Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-506/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Snježane Šaško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Varjačić, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava služnosti i prestanka uznemiravanja služnosti te povodom prijedloga za osiguranje tužitelja kao predlagatelja osiguranja protiv tuženika kao protivnika osiguranja, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru od 13. ožujka 2025. poslovni broj: P-1041/2023-30, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog suda Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: P-1041/2023-30 od 13. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

IV. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku pa ista ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, postoji pravo služnosti prolaza i provoza na teret dijela čest. zem. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, i to krajnjeg sjeverozapadnog dijela ove nekretnine koji dio je u Skici sudskog očevida , koju skicu ja sačinio ing.geod. TS dana 16. siječnja 2024. godine, označen likom i točkama A-B-C-D-E-A i koja skica je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude uknjiži opisanu služnost u zemljišnim knjigama na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, te dozvoliti tužitelju nesmetano izvršavanje sadržaja opisane služnosti prolaza i provoza, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u vršenju sadržaja stvarne služnosti prolaza i provoza koji se proteže preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, i to krajnjeg sjeverozapadnog dijela ove nekretnine koji dio je u Skici sudskog očevida , koju skicu ja sačinio ing.geod. TS dana 16. siječnja 2024. godine, označen likom i točkama A-B-C-D-E-A i koja skica je sastavni dio ove presude i to na način da sa ovog dijela ukloni postavljene prepreke te mu se zabranjuje ubuduće da počini svako takvo li slično uznemiravanje tužitelja u izvršavanju sadržaja ove stvarne služnosti, sve u roku od 15 dana.".

Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR.

1.1. Rješenjem prvostupanjske odluke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o privremenoj mjeri u sadržaju koji glasi:

"I. Zabranjuje se tuženiku poduzimanje radnji na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to krajnjem sjeverozapadnom dijelu ove nekretnine koji dio je Skici sudskog očevida, koju skicu ja sačinio ing.geod. TS dana 16. siječnja 2024. godine, označen likom i točkama A-B-C-D-E-A, koja skica je sastavni dio ovog rješenja, a kojim radnjama bi se spriječio tužitelj u prolazu i provozu preko ove nekretnine, pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 3.000,00 eura te pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja za slučaj nepridržavanja ovog rješenja o privremenoj mjeri.

II. Ova privremena mjera ostaje do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda."

2. Prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom županijskom sudu da pobijanu presudu i rješenje preinači na način da usvoji osnovni tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi mu ukupno zatraženi parnični trošak uvećan sa troškove žalbe ili podredno da presudu i rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da su svi žalbeni navodi tužitelja pravno neutemeljeni te životno, činjenično pa i logički promašeni, a prvostupanjska presuda utemeljena na zakonu. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz dosudu troška odgovora na žalbu u iznosu od 300,00 EUR uz naknadu troškova pristojbe na odgovor na žalbu koji iznos ne određuje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda i rješenje te postupak koji je prethodio donošenju istih ispitani su prije svega u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od navedenih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnost na temelju članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu pa da se presuda i rješenje ne mogu ispitati. Protivno takvim navodima ovaj sud ne nalazi da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju naprijed iznesenim sadržajem žalbe upućuje tužitelj budući da je prvostupanjski sud iznio jasne, neproturječne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pa stoga pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Polazeći od predmeta spora koji je određen tužbenim zahtjevom za utvrđenje da u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine postoji pravo služnosti prolaza i provoza na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine i to krajnjeg sjeverozapadnog dijela označenim u skici sudskog očevida izrađenoj po geodetskom vještaku Ivanu Marinović označenom točkama A-B-C-D-E-A, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude uknjiži opisanu služnost u zemljišnim knjigama na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, te dozvoliti tužitelju nesmetano izvršavanje sadržaja opisane služnosti, kao i zahtjevom za zaštitu od uznemiravanja naprijed navedene služnosti prolaza i provoza na način da tuženik ukloni sve postavljene prepreke te se da mu se zabrani takvo ili slično uznemiravanje tužitelja u izvršavanju sadržaja te služnosti, kao i odredbi članka 186. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) koja definira stvarnu služnost te daljnjih odredbi članka 190. stavka 1., članka 218. stavka 1., članka 229. stavka 1., članka 233. stavka 1., članka 234. i članka 235. stavka 1. istog Zakona koje odredbe u obrazloženju pobijane presude citira, prvostupanjski sud je ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti utemeljio na slijedećim, provedenim dokazima utvrđenim činjenicama:

- da je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] [adresa], put površine 101 m2 i oranica površine 2459 m2 ukupne površine 2560 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tuženika

- da je na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] [adresa], vrt-plastenik površine 1588 m2, put površine 187 m2, oranica površine 2751 m2, vrt-plastenik površine 1212 m2 i pomoćna zgrada površine 17 m2, ukupne površine 5755 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano vlasništvo HS pok. ĐS, oca parničnih stranaka

- da se kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-1546/2014 (ranije O-1739/2013) vodio ostavinski postupak iza smrti HS (Niko), rođenog **.**.1929., a umrlog **.**.2013. te su u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju od 13. travnja 2015. ostavinskom imovinom ostavitelja navedene nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kao izvanknjižno vlasništvo nekretnine prema posjedovnim listu 75 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 27. studenog 2013. i to čest. zem. br. [katastarska čestica] dio, 1/2 dio, 18 dio, 19 dio, 20 dio, 51/2 dio, 51/3 dio, 131 dio, 132 dio, 133 dio, 134/1 dio, 225/10 dio, 226/2 dio, 226/3 dio, 258/7, 258/8, 259/3, 259/4, 265/1 i 265/4, a na kojoj ostavinskoj imovini su nasljednicima ostavitelja na temelju zakona i ustupa proglašeni sin NS za 3/10 dijela i sin ĆS za 7/10 dijela

- da je otac parničnih stranaka HS upisan vlasnikom novoformirane čest.zem. 1524 ukupne površine od 5755 m2 u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a koja čest.zem. odgovara "starim" čest. 225/10 površine 3844 m2, dijelu čest.zem 226/2 sa 6998 m2 i dijelu čest. 226/3 površine 863 m2 sve upisano u zk.ul. 118 upisanog vlasnika MS pok. N, a kako je to i navedeno u Zapisniku broj Z-10211/2015/964 sastavljenim 7. ožujka 2017. povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. [adresa]

- da je rješenjem poslovni broj Z-13024/23 od 29. travnja 2024. odbijen prijedlog tuženika ĆS za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka jer prema obrazloženju postoji spor u pogledu vlasništva kao i opsega vlasništva dok je na terenu utvrđeno da je predlagatelj u posjedu realnog dijela te nekretnine

- da iz provedenog ostavinskog spisa proizlazi zaključak da su stranke kao nasljednici pok. oca HS suvlasnici, za sada izvanknjižni, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to tužitelj NS u 3/10 dijela i tuženik ĆS u 7/10 dijela.

8.1. S materijalnopravnog aspekta predmeta spora prvostupanjski sud polazi od članka 39. stavka 1. ZV prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju u svemu što se tiče stvari koje je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima te daljnje odredbe stavka 2. istog članka iz koje proizlazi da se kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga te zaključuje da u konkretnoj situaciji ne postoji potrebna suglasnost svih suvlasnika povlasne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da se u njenu korist osnuje stvarna služnost, a koja suglasnost svih suvlasnika je nužna obzirom na odredbu članka 41. stavka 1. ZV u kojoj je definirano što predstavlja poslove izvanredne uprave na stvari koja je u suvlasništvu, a među kojim poslovima je izrijekom navedeno i osnivanje stvarnih i osobnih služnosti. Prvostupanjski sud nastavno zaključuje da kada bi se i uzela dokazanom tvrdnja tužitelja da je on posjednik zapadnog realnog dijela čestice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalazi vrt i plastenik, a tuženik posjednik ostalog dijela te čestice, da čak ni tada, obzirom to suvlasništvo nije u pravom smislu razvrgnuto, ne bi bilo moguće donijeti sudsku odluku kojom bi se usvojio predmetni tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja stvarne služnosti prolaza i provoza što potkrjepljuje, kako navodi, recentnom sudskom praksom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-394/2010-2 od 15. travnja 2010. prema kojoj je za poslove izvanredne uprave na nekretnini na kojoj su suvlasnici podijeli posjed i način uživanja te neovisno o tome što bi tim izvanrednim poslom bio zahvaćen samo dio te nekretnine, za poduzimanje tog posla izvanredne uprave potrebna suglasnost drugog suvlasnika, a u slučaju njegova protivljenja tu suglasnost drugog suvlasnika nije moguće nadomjestiti sudskom odlukom. Poziva se i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 224/1981 od 7. travnja 1982. čija sentenca glasi: "U sporovima o postojanju služnosti na nekretninama i opsegu služnosti, ako na povlasnom ili poslužnom zemljištu ima i više suvlasnika, tada su oni bilo kao tužitelj bilo kao tuženi po naravi pravnoga odnosa jedinstveni suparničari, ali su ujedno i nužni suparničari, pa su tek svi suvlasnici zajedno ovlašteni zahtijevati utvrđenje postojanja služnosti u korist svoga povlasnog zemljišta, i obrnuto: postojanje služnosti na njihovim nekretninama kao poslužnom dobru može se utvrditi samo protiv svih suvlasnika.". Konačno prvostupanjski sud zaključuje da stoga što u ovom trenutku ne egzistira potrebna suglasnost svih suvlasnika, u konkretnom slučaju tužitelja i tuženika, za osnivanje prava služnosti u korist nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako to zahtijeva odredba članka 41. stavak 1. ZV, ne preostaje ništa drugo nego kraj takvog stanja stvari ocijeniti neosnovanim tužbeni zahtjev i isti odbiti kao što je to navedeno u točki I. izreke presude. Posljedično takvom zaključivanju o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava služnosti prolaza i provoza u korist povlasne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u suvlasništvu parničnih stranaka, a na teret poslužne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tuženika za cijelo, prvostupanjski sud nastavno zaključuje da nije bilo prostora pružiti tužitelju zaštitu sukladno odredbi članka 233. stavak 1. ZV jer da bi se netko smatrao ovlaštenikom prava služnosti u smislu članka 234. ZV mora dokazati svoje pravo služnosti zbog čega je i zahtjev za zaštitu od uznemiravanja vršenja sadržaja stvarne služnosti prolaza i provoza također ocijenio neosnovanim.

8.2. Polazeći od pretpostavki za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere propisanim člankom 346. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Oduka USRH – dalje u tekstu: OZ) koje moraju biti kumulativno ispunjene i to da predlagatelj učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te da učini vjerojatnim da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja prijeti, prvostupanjski sud je rješenjem odbio predloženu privremenu mjeru budući je presudom odbio tužbeni zahtjev pa stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine kao jedne od pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere.

9. Osporavajući činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu tužitelj tvrdi da je pogrešno utvrđenje u pogledu suvlasničkog dijela koji bi pripadao strankama u pogledu čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tvrdeći da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi nespornim da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zapadnom dijelu u naravi predstavlja nekretninu na kojoj se nalazi plastenik tužitelja kojeg je izgradio odmah nakon Domovinskog rata uz suglasnost pok oca HS koji mu je taj dio darovao upravo u tu svrhu i da je od tada u posjedu i vlasništvu tog dijela te ga nitko nije ometao pa ni tuženik, a da se upravo do tog dijela proteže put preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tuženika. Smatra da ukoliko je vlasnik točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je, kako je utvrđeno, do tog dijela dolazio preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skici sudskog očevida označenog likom i točkama A, B, C, D, E, A površine 58 m2 i to osobno preko 30 godina, da je na taj način na tom dijelu stekao pravo služnosti prolaza i provoza pa makar i temeljem dosjelosti zbog čega je nužno usvojiti ne samo postavljeni tužbeni zahtjev već i zahtjev za zaštitu posjeda prava služnosti prolaza i provoza i predloženu privremenu mjeru jer zbog nemogućnosti konzumiranja opisane služnosti trpi štetu zbog izgubljene zarade i propasti plastenika.

10. Iznesenim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost odlučnih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio primjenu materijalnog prava. No, valja primijetiti da se sud prvog stupnja u primjeni materijalnog prava pogrešno poziva na odredbe članka 39. stavka 1. i 2. ZV i odredbe članak 41. stavaka 1. ZV jer se u konkretnom slučaju ne radi o osnivanju prava stvarne služnošću pravnim poslom za koje je kao izvanrednom pravnom poslu potrebna suglasnost svih suvlasnika.

11. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev temeljeći ih na činjenici da su tužitelj i tuženik suvlasnici povlasne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje suvlasništvo su stekli na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj: O-1546/2014 od 13. travnja 2015. iza pok. oca HS i to tužitelj u 3/7 dijela i tuženik u 7/10 dijela. Konkretno su naslijedili dijelove čest. 225/10, čest. 226/2 i čest. 226/3 kao izvanknjižno vlasništvo od kojih dijelova je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sukladno Zapisniku Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru broj: Z-10211/2015/964 od 7. ožujka 2017. formirana nova čest. 2524 sa 5755 m2 s određenim upisom prava vlasništva na pok. HS pok. ĐS za cijelo. Daljnja činjenica odlučna za predmet spora je da je tuženik vlasnik poslužne nekretnine čest. 1523 k. o. [katastarska općina]. Dakle tuženik je suvlasnik povlasne nekretnine i vlasnik poslužne nekretnine.

12. Stvarna služnost je prema članku 186. stavku 1. ZV stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Stavkom 4. istog članka određeno je da kad je povlasna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih ima jednako pravo izvršavanja stvarnih služnosti u korist povlasne nekretnine; a kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik služnosti koja tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo, odnosno svaki mora propuštati radnje glede poslužne nekretnine koje bi bile suprotne tuđem pravu stvarne služnosti.

13. Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da je stvarna služnost pravni odnos između vlasnika dviju nekretnina pri čemu je jedna u pravnom položaju povlasnog dobra, a druga u pravnom položaju poslužnog dobra te je uvijek riječ o dva dobra u vlasništvu različitih osoba, a služnost se osniva u korist svakodobnog vlasnika jednog dobra, a na teret svakodobnog vlasnika drugog dobra. Služnost i njezino izvršavanje slijedi nekretninu, a ne vlasnika. Služnosti terete cijelu poslužnu nekretninu i vezane su sa cijelom povlasnom nekretninom. Radi se o nedjeljivom pravu i obvezi, zbog čega se služnost ne može osnivati na dijelove, odnosno u korist suvlasničkog dijela nekretnine niti na realnom dijelu nekretnine, a isto tako zemljišnoknjižna čestica ne može biti služnošću opterećena samo za jedan njezin realni dio, nego ona cijela, iako se u naravi služnost izvršava sam na jednom dijelu nekretnine.

14. U stručnoj literaturi autora ĐS, RS, LS, DS i SS „Stvarno pravo“ u izdanju Informatora godine izdanja 1998. na str. 638. toč. 28. se navodi: „Iz nedjeljivosti služnosti proizlazi da pojedini suvlasnik ne može osnovati stvarnu služnost na svome dijelu kao poslužnom dobru, a niti u korist svog dijela kao povlasnog dobra. Isto se tako ne može pojedini suvlasnik ni odreći služnosti glede svog dijela. Sve to mogu samo svi zajedno.“ U tom smislu prvostupanjski se sud pravilno pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 2224/81 od 7. travnja 1982. prema kojem su tek svi suvlasnici zajedno ovlašteni zahtijevati utvrđenje postojanja služnosti u korist svog povlasnog zemljišta.

15. O pravnoj prirodi instituta stvarne služnosti kao nedjeljivom pravu ali i obvezi svoja pravno shvaćanje izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: U- III-633/2010 od 22. travnja 2010.

16. Protivno iznesenoj pravnoj naravi instituta stvarne služnosti tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine na kojoj je suvlasnik zajedno sa tuženikom, postoji pravo služnosti prolaza i provoza na teret dijela čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika i to krajnjeg sjeverozapadnog dijela te nekretnine označene u Skici sudskog očevida označen likom i točkama A-B-C-D-E-A što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude uknjiži opisanu služnost u zemljišnim knjigama na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine.

17. U tom smislu neodlučne su i činjenice isticane u žalbi da tužitelj koristi određeni zapadni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da se za dolazak do tog dijela nekretnine koristio dijelom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenim u skici sudskog očevida točkama A-B-C-D-E-A u površini od 58 m2 te da je upravo na tom dijelu stekao pravo služnosti prolaza i provoza.

18. Nije sporno da stranke nisu razvrgle suvlasničku zajednicu na način da bi se od čest. zem. [katastarska čestica] formirale dvije nekretnine od kojih bi ona zapadna pripala u samovlasništvo tužitelja, a ona istočna tuženiku, jer tek u tom slučaju tužitelj će steći mogućnost utvrđivati u sudskom postupku pravo služnosti u korist te novoformirane nekretnine koja će u postupku razvrgnuća njemu pripasti, a na teret tuženikove čest. zem. [katastarska čestica] kao poslužne.

19. Valja ukazati i na odredbu članka 238. stavak 1. ZV prema kojoj ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine nađu u imovini iste osobe, tada tim sjedinjenjem samim po sebi prestaje stvarna služnost. Kako je u konkretnom slučaju tuženik vlasnik nekretnine na čiji se teret kao poslužne zahtjeva upis stvarne služnosti i ujedno suvlasnik povlasne nekretnine, to je zahtijevani upis prava služnosti u protivnosti i sa citiranom zakonskom odredbom.

20. Odredbom članka 233. stavkom 1. ZV je propisano pravo ovlaštenika stvarne služnosti zahtijevati zaštitu od uznemiravanja, dok je člankom 234. ZV propisano da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 233. tog Zakona, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava. Dakle jedna od pretpostavki za ostvarenja prava na zaštitu je da ovlaštenik prava služnosti dokaže svoje pravo služnosti. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja prava služnosti prolaza i provoza u korist čest. zem. [katastarska čestica] kao povlasne na teret čest. zem. [katastarska čestica] kao poslužne odbijen, to samim time nije ostvarena jedna od pretpostavki za zahtijevanu zaštitu od uznemiravanja prava služnosti iz članka 234. ZV.

21. Kako pobijanom presudom nije utvrđeno postojanje prava služnosti prolaza i provoza to nema ni nenovčane tražbine koju je tužitelj predložio osigurati privremenom mjerom, pa je stoga prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 346. stavka 1. OZ odbio predloženi prijedlog za osiguranje.

22. Iz naprijed navedenih razloga primjenom članka 368. stavka 1. ZPP i članka 380. točka 2. ZPP odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su pobijana presuda i rješenje.

23. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe budući sa istom nije uspio, dok je trošak tuženika za odgovor na žalbu ocijenjen nepotrebnim za ishod žalbenog postupka budući u istom ponavlja pravna stajališta prvostupanjskog suda. .

24. Prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova nije bila predmetom ispitivanja u drugostupanjskom postupku.

U Varaždinu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer