Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-796/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kardum, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa odvjetnica Katarina Prelec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9451/2021-35 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba i dopuna žalbe tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9451/2021-35 od 13. svibnja 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke.

II. Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9451/2021-35 od 13. svibnja 2025. u nepobijanom dijelu pod stavkom II., III., IV., VI., VII., VIII., IX., X. i XI. izreke ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba i dopuna žalbe tužitelja te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod stavkom V., XII. i XIII. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9451/2021-35 od 13. svibnja 2025. i rješava:

Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da nadoknadi tužitelju A iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 2.015,45 EUR (dvije tisuće petnaest eura i četrdeset pet lipa), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja 17. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu broj: 9010980614 od 27.1.2006. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita.“

II Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Ulica Franje Račkoga 6, OIB: 02535697732, da tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 9010980614, i to odredbe o valutnoj klauzuli CHF, isplati iznos od 1.546,56 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od

- 17,54 eur od 1.11.2008 godine pa do isplate

- 19,29 eur od 1.1.2009 godine pa do isplate

- 25,43 eur od 21.2.2009 godine pa do isplate

- 25,38 eur od 1.3.2009 godine pa do isplate

- 19,54 eur od 1.4.2009 godine pa do isplate

- 20,47 eur od 1.5.2009 godine pa do isplate

- 12,87 eur od 1.6.2009 godine pa do isplate

- 6,38 eur od 1.7.2009 godine pa do isplate

- 7,83 eur od 1.8.2009 godine pa do isplate

- 11,57 eur od 1.9.2009 godine pa do isplate

- 11,15 eur od 1.10.2009 godine pa do isplate

- 7,58 eur od 1.11.2009 godine pa do isplate

- 14,26 eur od 1.12.2009 godine pa do isplate

- 19,13 eur od 1.1.2010 godine pa do isplate

- 26,97 eur od 1.2.2010 godine pa do isplate

- 24,93 eur od 1.3.2010 godine pa do isplate

- 35,04 eur od 1.4.2010 godine pa do isplate

- 32,83 eur od 1.5.2010 godine pa do isplate

- 37,45 eur od 1.6.2010 godine pa do isplate

- 68,07 eur od 1.7.2010 godine pa do isplate

- 61,53 eur od 1.8.2010 godine pa do isplate

- 79,18 eur od 1.9.2010 godine pa do isplate

- 73,5 eur od 1.10.2010 godine pa do isplate

- 69,29 eur od 24.11.2010 godine pa do isplate

- 84,73 eur od 1.12.2010 godine pa do isplate

- 94,89 eur od 27.1.2011 godine pa do isplate

- 93,72 eur od 1.2.2011 godine pa do isplate

- 98,92 eur od 25.3.2011 godine pa do isplate

- 91,23 eur od 1.4.2011 godine pa do isplate

- 92,7 eur od 1.5.2011 godine pa do isplate 3

- 129,18 eur od 3.6.2011 godine pa do isplate

- 133,98 eur od 1.7.2011 godine pa do isplate po stopi od 14% godišnje od 1.11.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; te od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Ulica Franje Račkoga 6, OIB: 02535697732, da tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem neosnovanog uvećanja glavnice zbog povećanja tečaja CHF od strane tuženika kod prijevremene otplate kredita od strane tužitelja na dan 12.7.2011. godine, isplati iznos od 7.228,89 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje od 12.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; te od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Ulica Franje Račkoga 6, OIB: 02535697732, da tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem neosnovano naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 300,74 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje od 12.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; te od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. Ako sud ne usvoji tužbeni zahtjev pod brojem I gore, tužitelj predlaže da sud temeljem odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku donese presudu kojom se:

VI Utvrđuju ništetnim odredbe čl.1., čl.4., čl.5., čl.6., čl.7. i čl.12., Ugovora o kreditu broj: 9010980614 od 27.1.2006. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena primjena valute CHF.

VII Utvrđuje ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 9010980614 od 27.1.2006. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena primjena kamatne stope koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika.

VIII Utvrđuje ništetnom odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj: 9010980614 od 27.1.2006. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena interkalarna kamata u visini redovne kamatne stope.

IX Utvrđuje ništetnom odredba čl. 6., Ugovora o kreditu broj: 9010980614 od 27.1.2006. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata na zakašnjela plaćanja naplaćuje po srednjem tečaju tuženika za CHF.

X Utvrđuje ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 9010980614 od 27.1.2006. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita od 67.108,05 CHF i u dijelu u kojem je ugovoreno pravo tuženika da povisi ili snizi kamatnu stopu iz čl. 4. Ugovora o kreditu.

XI Utvrđuje ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 9010980614 od 27.1.2006. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena obaveza tužitelja da plati naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima tuženika.

XII Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u točki V. a koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

XIII Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Navedenu presudu u dijelu pod stavkom I. izreke, te u dijelu pod stavkom V., XII. i XIII. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom i dopunom žalbe, pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da prihvati glavni tužbeni zahtjev te naloži tuženici da tužitelju naknadi ukupno zatraženi trošak postupka uključujući i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba i dopuna žalbe tužitelja su djelomično osnovane, samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita, a tuženica kao kreditor, sklopili 27. siječnja 2006. Ugovor o kreditu broj 9010980614 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 67.108,05 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a namjena kredita je bila refinanciranje drugih kredita, s rokom otplate od 120 mjeseci. Nesporno je da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka te promjene kamatne stope povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati.

6. S tim u vezi, glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 9010980614 od 27. siječnja 2006. ništetan, te da kao takav ne proizvodi pravni učinak. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva da se naloži tuženoj isplatiti - vratiti mu na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 1546,56 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, da mu na temelju neosnovanog uvećanja glavnice zbog povećanja tečaja CHF od strane tuženika kod prijevremene otplate kredita od strane tužitelja na dan 12. srpnja 2011. godine isplati iznos od 7.228,89 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, da mu na temelju neosnovano naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 300,74 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, te da se utvrde ništetnim odredbe čl.1., čl.4., čl.5., čl.6., čl.7. i čl.12., Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena primjena valute CHF, odredba čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena primjena kamatne stope koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, odredba čl. 5. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena interkalarna kamata u visini redovne kamatne stope, odredba čl. 6., Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata na zakašnjela plaćanja naplaćuje po srednjem tečaju tuženika za CHF, odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita od 67.108,05 CHF i u dijelu u kojem je ugovoreno pravo tuženika da povisi ili snizi kamatnu stopu iz čl. 4. Ugovora o kreditu, te odredba čl. 10. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena obaveza tužitelja da plati naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima tuženika.

7. U žalbenoj fazi postupka sporno je li Ugovor o kreditu broj: 9010980614 od 27. siječnja 2006. u cijelosti ništetan, te da li kao takav proizvodi pravni učinak.

8.1. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8.2. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. U žalbi tužitelj opširnim žalbenim navodima analizira utjecaj ništetnosti odredbi iz čl.1., čl.4., čl.5., čl.6., čl.7., i čl.12., Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF i ništetnosti odredbi iz čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamata koja se mijenja na temelju odluke tuženika, na ništetnost cijelog Ugovora o kreditu. Navedene odredbe Ugovora o kreditu o valuti CHF i kamati koja se mijenja odlukom tuženika su proglašene ništetnim pobijanom presudom prvostupanjskog suda. Međutim, prvostupanjski sud ne nalazi da ništetnost tih odredbi dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu. Tužitelj smatra da je navedeni stav prvostupanjskog suda pogrešan. Ističe da odredba o kamatnoj stopi kod drugih ugovora nije bitan sastojak ugovora, ali kod ugovora o kreditu kamata jest bitan sastojak ugovora jer se pomoću nje izračunava iznos kojeg je potrošač dužan vratiti zajedno s glavnicom, a to je jedina obaveza potrošača, da vrati pozajmljeno uvećano za kamate. Kamatna stopa nije automatski ni fiksna ni promjenjiva, već to u ugovoru o kreditu mora biti definirano. Pošto je odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena nepoštenom i ništetnom, tužitelj smatra da nema odredbe u Ugovoru o kreditu s pomoću koje se treba izračunati kamatna stopa, pa posljedično ne postoji niti mogućnost izračunati ukupan iznos kojeg je tužitelj trebao vraćati tuženiku. Ističe da nije moguće sada naknadno mijenjati sadržaj odredbe Ugovora o kreditu, niti dopunjavati Ugovor o kreditu i na taj način ga konvalidirati. Također, navodi da je odredba Ugovora o kreditu o valuti CHF proglašena ništetnom, te da je bez navedene odredbe nemoguće odrediti iznos anuiteta koje je tužitelj trebao plaćati svaki mjesec temeljem Ugovora o kreditu, jer da početno ugovoreni anuitet nije bio ugovoren za primjenu tijekom trajanja cijelog Ugovora o kreditu tako da se ne može primjenjivati početno ugovoreni anuitet na cijelo trajanje Ugovora o kreditu. Zaključno, tvrdi da su odredbe ugovora o kreditu o kamatnoj stopi i valuti CHF bitan sastojak ugovora, a ako su te odredbe ništetne, ništetan je i cijeli Ugovor o kreditu.

10. Prema odredbi članka 322. stavka 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 324. stavak 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2. članka 324. ZOO).

11. U ovom je stadiju postupka, pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu te odredba o valutnoj klauzuli, ali taj dio prvostupanjske presude, s obzirom na sadržaj žalbe, nije predmet raspravljanja u ovom postupku.

12. Ugovorom se o kreditu, prema odredbi članka 1021. ZOO, banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

13. Predmetnim je Ugovorom o kreditu, dakle, bila ugovorena početna kamatna stopa, koja se, zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao bitan element ugovora o kreditu, primjenjuje.

14. Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (članak 21. ZOO). Odredba članka 22. ZOO, pak, dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

15. U ovoj je pravnoj stvari, načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, utvrđena ništetnom na temelju posebne odredbe, i to odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 56/03 - dalje: ZZP). Unatoč ništetnosti navedene ugovorne odredbe, i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti (u konkretnom je slučaju i vratio prijevremenom otplatom kredita).

16. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati (i bio je opstao dok nije prestao vraćanjem prije roka), pa je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 21. i 22. u vezi s člankom 322. stavkom 1. i člankom 324. stavkom 2. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ocijenio neosnovanim te ga odbio.

17. Treba naglasiti da je u presudi predmeta Suda EU broj C-932/19 (ECLI:EU:C:2021:673, JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt., od 24. travnja 2020.) odlučeno da čak ni nacionalno zakonodavstvo (konkretno mađarsko) kojim se zabranjuje poništenje (utvrđenje ništetnim) ugovora o zajmu izraženog u stranoj valuti zbog toga što sadržava nepoštenu odredbu o tečajnoj razlici nije neusklađeno s pravom Unije ako to zakonodavstvo omogućuje ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio bez te nepoštene odredbe, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac na temelju nepoštene odredbe neopravdano stekao na njegovu štetu, i to čak i u slučaju ako bi poništenje (ništetnost) ugovora bilo povoljnije za potrošače.

18. Upravo na tom tragu, a u primjeni naprijed navedenih mjerodavnih odredaba nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske unije, ovaj sud ocjenjuje da je i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale. To je temeljni razlog zbog kojeg ovaj sud i cijeni da je prvostupanjski sud odbijanjem tužiteljeva zahtjeva za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplate koja je posljedica toga, pravilno primijenio materijalno pravo.

19. Ovakvo je pravno shvaćanje u duhu prava Europske unije i sadržano je i u presudi Suda EU C-19/20, ECLI:EU:C:2021:341, I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A., od 29. travnja 2021. (točka 54.) prema kojoj je cilj koji se nastoji ostvariti Direktivom -Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima zaštita potrošača i uspostavljanje ravnoteže između stranaka izuzimajući od primjene odredbe koje se smatraju nepoštenima, a održavajući, u načelu, valjanost drugih odredaba ugovora o kreditu (tako i Sud EU u presudi od 7. kolovoza 2018., Banco Santander Escobedo Cortes, C-96/16 i C-94/17, EU:C:2018:643, točka 75.). Isti je pristup Sud EU izrazio u vezi s pitanjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu kao posljedice nepoštenosti jedne njegove odredbe u spomenutoj presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., točka 51., istaknuvši da "članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 želi ponovno uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe". Slično (kao naprijed) i u spomenutoj presudi broj C- 932/19 od 24. travnja 2020.

20. Prema ocjeni ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja je udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada je tužitelju koji je prijevremeno otplatio kredit 12. srpnja 2011. (redovni istek roka otplate kredita bio je ugovoren 2016. godine) tužbom podnesenom 25. studenoga 2021. prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dosuđen zatraženi preplaćeni iznos. Time je na način primjeren za uspostavljanje kompromisa i ravnoteže između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge, uspostavljena primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače stranke ugovora, a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama.

21. Naime, imajući na umu činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu prestao vraćanjem kredita prije roka (članak 1024. stavak 2. ZOO), eventualnim utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu došlo bi do ozbiljnog zadiranja u slobodu ugovaranja jer je zaključenje ugovora o kreditu s valjanim odredbama upravo u skladu s ugovornom voljom stranaka u trenutku sklapanja ugovora, u kojem bi smislu utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora bilo suprotno općem pravnom načelu pacta sund servanda i dovelo bi do narušavanja ugovorne ravnoteže putem miješanja suda nakon što je ugovor sklopljen, kao i do pravne nesigurnosti, posebno u dijelu gospodarskih aktivnosti. U odnosu na obje stranke predmetni je ugovor ispunjen u granicama njegove valjanosti, dok je tužitelju u dijelu u kojem su ugovorne odredbe utvrđene ništetnima zbog nepoštenosti dosuđena zatražena isplata preplaćenih iznosa.

22. S druge strane, zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi valja pružati u okvirima koje određuje Direktiva i u okviru balansa koji je njezinim odredbama uspostavljen između pravnih učinaka nepoštenosti ugovornih odredbi i slobode ugovaranja.

23. Pri naprijed navedenoj ocjeni, ovaj sud ima na umu da je zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom članka 49. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, i iz koncepta socijalne države (članak 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I-1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda.

24. Treba imati na umu da, prema praksi Suda EU (presuda broj C-19/20, točka 56.), što se tiče kriterija koji omogućuju da se ocijeni može li se ugovor stvarno održati na snazi bez nepoštenih odredaba, tekst članka 6. stavka 1. Direktive 93/19 i zahtjevi u pogledu pravne sigurnosti gospodarskih aktivnosti idu u korist objektivnog pristupa prilikom tumačenja te odredbe, tako da se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora, dok se (točka 57. iste presude) prilikom ocjene može li ugovor koji sadržava jednu ili više nepoštenih odredaba nastaviti važiti bez tih odredaba, sud pred kojim se vodi postupak svoju ocjenu ne može temeljiti samo na tome je li ništetnost navedenog ugovora u cijelosti eventualno povoljna za potrošača (tako i u presudi od **.**.2012., Č i L, C-453/10, EU:C2012:144, točka 32.). Vrlo slično Sud EU ponavlja i u spomenutoj presudi C-932/19 od 24. travnja 2020. (točka 49.) u kojoj, u skladu s objektivnim pristupom Suda u njegovoj sudskoj praksi u tom području, nije dopušteno da se u nacionalnom pravu situacija jedne od stranaka ugovora smatra odlučujućim kriterijem koji određuje sudbinu ugovora jer volja koju je izrazio dotični potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda o pitanju omogućava li nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio.

25. Stoga je ovaj sud zaključak o neosnovanosti žalbe donio u primjeni navedenih mjerodavnih odredbi materijalnog prava, a također imajući na umu praksu iz svih naprijed navedenih presuda Suda EU primjenjivih na okolnosti konkretnog slučaja upravo, kao što je i navedeno, cijeneći da je u opisanim prilikama na način primjeren za uspostavljanje kompromisa i ravnoteže između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda s druge, uspostavljena primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače stranke ugovora, a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-820/2023 od 23. travnja 2024.).

26. Cijeneći naprijed navedeno, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu i dopunu žalbe i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. izreke.

27. U pogledu odluka o troškovima postupka osnovano tužitelj ukazuje da ima pravo na naknadu parničnih troškova na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, kada je sud jednom odlukom odlučio o oba postavljena zahtjeva, i to u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio u postupku (a to je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i samo za radnje koje su bile potrebne za odluku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-917/2024 od 22. listopada 2024.). Zato je tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (11.083,94 EUR) valjalo priznati za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR (Tbr. 7. 1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), za sastav podnesak od 27. svibnja 2022. iznos od 200,00 EUR (Tbr. 8. 1. Tarife), za pristup na ročište 8. lipnja 2022. iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podneska od 15. lipnja 2022. iznos od 50,00 EUR (Tbr. 8. 4. Tarife), za sastav podneska od 2. svibnja 2023. iznos od 50,00 EUR (Tbr. 8. 4. Tarife), za pristup na ročište 9. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za pristup na ročište 8. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za pristup na ročište 28. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za pristup na ročište 13. svibnja 2025. iznos od 100,00 EUR (Tbr. 9. 3. Tarife), odnosno ukupno 1.400,00 EUR, što uvećano za pripadajući PDV iznosi 1750,00 EUR, što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR iznosi ukupno 2.015,45 EUR.

28. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova za sastav podnesaka od 17. ožujka 2023., 27. veljače 2024., 1. kolovoza 2024 i 17. prosinca 2024. u smislu čl. 155. st. 1. ZPP u kojima ponavlja već obrazložene navode iz tužbe i očitovanja na odgovor na tužbu, kao niti zahtjev za naknadu troškova sudskih pristojbi jer u spisu ne prileži dokaz da bi iste bile plaćene.

29. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer sa žalbom u pogledu glavne stvari nije uspio, već samo u pogledu sporednih traženja, zbog čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP).

U Varaždinu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer