tuženika na točku I. izreke pobijane presude, ista u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

13. Međutim, pravilno ukazuje mlt. tužiteljica u svojoj žalbi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kad je odlučio da tuženik može za njeno uzdržavanje plaćati mjesečno 250,00 EUR-a sukladno odredbi čl. 285. ObZ-a.

14. Naime i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su se na strani mlt. tužiteljice promijenile okolnosti u odnosu na raniju presudu kojom je tuženik obvezan na obvezu uzdržavanja, obzirom da je ista sada u dobi od 16 godina, da ide u srednju školu u koju putuje iz mjesta prebivališta, te da su se njene potrebe, a s obzirom i na opće poznate okolnosti povećanja troškova života povećale, dok je na strani tuženika došlo do promjene tako da isti osim obveze uzdržavanja mlt. tužiteljice ima obvezu uzdržavati još dvoje mlt. djece.

15. Međutim, iako je odredbom čl. 314. st. 3. ObZ-a propisano da se iznimno od st. 2. tog članka potrebe mlt. djeteta za uzdržavanjem mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovine zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio tu odredbu u konkretnom slučaju, kako to pravilno ističe mlt. tužiteljica u svojoj žalbi, obzirom na činjenicu da tuženik ne zarađuje na ime plaće propisani zakonski minimum koji iznosi 1.318,00 EUR-a mjesečno, već zarađuje više pa nije bilo mjesta da se u odnosu na utvrđeni iznos plaće prema stavu suda primjenjuje navedena zakonska odredba.

16. Nadalje, kako je sud sukladno odredbi čl. 313. ObZ-a dužan utvrditi ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja pa je tako sukladno odredbi čl. 307. st. 3. istog Zakona dužan uzeti u obzir imovno stanje tuženika, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njegove vlastite potrebe i zakonske obveze, cijeneći sukladno odredbi čl. 283. ObZ-a da uzdržavanje djece ima prednost pred svim drugim oblicima uzdržavanja i ovaj sud je mišljenja da je majka i zakonska zastupnica mlt. tužiteljice potrebe iste previsoko naznačila, obzirom da dio troškova koje je nabrojila kao trošak mlt. tužiteljice ne predstavlja trošak koji bi bio nužan za uzdržavanje mlt. djeteta u dobi od 16 godina, ali kraj činjenice da iz priloženih dokaza proizlazi da je tuženik u periodu kada nije bio na bolovanju u kolovozu 2024. i kada je radio i subotom i blagdanom i prekovremeno ostvario neto plaću u iznosu od 2.209,00 EUR-a, te u srpnju 2024. 1.951,60 EUR-a, a u lipnju 2024. 2.114,57 EUR-a, a sud prihvaća navode mlt. tužiteljice da je plaća tuženika od kad je dobio treće dijete zbog poreznog odbitka još i veća, ovaj sud smatra da činjenično stanje o visini prihoda tuženika nije dovoljno raspravljeno, pa je posljedično tome sud pogrešno zaključio da tuženik ne može plaćati za uzdržavanje mlt. tužiteljice veći iznos od 250,00 EUR-a mjesečno što je ispod propisanog zakonskom minimuma za uzdržavanje djeteta koje je u dobi kao mlt. tužiteljica, pa se žalbeni navodi mlt. tužiteljice kojom pobija odbijajući dio presude ukazuje osnovanim.

17. Osim toga opravdano tvrdi mlt. tužiteljica da je sud trebao uzeti u obzir dokaze u svezi njenih povećanih materijalnih potreba povezanih sa zdravstvenim stanjem koje je ista prema njenim tvrdnjama priložila u predmetu prvostupanjskog suda broj R1 Ob- 248/2023, a kako taj spis ne prileži ovom parničnom predmetu, iako iz navedene presude proizlazi da je sud u dokaznom postupku izvršio uvid u isti, ovaj sud ne može provjeriti tvrdnje mlt. tužiteljice slijedom čega je i u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

18. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe mlt. tužiteljice ukinuti pobijanu točku II. izreke, a posljedično i odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke i predmet vratiti istom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje, koji će u nastavku postupka detaljno i precizno utvrditi imovno stanje tuženika, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, te utvrditi da li mlt. tužiteljica zbog zdravstvenog stanja ima povećane potrebe, a nakon toga ponovno odlučiti je li isti u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljice više od 250,00 EUR-a mjesečno, uz posebnu napomenu da obzirom na primanja tuženika u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu čl. 314. st. 3. ObZ-a, a prvostupanjskom sudu se ukazuje da ukoliko smatra da tuženik ima mogućnosti doprinositi za mlt. tužiteljicu iznos veći od 250,00 EUR-a mjesečno da je do presuđenja dužan suditi samo razliku iznosa s obzirom na iznos uzdržavanja kojeg tuženik već plaća, a novom odlukom odlučit će o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Bojana Skenderović