REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16143/2021-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice HFS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ksenija Čerin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Dječji vrtić Vedri dani, Zagreb, Makančeva 11a, OIB: 40201821835, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Rođak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice HF, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika ĆF, odvjetničke vježbenice, 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Vedri dani isplatiti tužiteljici HFS iznos od 1.000,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2021. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 228,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.124,08 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila radnik kod tuženika kada se dogodila predmetna ozljeda na radu. Naime, 15. travnja 2021. tužiteljica je pretrpjela ozljedu na radu na način da ju je, dok je obavljala poslove odgajatelja, dijete za koje se brinula i koje ima poremećaj iz spektra autizma udarilo objema rukama, pri čemu je kod tužiteljice došlo do kontuzije prsnog koša. Tužiteljica je postavila odštetni zahtjev 15. srpnja 2021. i to direktno tuženiku koji se na isti nije očitovao, već je isti proslijedio osiguravatelju Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., koji je odštetni zahtjev odbio. Ozljeda na radu definirana je čl. 3. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti na radu i sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, razvidno je da je tužiteljica uistinu pretrpjela ozljedu na radu za koju odgovara poslodavac, u ovom slučaju tuženik. Slijedom navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje za pretrpljene fizičke i za pretrpljeni ukupan iznos od 24.750,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15. srpnja 2021. pa do isplate te troškove parničnog postupka.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Čizmića i dr. ŽF tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 9. listopada 2025. na ime naknade neimovinske štete (po okolnostima pretrpljenih bolova i straha) potražuje ukupan iznos od 1.228,95 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2021. te naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da bi tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu i da bi pretrpjela štetu koja bi opravdavala dosuđivanje utužene naknade, pa se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Dalje tuženik navodi kako su tužiteljičini navodi o načinu nastanka navodne ozljede na radu neistiniti i kontradiktorni. U tužbi tužiteljica kao jedini dokaz tome da se štetni događaj dogodio navodi Prijavu o ozljedi na radu, svoje saslušanje i medicinsku dokumentaciju. Međutim, u svojoj Izjavi ozlijeđenog od 21. travnja 2021. tužiteljica opisuje navodni štetni događaj i tvrdi da su u tom trenutku kraj nje bile svjedokinje defektologinja H. i odgajateljica Ć. Navodni svjedoci ovog štetnog događaja SF i EF poriču da bi bile svjedoci bilo kakvog događaja u kojem bi tužiteljica pretrpjela neke ozljede. Štoviše, tužiteljica im se nije požalila na bolove, niti je od njih zatražila bilo kakvu pomoć (a prema sadržaju tužbe je trpjela jake bolove). Što se tiče medicinske dokumentacije o navodnoj ozljedi, tuženik je zbog sumnje u istinitost i vjerodostojnost ove dokumentacije 5. srpnja 2021. podnio kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu protiv ĆFS, doktorice obiteljske medicine i tužiteljice HFS. Tuženik u cijelosti ostaje kod svih navoda istaknutih u Kaznenoj prijavi, KLASA: 042-01/21-01/01, URBROJ: 251-603/02-21-05 od 5. srpnja 2021., a kojima osporava priznatu ozljedu na radu zbog postojanja osnovane sumnje da su u postupku priznavanja predmetne ozljede na radu, a u ovom postupku štetne radnje, počinjena gore opisana kaznena djela. U konkretnom slučaju odluka o tužbenom zahtjevu, odnosno o naknadi štete zbog ozljede na radu, ovisi o tome je li u postupku priznavanja predmetne ozljede na radu, a u ovom postupku štetne radnje, učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, a za koje tuženik osnovano sumnja da su ga počinile sestre ĆFS, izabrana doktorica obiteljske medicine i tužiteljica HFS, radnica zaposlena kod tuženika. Slijedom toga, pitanje vjerodostojnosti Tiskanice OR, kao i vjerodostojnosti cjelokupne zdravstvene dokumentacije koju je izdala izabrana doktorica ĆFS FF u postupku priznavanja ozljede na radu i nakon priznanja iste, postavlja se kao glavno pitanje u kaznenom i parničnom postupku, a upravo na navedenim ispravama tužiteljica temelji svoj zahtjev za naknadu štete, što u konačnici daje odgovor na pitanje jesu li isprave koje tužiteljica navodi u tužbi kao dokaz podobne da služe kao dokaz istinitosti činjenica koje imaju vrijednost za pravni odnos između stranaka u ovom postupku, zbog čega su ispunjene pretpostavke za određivanja prekida postupka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže prekid postupka u skladu s odredbom članka 213. st. 2 podstavka 1. Zakona o parničnom postupku. Vezano uz navod tužiteljice o tome kako je Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, odbila zahtjev za naknadu štete, ističe kako je tuženik u vrijeme nastanka navodne ozljede na radu bio osiguran kod navedenog osiguravatelja Policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008137. Tuženik ističe zahtjev za sudjelovanjem osiguravatelja Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Capraška ulica 6, Zagreb, kao umješača u skladu s odredbom članka 206. Zakona o parničnom postupku, te ga poziva da dostavi sudu podatke o razlozima odbijanja zahtjeva za naknadu štete.

3. Dopisom od 25. ožujka 2022. o otpočetoj parnici obaviješten je HOK osiguranje, koji nije prijavio sudjelovanje kao umješač na strani tuženika u ovom postupku.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje-prijave na mirovinsko osiguranje (str. 4-8 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 9-12, 41-44, 61-64, 108-112, 117-121 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 13-22, 49, 58-60, 67, 123-125 spisa), Obavijest HOK osiguranja d.d. (str. 26 spisa), kaznenu prijavu tuženika (str. 33-36 spisa), e-mail tuženika (str. 38 spisa), potvrdu o primitku preporučene pošiljke (str. 40 spisa), izjavu tužiteljice od 15. travnja 2021. (str. 45-46 i 113 spisa), izjavu očevidca SF od 15. travnja 2021. (str. 47 i 116 spisa), izjavu očevidca EF od 15. travnja 2021. (str. 48 i 115 spisa), Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 50-57, 126 spisa), Policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008137 (str. 69 i 83 spisa),

Zapisnik kontrolora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o provedenoj kontroli od 2. lipnja 2021. Klasa: 502-07/21-01/608, Urbroj: 338-21-03-01-21 (str. 77- 78 spisa), prilog Zapisniku o provedenoj kontroli 2. lipnja 2021. (str. 80 spisa), dopis Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: 053-02/21-01/856, URBROJ: 534-09-1-2/3-22-08 od 10. lipnja 2022. (str. 89 spisa), dopis Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: 053-02/21-01/856, URBROJ: 534-09-1-2/3-22-10 od 16. rujna 2022. (str. 92 spisa), Zapisnik o provedenoj izvanrednoj kontroli od 17. listopada 2022. (str. 95-97 spisa), dopis Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: 053-02/21-01/856, URBROJ: 534-09-1-2/3-23-13 od 9. ožujka 2022. (str. 104 spisa) uz presliku spisa KLASA: 053-02/21-01/856 (str. 105-126 spisa), evidenciju o radnom vremenu tužiteljice (str. 127 spisa), potvrdu o radnom vremenu tužiteljice (str. 128 spisa), Stručno mišljenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/I-029-01/22-03/25, URBROJ: 534-09-I-2/3-22-06 od 8. rujna 2022. (str. 144-146 spisa), RTG snimke prsnog koša tužiteljice (str. 155 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 3 Kir-134/2022-5 od 20. prosinca 2020. (str. 177-183 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, Broj: KP-DO-625/2021 od 7. veljače 2022. (str. 184-191 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Anti Čizmiću (str. 130-131 spisa), dopunsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Anti Čizmiću (str. 162 i 233 spisa), provedeno je medicinsko-radiološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. ŽF (str. 205 spisa), saslušan je sudski vještak dr. ŽF (str. 213-214 spisa), saslušani su svjedoci SF (str. 147-149 spisa), EF (str. 149-150 spisa), PF (str. 172 spisa) te tužiteljica (str. 138-140 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, sporan je nastanak štetnog događaja i šteta, osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i vjerodostojnost medicinske dokumentacije te prijave ozljede na radu.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se štetni događaj zbio 15. travnja 2021. kada je tužiteljica uslijed odgojno obrazovnih aktivnosti od strane djeteta rukama zadobila udarac u prsa.

11.1. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljici ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 125. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 15. travnja 2021. kao ozljedu na radu i to pod dijagnozom Contusio thoracis lat. sin S20.2 (dok je dijagnoza Fractura sterni S22.2 izbrisana). Protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 64 spisa). Tuženik je podneskom od 2. prosinca 2024. naveo da protiv navedenog rješenja nije podnio žalbu slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

11.2. Pri tome valja istaknuti i da iz dokumentacije koja prileži spisu i to rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 3 Kir-134/2022-5 od 20. prosinca 2020. (str. 177-183 spisa) i rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, Broj: KP-DO-625/2021 od 7. veljače 2022. (str. 184-191 spisa) proizlazi da tužiteljica i ĆFS, izabrana liječnica obiteljske medicine i tužiteljičina sestra, nisu počinile kaznena djela i to I osumnjičena ĆFS kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st.1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 –dalje: KZ) i kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. KZ te II osumnjičena HFS kazneno djelo poticanje na krivotvorenje isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ i kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. KZ u svezi s čl. 37 KZ-a, radi čega je sud medicinsku dokumentaciju i priznatu prijavu o ozljedi na radu ocijenio vjerodostojnom.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika, sada je u mirovini, u vrijeme nastanka štetnog događaja obavljala je poslove odgajatelja u klasičnom vrtiću koji je imao grupe na engleskom, te je bila odgajatelj djece koja su bili u grupi na engleskom jeziku. Nakon smrti majke, bila je na korištenju dužeg bolovanja i kada se vratila sa bolovanja predložila je ravnatelju vrtića kako ne bih više vodila engleski program, te ju je ravnatelj prebacio na drugu lokaciju i dodijelio joj je grupu u kojoj je bila dijete koje je imalo poremećaj iz spektra autizma. Kada je došla na novu lokaciju prvi dan, defektologica EF nije imala previše vremena, te joj je u 10-tak minuta dala upute i smjernice kako pristupiti tom djetetu s obzirom da je tužiteljica odgajatelj, a ne defektolog. Uobičajeno je da upravo odgajatelj rade sa djecom koja imaju poremećaj iz spektra autizma i sa drugim poteškoća u razlogu, ovo iz razloga, što se preporučuje da se takva djeca što prije integriraju i druže sa ostalom djecom koja nemaju poremećaj. Defektolog daje samo upute i smjernice, vezano za isključivo za taj poremećaj, te oni od defektologa dobivaju program, individualni obrazovni program za tu vrstu dijagnoze u pisanom obliku na papiru. Predmetnog dana defektologica očito nije imala vremena, te joj nije dala taj program, kasnije je došla u grupu, pred kraj radnog vremena, te je tom prilikom samo pratila njenu interakciju sa tim djetetom. Tog predmetnog dana, dakle, prvi dan kada je došla u tru grupu pristupila je djetetu sa poremećaj iz spektra iz autizma, radilo se o djetetu starom oko 7.g., imao je odgodu škole, stajala je ispred njega, neverbalno mu je davala do znanja da je tu, pratila je što radi i u jednom trenutku on se smijao sa djevojčicama sa kojima je bio u grupi, i u jednom trenutku ju je obim rukama prilično jako udario u prsa. Reagirala je na način da se uhvatila za prsa, defektolog EF je bila blizu nje kao i SF, odgajateljica i vidjele su što se dogodilo. SF ju je u tom trenutku pitala kako je, odgovorila je da ju je dijete udarilo, i da ju je jako zaboljelo, dok EF nije ništa pitala. Nakon toga je došlo do kraja njenog radnog vremena, uzela je stvari, otišla je u garderobu gdje je srela ravnatelja PF i ispričala mu situaciju koja se dogodila, on je rekao da mu je žao, a ona je potom nazvala svoju liječnicu obiteljske medicine, i objasnila joj što se dogodilo te je ujutro došla na rengen, napravila snimku i na njoj se vidjelo da je dobila napuknuće prsne kosti i napuknuće četiri rebara sa iste strane, doktorica joj je otvorila bolovanja jer nema druge terapije osim mirovanja. Inače ima bolest koja je genetski uvjetovana zove se ankilozantni, a isto se očituje da ima višak kalcija, te u poznijim godinama lakše pucaju kosti, posebice prsne kosti i kosti na nogama, prstima i sl. i dolazi do iskrivljenja kičme u kojem slučaju može doći do nastanka grbe na leđima. Naglašava da je njen poslodavac, odnosno tuženik sa tom dijagnozom bio upoznat kao i glavna medicinska sestra i doktor medicine rada, te navodi kako je ravnatelj PF imao saznanja i znao je za tu njenu bolest, te je glavna medicinska sestra također imala saznanja o istom. Navodi da dijete koje ju je udarilo bilo prilično jako i visoko. Nakon ovog događaja javila se voditeljici zdravstvene službe u vrtiću. Odmah isti dan, odnosno odmah nakon posla, telefonom javila se svom liječniku obiteljske medicine. Sutradan je otišla osobno fizički kod svoje doktorice i odmah ju je poslala na rengen i snimanje. Na daljnji upit pun. tuženika kada je otišla na rendgensko snimanje, odgovara: kao što sam rekla taj dan kada sam fizički došla kod svoje liječnike obiteljske medicine, a to je bilo dan nakon nastanka štetnog događaja. Na daljnji upit pun. tuženika da li je u srodstvu sa izabranom liječnicom, odgovara da to je njena sestra, koja najbolje poznaje njeno zdravstveno stanje, te i sama boluje od bolesti ankilozantni i s obzirom da preko 30 godina boluje od migrene, te je njena vlastita sestra njen najbolji izbor. Naglasila je da nikada do predmetnog događaja nije bila na korištenju bolovanja osim kada joj je umrla majka, a fizikalnu terapiju u toplicama je provodila za vrijeme svog godišnjeg odmora.

13. Iz iskaza SF proizlazi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu odgojitelja. Tužiteljica joj je poznata jer su zajedno radile u istom vrtiću. Nikakva saznanja nema vezano za predmetni štetni događaj, te ističe da je toga dana zajedno radila sa tužiteljicom i nije primijetila da bi itko od djece ozlijedio tužiteljicu, cijelo vrijeme su bile u istoj sobi i ravnatelj joj je samo rekao da je dužna napisati izvještaj koji je napisala, jer je navodno dječak DF udario tužiteljicu. To joj je rekao ravnatelj, pri tome joj je rekao da mu je to isto rekla tužiteljica koja je radi toga bila na bolovanju. Tužiteljica je par dana radila u odgojnoj skupini gdje su imali dječaka sa posebnim potrebama, a on se zove DF, a prije toga tužiteljica je radila u jednom drugom objektu, radi se o istom vrtiću, ne zna po čijem nalogu je tužiteljica došla u objekt gdje je svjedokinja voditeljica, zna da je kolegica RF koja je do tada radila sa dječakom sa posebnim potrebama otišla u mirovinu. Naime, DF kao dijete sa posebnim potrebama je dobio posebnog odgojitelja, to je prvo bila RF, a potom tužiteljica. Inače, dogovor je bio, a to je bila uputa ravnatelja, da kada tužiteljica upozna grupu, da će se rotirati, tako da ne dođe do situacije da samo tužiteljica radi sa DF. Inače, cijelo vrijeme je svjedokinja je bila u istoj prostoriji sa tužiteljicom, a toga dana je i EF bila sa njima u sobi koja je rehabilitator, a koja je također zaposlenica tuženika, te im ona daje upute kako i na koji način raditi sa djecom sa posebnim potrebama. Osim od ravnatelja nije čula od nekoga da je tužiteljicu dijete odgurnulo. Na poseban upit pun. tužitelja da li je tužiteljica taj dan ranije otišla kući, svjedok odgovara da je tužiteljica normalno odradila svoju smjenu. Ne zna da li je tužiteljici poslala poruku kojom pita za njezino zdravstveno stanje, taj ili drugi dan. Nakon što se svjedoku daje na uvid izjava na listu 47 sudskog spisa na upit da li je to izjava koju je dala 21. travnja 2021., svjedok odgovara da to je njen potpis i njena izjava koju je napisala vlastoručno. Svjedok se obraća pun. tuženika sa upitom "imate li i vi tu izjavu".Na poseban upit pun. tužitelja kako komentira da u izjavi piše "negdje oko ručka kolegica je spomenula da ju je dječak gurnuo", a u svom iskazu ističe kako je prvi puta o štetnom događaju čula od ravnatelja, svjedok odgovara: "žao mi je. Radi se o izjavi iz 2021. i ja sam fokusirana na to da potvrdim da događaj nisam vidjela". Navodi da događaj nije vidjela. Kada je primila poziv kao svjedok za ovo ročište pretpostavljala je što je predmet ovog spora. Nakon što je primila poziv za ovo ročište, a punomoćnika tuženika danas prvi puta vidi, tajnicu tuženika je zatražila i pitala da li može dobiti slobodni dan radi poziva na ročište, te je pitala gđu. EF da li je i ona dobila poziv za ročište.

14. Iz iskaza EF proizlazi da je zaposlena u Zaprešiću u vrtiću kao stručni suradnik, te je kod tuženika radila od 2004. do 5. svibnja 2024. Tužiteljica joj je poznata jer je radila kao odgojitelj u područnom objektu tuženika u Šubićevoj, a ona kao stručni suradnik obilazi sve grupe, pa je tako viđala tužiteljicu. Čula je, ali vidjela nije da bi tužiteljica doživjela ozljedu na radu. U grupi u kojoj je radila tužiteljica bilo je dijete sa posebnim potrebama DF, te je dolazila u tu grupu, a tada je bila prisutna tužiteljica. Ističe kako njoj tužiteljica nikada nije rekla da bi ju dijete udarilo, te ju je uputio ravnatelj da će biti održano ovo predmetno ročište kao i tajnica tuženika, to je bilo prije nego što joj je došao poziv da dođe ovdje kao svjedok i tada joj je tajnica rekla da će dobiti poziv na sud i da je pozvana u svojstvu svjedoka, ali ništa joj nije rečeno vezano za nastanak štetnog događaja. Ravnatelj joj je rekao da je tužiteljica navela da ju je dijele udarilo na radu i tada je prvi puta čula da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu. Prvi puta je čula da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu kada je DF bio u grupi i kada je tužiteljica radila s njim u Šubićevoj 4 i to je bio zadnji dan da tužiteljica radi sa DF i više se ne sjeća što joj je tada rekao. Tužiteljica je otišla kući i ona je informaciju da je tužiteljica ozlijeđena na radu saznala taj ili sljedeći dan. Predmetnog dana je bila cijela dan u prostoriji s tužiteljicom i ponavlja da nije vidjela da bi tužiteljica doživjela ozljedu. Pisala je izjavu. Koliko se sjeća tužiteljica je koristila bolovanje. Napisala je i vlastoručno potpisala izjavu koja prileži na listu 48 sudskog spisa. Dijete na koje se odnosi "PPP protokol" odnosi se za DF. Ne sjeća se što je upisala u PPP protokol vezano za vrstu i oblik ponašanja. Na poseban upit pun. tužitelja koji je to događaj koji je prethodio ponašanju, svjedok odgovara: "događaj za koji je tužiteljica izjavila da ju je dijete udarilo, a ja taj događaj nisam vidjela". Na poseban upit pun. tužitelja zašto je onda taj događaj upisala u PPP protokol, svjedok odgovara: "nisam upisala taj događaj, već događaje koji se odnose na ponašanje djeteta, da li dijete udara, vršti, štipa" Na poseban upit pun. tužitelja koji događaj je upisala u PPP protokol, svjedok odgovara: "ne sjećam se, ali ono što znam jeste da nisam vidjela da bi tužiteljicu ijedno dijete udarilo, ili da bi mi se tužiteljica požalila da ju je dijete udarilo, da ju boli ili nešto slično."

15. Iz iskaza PF proizlazi da je od 2013. do 2023. bio ravnatelj kod tuženika, a da sada obnaša funkciju odgojitelja. U tom razdoblju njegovo sjedište bilo je u Makančevoj ulici te je imao 5 područnih objekata. Sjeća se da je u jednom trenutku dobio informaciju da je u Šubićevoj došlo do ozljede. Ne sjeća se tko mu je to javio, ali je otišao u Šubićevu vidjeti što se dogodilo. Nadalje pojašnjava da u skupinama uobičajeno rade dvije odgojiteljice svaka u jednoj smjeni, te dodatna odgojiteljica ukoliko u toj skupini postoje djeca s teškoćama u razvoju. U Šubićevoj je kada je došao bila odgojiteljica SF te rehabilitator EF te ŠF koja je tad bila zadužena za djecu s teškoćama u razvoju. Tada mu je ŠF rekla da ju je dijete gurnulo u područje prsnog koša, a kada ju je pitao da li može nastaviti raditi ili je potrebno da ode kući rekla mu je da može nastaviti raditi do kraja radnog vremena. SF i EF bile su prisutne u sobi dok je razgovarao s ŠF ali ne zna da li su išta čule. Naknadno su mu rekle da sam događaj nisu vidjele niti su o istome čule dok im to ŠF nije rekla. Sa SF i EF razgovarao je kasnije u tijeku dana do završetka smjene. Nakon toga nije točno siguran da li se radilo o petku ili ponedjeljku ŠF javila je da odlazi na bolovanje te da će doći za par dana pokupiti papire za ozljedu na radu, a nakon par dana i došla je po papir. Vezano za prijavu o ozljedi na radu navodi da je nakon popunjavanja onog dijela koji ide na poslodavca ŠF preuzela papire i odnijela svojoj doktorici kako bi ona popunila svoj dio, a nakon što im je vratila tu prijavu o ozljedi na radu istu su uputili HZZO-u. Nakon što se sa HZZO-a vratila popunjena prijava o ozljedi na radu kojom je ŠF priznata ozljeda primijetili su, a pri tome misli na njega i njegovu tajnicu, da je prijava prepravljana te da nije ista onome što su poslali HZZO-u. Naime, navodi da ozljeda koja je navedena nije ista. Nakon što su to primijetili žalili su se Ministarstvu zdravstva koliko se sjeća te nije siguran da li su se žalili drugostupanjskom tijelu odnosno direkciji obzirom je taj dio odrađivala njegova tajnica. Navodi da je prijavu o ozljedi na radu tužiteljica preuzela, odnijela svojoj doktorici, istu vratila, a onda je vrtić tu prijavu poslao HZZO- u. Nakon što se popunjena prijava od strane HZZO-a vratila primijetili su da dijagnoza nije ista odnosno dijagnoza koja je bila navedena u prijavi koja je poslana HZZO-u nije identična dijagnozi koja je navedena u prijavi koja je vraćena vrtiću od strane HZZO.

16. Imajući u vidu sve provedene dokaze, a osobito iskaz tužiteljice koji je ocijenjen vjerodostojnim jer je dan životno i uvjerljivo i jer je u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo za vrijeme radnog vremena dok je obavljala poslove odgajatelja u Šubićevoj i to prilikom rada sa djetetom sa poremećajem iz spektra autizma. Do štetnog događaja je došlo kada ju je navedeno dijete objema rukama udarilo u prsa. Tužiteljica je o predmetnom događaju obavijestila ravnatelja PF. Navedeno je u suglasju sa iskazom svjedoka sada svjedoka PF, koji iskaz je ocijenjen istinitim jer je u bitnim činjenicama istovjetan iskazu tužiteljice i svjedoka SF i EF. Sud je ocijenio istinitim i iskaz EF, koja je navela da događaj nije vidjela, a obzirom je u skladu s iskazom svjedoka PF te izjavom danom neposredno nakon nastanka štetnog događaja. Međutim, iskaz svjedokinje SF sud je ocijenio nevjerodostojnim jer je neuvjerljiv te u suprotnosti sa izjavom danom nakon nastanka štetnog događaja. Naime, iz predmetne izjave koja prileži spisu proizlazi da je imala saznanja o nastanku štetnog događaja. Slijedom svega navedenog, a pri tome imajući na umu da je tužiteljici štetni događaj priznat kao ozljeda na radu, sud je na temelju svih provedenih dokaza utvrdio postojanje štetnog događaja.

17. Iz odredaba 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti, međutim, iako je tuženik osporio nastanak štetnog događaja sud je utvrdio postojanje štetnog događaja i da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornost kao niti da postoji doprinos tužiteljice. Imajući u vidu da je ozljeda od 15. travnja 2021. rješenjem HZZO-a tužiteljici priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužiteljici nadoknaditi štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

18. Radi utvrđenja postojanja osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Anti Čizmiću koji u svom nalazu i mišljenju od 16. travnja 2023. naveo da je tužiteljica 15. travnja 2021. pretrpjela ozljedu na radu, kada ju je dijete s posebnim potrebama udarilo objema rukama, pri čemu je zadobila natučenje prsišta s napuknućem donjeg dijela prsne kosti. Tužiteljica je trpjela fizičku bol jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana te slabijeg intenziteta 3 tjedna. Primarni strah jakog intenziteta tužiteljica je trpjela u trenutku tjelesnog ozljeđivanja. Sekundarni strah jakog intenziteta tužiteljica je trpjela 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana te strah slabijeg intenziteta 3 tjedna (strah i zabrinutost za ishod liječenja kao i strah u sklopu anksio- depresivne reakcije na stresni događaj).

19. Nakon uvida u stručno mišljenje Stručno mišljenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/I-029-01/22-03/25, URBROJ: 534-09-I-2/3-22-06 od 8. rujna 2022. tuženik je naveo da iz predmetnog mišljenja proizlazi kako zapravo nema nikakvog dokaza da je tužiteljica pretrpjela ozljedu u vidu prijeloma prsne kosti, a kako je to napisala njezina liječnica obiteljske medicine (ujedno i sestra tužiteljice). Stoga tuženik i nadalje ustraje kod tvrdnje da tužiteljica nije pretrpjela nikakvu ozljedu na radu, te slijedom toga nema pravo na naknadu štete, dok je tužiteljica na ročištu 13. svibnja 2024. navela kako se ne protivi da se mišljenje stručnog povjerenstva dostavi vještaku dr. Anti Čizmiću radi provođenja dokaza dopunskim vještačenjem.

20. Vještak dr. Ante Čizmić se 13. kolovoza 2024. dopunski očitovao imajući u vidu mišljenje Ministarstva zdravstva te spisu priložene RTG snimke rebara i prsnog koša na 2 CD-a. Navodi da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljica zadobila natučenje prsnog koša. Po učinjenim RTG snimkama prsišta 19. travnja 2021. radiolog postavlja sumnju na napuknuće u donjem dijelu prsne kosti. U priležećem mišljenju Ministarsva zdravstva ne isključuje se sa sigurnošću da je tužiteljica zadobila napuknuće prsne kosti, već su prigovori Povjerenstva vezani uz postupanje liječnika opće medicine koji je liječio tužiteljicu. Da bi se utvrdilo je li tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila i napuknuće prsne kosti, vještak navodi da je potrebno provesti radiološko vještačenje RTG snimki rebara i prsnog koša (na 2 CD-a) koje je tužiteljica priložila 14. lipnja 2024. Navodi da analizu navedenih snimki može učiniti jedino specijalist radiolog. Po provedenom radiološkom vještačenju vještak moli da se konačna ocjena i mišljenje povjeri drugom vještaku, zbog stalnog boravka vještaka u inozemstvu.

21. Na okolnost postojanja ozljede provedeno je medicinsko-radiološko vještačenje po vještaku-radiologu dr. ŽF koji je, temeljem priloženih snimki srca i pluća, lijeve strane prsnog koša i prsne kosti snimljene 19. travnja 2021., u svom nalazu i mišljenju od 3. ožujka 2025. naveo da se na snimci prsne kosti vidi u distalnom dijelu nježna poprečna linearna transparencija te na snimci lijeve strane prsnog koša atipičan izgled rebara 4. -7. Vještak je naveo da se na temelju opisanih promjena može posumnjati na koštanu traumu koštanih struktura. Naveo je da se na temelju opisanih promjena ne može sa sigurnošću tvrditi da se radi o koštanoj traumi te da se može samo postaviti sumnja na istu.

22. Obzirom je tužiteljica imala prigovor na nalaz i mišljenje vještaka dr. ŽF vještak se na ročištu 5. lipnja 2025. usmeno očitovao prilkom čega je vještak istaknuo da je pregledao RTG snimke priložene spisu na kojima postoje neke promjene na temelju kojih se, a imajući u vidu ozljedu u anamnezi, može posumnjati na koštanu traumu. Kako nakon tih inicijalnih snimaka nije provedena dodatna kontrolna RTG obrada, a što je uobičajeno kod koštane traume, sumnja na koštanu traumu nije potvrđena. Stoga je i nadalje mišljenja kako kod tužiteljice, u sudsko medicinskom smislu, a u okvirima radiološke struke, nije dokazana koštana trauma prsne kosti i rebara. Na poseban upit suda odgovara kako bi uobičajeni postupak u takvom slučaju bio provođenje radiološke kontrole. U ovom slučaju tužiteljici je trebalo, a u slučaju ako je za to postojala klinička indikacija, izdati uputnicu za kontrolnu RTG obradu. Vještak je naveo da je van okvira njegove struke da donosi zaključke zašto do toga nije došlo. Na daljnji upit da li je po njegovom mišljenju, a imajući u vidu medicinsku dokumentaciju, pacijenticu trebalo uputiti na dodatnu RTG obradu, odgovorio je kako je medicinska dokumentacija prilično oskudna imajući u vidu vrstu ozljeda na koje se posumnjalo, da tužiteljica nije pregledana od strane kirurga, već od liječnika opće prakse, te je stoga zaključio da su ozljede bile takvog karaktera da nije bilo potrebe za liječenjem i obradom od strane kirurga traumatologa, kao niti potrebe za kontrolnom RTG obradom. Vještak je naveo da te činjenice, zapravo njegove pretpostavke, ni na koji način nisu utjecale na njegov radiološki nalaz i mišljenje da u predmetnom slučaju tužiteljica nije zadobila koštanu traumu. Na dodatan upit pun. tužiteljice da li iskazanu sumnju u koštanu traumu može kvantificirati u smislu određenog postotka koji bi govorio za koštanu traumu i onog drugog koji bi govorio protiv koštane traume, iskazuje kako takva praksa ne postoji u svakodnevnom radu, a pogotovo ne u sudsko medicinskom postupku. Nadalje, vještak pojašnjava kako postoje fiziološke promjene na kostima za koje iz opreza, te ako znaju da je u anamnezi trauma, opisuju kao suspektnu koštanu traumu. Sve to imajući u vidu neuobičajen, nego obavezan postupak u takvim situacijama, a to je upućivanje pacijentice na pregled kirurga traumatologa koji onda temeljem kliničke slike određuje daljnje liječenje i dijagnostičku obradu. Kod sumnje na lom rebara to bi bilo terapijsko mirovanje i kasnija kontrolna RTG obrada. Isto to vrijedi i za sumnju na lom prsne kosti. Nadalje, a imajući u vidu pitanje o eventualnoj kvantifikaciji u postocima koja bi govorila u korist ili protiv koštane traume, vještak ponavlja kako u ovom slučaju u sudsko medicinskom smislu koštane traume nema.

23. Tužiteljica je na predmetnom ročištu navela da ne predlaže novo radiološko vještačenje ali je na ročištu održanom 29. kolovoza 2025. navela da je suglasna da se provede dopunsko medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu, ako sud smatra da je to potrebno za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva.

24. U dopunskom nalazu i mišljenju od 11. rujna 2025. vještak dr. Ante Čizmić naveo je da je izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka radiologa dr. ŽF, predmetni spis tužiteljice HFS i priloženu medicinsku dokumentaciju vezanu uz štetni događaj na radnom mjestu od 15. travnja 2021. Naveo je da je dr. ŽF na raspravi 5. lipnja 2025. obrazlažući svoj nalaz i mišljenje ustvrdio da tužiteljica u predmetnom slučaju nije zadobila koštanu traumu (prijelom kosti). Sukladno tome, mišljenja je da je tužiteljica u predmetnom slučaju zadobila natučenje prsišta. Tužiteljica je trpila fizičku bol srednjeg intenziteta 3 dana te slabijeg intenziteta 1 tjedan. Primarni strah srednjeg intenziteta tužiteljica je trpila u trenutku tjelesnog ozljeđivanja. Sekundarni strah srednjeg intenziteta tužiteljica je trpila 3 dana te povremeni strah slabijeg intenziteta 3 tjedna (strah i zabrinutost za ishod liječenja kao i strah u sklopu anksiodepresivne reakcije na stresni događaj). Tužiteljici nije trebala tuđa pomoć. Kod tužiteljice nema zaostalih trajnih posljedica.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka radiologa dr. ŽF kao i usmeno očitovanje kojim je vještak dodatno pojasnio svoj nalaz i mišljenje budući da je sačinjeni stručno i jasno te u skladu s pravilima struke. Sud je prihvatio i dopunski nalaz i mišljenje dr. Ante Čizmića od 11. rujna 2025. jer je sačinjen na temelju relevantne medicinske dokumentacije i provedenog radiološkog vještačenja, a na navedeni na navedeni nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbi.

26. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli te strah radi natučenja prsnog koša koji je zadobila u štetnom događaju od 15. travnja 2021., temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

27. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužiteljici primjerenom naknadu u iznosu od 350,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 650,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 1.000,00 EUR, dok je u preostalom dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za iznos od 228,95 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 15. srpnja 2021. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

29.1. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 31. siječnja 2022. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 14. ožujka 2022. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 7. veljače 2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 3. svibnja 2023. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 9. siječnja 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 13. svibnja 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 27. studenog 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 5. lipnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 29. kolovoza 2025. po Tbr. 9/2 – 50 bodova, zastupanja na ročištu 11. studenog 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova odnosno ukupno 1050 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 2.100,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 2.625,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskih vještačenja u iznosu od 199,08 EUR i 300,00 EUR, dakle tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 3.124,08 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen kao neosnovan.

29.2. Tužiteljici ne pripadaju troškovi sudskih pristojbi jer je, temeljem čl. 11. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18), oslobođena od plaćanja istih.

30. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.