Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-58/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, koje zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-644/2017 od 24. veljače 2023., 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-644/2017 od 24. veljače 2023.:

a) potvrđuje u točki I. izreke, te u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženici platiti parnične troškove tužitelju u svoti od 964,19 EUR sa zateznim kamatama kako je to navedeno u prvostupanjskoj presudi,

b) preinačava u dijelovima točke III. izreke kojim je tuženici dosuđen parnični trošak u svoti od 62,96 EUR i kojim je naložena isplata parničnih troškova na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa , odvjetnika u Zagrebu, tako da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

" I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 168,87 eur / 1.272,37 kuna uz zateznu kamatu na valutu HRK tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, tekućom:

- na iznos od 16,09 eur / 121,26 kuna od 16.10.2012. godine

- na iznos od 50,88 eur / 383,38 kuna od 16.06.2013. godine

- na iznos od 101,90 eur / 767,73 kuna od 16.03.2014. godine,

pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se isplata glavnog potraživanja uz pripadajuću zateznu kamatu izvrši na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.024,45 eur / 7.718,75 kn, uz zateznu kamatu tekuću od 24. veljače 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbe zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženici dosude parnične troškove. Zatražila je naknadu troškova za sastav žalbe.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu i tražio naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana.

6. Tužitelj je djelatna vojna osoba. Predmet ovog spora je njegov zahtjev za naplatu novčanog potraživanja u svoti od 168,87 EUR na ime neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i u smjenama u razdoblju od 12. rujna 2012. do 1. lipnja 2014.

7. Prvostupanjski sud je pošao sa stajališta da tužitelj ima pravo na zatražene isplate. Zaključak o pravu na isplatu dodataka na plaću po stajalištu prvostupanjskog suda proizlazi iz sadržaja odredbi Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/2009 – u daljnjem tekstu: Odluka/09) i to točaka XII i XIII, Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/12 – u daljnjem tekstu: Odluka/12), Odluke o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. ("Narodne novine", broj 66/14, Odluka/14) i to točaka IV, XIII i XIV Odluke/14, članaka 136., 139. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine broj 73/13, 75/15 i 50/16, - u daljenjem tekstu: ZSOS/13) i Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – u daljnjem tekstu: ZSOS/02).

7.1. U sudskoj praksi je prihvaćeno stajalište da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatke na plaću s osnova prekovremenog rada na temelju Odluke/09 i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 118/08) te pravo na dodatke za rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i u smjenama.

8. Nakon što je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba, da je bio radno angažiran prekovremeno, noću subotama, nedjeljama, blagdanima i smjenama, da mu tuženica nije obračunala navedene naknade, da je vještak financijske struke izradio nalaz i mišljenje sa tri varijante neisplaćenih dodataka po navedenim osnovama tužitelju, da su prema prvoj varijanti sati rada utvrđeni iz dnevne evidencije radnog vremena s tim da je prekovremeni rad umanjen za korištene slobodne dane, a prekovremeni sati su pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima, te da bi visina dodataka iznosila 898,79 HRK, da su prema drugoj varijanti sata utvrđeni iz dnevne evidencije radnog vremena, da su obračunati sati rada na terenu i specifičnim oblicima terena a prekovremeni rad umanjen za korištenje slobodne sate, s tim da su prekovremeni sati pokriveni ukupnim ostvarenim satima u slobodnim danima, a visina neisplaćenog dodatka iznosi 1.282,17 HRK, da su prema trećoj varijanti sati rada na terenu obračunati po prijedlogu tužitelja i specifičnim oblicima terena, da je prekovremeni rad umanjen za korištenje slobodnih dana s tim da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima, te da je visina za isplaćene dodatke po toj varijanti iznosila 876,65 HRK, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja usklađen prema drugoj varijanti i naložio tuženiku plaćanje svote od 1.282,70 HRK sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinih obroka pa do isplate jer je utvrdio da navedena varijanta odgovara stvarnom stanju radnog angažmana tužitelja, ocijenivši nalaz i mišljenje vještaka u tom dijelu kao stručan i objektivan. Za primijetiti je da su svi ostvareni prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima tako da se u ovom predmetu ne pojavljuje kao relevantno pitanje jesu li prekovremeni sati pretvoreni u slobodne dane.

9. Suprotno žalbenim navodima tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) jer je prvostupanjski sud za odluku dao neproturječne i dostatne razloge tako da se ona može ispitati.

10. Brojnim žalbeni navodima tuženica pokušava dovesti u pitanje ocjenu provedenih dokaza ukazujući da pojedine isprave sud nije analizirao, a da je druge pogrešno ocijenio. U sporu male vrijednosti, a u konkretnom slučaju radi se o takvoj vrsti spora, presuda se ne može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP), pa se ti žalbeni navodi ne mogu uzeti u obzir kod ocjene osnovanosti žalbe.

10.1. U biti tuženica je tijekom postupka tvrdila da je prva varijanta izračuna neplaćenih dodataka u skladu sa ispravama i stanjem spisa. Osnovna razlika između prve i druge varijante se odnosi na rad i isplatu plaće za mjesec svibanj 2013. U drugoj varijanti se za ovaj mjesec navodi da je tužitelj imao pravo na dodatke za rad subotom i nedjeljom u svoti od 383,80 HRK, a u prvoj varijanti toga dodatka nema. Iz raspravne građe proizlazi da u tom mjesecu tužitelj ima 34 sata rada subotom i nedjeljom iz čega proizlazi da ima pravo na dodatak na plaću za taj mjesec, a visina utvrđenog dodatka se ne dovodi u pitanje navodima žalbe.

11. U odnosu na žalbene navode kojima se dovodi u pitanje mogućnost utvrđivanja vremena provedenog na drugim dokazima, osim evidencije koju je dužan voditi poslodavac, valja reći da je u sudskoj praksi ustaljeno stajalište da u situaciji, kada poslodavac ne vodi ili ne dokaže da je precizno vodio evidenciju, činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva za plaćanje dodatka na plaću što se odnose na prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom se mogu dokazivati i drugim dokazima (npr. saslušanjem svjedoka i stranaka). S tim u vezi ukazuje se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rvr – 1124/16 od 17. siječnja 2017. godine, rješenje Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-1220/19 od 24. rujna 2021. godine, presudu Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž R-391/18 od 13. prosinca 2018. godine i presudu Županijskog suda u Splitu, broj: Gž R-1282/21 od 28. listopada 2021. godine.

12. Protivno shvaćanju žaliteljice pravilno je naloženo tuženici platiti parnične troškove u iznosu od 964,19 EUR (članak 154. stavak 2. ZPP).

12.1. Tuženica tvrdi da je tužitelj nakon vještačenja preinačio tužbu tako da je ispustio potraživanja koja su zastarila i zahtijevao plaćanje svota za koje nije nastupila zastara, da se preinaka smatra povlačenjem i da tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka za povučeni dio. U odnosu na ovaj žalbeni navod valja reći da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu (članka 186.b. ZPP-a) i tražio da mu se plate razlike plaće u neutvrđenom iznosu za razdoblje od 12. rujna 2011. godine, pa do 01. lipnja 2014. godine. Tuženica je istaknula prigovor zastare za potraživanja dospjela zaključno s danom 06. travnja 2012. godine. Tijekom postupka je utvrđeno da su tužiteljeve tražbine dospjele 15. listopada 2012. godine, 15. lipnja 2013. godine i 15. ožujka 2014. godine, iz čega proizlazi da nisu zastarile, a u razdoblju do 06. travnja 2012. godine tužitelj nije imao tražbina. Po stajalištu ovog suda u ovom slučaju se ne radi o povlačenju tužbe, jer tužitelj nije tražio isplatu određene novčane svote za razdoblje prije 06. travnja 2012. godine, pa taj žalbeni nalog nema utjecaja na odluku o troškovima parničnog postupka.

12.2. Protivno shvaćanju tuženice ovaj sud nalazi:

- da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao trošak za sastav podneska od 18. prosinca 2017. godine, po Tbr.8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad troškova odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa) jer se tim podneskom tužitelj detaljno očitovao na sadržaj dokumentacije koju je u spis priložila tuženica, ukazao na nedostatke u dokumentaciji te zbog toga predložio saslušanje svjedoka, jer se radi o podnesku koju je bio potreban za vođenje spora;

- da tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova za sastav podneska od 04. prosinca 2018. godine kojim se očitovao na dokumentaciju dostavljenu kao prilog tuženičinog podneska od 09. siječnja 2018. godine;

- da tužitelj ima pravo na naknadu troška i za sastav podneska od 16. prosinca 2022. godine u punom iznosu (Tbr.8. toč.1. Tarife) jer se tim podneskom očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i postavio određen tužbeni zahtjev.

12.3. Osnovano tuženica ukazuje u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženici platiti parnične troškove na račun punomoćnika tužitelja. Tužitelj je izdanom punomoći ovlastio svog punomoćnika, odvjetnika Antu Pecirepa, primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde. Po stajalištu ovog suda i sadržaja takve punomoći, ali odredbe članka 95. stavak 1. točke 3. ZPP punomoćnik tužitelja je ovlašten primiti novčanu svotu dosuđenu na ime parničnih troškova ukoliko ih tuženica dobrovoljno plati, a sud na temelju takve punomoći i odredbe članka 95. stavak 1. točke 3. ZPP-a ne može naložiti isplatu dosuđenih troškova na račun punomoćnika.

12.4. Nadalje, pravilno je stajalište tuženice da podnesak tužitelja od 19. svibnja 2023. nije bio potreban za vođenje spora te da ga, zbog toga, nije trebalo priznati tužitelju. Naime, navedenim podneskom tužitelj je, na poziv suda, naveo što bi bio zadatak vještaka.

12.5. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka sud će dosuditi samo troškove koji su bili potrebni za vođenje spora, a pri tome treba voditi računa o svim okolnostima konkretnog slučaja (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i nastojati postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova (članak 10. stavak 1. ZPP-a).

12.6. Podnesak kojim tužitelj, nakon što je tužba podnesena, podnesen odgovor na tužbu, pribavljene sve isprave, navodi što je zadatak vještaka ne može se smatrati potrebnim za vođenje spora, a naknada troška za takav postupak je protivna odredbi članka 10. stavak 1. ZPP-a.

12.7. Ovdje valja podsjetiti da sud određuje vještačenje (članak 250. ZPP-a) i rukovodi vještačenjem (članak 259. stavak 1. ZPP-a) tako što daje nalog vještaku, postavlja pitanja i eventualno traži objašnjenja. Vještačenje se izvodi kada je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže za utvrđenje odlučnih činjenica. Dakle posao je suda da odredi vještačenje i naloži vještaku koje činjenice treba utvrditi.

12.8. Budući je tužitelju priznat trošak zastupanja po odvjetniku za sastav četiri podneska, za koje je ocijenjeno da su bili potrebni za vođenje spora, to žalbeni navod kojim tuženica ističe da se tužitelju ne može priznati trošak za sastav više od četiri podneska je postao irelevantan.

13. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je i njena žalba protiv odluke o glavnoj stvari odbijena. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka koji se odnose na zastupanja po odvjetniku za sastav odgovora na žalbu je valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

14. Radi izloženog na temelju odredbi članak 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP- a presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Sudac:

Emir Čustović