Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-6391/2019

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja pod 1 S. K., O. , iz Ž. i pod
2 M. Č., O. , iz P., koje zastupa
punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., protiv tuženika N. K.,
O. iz Ž., kojeg zastupa punomoćnica A.
M. T., odvjetnica u S., radi zaštite od uznemiravanja, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2023. u nazočnosti tužitelja pod
1 i punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave dana 23. listopada 2023.

r i j e š i o j e

I Tužba se odbacuje.

II Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak
parničnog postupka u iznosu od 929,04 eur/7.000,00 kn sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od dana donošenja odluke do isplate, a određuje se za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 31. prosinca 2019. zaprimljena je tužba kojom su tužitelji ustali protiv
tuženika radi zaštite od uznemiravanja prava korištenja grobnog mjesta broj , polje
, red na groblju Ž.-O. te uspostave ranijeg stanja. Navode kako su
sunositelji prava korištenja označene nekretnine naslijeđene nakon smrti oca J.
K. pok. J., dok je tuženik nositelj prava korištenja grobnog mjesta broj 7,
polje 3, red 1 i tome dodaju kako su ova grobna mjesta njihovom predniku i tuženiku
dodijeljena po ranijem MOŠ prije otprilike 40 godina, a
izgrađena su u nizu i odvojena zajedničkim zidom. Nadalje navode kako su na obje
obiteljske grobnice postavljene nadgrobne ploče i nadgrobni spomenici od crnog
mramora istih dimenzija, tako da su nakon okončanja radova bile istovjetne u
pogledu vanjskih dimenzija i ravnine, dok su završnu ploču zajedničkog zida obložili





2 P-6391/2019

bijelim mramorom, uz suglasnost da u slučaju obnove grobnica i mijenjanja
nadgrobnih ploča, svatko može zauzeti polovinu zajedničkog zida, odnosno do
sredine bijelog mramora i pri tome voditi računa da se ne naruši izgled i simetričnost
grobnica. Na kraju navode kako je 2014. tuženik bez znanja i suglasnosti tužitelja
rekonstruirao svoje grobno mjesto, proširio nadgrobnu ploču kojom je zauzeo cijelu
površinu zajedničkog zida grobnica širine 20 cm, odnosno površinu na kojoj je prije
bio bijeli mramor i tako uznemirio tužitelje u pravu korištenja svog grobnog mjesta.

2. U svom odgovoru od 20. travnja 2020. tuženik se usprotivio tužbi i
tužbenom zahtjevu prije svega osporavajući aktivnu legitimaciju tužitelja. U bitnom
navodi kako je radove na rekonstrukciji grobnice izveo u skladu sa svojim
ovlaštenjima, kako je prvi započeo s gradnjom grobnice koju je ručno kopao te je ona
i dublja u odnosu na grobnicu koju tužitelji navode kao „svoju“ te je po dovršetku
zidova svoje grobnice na traženje tadašnjeg susjednog korisnika grobnice dopustio
približavanje i naslanjanje na zid svoje grobnice, uz napomenu kako ne stoje navodi
da je susjedna grobnica iskopana na sredini grobnog mjesta, jer se u tom slučaju
grobnice ne bi niti u dijelu dodirivale. Osporava da bi bijela mramorna linija
predstavljala granicu prema kojoj bi cca 10 cm pripadalo jednom korisniku, a cca 10
cm drugom, kako to žele prikazati tužitelji, već je i taj dio bijele mramorne linije u
cijelosti pripadao tuženiku, jer se nalazio u gabaritima dodijeljenog mu grobnog
mjesta i zida grobnice, tako da je rekonstrukcijom i postavljanjem nove nadgrobne
ploče postupio u skladu s ovlaštenjima, bez utjecaja na ovlaštenja korisnika
susjednog groba. S tim u vezi ističe kako vlasnik i upravitelj groblja nije postupao po
predmetnom događaju, jer očito nisu poduzete radnje nezakonitog i neovlaštenog
građenja koje bi bile na štetu bilo koga.

3. Na pripremnom ročištu 8. veljače 2022. tuženik je pored svega istaknuo
prigovor presuđene stvari uz obrazloženje kako je između parničnih stranaka
pravomoćno okončan spor poslovnog broja P-7833/15 po istoj činjeničnoj i pravnoj
osnovi.

4. Odredbom iz čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,
112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje
ZPP) propisano je kako sud u tijeku cijelog parničnog postupka po službenoj dužnosti
pazi je li stvar pravomoćno presuđena i odbaciti će tužbu ako utvrdi da je parnica
između istih stranaka pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno. Da
bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da postoji subjektivni identitet spora,
odnosno da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi i objektivni identitet
spora, odnosno da se radi o istom predmetu spora ne samo po istovjetnom sadržaju
tužbenog zahtjeva, već i da postoji identitet činjeničnog osnova.

5. Pregledom parničnog spisa ovog suda broj P-7833/15 razvidno je kako su
ovdje tužitelji S. K. i M. Č., uz brata I. K. pok. J., ustali
protiv ovdje tuženika N. K. tužbom radi zaštite od uznemiravanja prava
korištenja grobnice na mjesnom groblju Ž., u krugu crkve na predjelu O.,
utvrđenjem da je tuženik radovima na rekonstrukciji na svojoj obiteljskoj grobnici
neovlašteno zauzeo i prisvojio cijelu graničnu mramornu bijelu crtu širine 20 cm u
cijeloj duljini grobnica, čime je za 10 cm širine prisvojio i dio koji pripada tužiteljima
te uspostavom ranijeg stanja uklanjanjem zapadnog ruba crne mramorne pokrovne
ploče svoje grobnice u širini od 10 cm, a u cijeloj duljini granične crte sa istočnom



3 P-6391/2019

stranom obiteljske grobnice tužitelja. U narativnom dijelu tužitelji tvrde kako su
grobnice stranaka istih dimenzija i položene jedna do druge, kako ih je bivši MOŠ prije 35 godina dodijelio na trajno korištenje njihovom pokojnom
ocu J. K. i tuženiku, koji su nakon toga izgradili i uredili obiteljske grobnice istih
unutarnjih i vanjskih dimenzija te na njih postavili crne mramorne nadgrobne ploče.
Ovome dodaju kako je tuženik 2014. bez njihovog znanja i odobrenja izveo radove
rekonstrukcije svoje grobnice i pri tome postavio novu nadgrobnu ploču kojom je
zauzeo prostor razgraničenja između grobnica širine 20 cm, a koji je prije toga bio
materijaliziran bijelom mramornom linijom. Navedeni spor pravomoćno je okončan
presudom ovog suda broj P-7833/15 od 12. ožujka 2018. kojom je odbijen u cijelosti
tužbeni zahtjev, a tužiteljima naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka.

6. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je kako je tuženikov prigovor presuđene
stvari osnovan, jer su i u ovoj parnici sudionici iste osobe u istim stranačkim ulogama,
a pored toga predmet spora je istovjetan, jer i u ovom slučaju tužitelji zahtijevaju
utvrđenje i zaštitu od uznemiravanja istog grobnog mjesta oznake broj , polje ,
red na mjesnom groblju Ž.-O.. Nadalje, tužbeni zahtjev postavili su na
način koji je u bitnom sadržajno isti onom iz okončane parnice, jer su ponovno
zatražili utvrđenje i zaštitu od uznemiravanja te uspostavu ranijeg stanja uklanjanjem
zapadnog dijela tuženikove crne nadgrobne mramorne ploče širine 10 cm po cijeloj
dužini grobnice. Konačno, tužitelji se i u ovom slučaju legitimiraju kao nositelji prava
korištenja grobnog mjesta naslijeđenog nakon smrti oca J. K., a nema ni
razlike u odnosu na radnje tuženika, jer se i ovdje radi o stanju izmijenjenom nakon
rekonstrukcije njegovog grobnog mjesta, tako da se tužba i postavljeni tužbeni
zahtjev temelje na istim činjeničnim i pravnim osnovama.

7. Na temelju iznesenih utvrđenja nedvojbeno je kako su se u ovom slučaju
ostvarile pretpostavke propisane citiranim odredbom iz čl. 333. st. 2. ZPP, jer se radi
o već presuđenoj stvari, radi čega je tužbu valjalo odbaciti, kako je i odlučeno u točki
I izreke rješenja.

8. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP.
Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 20. travnja 2020. i
zastupanja na ročištima održanim 8. veljače, 3. svibnja i 3. studenog 2022. te 21.
ožujka i 26. rujna 2023. u visini od 100 bodova za svaku navedenu radnju (Tbr. 7.
toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Priznatih 600 bodova
trebalo je umnožiti sa 15,00 kn po bodu u skladu s čl. 1. Izmjene OT (NN broj 126/22)
od 24. listopada 2022., što daje iznos od 9.000,00 kn, jer sud u skladu s Tbr. 48. st.

2. OT primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke
o trošku postupka, stoga je prihvaćen niže postavljeni zahtjev tuženika za naknadom
troška u iznosu od 929,04 eur/7.000,00 kn.

9. U skladu s iznesenim, tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku parnični
trošak u iznosu od 929,04 eur/7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče od donošenja ove odluke u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. ZOO,
kako je i odlučeno u točki II izreke rješenja, uz napomenu kako u ovom slučaju nema
zakonskog uporišta naložiti im solidarno plaćanje, a sve novčane obveze valjalo je
dvojno iskazati u eurima i kunama, temeljem odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o



4 P-6391/2019

uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

Split, 23. listopada 2023.

S u d a c

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi
Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja
- pun. tuženika




 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu