REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3850/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja IMEX BANKA d.d., Split, Tolstojeva 6, OIB: 99326633206, protiv ovršenika NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ireni Tušak Miletić, odvjetnici u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 17. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odgađa se izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - zadužnice, poslovni broj: OV-4382/2018., potvrđene 31. listopada 2018. po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba (zahtjeva za izravnu naplatu podnesen 30. listopada 2025. u 14:42 sata) do pravomoćnog okončanja postupka povodom podnesenog pravnog lijeka.

II. Odbija se prijedlog ovršenika od 12. studenog 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - zadužnice, poslovni broj: OV-4382/2018., potvrđene 31. listopada 2018. po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba iz žalbenog razloga čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona, kao neosnovan.

III. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku trošak ovog postupka u iznosu 125,00 EUR-a, u roku od osam (8) dana.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - zadužnice, poslovni broj: OV- 4382/2018., potvrđene 31. listopada 2018. po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9 i 10. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 12. studenog 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - zadužnice, poslovni broj: OV-4382/2018., potvrđene 31. listopada 2018. po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba.

2. U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ). Tako ovršenik ne osporava da je nasljednik iza pok. MĆ, ali se poziva na odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje ZN) kojim je propisano kako nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, kao i na to da je već podmirio dio dugovanja ostavitelja, jer je 12. ožujka 2025. isplatio iznos od 4.000,00 EUR vjerovniku ZĆ iz [adresa], a koji je taj iznos bio za života pozajmio pok. MĆ. Nadalje, ovršenik navodi da bi kao umirovljenik sa mjesečnom mirovinom od 484,23 EUR i bez drugih primanja, trpio nenadoknadivu štetu u vidu ugrožene egzistencije i zdravlja, pa predlaže odgodu do donošenja pravomoćne odluke povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno do pravomoćnosti odluke donesene povodom eventualne tužbe, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Također, ovršenik tvrdi da je Ugovor o kreditu iz kojeg potječe dugovanje potrošački ugovor, jer je isti zaključen između potrošača i ovrhovoditelja kao bankarske institucije koja djeluje na tržištu, te ukazuje na čl. 4. navedenog ugovora, a kojim je ugovoreno da: „Stranke složno utvrđuju da je Banka odobrila Korisniku kredita ovaj kredit uz naknadu za odobrenje kredita u iznosu od 0,50% na iznos odobrenog kredita sve dok Korisnik kredita ostvaruje redovna mjesečna primanja na tekućem računu otvorenom od Banke i ima ugovorenu uslugu Internet bankarstva (dok ima status klijenta Banke). Bankarska naknada u iznosu od 0,50% jednokratno unaprijed na iznos kredita plaće se odmah po odobrenju kredita. Banka ima pravo zaračunati bankarsku naknadu u iznosu od dodatnih 0,50% na iznos odobrenog kredita danom prestanka ispunjavanja statusa klijenta Banke definiranog u prethodnom stavku…“ . Ovršenik smatra da se na ovaj pravni posao lex specialis primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014 i 110/2015; dalje: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, te se poziva na odredbe čl. 49. – 56. ZZP koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ukratko, ovršenik tvrdi da se radilo o tipskom ugovoru u kojem se o naprijed navedenoj odredbi nije pregovaralo, te da je razvidno kako ovrhovoditelj nije vodio računa o zakonitim interesima potrošača prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, pod poslovnim brojem: 692-0014-6920181953, te kako potrošač nije imao mogućnosti neprihvatiti samo tu odredbu ugovora, jer bi time zapravo bio ograničen u ostvarivanju svojeg prava tj. ne bi uopće bio u mogućnosti sklopiti ugovor o kreditu. I naposljetku, ovršenik traži naknadu troškova ovog postupka na ime sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 312,50 EUR, sastava prijedloga za odgodu ovrhe u iznosu od 125,00 EUR i sudskih pristojbi u iznosu od 73,82 EUR, odnosno potražuje ukupni trošak u iznosu od 511,32 EUR.

3. Prijedlozi ovršenika od 12. studenog 2025. dostavljeni su ovrhovoditelju 14. studenog 2025. na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 21. studenog 2025. u cijelosti usprotivio navodima ovršenika, te je predložio da se isti odbace kao nedopušteni, odnosno odbiju kao neosnovani u cijelosti.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe je osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Na sastanku Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Su IV- 87/22 usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi temeljem ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati, sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

8. Dakle, sudovi koji postupaju po među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima, solemniziranim privatnim ispravama koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredbi potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Pri tome, ako je sud u sumnji, da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, isti će uputiti ovršenika u parnicu radi nedopustivosti ovrhe, te odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti dok se ne odluči, je li ovrha dopuštena. Na taj način nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtjeva pravo Europske unije.

9. U tom smislu ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/2018 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati, jesu li odredbe sadržajne u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene, odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

10. U Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL. C 323, 27. rujna 2019.) jasno je istaknuto da je Nacionalni sud obvezan ispitati po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi ( C-243/08 Pannon GSM). To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupka, koja se osigurava nacionalnim pravilima.

11. U ovom predmetu ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se temeljem ovršne isprave, zadužnice, poslovni broj: OV-4382/2018., potvrđene 31. listopada 2018. po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba, a radi naplate Ugovora o kreditu, pod poslovnim brojem: 692-0014-6920181953, sklopljenog 31. listopada 2018., a koje isprave nisu prošle sudsku kontrolu i s obzirom da se radi o potrošačkom ugovoru, sud je odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

12. U odnosu na žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 6. OZ-a valja naglasiti kako ovršenik ni na koji način ne konkretizira i ne obrazlaže žalbeni razlog već se samo općenito, paušalno poziva na njega. Kako se ovršenik u prijedlogu za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva poziva na žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a, a postojanje kojih činjenica sud nije utvrdio, niti je utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba ovršnog postupka ili pogrešnu primjenu materijalnog prava, te postojanje žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

13. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka je djelomično osnovan.

14. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

15. Dakle, ovrhovoditelj je 30. listopada 2025. podnio FINA-i zahtjeva za izravnu naplatu, stoga ovaj sud smatra kako je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio troškove ovršeniku. Sud je priznao ovršeniku trošak podnošenja prijedlog za odgodu ovrhe od 12. studenog 2025. u iznosu od 125,00 EUR-a, a temeljem Tbr. 11. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa). Ovršeniku nije priznat trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 312,50 EUR i trošak na ime sudskih pristojbi u iznosu od 73,82 EUR, odnosno ukupno iznos od 386,32 EUR i to s obzirom da ovršenik nije uspio sa ovim prijedlogom, te nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe, sud je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

16. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

17. Kako je ovršenik istaknuo razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 17. prosinca 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku osam (8) dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po pun. uz podnesak ovrhovoditelja od 24. studenog 2025.

3. FINA-i – putem web servisa

4. Spis