Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-582/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, OIB:23057039320, Jadranski trg 3 A, radi utvrđenja, izvan ročišta, 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. "Utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 51400607 – 5102295414 od 18. ožujka 2005. godine zaključenog između tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,500% (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. OIB:23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3/A, da tužitelju RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 289,83 eura (dvijestoosamdesetdeveteura i osamdesettricenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude 17. prosinca 2025. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, po punomoćniku, protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja, navodeći da su 18. ožujka 2005. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 51400607 - 5102295414, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.290,00 CHF prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, da je kredit dan na rok otplate od 240 (dvjestočetrdeset) mjeseci, da je člankom 10. Ugovora o kreditu (Naknada), ugovoreno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,500% (slovima jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 kn, obračunate s datumom plasmana i da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana, a kojom je odredbom Ugovora o kreditu tužitelj de facto bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit, da je predmetna naknada tužitelju naplaćena u iznosu od 1.670,56 HRK, da je spornim člankom 10. Ugovora o kreditu, regulirana obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita. Tužitelj je u tužbi naveo da je navodi da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, da je tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, da je tuženik tužitelju nije pojasnio u čemu se sastoji tzv. ulazna naknada koja joj je naplaćena prije isplate kredita iz čega proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je tužitelj bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna.
2. Uz tužbu, tužitelj je priložio dopis tuženika punomoćniku tužitelja od 27. 11. 2023. (list 3 spisa) i Ugovor o kreditu broj 51400607 – 5102295414 od 18. ožujka 2005. godine (list 4-6 spisa).
3. Tuženik je, uz tužbu i navedenu dokumentaciju pozvan radi davanja pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana.
4. Tuženiku je navedeni poziv i dokumentacija uredno uručena 07. 11. 2025. (dostavnica na listu 12 spisa), a na tužbu nije dao odgovor u određenom mu roku.
5. Budući da tuženik nije dao odgovor na tužbu i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio uz tužbu, dakle, tuženik nije osporio činjenične navode tužbe tužitelja glede nastanka obvezno-pravnog odnosa stranaka, okolnosti koje dovode do ništetnosti ugovorne odredbe odnoseće se na naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje predmetnog kredita tužitelju kao korisniku kredita pa je, primjenom čl.81. st.1. i čl.87. st.3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03), tako i primjerice u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3849/2022-2 od 29. studenoga 2022., odluci Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-914/2023-2 od 21. ožujka 2024. i primjenom čl.331.b st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), sud donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 i 107/25-dalje:Tarifa).
6.1. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe prema Tbr.7.1. Tarife u iznosu od 250,00 eura, u koji je uračunat PDV 25% prema Tbr.46. Tarife, također je priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,28 eura (uzevši u obzir čl.7. st.2. ZOSP-a), a što čini ukupni trošak tužitelja u iznosu od 289,83 eura, koji trošak je, primjenom čl.151. st.3. ZPP-a, uz zatezne kamate od donošenja ove presude do isplate, tužitelju dosuđen i platež naložen tuženiku.
6.2. Tužitelju nije priznat traženi trošak pribave podataka o naplaćenoj naknadi za obradu kredita u iznosu od 62,50 eura jer o nastalom trošku nije dostavio dokaz.
Ivanec, 17. prosinca 2025.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti:
1. Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara
2. ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/A
