REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10567/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Klemen, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja osobno te punomoćnika stranaka, 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „1. Utvrđuje se da je tužitelj IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. [adresa], dosjelošću stekao pravo vlasništva posebnih dijelova nekretnine označene kao zk.č.br. 4490 u naravi ZGRADA BR. 24, 26 I 49 I DVORIŠTE U [adresa], koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to:

55. Suvlasnički dio: 43/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-55)

Garaža br. G 11, u podrumu, površine 15,34 čm, Zagreb, Poljička 49

što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Zagreb, dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama na istoj nekretnini, u roku 15 dana,

2. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu 600,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora te da je njegov zahtjev odbijen.

Naime tvrdi da je 3. veljače 1998. sklopio Ugovor o kupoprodaji stana sa BA kao prodavateljem, kojim tvrdi da je kupio stan br. 5, na trećem katu u površini od 71,02 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, 2 lođe, a nalazi se u zgradi koja je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], spremište br. 28, površine 4,06 m2 i garažu br. 11 u podrumu, površine 15,34 m2, koje je prodavatelj BA stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji stana br. 00576 od dana 14. studenog 1997.

Ugovor o kupoprodaji stana br. 00576 BA je sklopio 14. studenog 1997.g. sa Republikom Hrvatskom, Ministarstvo obrane, temeljem njegova Zahtjeva za kupnju stana Klasa: 371-07/97-04/00576, Ur.broj: 15-97-01 od dana 02. siječnja 1996.g., pri čemu je tuženik štambiljem od dana 26. studenog 1997.g. potvrdio da je BA u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu iz istog ugovora. Prethodno je BA temeljem Rješenja Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Stambena komisija, Klasa: 370-02/93-01/15868, Ur.broj: 512-09-02-96-03, od dana 25. rujna 1996.g., dodijelila stan u [adresa], 2-4, tip S 05, s pravom otkupa, i to trosoban stan površine 71,02 m2, spremište br. 28 površine 4,06 m2 i garažu br. 11 u podrumu površine 15,34 m2, zbog čega smatra da je očito kako su navedeno Spremište br. 28 površine 4,06 m2 i Garaža br. 11 u podrumu površine 15,34 m2, sporedni dijelovi predmetnog stana u smislu odredbe čl. 67. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na koje se sukladno odredbi čl. 67. st. 5. istog Zakona primjenjuju pravila koja važe za pripatke stvari.

Dalje ističe da je odredbom čl. 74. st. 2. alineja 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se prigodom izračunavanja korisne površine posebnog dijela nekretnine neće uzeti u obzir podrumske i tavanske prostorije koje po svojoj opremi nisu prikladne za stambene ili poslovne svrhe, dakle da se njihova površina ne pribraja površini posebnog dijela, iako tom posebnom dijelu pripadaju.

Navedeno tim više dolazi do izražaja imajući u vidu kako je odredbom čl. 1. st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN br. 43/92 - pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 02/94, 44/94 i 58/95), na temelju kojeg je BA kupio stan sa pripadajućom garažom, propisano kako slijedi:

"Predmet prodaje je i garaža, ako čini građevinsku cjelinu sa stanom ili ako je stanaru dodijeljena na korištenje kao pripadajući dio stana."

BA je u posjed predmetnog stana i garaže stupio 25. ožujka 1997.g. kada je preuzeo ključeve, kao što je razvidno iz garancijskih knjižica koje sadrže primopredajne zapisnike.

IA je u posjed predmetnog stana i pripadajuće garaže stupio nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana sa BA dana 3. veljače 1998., odnosno u mjesecu ožujku 1998., pri čemu je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. izdalo Potvrdu Klasa: 371-05/19-04/1088 FP, Ur.br: 251-319- 05/01-19-2 od dana 01. travnja 2019.g. iz koje proizlazi da je tužitelj evidentiran kao vlasnik predmetnog stana od dana 02. lipnja 2000.g., a pripadajuće garaže od dana 31. srpnja 1998.g., te da kao vlasnik snosi troškove zajedničke pričuve. Nadalje, temeljem Rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nekretnine – Trnje, Klasa: UP/I-410-20/1998-001/02440, UR:BROJ: 513-007-01/005-1998-003, od dana 14. svibnja 1998. godine, tužitelju je za stan i garažu obračuna porez na promet nekretnina u iznosu od 36.960,00 kn, koji je tužitelj platio dana 25. lipnja 1998. godine. Također i iz Rješenja Hrvatskih Voda, Vodnogospodarski odjel za gornju Savu, Klasa: UP/I-325-08/2021-14/106029, Urbroj: 374-25-6-21-1, od dana 22. studenog 2021.g. proizlazi da se tužitelju kao vlasniku, odnosno zakonitom posjedniku, određuje plaćanje naknade za uređenje voda za predmetni garažni prostor, koju uredno plaća. S obzirom na navedeno, BA je Ugovorom o kupoprodaji stana br. 00576 od dana 14. studenog 1997., uz predmetni stan kupio i pripadajuću Garažu br. 11 u podrumu površine 15,34 m2, kao i Spremište br. 28 površine 4,06 m2. Jednako tako, tužitelj je Ugovorom o kupoprodaji stana od dana 3. veljače 1998. predmetne nekretnine kupio od BA, te je posjedujući ih kao kvalificirani posjednik tijekom više od dvadeset godina iste stekao dosjelošću.

Pritom tužitelj ističe kako u vrijeme stjecanja predmetne garaže kao pripatka stanu, zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nije bila upisana u zemljišne knjige, dok je tuženik kao vlasnik iste uknjižen dana 4. travnja 2019.

Tužitelj dalje navodi da tužbu podnosi u svrhu usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem, budući da neprekidno već više od dvadeset godina kao pošteni, istiniti i zakoniti posjednik, samostalno posjeduje predmetne nekretnine, te ga pritom u posjedovanju istih nekretnina nitko nikada nije smetao, niti mu je pokušao oduzeti ili ograničiti posjed predmetnih nekretnina.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi da je vlasnik garaže G 11 u podrumu, površine 15,34 čm kao posebnog dijela zgrade sagrađene na zk. č. br. 4490, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila zahtjev tužitelja u cijelosti navodeći da je tužitelj kupio stan, ali ne i garažu. Dalje je navela da iz obrazloženja rješenja ovoga suda broj Z-7611/12 od 9. ožujka 2012. proizlazi da je tužitelj odbijen sa prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj garaži, jer prednik tužitelja za taj poseban dio nekretnine nema titulus. Stoga niti tužitelj kasnijim pravnim poslom od BA nije mogao steći taj poseban dio nekretnine. Također smatra da tužitelj nije bio u kvalificiranom posjedu, jer njegov posjed nije bio pošten, a čak i da je bio pošten, to je prestao biti u trenutku donošenja rješenja broj Z-7611/12 od 9. ožujka 2012. Osim toga smatra da posjed tužitelja niti njegovog prednika nije niti zakonit, jer za isti nemaju pravni temelj. Opreza radi osporio je i da bi protekao zakonski rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Na ročištu održanom 19. studenog 2025. tužitelj je dopunio svoj zahtjev obzirom na izmijenjeni opis nekretnine u zemljišnim knjigama na način da u točki I petita iza "površine 15,34 čm" stoji "Zagreb, Poljička 49".

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora sa povratnicom (listovi 8-13 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 15 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 3. veljače 1998. (listovi 18-20 spisa), Anex Ugovora o kupoprodaji stana od 16. veljače 1998. (listovi 21-22 spisa), potvrdu (list 23 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 14. studenog 1997. (listovi 24-29 spisa), zahtjev za kupnju stana i garaže (listovi 30-31 spisa), rješenje od 25. rujna 1996. (listovi 32-33 spisa), garancijske knjižice Tehnike d.d. za stan i garažu (listovi 34-43 spisa), potvrdu od 1. travnja 2019. (listovi 44 i 45 spisa), rješenje od 14. svibnja 1998. sa nalogom za prijenos (listovi 46-47 spisa), rješenje Hrvatskih voda od 22. studenog 2021. (listovi 48-49 spisa), potvrdu od 5. travnja 1995. (list 51 spisa), potvrdu od 8. rujna 1998. (list 52 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 60-70 spisa), rješenje ovoga suda broj Z-7611/12 od 9. ožujka 2012. (listovi 71-74 spisa), rješenje ovoga suda Z-16279/19 od 4. travnja 2019. (list 76 spisa), Ugovor o prodaji br. 60/96 od 8. srpnja 1996. i tabularnu ispravu od 28. siječnja 2019. (listovi 77-86 spisa), izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige (listovi 97-132 spisa) te su saslušani svjedoci SA (list 157 spisa), IAO (listovi 157-158 spisa) i tužitelj (list 158 spisa).

4.1. Tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka BA, u podnesku od 21. srpnja 2025., zbog čega on nije saslušan (list 154 spisa).

4.2. Sud nije uzeo u obzir isprave dostavljene uz podnesak tužene od 24. prosinca 2024., a koji prileže listovima 137-151 spisa, sve u smislu odredbe čl. 299. st. 1. i 3. ZPP-a. Ističe se da je na ročištu 19. studenog 2025. punomoćnik tužene naveo da je dokumentacija dostavljena uz podnesak od 24. prosinca 2024., jer je tužitelj uz svoj podnesak od 21. studenog 2024. dostavio dokumentaciju koja je proslijeđena nadležnoj službi Državnih nekretnina i Ministarstva obrane koji su dokumentaciju dostavljenu uz podnesak od 24. prosinca 2024. dostavili tek nakon održanog pripremnog ročišta. Međutim, prema shvaćanju ovog suda ne radi se o razlozima iz odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a koji bi opravdavali dostavu isprava nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom da je tužba dostavljena tuženoj na odgovor još 8. veljače 2024.

4.3. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik garaže broj G11 površine 15,34 čm kao posebnog dijela (E-55) zgrade br. 24, 26 i 49 dvorište u [adresa] površine 792 m2 sagrađene na zk.č.br. 4490 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tužena dužna priznati uz trpljenje upisa prava vlasništva tužitelja.

6. Tužitelj u tužbi tvrdi da je temeljem Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog sa BA kao prodavateljem kupio i spornu garažu broj 11 u podrumu, površine 15,34 čm, koju garažu da je BA kupio Ugovorom o kupoprodaji stana br. 00576 od 14. studenog 1997. Nadalje tvrdi da spornu garažu posjeduje kao kvalificirani posjednik tijekom više od dvadeset godina pa da je vlasništvo stekao dosjelošću.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za spornu garažu utvrđeno je da je kao vlasnik iste upisana Republika Hrvatska temeljem prijedloga od 27. ožujka 2019. temeljem Ugovora o prodaji br. 60/96 od 8. srpnja 1996., tabularne izjave br. 49/2019 od 28. siječnja 2019. i generične punomoći od 19. srpnja 2018. (list 15 spisa).

8. Uvidom u Kupoprodajni ugovor zaključen 3. veljače 1998. utvrđeno je da je isti sklopljen između BA kao prodavatelja i tužitelja IA kao kupca. Člankom 1. Ugovora utvrđeno je da kupac kupuje, a prodavatelj prodaje „stan broj 5 na trećem katu, površine 71,02 m2 te koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i dvije loggie, kao i spremište br. 28, površine 4,06 m2 i garažu br. 11 u podrumu, površine 15,34 čm“.

9. Uvidom u zahtjev za kupnju stana i garaže u vlasništvu Republike Hrvatske utvrđeno je da je isti podnio BA dana 2. siječnja 1996. te da je u istome navedeno „stan se nalazi u [adresa], 2-4, ulaz A, kat III, broj stana 5 te da se sastoji od tri sobe i ukupne površine 75,06 m2“ (listovi 30-31 spisa).

9.1. Uvidom u rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Zagreb od 25. rujna 1996. utvrđeno je da se istim BA „dodjeljuje s pravom otkupa stan u [adresa], 2-4, tip S 05 na trećem katu površine 75,08 m2 koji se sastoji od trosoban stan površine 71,02 m2+spremište br. 28 površine 4,06 m2 + garaža br. 11 u podrumu površine 15,34 m2 vlasništvo Republike Hrvatske, dat na upravljanje Ministarstvu obrane“ (listovi 32-33 spisa).

9.2. Uvidom u garancijske knjižice „Tehnike“ d.d. utvrđeno je da su **.**.1997. BA predani ključevi stana i sporne garaže (listovi 35-43 spisa).

9.3. Uvidom u Kupoprodajni ugovor zaključen 14. studenog 1997. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužene Republike Hrvatske kao prodavatelja i BA kao kupca te da je člankom 1. Ugovora utvrđeno da „kupac kupuje, a prodavatelj prodaje stan koji se nalazi u Zagrebu, 8. [adresa], na 3. katu, površine 71,02 m2 te koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i dvije loggie“.

9.3.1. Iz čl. 2. st. 3. istog Ugovora proizlazi da kupac stana ovlašćuje prodavatelja ishoditi uknjižbu prava vlasništva na stambenom prostoru.

9.3.2. Iz čl. 7. istog Ugovora proizlazi da prodavatelj ovlašćuje kupca ishoditi uknjižbu prava vlasništva posebnog dijela nekretnine - stana - opisanog u čl. 1. Ugovora.

10. Uvidom u Kupoprodajni ugovor zaključen 8. srpnja 1996. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužene Republike Hrvatske kao kupca i „Tehnike“ d.d. kao prodavatelja te da je člankom 1. Ugovora utvrđeno da kupac kupuje, a prodavatelj prodaje garažu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], garaža broj, G 11 u podrumu.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je odlučio kupiti stan od BA i prodati svoj stan. Prvo je na ime kupoprodajne cijene platio 45.000,00 DEM, a u banci je BA isplaćena razlika kupoprodajne cijene na ruke. Nakon isplate našli su se u blizini MORH-a te mu je BA predao ključeve stana i garaže. Njegov odvjetnik je sastavio kupoprodajni ugovor prema kojem je on kupio stan i garažu. BA mu je dao i izvornike garancijskih knjižica za stan i garažu, kao i ključeve te mu je rekao da je od MORH-a kupio stan i garažu. Zato je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da kupuje i stan i garažu. Nije mu predočio Ugovor kojim je on kupio stan i garažu, već mu je dao ranije spomenute garancijske knjižice. Vjerovao je BA te se pokušao uknjižiti kao vlasnik stana i garaže. Zbog proteka vremena ne sjeća se kakva je bila odluka suda, a niti kada je to točno bilo. Platio je porez i za stan i za garažu te mu nitko od veljače 1998. nije osporavao pravo na korištenje niti stana niti garaže. Također, od tada plaća doprinose Gradu Zagrebu i za stan i za garažu. I danas imam ključ koji je tada dobio od garaže.

12. Svjedok SA rekao je da ga je tadašnji zapovjednik BA zamolio da mu pomogne u prodaji stana i garaže. Koliko mu je poznato on je od države kupio stan i garažu. Potencijalnog kupca tražio je među poznatima, a tužitelja je poznavao od ranije, iz ratnih dana, kada mu je bio pomoćnik. Tužitelju je pokazao stan i garažu. Poznato mu je da je tužitelj u nekoliko navrata plaćao dijelove kupoprodajne cijene. Posljednju ratu tužitelj je platio u Gluminoj banci te zna da mu je BA tada predao ključeve od stana i garaže. Nitko ga u međuvremenu nije kontaktirao u vezi garaže. Isplata u Glumina banci bila je možda negdje 1996.-1997.- 1998. Zbog proteka vremena ne može se točno sjetiti.

13. Svjedokinja IAO u svom iskazu navela je da su kupili stan i garažu. Nekretnine su plaćene gotovinom u dva puta. Bila je prisutna zadnjoj isplati te je nakon zadnje isplate izvršena primopredaja ključeva. Ne sjeća se kada je ta primopredaja u odnosu na zadnju isplatu izvršena, ali nije bila prisutna primopredaji ključeva. Poznato joj je da je suprug dobio ključeve od gospodina BA. Od veljače 1998. su u posjedu garaže te im nitko nikada nije osporavao to pravo. Uz Ugovor nije bio priložen zemljišnoknjižni izvadak. Suprug je tada stalno bio na terenu te je pokušala provesti Ugovor o kupoprodaji u zemljišnim knjigama i tada su saznali da nešto nije u redu. Kupili su nekretninu od čovjeka koji je radio u Uredu predsjednika, a ne na placu te su od njega kupili stan i garažu te im je on dao ključeve od stana i garaže. Ugovor o kupoprodaji pokušali su provesti u zemljišnim knjigama prije možda nekih 10-15 godina. Otkada su uzeli odvjetnika i krenuli u postupak saznali su da MORH nije otkupio garažu od Tehnike, a BA od MORH-a te su im sva vrata od institucija zatvorena.

14. Iz sadržaja dostavljenih isprava sud zaključuje da je prednik tužitelja BA Kupoprodajnim ugovorom od 14. studenog 1997. zaključenim s tuženom kupio samo stan.

15. Iako je BA podnio zahtjev za otkup stana i garaže, u kupoprodajnom ugovoru zaključenom sa Republikom Hrvatskom ne spominje se sporna garaža, već samo stan. I sam ugovor naslovljen je kao „Ugovor o kupoprodaji stana“, a ne ugovor o kupoprodaji stana i garaže, kako je to navedeno u zahtjevu za otkup koji je naslovljen kao „Zahtjev za kupnju stana i garaže u vlasništvu Republike Hrvatske“.

16. Naime, sud utvrđuje da je temeljem Rješenja stambene komisije od 25. rujna 1996. predniku tužitelja dodijeljen s pravom otkupa predmetni stan, koji se sastoji od trosobnog stana, spremišta i sporne garaže, čime je BA bila omogućena kupnja stana i garaže po tada važećim propisima. Međutim, predmetni akt nije temelj stjecanja prava vlasništva.

17. Temelj stjecanja prava vlasništva na nekretnini koja je do tada bila u vlasništvu tužene je Ugovor o kupoprodaji stana od 14. studenog 1997.

18. Iz čl. 1. toga Ugovora proizlazi da je predmet kupoprodaje „stan koji se nalazi u Zagrebu, 8. [adresa], na 3. katu, površine 71,02 m2 te koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i dvije loggie“. Iz čl. 2. st. 3. toga Ugovora proizlazi da se kupac stana ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva na stambenom prostoru, a iz čl. 7. da se kupac stana ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva posebnog dijela nekretnine – stana – opisanog u čl. 1. Ugovora.

19. Iz priloga istoga Ugovora i to izračuna cijene stana proizlazi da je prednik tužitelja kupio samo stan koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice izbe kupaonice, nužnika, hodnika i 2 lođe, a ne proizlazi da bi prednik tužitelja kupio i predmetnu garažu.

20. Osim toga, iz obrazloženja rješenja ovoga suda poslovni broj Z-7611/12 od 9. ožujka 2012. jasno proizlazi da je tužitelj odbijen sa prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj garaži, jer nije priložen Ugovor o kupoprodaji garaže sklopljen između tužene i BA za taj posebni dio nekretnine, jer Ugovorom o kupoprodaji stana broj 00576 od 14. studenog 1997. nije kupljena i garaža (listovi 71-73 spisa).

21. U odnosu na navode tužitelja kojima tvrdi da iz pečata na Kupoprodajnom ugovoru od 14. studenog 1997. proizlazi da je BA platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i za garažu treba reći da iz pečata proizlazi da je kupac platio kupoprodajnu cijenu za nekretninu iz Ugovora, a u čl. 1. izričito je navedeno da je to stan pobliže opisan u čl. 1., u kojem se ne spominje garaža, pri čemu se ističe da nije od utjecaja to što u tom trenutku garaža nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao poseban dio nekretnine.

22. Stoga, iz svega navedenog sud zaključuje da je pravni prednik tužitelja Ugovorom o kupoprodaji od 14. studenog 1997. od tužene kupio samo stan, a ne i spornu garažu.

23. Pri tome nije od utjecaja niti pozivanje tužitelja na odredbu čl. 1. st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i prema kojem je predmet prodaje i garaža, ako čini građevinsku cjelinu sa stanom ili ako je stanaru dodijeljena na korištenje kao pripadajući dio stan. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 8. istoga Zakona cijena garaže utvrđuje se na način utvrđen propisom iz čl. 11. st. 2. istog Zakona s time da se cijena garaže mora platiti odjednom i u slučaju kada stan kupuje na otplatu. Iz izračuna cijene stana priloženog Kupoprodajnom ugovoru od 14. studenog 1997. ne proizlazi da bi se isti odnosio i na kupnju predmetne garaže.

24. Slijedom svega iznesenog, prema shvaćanju ovoga suda, niti BA pravnim poslom nije mogao na tužitelja prenijeti više prava nego što je on sam imao. Dakle, niti BA nije mogao prenijeti na tužitelja LA pravo vlasništva predmetne garaže, jer to pravo nije bilo preneseno na njega, obzirom da je on kupio samo stan, a ne i garažu.

25. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je vlasništvo predmetne garaže stekao dosjelošću treba reći da je dosjelost originaran način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

25.1. Sukladno odredbama čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17, dalje, ZV), dosjelošću se, stječe pravo vlasništva time što se stvar posjeduje kroz zakonom određeno vrijeme.

25.2. Okolnost da postoji faktična vlast na stvari nije, međutim, sama za sebe dovoljna, već je potrebno da takav posjed ima određenu kakvoću. Kakvoća posjeda potrebna za dosjelost različita je prema vrsti dosjelosti ovisno o tomu radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti.

25.3. Za redovnu dosjelost traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je takav posjed koji je zakonit, savjestan i istinit (čl. 159. st. 2. ZV-a), za izvanrednu dosjelost traži se da je posjed barem savjestan (čl. 159. st. 3. ZV-a).

25.4. O kakvoći posjeda govori čl. 18. ZV-a. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, čl. 18. st. 1. ZV-a). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV-a). Posjed je savjestan (pošten) ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, s time da se savjesnost presumira (čl. 18. st. 3. ZV-a).

26. Iz ranije navedenih razloga sud je utvrdio da posjed tužitelja nije zakonit, odnosno da tužitelj nema pravni temelj posjedovanja sporne garaže.

27. Stoga je sud utvrđivao je li posjed tužitelja bio barem savjestan. Posjednik će biti savjestan ako nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar. Nepošten je posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu.

28. Sud prihvaća kao istinite iskaze tužitelja i svjedoka u dijelu u kojem su naveli da je BA prodavao i spornu garažu, jer to proizlazi i iz Ugovora o kupoprodaji stana od 3. veljače 1998., zaključenog između tužitelja kao kupca i BA kao prodavatelja. Također, s tim u vezi sud je prihvatio i iskaze tužitelja i svjedoka u dijelu u kojem su iskazali da je BA tužitelju predao ključeve garaže i izvornike garancijskih knjižica.

29. Stoga je sud utvrdio da je, u trenutku kada mu je BA predao ključeve, tužitelj garažu posjedovao kao vlasnik i sa uvjerenjem da mu pripada pravo samostalno posjedovati spornu garažu. On je platio porez na promet nekretnina te je kao vlasnik garaže evidentiran u evidenciji Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. Također obveznik je plaćanja naknade za uređenje voda za predmetnu garažu.

30. Dakle, u trenutku stupanja u posjed sporne garaže okolnosti konkretnog slučaja ne ukazuju da bi posjed tužitelja bio nesavjestan.

31. Prema odredbi čl. 159. st. 3. ZV-a samostalni posjednik nekretnine stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema odredbi st. 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je barem pošten, samostalan posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 3. ovoga članka.

32. Međutim, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje, tužiteljeve supruge i rješenja ovoga suda broj Z-7611/12 od 9. ožujka 2012., tužitelj je 7. veljače 2012. podnio prijedlog radi upisa prava vlasništva na stanu i spornoj garaži. Sud je odbio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj garaži, jer nije priložen Ugovor o kupoprodaji garaže sklopljen između tužene i BA za taj posebni dio nekretnine.

33. Stoga sud zaključuje da tužitelj više nije bio savjestan posjednik sporne garaže od kada je saznao da njegov prednik nije kupio spornu garažu od tužene. Najkasnije tada, morao je znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati garažu. Do tog saznanja je tužitelj došao prije isteka roka potrebnog za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću.

34. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

35.1. Stoga je tuženoj priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 6. prosinca 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 19. studenog 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

35.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženoj pripada iznos 600,00 eura.

35.3. Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 1. srpnja 2024., jer je dokumentaciju dostavljenu uz taj podnesak tužena mogla dostaviti u spis i uz odgovor na tužbu, za sastav kojega joj je nagrada odmjerena prema Tbr. 8/1 Tarife. Također tuženoj nije priznat niti trošak sastava podneska od 24. prosinca 2024., jer isti nije uzet u obzir u smislu odredbe čl. 299. st. 1. i 3. ZPP-a.

35.4. Slijedom navedenog, tuženoj je dosuđen trošak u ukupnom iznosu 600,00 eura.

35.5. Na tako određeni trošak tuženoj nisu dosuđene zatezne kamate jer isplatu istih nije tražila, sve temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

36. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- Punomoćniku tužitelja

- Punomoćniku tužene