Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-461/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice IN iz [adresa], sada na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Medvedu, odvjetniku u Osijeku protiv tuženika HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Kopfu, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. studenog 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetan i nema pravni učinak Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 25. travnja 2019. između tužiteljice IN kao darodavatelja s jedne strane i tuženika HN kao daroprimatelja s druge strane, ovjeren od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka dana 25. travnja 2019. pod brojem OV-5334/2019, a kojim ugovorom darodavatelj daruje daroprimatelju nekretninu u ½ dijela upisanu u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 10, opisane kao [adresa] površine 392 m2, dvorište površine 286 m2, kuća, [adresa] površine 106 m2, ukupne površine 392 m2.
II. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora o darovanju nekretnina od 25. travnja 2019. godine ovjerenog pod brojem OV-5334/2019, te se nalaže uspostava zemljišno-knjižnog stanja na nekretnini u ½ upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 10, opisane kao [adresa] površine 392 m2, dvorište površine 286 m2, kuća, [adresa] površine 106 m2, ukupne površine 392 m2, kakvo je bilo prije navedenog Ugovora o darovanju nekretnina tako da se briše pravo vlasništva u ½ dijela na toj nekretnini s imena tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u ½ dijela na ime tužiteljice IN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III. Nalaže se tuženiku HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi ovom parnicom prouzročene joj troškove zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stoji koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."
II/ Nalaže se tužiteljici IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku HN, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak postupka u iznosu od 750,00 EUR-a (sedamstopedeseteura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela da je 25. travnja 2019. Ugovorom o darovanju nekretnina darovala svoju polovicu nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 10, opisane kao [adresa] površine 392 m2, dvorište površine 286 m2, kuća, [adresa] površine 106 m2, ukupne površine 392 m2. Nadalje, navela je da iako su ona i tuženik sklopili Ugovor o darovanju nekretnina, tuženik nije tim činom stupio u posjed predmetne nekretnine, s obzirom na to da je isti u vrijeme sklapanja ugovora stanovao u [adresa], a gdje i dan danas stanuje sa svojom obitelji, a na adresi sporne nekretnine je prijavljen samo fiktivno. S obzirom na to da tuženik nije stupio u neposredan posjed predmetne nekretnine, istaknula je, navedeni Ugovor o darovanju je ništetan budući da je čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimatelja propisano da isti mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Tužiteljica je nadalje navela da s obzirom da navedeni ugovor nema propisanu formu, već su na istom samo ovjereni potpisi, isti je ništetan sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a o čemu je sudska praksa već zauzela stav u nizu odluka, kao npr. u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 955/09-2. Sukladno svemu navedenom tužiteljica je predložila sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev. Potraživala je i naknadu troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je potpuno pogrešna postavka tužbe da on nije u neposrednom posjedu nekretnine (koja nekretnina je bila predmet darovnog ugovora), jer sam predmetni darovni ugovor, naveden u tužbi, sadrži vrlo eksplicitnu odredbu u točki. IV Ugovora i to da tuženik stupa u posjed nekretnine sa danom sklapanja tog Ugovora te je istaknuo da je očito postupljeno po samoj ugovornoj odredbi između stranaka. Naveo je da je kao neposredni posjednik nekretnine oličio nekretninu, promijenio vodovodne instalacije, ugradio nove slavine i priključke, te je u konačnici, kao suvlasnik i posjednik nekretnine, zatražio od tvrtke Vodovod d.o.o. Osijek ugradnju vodomjera na svoje ime, te je dodao da mu je u propisanom postupku, nakon provjere valjanosti zahtjeva, zahtjev odobren od strane te tvrtke te je na njegovo ime ugrađen vodomjer. Nadalje, naveo je i da je kao posjednik nekretnine, morao uvesti radnike navedene tvrtke u radove na nekretnini, da bi oni izvršili svoj radni zadatak, prema čemu je i korisnik vodne usluge tvrtke Vodovod Osijek d.o.o. te obveznik plaćanja za potrošnju vode, te plaća tzv. vodnu uslugu tvrtke Vodovod Osijek d.o.o. Osijek. Isto tako, naveo je da kao suvlasnik i neposredni posjednik nekretnine prijavljen nadležnom komunalnom poduzeću kao korisnik njihovih usluga i uredno plaća za to naknadu. U prilog svemu, dostavio je i osobnu kartu, gdje je navedeno prebivalište u [adresa], dakle, navodeći da ga na toj adresi mogu naći ili mu mogu dostavljati pismena nadležna tijela, a što je jedan od neprijepornih dokaza o posjeda nekretnine. Nadalje, naveo je da zajedno sa svojom suprugom obavlja i one svakodnevne radnje, koje su uvriježeni simboli posjeda na nekretnini, pa tako održavaju kuću, vrše krupnije i sitnije popravke, spremaju je i održavaju, kose travu po okućnici, obrađuju cvjećnjake na okućnici i dr. Tuženik je istaknuo da iz svih priloženih dokaza u obliku javnih i privatnih isprava, jasno proizlazi da je neposredni posjednik nekretnine, te da je sudska praksa, koju je tužiteljica priložila uz toč. III tužbe, u konkretnom slučaju potpuno irelevantna i ne može primijeniti na konkretan prijepor stranaka, kao i da se može zaključiti da u konkretnom slučaju nema govora o tzv. darovnom ugovoru bez predaje stvari u neposredni posjed daroprimca, te da upravo suprotno tvrdnji tužiteljice, nije bila niti potrebna forma predviđena odredbom čl. 53. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, odnosno, ugovor je sklopljen upravo u predviđenoj formu za takvu vrstu posla. Nadalje, naveo je da s obzirom na to da se u konkretnom slučaju nije radilo o tzv. ugovoru bez prave predaje, je očito da je sudska praksa, priložena uz toč. III tužbe, neprimjenjiva na ovaj konkretni slučaj te je stoga predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naloži tužiteljici da mu naknadi parnične troškove.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o darovanju nekretnine (list spisa 5-7), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 8-9), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda Z-8386/2024 od 23.5.2024. (list spisa 15-16), preslik osobne iskaznice za tuženika (list spisa 24-25), preslik uplatnica (list spisa 26- 28), Ponuda br. 2019/301-329 i račun br. 98/301/1 2019 (list spisa 29-30), te je saslušao tužiteljicu i svjedoke.
3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida iz razloga što su se odlučne činjenice mogle utvrditi i bez provođenja očevida. Nadalje, na ročištu održanom 5. studenog 2025. tužitelji punomoćnici parničnih stranaka naveli su da suglasno odustaju od dokaznog prijedloga za saslušanjem tuženika.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi utvrđenja da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 25. travnja 2019., ovjerenog kod javnog bilježnika dana 25. travnja 2019., a kojim ugovorom darovatelj, tužiteljica, daruje tuženiku ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije navedenog Ugovora o darovanju.
6. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o darovanju nekretnina dana 25. travnja 2019., kojim je tužiteljica tuženiku darovala ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina].
7. Među strankama je sporno je li tuženik prilikom sklapanja Ugovora o darovanju stupio u neposredan posjed predmetne nekretnine.
8. Iz Ugovora o darovanju nekretnine od 25. travnja 2019. (list spisa 5-7) proizlazi da je sklopljen između tužiteljice kao darovateljice i tuženice kao daroprimateljice, te da je predmet ugovora ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na navedenom ugovoru nalazi se potvrda Javnog bilježnika Mirjane Borić kojom potvrđuje da su stranke IN i HN u njezinoj nazočnosti priznali potpis kao svoj, te da su potpisi istiniti. Odredbom čl. IV ugovora ugovoreno je da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina danom zaključenja ugovora (ovdje se ističe da je primjerak Ugovora o darovanju koji se nalazi u spisu u određenim dijelovima mutan, ali da je isti Ugovor o darovanju dostavljen e-Komunikacijom u e-Spis uz tužbu nije mutan i tekst se u cijelosti može pročitati).
9. Iz izvatka iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-9) proizlazi da je vlasnik predmetne nekretnine označene kao [adresa], dvorište, kuća, [adresa], površine 392 m2, ŽN u ½ dijela nekretnine i HN u ½ dijela nekretnine. Iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik ½ dijela nekretnine temeljem Ugovora o darovanju broj OV-5334/19 od 25. travnja 2019.
10. Iz preslike osobne iskaznice za tuženika (list spisa 24-25) proizlazi da tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa], odnosno na adresi predmetne darovane nekretnine.
11. Iz preslika uplatnica (list spisa 26-28) proizlazi da se iste odnose na vodne i komunalne usluge, te da je obveznik plaćanja tuženik. Iz Ponude br. 2019/301-329 i račun br. 98/301/1 2019 (list spisa 29-30) proizlazi da naručitelj radova radi ugradnje vodomjera na predmetnoj nekretnini tuženik, a da je je Vodovod d.o.o. Osijek bio izvođač radova. Tuženik je izvršio i uplatu predujma za ugradnju vodomjera u postojeću instalaciju.
12. Iz iskaza svjedokinje BN proizlazi da ne zna čija je nekretnina na adresi u [adresa]. Zna da je prije ta nekretnina bila od bake ZN, ali unazad dosta godina na toj nekretnini nitko ne stanuje. Nikada ne vidi na toj nekretnini, a tu nekretninu vidi svaki put kada prođe pored nje. Ne vidi da se nekretnina održava, sjeća se samo da je za Veliku Gospu ove godine vidjela neke ljude, ali ne zna tko su ti ljudi. Nikada nije na toj nekretnini vidjela tuženika, a niti tužiteljicu. Pored navedene nekretnine prolazi skoro svaki dan kada ide po kruh, a pored te kuće živi njezina kolegica pa vidi kad ide kod nje. Navedena nekretnina se ne održava se i ista se ne održava od kad je baka umrla, a baka je umrla nekad poslije rata kad su se oni vratili u [adresa]. Zaključila je da se nekretnina ne održava po tome što je prozor bio otvoren na kip i ljeti i zimi, a žaluzina je udarala okolo. Ne zna je li tužiteljicino društvo bilo za Veliku Gospu, ona je tamo samo prolazila i vidjela neko društvo. Zna tko je ĐN, nije ju nikada vidjela na predmetnoj nekretnini, vidjela ju je na sahrani od oca tužiteljice. Prijateljica koju je spomenula u iskazu i čija se kuća nalazi pokraj predmetne nekretnine rekla joj je da nitko ne dolazi i da nije skoro vidjela nikoga.
13. Iz iskaza svjedoka ĆN proizlazi da misli da zna koja nekretnina je predmet ovog spora, odnosno da je to nekretnina na adresi [adresa]. S prozora iz njegovog dnevnog boravka vidi tu nekretninu. U par navrata je tamo vidio ljude, ali ne zna je li to bio 1.5. ili Velika Gospa, ili neki vikend. Ljude koje je vidio ne zna tko su. Ne zna da li se ta kuća održava. Pretpostavlja da je ta kuća u vlasništvu nekog iz sela. Ne zna kako izgleda tuženik, a tužiteljicu je sad u sudnici prvi put vidio, a možda ju je vidio i na sahrani njezinog oca. Ne zna stanuje li tamo netko. Ne zna niti koliko dugo je takvo stanje da tamo nitko ne stanuje.
14. Iz iskaza svjedokinje KN proizlazi da predmetnu nekretninu u [adresa], vidi kroz prozor svoje kuće. To je bila kuća tužiteljicine majke, ali tužiteljici ne zna ime. Ne vidi da tamo netko živi. Vidjela je pred Gospu da je došao neki čovjek s autom koji je samo pokosio travu i otišao. Ne zna tko je bio taj čovjek. Ne zna tko je HN. Dvadeset godina živi u [adresa] i slabo vidi da tamo netko dolazi. Danas je prvi put vidjela tužiteljicu jutros kad je došla po nju kući da dođe na sud. Sa suprugom nije posebno komentirala tu kuću u vezi toga dolazi li netko u nju ili ne. Znala je reći da je vidjela da je netko došao, a to misli na ovaj jedan događaj kad je vidjela da je netko došao pokositi travu.
15. Iz iskaza svjedokinje FN proizlazi da zna za predmetnu kuću na adresi u [adresa] i zna da tamo nitko ne živi i da tu kuću nitko ne održava. Sjeća se da je na sahrani njezina muža ĐN molila njezinu kćer da im da tu kuću i da će se oni brinuti o kući i održavati ju. Čula je od svoje kćerke da im je dala tu kuću. Zna da je ta kuća sada u posjedu HN, ali ne zna kada je ušao u posjed, ni na koji način. Ne zna je li njezina kćer dala tuženiku i njegovoj supruzi ključeve, ne zna jesu li ikada ušli u kuću, ne zna je li njezina kći ikada s njima bila u toj kući. Ponekad je HN znao navratiti kod nje i reći da ide raditi na tu kuću, ali ona to nije vidjela, zna da oni tamo nisu boravili jer nisu nikad tamo noćili. Ta kuća ima ogradu koja nema ključ i bravu nego je zavezana žicom, a kuća je zaključana, ne zna kako. Njezina kćer nema ključeve kuće. Imala je i ona ključeve te kuće, kao i njezina sestra jer je njezina sestra vlasnica ½ te kuće, ali ne zna i ne sjeća se gdje su ključevi od te kuće. Ključeve od te kuće ima njezina sestra, a vjerojatno imaju ključeve i I, valjda su ih napravili. HN živi u [adresa].
16. Iz iskaza svjedoka ON proizlazi da zna da je vlasnik nekretnine na adresi u [adresa] suprug od ĐN, HN. Zna ĐN dugo godina, odrastao je s njom i zna da je tamo živjela sa svojom bakom do rata, a poslije rata je tamo živjela s bakom i suprugom. Koliko zna u nekretnini u [adresa] nitko ne živi, a ĐN sa suprugom je otišla živjeti u [adresa] kad je baka umrla. ĐN i tuženika je često vidio da održavaju oko kuće u [adresa]. Vidio ih je da dolaze tamo. Njegova kuća je na broju 37 i 39., pa može vidjeti iz dvorišta predmetnu nekretninu. Zna da se ĐN dolazila javiti njegovim roditeljima kada je dolazila u [adresa], a njegovi roditelji su umrli 2021. i 2022. ĐN i tuženika je vidio tamo u dvorištu, nije ulazio u kuću, a nije ni siguran je li ih vidio da oni izlaze iz kuće. Misli da imaju ključeve od kuće, a ne zna ima li još netko ključeve od kuće. Izvana se vidi da održavaju kuću, dvorište je uvijek uredno i pokošena je trava. ĐN mu je rekla da je HN vlasnik kuće jer mu je njezina mama prepisala dio kuće kad je baka umrla. Tužiteljicu nije nikada vidio na predmetnoj nekretnini, ali ne tvrdi da ju ona ne održava. ĐN i tuženik dolazili su održavati predmetnu nekretninu otprilike 2-3 godine prije smrti njegovih roditelja. Tuženika i njegovu suprugu je vidio sigurno tri puta godišnje na predmetnoj nekretnini koliko je i sam otprilike tamo, ali on ne živi stalno u [adresa] nego živi i u Osijeku. U toj nekretnini nitko ne živi. Baka je umrla, misli, 2003., 2004. ili 2005.
17. Iz iskaza svjedokinje JN (djevojački H) proizlazi da ne zna čija je nekretnina na adresi u [adresa], ali može reći da samo tamo vidi ĐN i tuženika. Tamo nikada nije vidjela nikog drugoga osim njih. Njezina nekretnina je udaljena od te nekretnine 100 m. Vidi ih dva do tri puta mjesečno. Vidjela je da kose travu, grabljaju lišće i vuku kante Jupola. Vidjela je i da ulaze u kuću jer je vidjela da je ĐN prala prozore. Dolaze dosta često i takvo stanje je od 1999. od kada se ona vratila tamo nakon rata. Ne zna živi li tamo netko. Sa ĐN popriča kratko i imaju dobrosusjedske odnose. Misli da tuženik i ĐN imaju ključeve od kuće jer ulaze unutra, uvijek ih vidi da ulaze u kuću, tj. oduvijek. Vidjela je da ulaze u kuću recimo 2005. U toj kući je prije živjela baka, a baka je umrla 2004., ali nije sigurna. Nakon bakine smrti vidjela je da tuženik i ĐN ulaze u tu kuću. Znala je da je tamo živjela baka jer je prije imala 18 godina, a sad ima 42 i sada ne zna živi li netko tamo jer je zaposlena i nema toliko vremena.
18. Iz iskaza svjedokinje ĐN proizlazi da je sa IN, odnosno tužiteljicom, u srodstvu i da nije u zavadi te da ne zna što da kaže. Zna da je Ugovor o darovanju sklopljen između tužiteljice i tuženika. Zna da je IN zamolila njezina supruga – tuženika da im daruje kuću jer je ona imala svojih problema i da to mora riješiti, prepisala je na njega svoj dio jer je njezin suprug bio prijavljen u [adresa], a ona u [adresa]. Ključeve od kuće su dobili od tete CN, tužiteljicine majke, a koja im je dala ključeve poslije sklapanja ugovora. Ključeve im je dala jedno 5 dana nakon što su sklopili ugovor kod javnog bilježnika. Prije sklapanja ugovora nije bilo riječi o tome kada će im dati ključeve. Kada im je CN dala ključeve od kuće, rekla je da žive i budu u kući i da je održavaju. CN je dala ključeve u vrijeme kada je znala da su sklopili Ugovor o darovanju s njezinom kćeri. Suprug i ona su ušli u kuću nakon što im je dala ključeve, a to je vidjela i susjeda JN. Kad su im dani ključevi mislili su da je njezin suprug vlasnik ½ kuće koju je darovala tužiteljica. Jedno vrijeme su živjeli tamo, 2-3 mjeseca nakon sklapanja ugovora. Ključeve od kuće imaju samo suprug i ona, postoji samo jedan ključ. Suprug i ona upravljaju tom kućom. Drugi suvlasnik kuće, odnosno njezina majka, nema ključeve kuće. U toj kući su priključili vodu te su kuću okrečili i kupili pipe za vodu. Dolazili su održavati kuću svaki vikend ili svaki drugi vikend, ili bi došao samo suprug pa ostao par dana. Kad dođu održavati kuću kose travu, oko cvijeća počiste, a u kući obrišu i slažu što treba. Kad je Velika Gospa znali su organizirati druženje na toj nekretnini. Trenutno na toj nekretnini ne živi nitko.
19. Iz iskaza tužiteljice IN proizlazi da je 2002. njezina baka ZN umrla, a s njom su do njezine smrti živjeli tuženik i ĐN. Nakon smrti bake, oni su se iselili i otišli u [adresa] i od tada, nakon smrti bake, vlasnici te nekretnine bile su teta ŽN, mama od ĐN i njezina mama je bila vlasnica. Od 2002. do sahrane njezina oca nije imala kontakt s ĐN. Na sahrani njezina oca ponovno je uspostavila kontakt s ĐN koja joj je rekla da joj je teško živjeti u [adresa] i da bi došli živjeti u kuću u [adresa], i da će ju održavati. U jednom trenutku njezina mama je tu kuću prepisala na nju, jer su njezini roditelji bili bez primanja pa je ona trebala postati vlasnik te kuće da bi oni primali naknadu od branitelja. Ona se nije mogla brinuti za tu kuću. Tuženik je cijelo vrijeme imao prijavljenu adresu u [adresa] i on je rekao da će oni tamo živjeti i održavati kuću. Usmeno su se dogovarali, ali ne da će im darovati nekretninu nego da će prodati, a da će se kupoprodajna cijena isplaćivati u navratima. Ne zna, ne sjeća se koliko je iznosila kupoprodajna cijena, a misli i da su joj kasnije trebali platiti nakon sklapanja ugovora. Konačni dogovor, krajnji, je bio da će im darovati, ona je pristala na to i znala je da daruje. To je napravila zbog poreza. Ali i nakon toga je mislila da će joj neke novce dati ĐN i tuženik i ona joj je govorila da će dati, a onda joj je u jednom trenutku poslala poruku da je škrta. Nije imala ključeve kuće nikada, ako tuženik i ĐN ulaze u kuću, tada pretpostavlja da oni imaju ključeve od kuće. S njima nikada nije bila u toj kući na toj adresi. Ne zna je li njezina majka njima dala ključeve od kuće. Ne zna je li svojoj majci rekla da je sklopila Ugovor o darovanju, vjerojatno u jednom trenutku je rekla. Kad je sklopila Ugovor o darovanju njezina namjera je bila da oni tamo žive, a to je htjela omogućiti jer su imali troje djece. Nikada nije održavala predmetnu nekretninu, nema ključ, a nakon ugovora o darovanju misli da kuću nije održavala niti njezina majka. Kad god naiđe velika je trava, žaluzine vise i ima osjećaj da nitko kuću ne održava, a prolazi tamo jedanput do dva puta mjesečno kada ide na groblje. Nikada ih nije vidjela tamo.
20. Iskaze svjedoka DN, ĆN, KN i ON sud je ocijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem iskazuju da u predmetnoj nekretnini na adresi [adresa], nitko ne stanuje jer su u tom dijelu u skladu i s iskazom svjedokinje ĐN, supruge tuženika, koja je iskazivala da tuženik ne stanuje na predmetnoj nekretnini. Međutim, iako su saslušani navedeni svjedoci isti nisu imali saznanja o odlučnim činjenicama u ovoj pravnoj stvari, odnosno je li tuženiku predana predmetna nekretnina u neposredan posjed po sklapanju Ugovora o darovanju.
21. Iskaz svjedokinje FN sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da je čula od kćeri da je kuću darovala tuženiku jer je u tom dijelu u skladu s iskazom tužiteljice koja je navela da misli da je majci FN rekla da je tuženiku darovala kuću. Nadalje, iskaz svjedokinje FN sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da je tuženik sada u posjedu predmetne nekretnine jer je navedeno u skladu s iskazom svjedokinje ĐN, kao i tužiteljice. Iskaz svjedokinje FN sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da su tuženik i svjedokinja ĐN molili tužiteljicu da im daruje kuću, jer suprotno proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedokinje ĐN.
22. Iskaz svjedokinje JN sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, a iskazivala je o okolnostima koje je neposredno opažala. Iskaz svjedokinje JN u dijelu u kojem je navela da je vidjela tuženika i svjedokinju ĐN u predmetnoj kući, kao i da zna da imaju ključeve kuće je u skladu s iskazom svjedokinje GN.
23. Iskaz svjedokinje ĐN sud je ocijenio vjerodostojnim jer je životan, logičan i uvjerljiv, a i u skladu je s iskazom svjedokinje JN u dijelu iz kojeg proizlazi da se tuženi, nalazi u neposrednom posjedu predmetne nekretnine. Iskaz svjedokinje ĐN sud je ocijenio istinitim u dijelu u kojem je navela da su ona i tuženik ključeve od predmetne nekretnine dobili od tužiteljicine majke, svjedokinje FN, par dana nakon sklapanja Ugovora o darovanju, jer je u tom dijelu iskaz svjedokinje logičan, tim više što je tužiteljica navela da je prije nje vlasnik predmetnog dijela kuće bila njezina majka, te da je majku obavijestila da je predmetni dio kuće darovala tuženiku.
24. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da je prvotni dogovor nje i tuženika bio da će ona tuženiku prodati predmetni dio kuće, jer je u tom dijelu iskaz tužiteljice u suprotnosti s iskazom svjedokinje ĐN. Osim toga, iskaz tužiteljice je nejasan u dijelu u kojem navodi da su trebali sklopiti Ugovor o kupoprodaji, a ne zna reći za iznos kupoprodajne cijene, kao niti za rok u kojem je cijena morala biti plaćena, pa potom navodi da su ipak sklopili ugovor o darovanju i da je znala da daruje. Imajući na umu navedene nejasnoće iskaza tužiteljice, kao i suprotnosti s iskazom svjedokinje ĐN, sud je u iskaz tužiteljice ocijenio nevjerodostojnim u navedenom dijelu. Ovaj sud je iskaz tužiteljice ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da nije imala ključeve predmetne nekretnine, ali da je majci, svjedokinji FN u jednom trenutku rekla za darovanje.
25. Kao što je već prethodno navedeno, u ovoj pravnoj stvari sporno je je li tuženiku predan u posjed predmetni dio nekretnine u smislu čl. 482. st. 2. ZOO-a po sklapanju Ugovora o darovanju.
26. Odredbom čl. 482. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da se Ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (stavak 1). Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (stavak 2).
26.1. Odredbom čl. 14. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 76/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. u nastavku: ZV) propisano je da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari.
26.2. Odredbom čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16., u nastavku: ZJB) propisano je da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.
26.3. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
27. Tužiteljica je tijekom postupka navodila da je Ugovor o darovanju predmetnog dijela nekretnine ništetan jer nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, a da je trebao biti jer nije došlo do prave predaje stvari tuženiku kao daroprimatelju.
28. Dakle, u ovoj pravnoj stvari bilo je potrebno utvrditi je li tužiteljica predala posjed stvari i je li tuženik izvršavao faktičnu vlast nad stvari. Ističe se kako je pitanje o tome kad će se smatrati je li faktički izvršena predaja nekretnine u samostalan posjed činjenično pitanje, a odgovor ovisi okolnostima svakog slučaja. Odlučno je je li po sklapanju ugovora daroprimatelj stupio u samostalan posjed, uz volju ugovornih strana da on od tada izvršava vlasnički posjed nekretnine.
29. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud je utvrdio da je:
- tužiteljica 25. travnja 2019. darovala predmetni dio nekretnine tuženiku,
- tužiteljica u vrijeme darovanja nije imala ključeve kuće koja je predmetnom darovanja, a ključeve kuće je imala svjedokinja FN, majka tužiteljice,
- tužiteljica je o predmetnom darovanju obavijestila majku FN,
- FN je par dana nakon sklapanja Ugovora o darovanju tuženiku dala ključeve kuće,
- tuženik je nakon što je primio ključeve stupio u posjed kuće, kao i dvorišta,
- volja ugovornih strana je bila darovanje, i to da tuženik izvršava sve vlasničke ovlasti,
- tužiteljica je u vrijeme darovanja htjela darovati nekretninu tuženiku, znala je da daruje, i željela je da tuženik sa obitelji tamo stanuje,
- tuženik je na predmetnoj nekretnini izvršavao sve vlasničke ovlasti i to obavljao radove na kući, mijenjao vodomjer, kosio travu, a nitko mu pravo na posjed do podnošenja tužbe nije niti osporavao.
30. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica predala tuženiku posjed stvari na način da mu je, preko svoje majke FN predala ključeve nekretnine, i time mu omogućila vlast nad stvari, pa je time prema ocjeni ovoga suda predaja izvršena u trenutku kada se tuženik voljom tužiteljice – predajom ključeva našao u položaju izvršavati vlast glede stvari, odnosno predaja je izvršena sukladno čl. 14. st.1. ZV-a kojom je propisano da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Ističe se i da je čl. IV Ugovora o darovanju navedeno da daroprimatelj stupa u posjed po zaključenju ugovora.
31. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je po sklapanju Ugovora o darovanju za predmetni dio nekretnina došlo do prave predaje stvari tuženiku, kao i da je tuženik odmah nakon što je dobio ključeve nekretnine stupio u posjed, te da je izvršavao sve vlasničke ovlasti.
31.1. Budući da je u konkretnom slučaju došlo do predaje stvari i da je ista izvršena sukladno čl. 14. st. 1. ZV-a, predmetni govor o darovanju ima valjani oblik, odnosno na valjanost predmetnog ugovora ne utječe činjenica da nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva da sud utvrdi da je ništetan ugovor o darovanju. S obzirom na to da nije ništetan ugovor o darovanju, sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtjeva uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Slijedom navedenoga, odlučeno kao pod toč. I/ izreke.
32. Potrebno je reći da okolnosti na koje se tužiteljica poziva, a to je da tuženik ne održava predmetnu nekretninu na način na koji je ona mislila da treba održavati ne utječe na činjenicu da je u konkretnom slučaju po zaključenju Ugovora o darovanju došlo do prave predaje stvari tuženiku, te da tuženik sa svojom stvari može činiti što
1 0
ga je volja i održavati na način kako to on želi. Isto tako, na ovu pravnu stvar ne utječe činjenica da tuženik ne stanuje na predmetnoj nekretnini, jer isto nije bio niti uvjet za navedeno darovanje, a što proizlazi iz Ugovora o darovanju.
33. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) u vezi čl. 155. st.1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima 17. lipnja 2025. i 5. studenog 2025., za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 600,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 750,00 EUR-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.
33.1. Tuženiku nije priznata naknada troška pristojbe, jer tuženik nije platio niti jednu pristojbu pa mu taj trošak nije niti nastao.
34. Tužiteljica je u cijelosti izgubila u sporu pa joj ne pripada naknada troška postupka.
Osijek, 17. prosinca 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika