Poslovni broj: P-709/2023-38

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu Branku Hercegu u pravnoj stvari tužiteljice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici ĐR, SR i Asja Ćorić , svi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, Jurja Žerjavića 19 protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 , kojeg zastupaju punomoćnici NR , KRJ , Hana Porobija i Filip Fuštin , odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba , Galleria Imprtanne, Iblerov trg 10/VII radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 3. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Asje Ćorić , odvjetnice iz Zagreba i punomoćnika tuženika Filipa Fuština , odvjetnika iz Zagreba, dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 19. svibnja 2025.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 1. i članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207029015/06 od dana 26. srpnja 2006. između tužiteljice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kao kreditora, i to odredbe kojima je određena obveza povrata iznosa kredita, plaćanjem u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF.

III. Tuženiku: Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužitelju: tužiteljici: KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.671,84 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima , od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15. dana.

IV. Tuženiku: Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužiteljici: KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.881,76 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od :

- 5,41 EUR od dana 10.10.2006. do isplate

- 2,35 EUR od dana 10.12.2006. do isplate

- 3,15 EUR od dana 10.03.2008. do isplate

- 0,37 EUR od dana 10.10.2008. do isplate

- 16,18 EUR od dana 10.11.2008. do isplate

- 1,28 EUR od dana 10.12.2008. do isplate

- 29,55 EUR od dana 10.1.2009. do isplate

- 33,76 EUR od dana 10.2.2009. do isplate

- 47,60 EUR od dana 10.3.2009. do isplate

- 27,47 EUR od dana 10.4.2009. do isplate

- 27,14 EUR od dana 10.5.2009. do isplate

- 23,56 EUR od dana 10.6.2009. do isplate

- 25,60 EUR od dana 10.7.2009. do isplate

- 21,04 EUR od dana 10.8.2009. do isplate

- 24,73 EUR od dana 10.9.2009. do isplate

- 18,84 EUR od dana 10.10.2009. do isplate

- 22,42 EUR od dana 10.11.2009. do isplate

- 23,07 EUR od dana 10.12.2009. do isplate

- 34,08 EUR od dana 10.1.2010. do isplate

- 41,44 EUR od dana 10.2.2010. do isplate

- 38,64 EUR od dana 10.3.2010. do isplate

- 49,60 EUR od dana 10.4.2010. do isplate

- 54,89 EUR od dana 10.5.2010. do isplate

- 69,66 EUR od dana 10.6.2010. do isplate

- 80,76 EUR od dana 10.7.2010. do isplate

- 66,38 EUR od dana 10.8.2010. do isplate

- 108,29 EUR od dana 10.9.2010. do isplate

- 90,12 EUR od dana 10.10.2010. do isplate

- 93,04 EUR od dana 10.11.2010. do isplate

- 105,87 EUR od dana 10.12.2010. do isplate

- 131,77 EUR od dana 10.1.2011. do isplate

- 103,66 EUR od dana 10.2.2011. do isplate

- 112,06 EUR od dana 10.3.2011. do isplate

- 101,34 EUR od dana 10.4.2011. do isplate

- 124,67 EUR od dana 10.5.2011. do isplate

- 146,40 EUR od dana 10.6.2011. do isplate

- 152,10 EUR od dana 10.7.2011. do isplate

- 241,68 EUR od dana 10.8.2011. do isplate

- 155,23 EUR od dana 10.9.2011. do isplate

- 144,51 EUR od dana 10.10.2011. do isplate

- 145,22 EUR od dana 10.11.2011. do isplate

- 145,25 EUR od dana 10.12.2011. do isplate

- 157,21 EUR od dana 10.1.2012. do isplate

- 164,21 EUR od dana 10.2.2012. do isplate

- 165,09 EUR od dana 10.3.2012. do isplate

- 160,36 EUR od dana 10.4.2012. do isplate

- 162,76 EUR od dana 10.5.2012. do isplate

- 167,94 EUR od dana 10.6.2012. do isplate

- 161,93 EUR od dana 10.7.2012. do isplate

- 162,43 EUR od dana 10.8.2012. do isplate

- 152,10 EUR od dana 10.9.2012. do isplate

- 155,50 EUR od dana 10.10.2012. do isplate

- 162,88 EUR od dana 10.11.2012. do isplate

- 160,61 EUR od dana 10.12.2012. do isplate

- 164,28 EUR od dana 10.1.2013. do isplate

- 154,73 EUR od dana 10.2.2013. do isplate

- 152,00 EUR od dana 10.3.2013. do isplate

- 161,86 EUR od dana 10.4.2013. do isplate

- 153,93 EUR od dana 10.5.2013. do isplate

- 150,03 EUR od dana 10.6.2013. do isplate

- 146,59 EUR od dana 15.7.2013. do isplate

- 147,08 EUR od dana 10.8.2013. do isplate

- 150,77 EUR od dana 14.9.2013. do isplate

- 157,40 EUR od dana 10.10.2013. do isplate

- 156,42 EUR od dana 13.11.2013. do isplate

- 161,38 EUR od dana 10.12.2013. do isplate

- 154,75 EUR od dana 10.1.2014. do isplate

- 145,41 EUR od dana 10.2.2014. do isplate

- 147,74 EUR od dana 10.3.2014. do isplate

- 145,98 EUR od dana 10.4.2014. do isplate

- 142,76 EUR od dana 10.5.2014. do isplate

- 142,12 EUR od dana 10.6.2014. do isplate

- 144,71 EUR od dana 10.7.2014. do isplate

- 149,49 EUR od dana 10.8.2014. do isplate

- 151,22 EUR od dana 10.9.2014. do isplate

- 149,86 EUR od dana 10.10.2014. do isplate

- 155,14 EUR od dana 10.11.2014. do isplate

- 156,54 EUR od dana 10.12.2014. do isplate

- 157,09 EUR od dana 10.1.2015. do isplate

- 157,41 EUR od dana 10.2.2015. do isplate

- 157,41 EUR od dana 10.3.2015. do isplate

- 157,41 EUR od dana 10.4.2015. do isplate

- 157,41 EUR od dana 10.5.2015. do isplate

- 157,41 EUR od dana 10.6.2015. do isplate

- 157,41 EUR od dana 10.7.2015. do isplate

- 157,41 EUR od dana 10.8.2015. do isplate

- 157,41 EUR od dana 10.9.2015. do isplate i to do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj čl. 2. Zakona o kamatama (,,Narodne novine '' br. 94/04) i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (,,Narodne novine '' br. 153/04), a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. s zateznim kamatama koje teku prema stopi u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine '' br. 35/05), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

V. Tuženiku: Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužiteljici: KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.222,65 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od :

- 6,38 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 2,69 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 3,05 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 0,32 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 14,13 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 1,10 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 25,11 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 28,27 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 39,34 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 22,39 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 21,81 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 18,66 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 19,96 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 16,15 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 18,71 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 14,03 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 16,43 EUR od dana 12. 6..2023. do isplate

- 16,65 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 24,18 EUR od dana 12. 6..2023. do isplate

- 28,90 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 26,55 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 33,46 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 36,43 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 45,39 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 51,69 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 41,71 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 66,71 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 54,48 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 55,14 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 61,52 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 75,01 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 57,79 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 61,27 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 54,20 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 65,25 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 74,88 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 76,12 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 118,49 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 74,54 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 67,96 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 66,82 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 65,39 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 69,19 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 70,60 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 69,40 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 65,77 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 65,15 EUR od dana 12. 6..2023. do isplate

- 65,52 EUR od dana 12. 6..2023. do isplate

- 61,59 EUR od dana 12. 6..2023. do isplate

- 60,13 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 54,76 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 54,46 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 55,39 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 53,02 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 52,56 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 47,93 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 45,69 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 47,00 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 43,18 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 40,56 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 37,94 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 36,81 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 36,00 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 36,24 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 34,27 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 33,93 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 30,96 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 27,60 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 26,69 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 24,88 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 22,92 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 21,37 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 20,34 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 19,48 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 18,17 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 16,53 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 15,52 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 14,12 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 12,57 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 10,99 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 9,54 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 7,94 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 6,38 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 4,78 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 3,23 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 1,79 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate

- 0,70 EUR od dana 12. 6. 2023. do isplate i to do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

VI. Tuženiku: Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužiteljici: KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.922,51 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. prosinca 2025. do isplate u skladu sa čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje

banke sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice: KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika : Zagrebačka banka d.d., Zagreb,

Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.275,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1.Tužiteljica KR u tužbi tvrdi da je dana 26. srpnja 2006.sklopila s tuženikom : Zagrebačka banka d.d. , Zagreb Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207029015/06 kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 110.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a u čl. 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužiteljicu obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za CHF i navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu i tužiteljica tvrdi da u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a navedenim sudskim odlukama utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće i stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona ozaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013),navedene presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdjetuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku i tužiteljica ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljičino pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije ugovora o kreditu u valutu euro, za cijelovrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule , a to nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženiku do dana i na sam dan konverzije prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franka na dan isplate kredita, a nadalje tužiteljica tvrdi da je dana 21. siječnja 2016. s tuženikom zaključila Dodatak Ugovoru o kreditu , kojim je gore navedeni Ugovor o kreditu konvertiran u valutu EUR sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (,,Narodne novine '' br. 102/2015) pri čemu tužiteljica napominje kako se provedbom navedene konverzije i zaključenjem Dodatka tužiteljica ni na koji način nije odrekla svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti gore navedenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje istog predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinaka ništetnosti do dana konverzije, odnosno sklapanja Dodatka i o tome je stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019. pa nadalje , tužiteljica ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljičino pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate do dana konverzije ugovora o kreditu u valutu euro, za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, odnosno, da se za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, iznos preostale glavnice u trenutku konverzije bio bi mnogo manji, a prema tuženikovom izračunu sačinjenom za potrebe Dodatka ugovoru o kreditu iznos preostaleglavnice je 371.564,62 kn dok je prema tužiteljičinom izračunu preostala glavnica trebala biti naznačena u iznosu od 338.140,96 kn, dakle, iznos preostale glavnice u trenutku konverzije manji je za 33.423,66 kn i stoga tužiteljica navedeni iznos potražuje sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. siječnja 2016. do isplate te također tužiteljica tvrdi da je tuženik tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužiteljici primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune, sve do dana provedbe konverzije kredita sklapanjem Dodatka.Stoga je uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužiteljica preplatila svaki mjesec do dana konverzije kunske obveze na ime dužnih anuiteta koje su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita u ukupnom iznosu od 9.237,94 EUR/69.603,27 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. i tužiteljica nadalje traži iznos zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini preplaćeni iznos, a koji iznos kamate je tekao od svake pojedine uplate do dana konverzije u ukupnom iznosu od 2.962,07 EUR/22.317,72 kn te potražuje zakonsku zateznu (procesnu) kamatu na pojedine iznose pa slijedom navedenog tužiteljica traži da se utvrde ništetnim odredbe sadržane u članku 1. i članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207029015/06 od dana 26. srpnja 2006. između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to odredbe kojima je određena obveza povrata iznosa kredita, plaćanjem u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, zatim traži isplatu iznosa od 9.237,94 EUR /69.603,27 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa te također tužiteljica od tuženika traži isplatu iznosa od 2.962,07 EUR/22.317,72 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 12. lipnja 2023. , kao i naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2.

Tužiteljica je nakon provedbe financijskog vještačenja podneskom od 19. svibnja 2025. precizirala tužbene zahtjeve , koji se odnose na isplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli tako da od tuženika traži isplatu iznosa od 4.671,84 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana konverzije 22. siječnja 2016. i također tužiteljica od tuženika traži isplatu iznosa od 9.881,76 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa te također tužiteljica od tuženika traži isplatu iznosa od 3.222,65 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 12. lipnja 2023.dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjevi ostaju neizmijenjeni.

3. Tuženik Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba u odgovoru na tužbu tvrdi da u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu te također ističe prigovor zastare u odnosu na svaki iznos , koji je dospio prije 12. lipnja 2018. te osim što je tužbeni zahtjev neosnovan, tuženik tvrdi da je ujedno je i neuredan, jer je deklaratorni tužbeni zahtjev neodređen i svodi se na prepričavanje, a ne na točno određivanje dijelova članaka i također, tužbeni zahtjev iz toč. IV. sadržan je već u toč. III. izreke i to stoga što se u toč. III. izreke potražuju pojedinačni iznosi sa zakonskim zateznim kamata koje teku do isplate, a u toč. IV. izreke se traže iste te zakonske zatezne kamate koje teku od 12. lipnja 2023. pa do isplate i budući da je u toč. III. zatražena zakonska kamata koje teče na pojedinačne iznose do isplate tada je u tome sadržana i zakonska zatezna kamata koju tužitelj potražuje u toč. IV. izreke, a koja teče od 12. lipnja 2023. jer je taj datum prošao pa je isti već sadržan u onom dijelu do isplate i tuženik predlaže u tom dijelu odbaciti tužbu zatim tuženik tvrdi da tužiteljica nije dokazala da je potrošač , jer iz predmetnog ugovora proizlazi da je tužiteljica sredstva kredita koristila radi kupnje stana budući da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe,a istovremeno zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati i budući da se svrha ne podrazumijeva, na tužiteljici je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti , ali tužiteljica činjenice i dokaze koje bi potkrijepile potrošačku svrhu ugovora, nije predočila tijekom postupka te tuženik navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (,,Narodne novine '' br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“) s obzirom na to da su tužiteljica i tuženik 21. siječnja 2016. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom i sve tužiteljičine uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te tuženik ukazuje na to da je sukladno čl. 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama i prema tome, na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom s obzirom na to da je to upravo i potvrdio neovisni revizor i tuženik navodi da je konverzija kredita nastupila na temelju očitovanja volje tužiteljice koja se kreditno zadužila uz valutnu klauzulu u CHF da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15 i to i nakon što je tužiteljica, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobila od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate u brojčanom iznosu pri čemu je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19.c ZID ZPK/15 na način da je banka bila dužna: početno odobrenu CHF glavnicu kredita pretvoriti u EUR glavnicu po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, početno ugovorenu kamatnu stopu CHF kredita zamijeniti EUR kamatnom stopom koju je tuženik primjenjivao na EUR kredite na datum sklapanja CHF ugovora o kreditu, iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih CHF anuiteta pretvoriti u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate pri čemu su takvi iznosi pretvoreni u EUR predstavljali osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih po novom EUR otplatnom planu, ukupno uplaćene iznose (preračunate u EUR), a koji su veći od iznosa potrebnih uplata po usporednom EUR kreditu rasporediti kao preplatu te iskoristiti za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplatiti korisniku kredita, ovisno koji je od dva moguća, zakonom propisana slučaja nastupio, pri čemu na iznos preplate tuženik nije bio dužan obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, snosio potrošač, takvo zakonsko rješenje iz ZID ZPK/15 bilo je naročito propagirano u javnosti, kako od strane zakonodavca, tako i od strane interesnih skupina potrošača, između ostaloga radi „trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja posljedica velikih tečajnih neravnoteža u odnosu nacionalne hrvatske valute i CHF“ i rasterećenja općinskih sudova smanjenjem broja tužbi, a i tuženik je bio u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužiteljice da konvertira svoj kredit, što je on i učinio pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija iz ZID ZPK/15 pa je time naposljetku, sukladno intenciji zakonodavca tužiteljica stavljena u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme koristila kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate , dakle tužiteljica je svojom slobodnom voljom prihvatila konverziju, a sklapanjem dodatka/aneksa ugovoru o kreditu između tužiteljice i tuženika nastao je pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužiteljici ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti pa sklopljeni pravni posao povodom tužiteljičina prihvata konverzije koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužiteljice, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije na način propisan zakonom, a pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope tako da su njime ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima koji je bio predmetom konverzije) temeljem koje su se tužiteljica (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote, a taj pravni posao bio je, kao što je to opće poznato, ujedno ekonomski nepovoljan za tuženika , ali je on po svemu postupio u skladu sa zakonom, a tuženik je bio dužan napraviti „novi otplatni plan“ i njime zamijeniti „početno utvrđeni otplatni plan“ (čl. 19.c, st. 1. toč 3. ZID ZPK/15) s „novim anuitetima u EUR“, te svim „izmjenama ugovornih uvjeta“ koji uključuju „iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta“ te naposljetku tuženik je bio dužan tužiteljici dostaviti propisani „izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu“ (čl. 19.e ZID ZPK/15), a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili ne prihvatiti tu ponudu, a ako tužiteljici ponuda nije odgovarala, nije trebala prihvatiti konverziju i kada je tužiteljica razmatrala mogućnost konverzije, najprije je prihvaćala „izračun konverzije“ utemeljen na „novom otplatnom planu“ te predviđen pravilima iz čl.19.c. ZID ZPK/15, a u kojem su, između ostaloga, točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje otplate i nakon toga sklapao se spomenuti pravni posao koji je po sili zakonskog uređenja, uključivao: promjenu valute kredita iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru te i ubuduće na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuje sve one promjenjive kamatne stope – prikazane u apsolutnom iznosu - koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR te sporazum o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa, dakle, sklapanjem dodatka, tužiteljica i tuženik su u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredili svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka što smisleno isključuje pravo tužiteljice da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenoga bez osnove pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF-u koji je konverzijom ab initio otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor) temeljem koje je tužiteljica stekla na zakonu utemeljeno potraživanje preplate i kako su međutim voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio) pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužiteljica više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita, a u potvrdu ovog stajališta, govori i shvaćanje Vr5hovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita: „U odnosu na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim: Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora“. i ta je praksa nadalje potvrđena i u praksi brojnih županijskih sudova u zemlji tako da iz navedenoga proizlazi i daljnji zaključak: ako je tužiteljica iz bilo kojeg razloga smatrala da joj zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi, jer su po njezinom mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji, tada nije trebala prihvatiti konverziju, koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u ZID ZPK/15 i tužiteljica je, za razliku od tuženika imala punu slobodu izbora, kojom se i koristila te stoga su i razlozi na koje se tužiteljica konkretno poziva u tužbi, načelno u pravnom smislu pravno nerelevantni, jer je tužiteljica prethodno prihvatila ponudu na konverziju takvu kakvom ju je zakonodavac definirao i u takvim okolnostima tuženik predlaže da sud primijeni načelo pacta sunt servanda, u skladu s važećim propisima, a u odnosu na praksu ECJ, treba istaknuti kako okolnosti svih dosadašnjih postupaka pred tim sudom, nisu istovjetne okolnostima u ovom i drugim sličnim parničnim postupcima u Hrvatskoj, jer konverzija ugovora o kreditu sklopljenom uz valutnu klauzulu u CHF-u u ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u EUR u Republici Hrvatskoj nije bila posljedica intervencije državnog suda u sadržaj ugovora o kreditu, kao što nije niti posljedica intervencije zakonodavca u sadržaj ugovora između tužiteljice i tuženika na način da bi potrošač bio prisiljen prihvatiti konverziju te tužiteljičine tvrdnje nemaju uporišta u pravu pa tako tužiteljičine tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15 , koji je propisao osnovno načelo konverzije podrazumijevajući konverziju kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, radi promjene valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom s CHF valutnom klauzulom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR,a prihvatom konverzije, CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom i sklapanjem dodatka, tužiteljica i tuženik su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, uključujući i po osnovi promjena CHF tečaja i „Novi otplatni plan“ iz čl. 19.c, st. 1. toč 3.) ZID ZPK/15, a koji je zamijenio „početno utvrđeni otplatni plan“ uključivao je „iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa“ ali i „sve ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta“ i sve tužiteljičine uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom , a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv, a izračun preplate uzeo je u obzir sve promjene CHF tečaja, kako je to razvidno iz kolone „primijenjeni CHF tečaj“ sadržanom u Izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. , nadalje, svi uplaćeni iznosi su, sukladno odredbi čl. 19.c. st.1. toč. 4. ZID ZPK/15 preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate i to točno, zakonom određenom „tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR“. i pravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom, koji je uključivao sve promjene pa tako i promjene tečaja, koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta i sukladno izričitoj odredbi čl. 19.c. st.1. toč. 5. treća alineja ZID ZPK/15 na iznos preplate tuženik nije bio dužan obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih snosio potrošač te nadalje tuženik tvrdi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u izreci rješenja potvrdio kako „sporazum o konverziji“ sklopljen na osnovi ZID ZPK/15, „ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i taj sud u navedenom rješenju navodi da je pravna osnova za konverziju ZID ZPK/15, da je korisnik kredita po ZID ZPK/15 mogao birati konverziju ili rješenje iz čl. 19.e tog Zakona po kojem ostaje pri sklopljenom ugovoru vezanom za CHF, da je dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz tog Zakona valjan te da je sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljičinom voljom nastala nova pravna osnova u glede prava i obveza ugovornih strana, koja je u cijelosti supstituirala ranije ugovorne uvjete iz izvornog ugovora o kreditu i koja proizvodi pravne učinke retroaktivno, što pak znači u konkretnom slučaju da tužiteljica nakon konverzije ne može imati bilo kakvu tražbinu na povrat stečenoga bez osnove zbog bilo kakve preplate, odnosno stjecanja bez osnove iz vremena kad se primjenjivao ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF, jer je izabrala izjednačiti se u svojem pravnom položaju s dužnikom u eurski denominiranom kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 i time je tužiteljica raniju pravnu osnovu s koje je primila i po kojoj je do tada otplaćivala kredit s retroaktivnim učinkom zamijenila posve novom pravnom osnovom i stoga tužiteljica više ne raspolaže zahtjevom koji bi se oslanjao na pravnu osnovu koja je njegovom voljom ab initio izgubila svaki pravni učinak u pogledu visine kreditne obveze, kojega je imala po izvorno sklopljenom ugovoru o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF dok što se tiče presude Suda Europske unije u predmetu poslovni broj: C-567/20, u kojoj je taj sud u obrazloženju svoje presude utvrdio da se u konkretnom slučaju Direktiva 93/13 ne primjenjuje na originalni ugovor i nadalje, nakon pristupanja EU, zakon čiji je cilj „nadomjestiti ništetne odredbe koje se nalaze u ugovoru o kreditu sklopljenim s potrošačem“ odnosno „uspostava ravnoteže između prava i obveza stranaka“ naprosto ne podliježu odredbama te Direktive na temelju izuzetka propisanog u odredbe čl. 1. st 2. te Direktive i tuženik ukazuje na stajališta Vrhovnog suda RepublikeHrvatske zauzeta u oglednom sporu okončanom rješenjem:„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. , što znači ako je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK/15, tada se ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena te stoga i dodatak ugovoru ili novi ugovor kojim je dužnik prihvatio konverziju predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske, a pritom je taj sud imao u vidu da je ZID ZPK/15 propisao izvanrednu, jednokratnu i retroaktivnu intervenciju zakonodavca, a svakako je nedvojbeno prepoznato i to, kako je naveo i sud Europske unije u svojoj presudi da je riječ o zakonu čiji je cilj bio upravo taj da nadomjesti ništetne odredbe izvornog ugovora o kreditu i s obzirom na prethodno navedeno, tehnika konverzije temeljila se na retroaktivnom obračunu kunskih iznosa koje je tužiteljica platila banci po izvornom ugovoru denominiranom u EUR (pri čemu su tužiteljici svi iznosi komparativnog eurskog kredita, odnosno glavnica i kamate, bili prezentirani u fiksnim kunskim iznosima) te je tužiteljica raspolagala svim potrebnim obavijestima kako bi mogao donijeti informiranu odluku i tako ostvariti svoje zakonom uređeno pravo izbora:da prihvati konverziju u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR s retroaktivnim učinkom, ili da ju ne prihvati i ostane u ugovoru denominiranom u CHF i ostvaruje svoja prava koja joj pripadaju iz tog ugovora odnosno s osnove njegovog osporavanja i to proizlazi iz odredaba čl. 19.e st. 5. i 6. ZID ZPK/15 da u slučaju prihvata konverzije kredita potrošač je o prihvatu izračuna konverzije dužan, preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno, obavijestiti vjerovnika u roku od 30 dana od dana primitka izračuna konverzije iz stavka 1. ovoga članka i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka iz stavka 2. ovoga članka, a ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona, a tužiteljica , međutim, u ovoj parnici traži: da nakon što je po svojem izboru postala izjednačena s korisnikom kredita denominiranog u EUR, sada još od banke naplati i razliku iznosa koje bi uštedila da je uzela kredit u kunama uz početnu kamatnu stopu kao iz kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka, dakle tužiteljica neosnovano drži da simultano može ostvarivati koristi s obje osnove, mada je zakonodavac jasno propisao: izbor jedne od dvije ponuđene opcije, isključivo po izboru tužiteljice, a na koji izbor tuženik nikako nije mogao utjecati pa prema tome za tužiteljičin tužbeni zahtjev, koji ističe u ovoj parnici ne postoji valjana pravna osnova budući da je tužiteljica sama optirala za konverziju i sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu obnovom (novacijom) je i to retroaktivno, prestao postojati izvorni Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka, kao da ga nikad nije ni bilo, a svi su pravni odnosi između stranaka uređeni Dodatkom, upravo s ciljem zamjene ništavih odredaba prvotnog ugovora valjanima dok u odnosu na tužbeni zahtjev glede razlike glavnice tuženik podsjeća tužiteljicu na čl. 19. c toč. 8. ZID ZPK/15 koji izričito navodi da se učinak konverzije utvrđuje kao razlika neotplaćene glavnice u CHF valuti kako je ista bila evidentirana u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. (dan konverzije) te neotplaćene glavnice u EUR valuti utvrđene na dan 30. rujna 2015. te bi svako drugo postupanje tuženika bilo protivno izričitim zakonskim propisima, ali neovisno o tome tuženik ukazuje da se radi o nedospjeloj glavnici (o računovodstvenoj kategoriji) , odnosno o glavnici koja u cijelosti dospijeva tek 2027. pa se nikako ne može govoriti o stjecanju bez osnove na strani tuženika niti o tome da se imovina banke povećala, jer do nikakvog prelaska imovine nije ni došlo i upravo ta nedospjela glavnica nije niti plaćena pa nema govora o smanjenju imovine tužiteljice , odnosno povećanju imovine tuženika pa i u tom pogledu tuženik ukazuje na čl. 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15.), i pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 prema kojem su banke bile obvezne postupiti po Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te sklopiti dodatke ugovora sukladno prisilnim zakonskim odredbama dok su potrošači imali mogućnost sklopiti takav sporazum prihvaćajući konverziju ili zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u valutu kuna s valutnom klauzulom vezanom za CHF. tako da slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjevi tužiteljice odbiju i traži naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207029015/06 od 26. srpnja 2006. , uvid u potvrdu Javnog bilježnika u Zagrebu Alemke Gajski poslovni broj: OU-1083/2006 od 1. kolovoza 2006.,uvid u izvadak iz zemljišne knjige ( list 20 spisa i list 254 spisa ), uvid u podatke iz Sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj ( list 21 i 22 spisa ), uvid u Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/2015 ) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 21. siječnja 2016., uvid u potvrdu privatne isprave Javnog bilježnika u Zagrebu Zorana Jelavića poslovni broj: OV-834/16 od 22. siječnja 2016., uvid u Otplatni plan ( list 261 i 262 spisa te list 275 do 282 spisa ), uvid u Obavijest o izračunu efekata konverzije od 22. siječnja 2016., uvid u Promet po kreditu/Specifikacija uplata ( list 264 do 275 spisa ), uvid u Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj: 7103220694 ( list 283 spisa ), uvid u Obavijest o konverziji kredita ( list 304 spisa ), uvid u Izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. ( list 306 do 310 spisa ), uvid u Informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015., uvid u Pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015. ( list 314 spisa ), uvid u Prijedlog izmjene Ugovora o kreditu ( list 316 spisa ), uvid u Izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti švicarski franak ( CHF ) , odnosno kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom uz CHF , sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama ( list 318 do 320 spisa ), uvid u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. , uvid u dopunu nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 9. travnja 2025., uvid u Očitovanje navedenog vještaka od 16. srpnja 2025., saslušan je financijski vještak Petra Blašković na glavnoj raspravi dana 3. studenog 2025. i saslušana je tužiteljica KR u svrhu dokazivanja.

5.

Nesporno je da je tužiteljica KR s tuženikom Zagrebačkom bankom d.d. dana 26. srpnja 2006., sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj : 3207029015/06 za kupnju stana u [adresa] , kojim se Ugovorom tuženik , kao kreditor obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke i ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama (čl. 1. Ugovora) te je odredbom čl. 2. i 7. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima, koji sadrže iznos glavnog duga i kamate, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja i ugovoren je rok otplate kredita od 20 godina , s dospijećem tražbine kreditora po predmetnom ugovoru najkasnije do 26. srpnja 2027. te je u čl. 2. navedenog Ugovora ugovorena kamatna stopa od 4,50 % godišnje promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora.

6. Nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran kod Javnog bilježnika u Zagrebu Alemke Gajski poslovni broj: OU-1083/2006 od 1. kolovoza 2006.

7. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik dana 21. siječnja 2016. zaključili Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/2015 ) Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR , kojim je tužiteljica , kao korisnik kredita prihvatila konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR te da neotplaćena glavnica s izračunom konverzije iznosi 73.495,22 CHF , što u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 513.053,37 kn , a da je na taj dan preostala otplata kredita 132 rate i da postoji preplata po kreditu u iznosu od 24.660,77 kn, s time da je u čl. 8. Dodatka ugovora o kreditu ugovoreno da na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica kredita u EUR utvrđena prinudnim umanjenjem stanja neotplaćene glavnice kredita iz čl. 4. ovog Dodatka Ugovora , koja je zakonski učinak konverzije , kojeg na temelju Zakona prinudno snosi vjerovnik, iznosi 48.684,42 EUR , koju je korisnik kredita dužan kreditoru platiti zajedno s redovnom kamatom u skladu s odredbama ovog članka Dodatka ugovora , sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

8. Nesporno je da je navedeni Dodatak Ugovoru o kreditu solemniziran kod Javnog bilježnika u Zagrebu Zorana Jelavića poslovni broj: OV-834/16 od 22. siječnja 2016.

9. Sporno je u ovom predmetu da li su ništetne odredbe sadržane u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207029015/06 od dana 26. srpnja 2006. između tužiteljice , kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to odredbe kojima je određena obveza povrata iznosa kredita, plaćanjem u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, da li je tužiteljica potrošač i da li se radi o potrošačkom ugovoru , da li je nastupila zastara tražbina tužiteljice , sporan je tijek zateznih kamata i sporna je pravna osnova te visina tužbenih zahtjeva.

10. Tužiteljica KR je izjavila da je uzela predmetni kredit kod Zagrebačke banke u iznosu od oko 105.000 CHF , a taj kredit joj je bio potreban za kupnju stana . Tužiteljica navodi da joj je od strane tuženika predmetni kredit ponuđen u CHF, a postojala je tada mogućnost uzimanja kredita u EUR, ali da su u to vrijeme svi uzimali kredit u CHF. Tužiteljica tvrdi da joj nitko nije objasnio rizike u vezi uzimanja kredita u CHF, jer da je znala da postoje takvi rizici ne bi uzela kredit u CHF. Tužiteljica se ne sjeća svih detalja u vezi razgovora sa službenikom banke u vezi uzimanja kredita, a sjeća se da je radi solemnizacije i potpisa ugovora o kreditu išla k Javnom bilježniku, a Javni bilježnik joj nije ništa govorio u vezi ugovora o predmetnom kreditu niti o tečaju CHF. Tužiteljica tvrdi da je uzela kredit na 20 godina i mjesečno otplaćuje kredit u ratama. Tužiteljica navodi da je došlo do porasta rate kredita tako da je imala „duplu ratu“ u odnosu na početnu ratu kredita i to zbog kamata, a također i zbog tečaja valute CHF. Tužiteljica tvrdi da je išla u banku i interesirala se u vezi takvog povećanja rate kredita, ali ništa u vezi s tim nije mogla učiniti te je nakon toga , odnosno nakon što su „banke pritisnute“ prihvatila konverziju kredita iz valute CHF u EUR, a u svezi s tim sklopila je Dodatak ugovora o kreditu.Nadalje tužiteljica navodi da u vrijeme kada je uzimala navedeni kredit nije imala nikakav obrt niti tvrtku te je kupnja predmetnog stana bila za njezine osobne potrebe.Tužiteljica navodi da nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu.Tužiteljica tvrdi da što se tiče uzimanja kredita u EUR da se nije ništa o tome interesirala , ali navodi da joj je nuđen kredit u CHF kao što je to bilo i drugim osobama. Tužiteljica tvrdi da je pročitala prije potpisivanja Ugovor o kredit i da se sada ne sjeća da li joj je bilo što nejasno u tom ugovoru te nije imala što prigovarati, jer se radilo o „šprancama“ ugovora o kreditu. Što se tiče njezine stručne spreme, tužiteljica navodi da je bila u zvanju ekonomista i znala je što znači pojam valutna klauzula , ali da nije bila svjesna rizika da CHF može toliko rasti, a ako je banka bila svjesna takvog rasta kredita to je onda trebala korisnicima kredita reći.

11. Nesporno je da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6.. izreke , kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik , ,,u razdoblju od 1. travnja 2004. do 23. prosinca 2008. , povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošača u cijelosti informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,, Narodne novine '' br. 96/03), u razdoblju od 1. lipnja 2004. . do 6. kolovoza 2007., i to člancima 1. 82 i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 79/07, 133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima", a zbog takve promjene tečaja švicarskog franka tužiteljica je tuženiku platila znatno veći iznos.

12. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužiteljice , njoj nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja ,

švicarskog franka ,kao i uvečanje mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja već je , pače, tužiteljici ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, a značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaja švicarskog franka tako da u Ugovoru postoji promjenjivi element valutna klauzula vezana za švicarski franak , koji sam po sebi ukazuju da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem kojih tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije znala niti je mogla znati koliko će tijekom otplate kredita iznositi glavnica, a koliko kamata , odnosno nije znala koliko će iznositi njezina kreditna obveza.

13. Dakle, tužiteljici je rečeno prije uzimanja kredita da je za nju najpovoljnije da uzme kredit u švicarskim francima te su u početku rate , odnosno mjesečni anuiteti bili isti, a tijekom otplate kredita došlo je radi povećanja tečaja švicarskog franka i kamatne stope do porasta mjesečnih rata kredita i to ,,za duplo'' kako to u svom uvjerljivom iskazu tvrdi tužiteljica , a osim toga tuženik nije ništa govorio tužiteljici o tome da može doći do povišenja tečaja švicarskog franka u odnosu na domaću valutu kunu.

14. Prema tome , tužiteljici od strane tuženika u vrijeme sklapanja ugovora nije objašnjen rizik , koji za sobom nosi ugovaranje kredita u švicarskim francima zbog mogućnosti rasta tečaja niti joj je objašnjeno da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku , kao prema EUR-u već je naprotiv od strane tuženika takvo objašnjenje izostalo , a tuženik kao bankovna institucija , koja se bavi prodajom proizvoda ( kredita ) bila je dužna o tome izvijestiti tužiteljicu , jer takve okolnosti su banci bile poznate , odnosno nisu mogle ostati nepoznate, što bi utjecalo na to da li bi tužiteljica uzela kredit u švicarskim francima kako to i tvrdi u svom uvjerljivom iskazu tako da tuženik nije postupio u dobroj vjeri.

15. Osim toga , radi se o ,,špranci'' kako to tvrdi tužiteljica tj. o unaprijed formuliranom , o tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika , kao jače ugovorne strane u smislu načela ,,uzmi ili ostavi'' , a u kojem položaju se tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo.

16. Prema tome uzimajući u obzir sve naprijed navedeno , a posebno utvrđenja Visokog trgovačkog suda u presudi poslovni broj: Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018. ništetne su odredbe predmetnog Ugovora koji se odnose na valutnu klauzulu i to čl. 1. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207029015/06 od dana 26. srpnja 2006. sklopljenog između tužiteljice , kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojim odredbama je određena obveza povrata iznosa kredita, plaćanjem u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF radi čega je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

17. Osim gore navedenog valja reči da sud Europske unije u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. (predmet PR protiv Erste bank Hungary Zrt), a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji.

18. Što se tiče konverzije kredita , odnosno nesporno između stranaka sklopljenog dana 21. siječnja 2016. , Dodatka Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (,,Narodne novine '' br. 102/2015 ), kojim je tužiteljica , kao korisnik kredita prihvatila konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR. valja reći da sklapanje tog Dodatka nije od utjecaja na rješavanje ovog spora, jer tim Dodatkom parnične stranke nisu sporazumno dogovorile način rješavanja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, jer tuženik nije priznao niti je pregovarao o ništetnosti ugovornih odredbi te povratu svega što je stečeno bez osnove pa se ne može govoriti da bi Dodatak Ugovora o kreditu imao značenja za ovaj postupak, s time da Dodatak Ugovoru o kreditu uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja Dodatka, odnosno time se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i valute u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja tuženika kakvo postupanje je utvrđeno ništetnim u ranije spomenutim pravomoćnim odlukama donesenim od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te dodatno potvrđeno od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

19. Također razlog zbog kojeg spomenuti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Dodatak koji su parnične stranke sklopile nije u vezi sa predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljice , je u tome da se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, odnosno da niti jedna odredba toga zakona ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose medu strankama , dakle nije prestala izvanugovorna obveza tuženika na ime vraćanja stečenog bez osnove, odnosno da sklapanje Dodatka ne znači da je korisnik kredita , u konkretnom slučaju tužiteljica, u potpunosti obeštećen pa da posljedično tome ne bi imao pravni interes za vođenje parnice.

20. Nadalje , u odnosu na konverziju presudom suda Europske unije u predmetu C-186/16 iz koje proizlazi da je sud Europske unije dao smjernice nacionalnim sudovima i to : nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restituicija, je li ugovor s ništetnom valutnom klauzulom apsolutno ništetan i da potrošač ima pravo birati ostanak u ugovoru bez ništetnih ugovornih odredaba ili utvrditi ništetnost ugovora , a prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ne znači da je time korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđivanje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

21. Sud Europske unije u presudi poslovni broj: C-118/17 od 14. ožujka 2019., a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima je utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno kao da ,

nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

22. Prema tome, u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača,jer Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana te ništetnim odredbama o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli tužiteljica je preplatila određeni iznos, a što nije otklonjeno predmetnim Dodatkom već je za ubuduće definiran ugovorni odnos , a temeljem tog Dodatka Ugovora tužiteljici nije vračeno,sve ono što je preplatila.

23. U ovoj pravnoj stvari primjenjuje se institut stjecanja bez osnove reguliran odredbom iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a u kojoj stoji da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga pa u konkretnom slučaju kada je tuženik za sebe nepošteno ugovorio valutnu klauzulu i time tužiteljici obračunao viši anuitet od onoga koji je trebao platiti, uplatom takvih anuiteta tuženik je stekao bez osnove utuženi novčani iznos.

24. Također , i prema čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

25. S obzirom da je tuženik osporio i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba na okolnosti : koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF na datum isplate kredita i iznosa koje je tužiteljica preplatila zbog rasta tečaja CHF, izražen u mjesečnim iznosima i ukupno, u kunama i u eurima po fiksnom tečaju konverzije, koliko iznosi razlika u preostaloj glavnici na dan 30. rujna 2015. uzimajući u obzir iznose utvrđene početnim otplatnim planom po tečaju CHF na datum isplate kredita i iznose u kojima je tužiteljica stvarno vršila uplate po važećem tečaju CHF na dan plaćanja, koliko iznose zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose tečajnih razlika koje je tuženik prilikom konverzije kredita obračunao zaključno sa 30. rujna 2015. izraženo u mjesečnim iznosima i ukupno, u kunama i u eurima po fiksnom tečaju konverzije te da vještak prilikom izračuna uzme u obzir i preplatu priznatu tužiteljici prilikom provođenja konverzije tj. da prilikom izračuna uzme u obzir te izrazi i tzv. ,,negativne razlike“, odnosno one slučajeve u kojima je tužiteljica manje platila u odnosu na početni otplatni plan.

26. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije nije mogao mijenjati tečaj ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije iznose 10.511,40 EUR, zatim ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 223,00 EUR tako da slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana provođenja konverzije promjenom tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 10.288,40 EUR, a na dan provođenja konverzije, odnosno na dan 22.siječnja 2016. je utvrđena glavnica u iznosu 47.605,83 EUR što primjenjivim tečajem na dan 22. siječnja 2016. iznosi 364.639,76 kn (tečaj 7,659561 kn za 1 EUR), a pod pretpostavkom da se tužiteljici za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjao tečaj korišten prilikom isplate kredita, preostala nedospjela glavnica tužiteljice na dan 22. siječnja 2016. bi prema stvarnom otplatnom planu bila manja za 4.671,84 EUR i prilikom obračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužiteljice te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c. i sukladno Dodatku Ugovoru o kreditu, čl. 5 utvrđeno je da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR, a njihova razlika predstavlja preplatu tužiteljice , koja na dan provođenja konverzije (22. siječnja 2016.) iznosi 3.477,39 EUR i vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu, za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužiteljice za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužiteljice i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi, s time da vještak navodi da zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije kredita (22.siječnja 2016) iznose 3.481,26 EUR i pod pretpostavkom da bi se preplata priznata po konverziji prebijala sa manje plaćenim iznosima nastalim zbog pada tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, a s obzirom da su manje plaćeni iznosi manji od iznosa priznate preplate, tada bi nakon umanjenja sa manje plaćenim iznosima nastalim zbog pada tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita preostali iznos preplate priznate po konverziji iznosio 3.254,39 EUR.

27. Tužiteljica je stavila primjedbe na nalaz i mišljenje financijskog vještaka u dijelu u kojem obračunava zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose tečajnih razlika, s obzirom da je iste obračunao do dana sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, a ne kako je ispravno trebao zaključno sa 30. rujna 2015. pa tužiteljica traži ispravak predmetnog nalaza i mišljenja u tom dijelu na način da vještak izračuna zakonske zatezne kamate do 30. rujna 2015. dok je tužiteljica suglasna s preostalim izračunom sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka.

28. Financijski vještak je nakon toga podneskom od dana 9. travnja 2025. dopunio svoj nalaz i mišljenje navodeći da je zatezne kamate obračunao do dana 22. siječnja 2016. s obzirom da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je konverzija kredita 22. siječnja 2016. stvarno provedena i pod pretpostavkom da sud zauzme stav da se obračun zateznih kamata treba vršiti do dana izračuna konverzije, odnosno do dana 30. rujna 2015., a ne do dana kada je prestala otplata kredita u CHF i do dana do kojeg je vršen izračun tečajnih razlika na koje vještak obračunava zateznu kamatu vještak je obračunala i prikazala u tablicama te zatezne kamate i dala mišljenje da zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 3.222,65 EUR, a pod pretpostavkom da se primjenjuje čl. 171 ZOO-a (red uračunavanja), tada bi preostali iznos preplate priznate po konverziji nakon umanjenja sa iznosom zateznih kamata obračunatih na svaki preplaćeni anuitet do dana izračuna konverzije kredita, odnosno do dana 30. rujna 2015. iznosio 254,74 EUR i nadalje pod pretpostavkom da bi se tako utvrđenim preostalim iznosom preplate priznate po konverziji umanjivala razlika u priznatoj glavnici po konverziji u odnosu na glavnicu koja bi bila po stvarnom otplatnom planu i primjenom tečaja za isplatu, tada bi nakon prebijanja preostao iznos razlike u glavnici od 4.417,10 EUR.

29. Tuženik je na nalaz i mišljenje vještaka stavio primjedbe da je vještak iznos preplate koji je priznat tužiteljici u konverziji sukladno odredbama ZID ZPK/15 nezakonito odbio od zakonskih zateznih kamata obračunatih na iznose koje vještak utvrđuje kao „preplatu“, pritom u potpunosti ignorirajući izričitu odredbu čl. 19.c. st. 1. tč. 4. ZID ZPK/15. da: „(…) Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate“ dakle, na preplatu priznatu u konverziji sukladno ZID ZPK/15 nisu se obračunavale zatezne kamate pa se takva preplata mutatis mutandis ne može odbijati od zateznih kamata obračunatih na iznose koje vještak utvrđuje kao „preplatu“.

30. Tužiteljica je u podnesku od 19. svibnja 2025. navela , da u cijelosti prihvaća matematički izračun sadržan u nalazu i mišljenju vještaka, međutim traži dodatno očitovanje obzirom da se u samom očitovanju, odnosno izračunu u Tabeli B. vještak ispravno navodi da je riječ o izračunu zateznih kamata po mjesecima na preplaćene iznose zbog promjene tečaja, dok se u mišljenju navodi da su uzete u obzir i kamate.

31. Financijski vještak se u podnesku od 16. srpnja 2025. očitovao na gore navedene primjedbe i tvrdnje stranaka navodeći kako je naknadim uvidom u dopunu nalaza uvidio omašku kod pisanja mišljenja te da se obračun zateznih kamata odnosi isključivo samo na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije, a da što se tiče tvrdnji tuženika razvidno je kako tuženik nema primjedbe na matematički izračun vještaka te da su sve primjedbe pravne prirode u koja vještak ne ulazi. pri čemu vještak napominje kako je u cijelosti izvršio izračune na način kako je to od nje traženo.

32. Također je financijski vještak saslušan na glavnoj raspravi dana 3. studenog 2025. te je izjavio da ostaje kod svog nalaza i mišljenja te dopune istog , kao i pisanog očitovanja na prigovore i tvrdnje stranaka , a da nakon uvida u podnesak tužiteljice kojim je uređivan tužbeni zahtjev proizlazi da je tužiteljica uračunala preplatu priznatu u konverziji, a jedino je u točki II. naveden manji iznos od onoga prema njenom nalazu i mišljenju, a inače je sve sukladno njenom nalazu i mišljenju.

33. Sud ocjenjuje stručnim i nepristranim nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaku Petre Blašković , koja je nalaz i mišljenje dala na temelju priložene dokumentacije te je nalaz i mišljenje jasan i određen bez kontradiktornosti te je dala razne varijante izračuna i uzela je u obzir i preplatu po konverziji te odgovorila na primjedbe stranaka pisano i usmeno , sve je prikazala u tablicama te izračune detaljno objasnila pa sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka .

34. Sud je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka uzeo u obzir da se tužiteljici za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjao tečaj korišten prilikom isplate kredita, preostala nedospjela glavnica tužiteljice na dan 22. siječnja 2016. bi prema stvarnom otplatnom planu bila manja za 4.671,84 EUR , koji predstavlja iznos razlike glavnice pa je u tom iznosu i prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u toč. III. izreke presude.

35. Osim navedenog iznosa , tuženik je kao nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a dužan platiti i zakonske zatezne kamate od dana konverzije 22. siječnja 2016. kako je to navedeno u toč. III. izreke presude.

36. Također prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka iznos preplate tužiteljice prema tuženiku s 30. rujna 2015. iznosi ukupno 9.881,76 EUR u kojem iznosu je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao u toč. IV. izreke presude.

37. Osim navedenog iznosa , tuženik je kao nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a dužan platiti i zakonske zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u toč. IV. izreke presude.

38 Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje financijskog vještaka zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 3.222,65 EUR u kojem iznosu je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi čega je valjalo odlučiti , kao u toč. V. izreke presude.

39. Osim navedenog iznosa , tuženik je kao nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a dužan platiti i zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2023. na svaki dospjeli iznos radi čega je valjalo odlučiti kao u toč. V. izreke presude.

40. Što se tiče uračunavanja negativnih tečajnih razlika , valja reći da tužiteljica nije nepošteni stjecatelj , a niti je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja.

41. Nadalje, manje plaćeni anuiteti proizlaze iz tečajne razlike CHF-a koja tužiteljici nije bila jasno objašnjena pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a i iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer se čl. 81. st. 1. ZZP/03 odnosi samo na potrošače, a tuženik nema svojstvo potrošača budući da je tuženik banka tj. trgovac čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita.

42. Osim toga ,tuženik je stavio i prigovor zastare tražbina tužiteljice.

43. Prigovor tuženika o zastari tražbina tužiteljice nije osnovan.

44. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ovaj sud u skladu s čl. 138.a tog Zakona u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika pa se tužiteljica osnovano poziva na presudu u kolektivnom sporu, kao i u skladu s čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91,1 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19,80/22, 114/22 i 155/23 -dalje ZPP ),

45. Glede preplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja –valutna klauzula valja reći da presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6.. izreke , kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik , ,,u razdoblju od 1. travnja 2004. do 23. prosinca 2008. , povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je ta presuda postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., a tužiteljica je u ovom individualnom sporu podnijela tužbu u roku kraćem od pet godina od dana pravomoćnosti presude , odnosno dana 12 lipnja 2023. , tako da nije proteklo 5 godina i nije nastupila zastara takve tražbine tužitelja.

46. Tuženik se protivio preinaci tužbe tužiteljice u podnesku od 19. svibnja 2025.zbog povišenja tužbenih zahtjeva.

47. Prema čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a prema st.2. istog članka Zakona, ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

48. U konkretnom slučaju tuženik se ne može protiviti preinaci tužbe od 19. svibnja 2025. , jer je tužiteljica nakon provedbe financijskog vještačenja , iz iste pravne i činjenične osnove zahtijevala drugu novčanu svotu te je točan iznos svojih tražbina mogla znati tek provedbom financijskog vještačenja pa je valjalo dopustiti takvu preinaku i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

49. Prigovor tuženika o zastari tražbine na preinačenu tužbu također nije osnovan , jer u slučaju kada je preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku , odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe tako da je u konkretnom slučaju zastara prekinuta 12. lipnja 2023. ,a preinačena tužba je podnesena 19. svibnja 2025. tako da nije protekao zastarni rok od 5 godina i nije nastupila zastara tražbine tužiteljice .

50. Tuženik tijekom postupka tvrdi da tužiteljica nije dokazala da je potrošač , međutim takav prigovor tuženika nije osnovan , jer tužiteljica nije sklopila predmetni Ugovor o kreditu radi obavljanja djelatnosti već je kredit bio namjenski za stanovanje , za osobne potrebe, kako to u svom uvjerljivom i logičnom iskazu tvrdi tužiteljica, jer ukoliko bi korisnik kredita bila pravna osoba tada se kredit ne bi isplaćivao na kunski račun, kao što je to u konkretnom slučaju već na žiro račun i korisnik takvog kredita bi morao dostaviti svu dokumentaciju , koju je kreditor tražio, jer ukoliko ista ne bi bila u skladu s uvjetima kreditora, kredit ne bi bio odobren , a osim toga u poslovnim knjigama tuženika kredit se vodi kao potrošački kredit , a ne kao poslovni i kao takav je ishođen i odobren od tuženika, dakle u samom Ugovoru o kreditu navedena je namjena kredita, čime je tužiteljica dokazala da je potrošač.

51. Osim toga , poslovni krediti se odobravaju po sasvim različitim kriterijima i kao takvi se vode u banci i za njih je potrebno dokazivati bonitet poslovnog subjekta te je potrebna i izrada poslovnog plana te isplativost poslovnog poduhvata , a ako se radi o projektnom kreditiranju , potrebno je odobrenje nadzornog odbora banke.

52. Dakle, tužiteljica je tijekom postupka dokazala da je potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača , jer je potrošač fizička osoba , koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne , obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a tužiteljica nema u vlasništvu niti obrt niti tvrtku kako to tvrdi u svom uvjerljivom iskazu.

53. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku , koji je odvjetnik u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav tužbe. po tbr 7/1 250 bodova ,za sastav podneska od dana 12. 3. 2024. po tbr 8/1 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 11. 6. 2024. po tbr 9/1 250 bodova,za zastupanje na raspravi dana 3. 9. 2024. po tbr 9/1 250 bodova,za sastav podneska od dana 3. 4. 2025. po tbr 8/1 250 bodova , za sastav podneska od dana 19. 5. 2025. po tbr. 8/1 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 2. 7. 2025. po tbr 9/1 250 bodova i za zastupanje na raspravi dana 3. 11. 2025. po tbr 9/1 250 bodova, a kako je 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 4.000, 00 EUR te PDV od 25% u iznosu od 1.000,00 EUR , čemu valja pribrojiti troškove financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR i trošak pristupa i očitovanja vještaka na raspravi u iznosu od 106,13 EUR , kao i troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 183,19 EUR i troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 183,19 EUR tako da su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 5.922,51 EUR na koji iznos sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude dana 17. prosinca 2025.

54.

Tužiteljici nisu priznati troškovi zastupanja po punomoćniku , koji je odvjetnik na ročištu za objavu presude , jer isti nije bio nazočan tom ročištu tako da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

55. Budući da tuženik nije uspio u parnici , to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.275,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

U Zaboku 17. prosinca 2025.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste, pisano u tri primjerka , putem ovog suda , nadležnom Županijskom sudu

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, Jurja Žerjavića 19

2. Odvjetničko društvo Porobija i Porobija iz Zagreba , Galleria Imprtanne,

Iblerov trg 10/VII