Poslovni broj: Us I-5202/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Mateji Marjanović, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca TD, državljanina Alžira, rođenog **.**.1981., dana 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o je

Ukida se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/I-216-01/25- 03/1060, URBROJ: 511-19-37-25-1 od 16. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Ovaj Sud zaprimio je 16. prosinca 2025. rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/I-216-01/25-03/1060, URBROJ: 511-19-37-25-1 od 16. prosinca 2025., radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20 - 40/25, dalje Zakon).

2. Predmetnim rješenjem stranac ČD, državljanin Alžira, rođen **.**.1981., smješta se u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova na najkraće moguće vrijeme, a najduže na tri (3) mjeseca od dana donošenja rješenja.

3. Iz spisa proizlazi da je tijekom postupka utvrđeno da imenovani nezakonito boravi u [adresa] jer nije na kratkotrajnom boravku, nema vizu, ili odobrenje privremenog, stalnog ili dugotrajnog boravka. Imenovani se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku jer je dana 15.12.2025 godine oko 11 sati nezakonito ušao iz R. Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza, pješice preko polja u blizini mjesta Maljevac.

4. Člankom 212. Zakona propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).

5. Nadalje, člankom 214. st. 1. Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja), s time da su stavkom 2. istog članka propisane okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka. Stavkom 3. istog članka propisano je kada se smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka.

6. Sud nalazi kako se u obrazloženju predmetnog rješenja o smještaju u Prihvatni centar navodi da se prisilno udaljenje i povratak u konkretnom slučaju ne može osigurati blažim mjerama iz Zakona.

7. Međutim, iako se obrazlaže kako predmetni stranac nema osiguran smještaj i nema dovoljno novčanih sredstava, iz dostavljenog Zapisnika o uzimanju izjave stranca, nije uopće vidljivo da je isti saslušavan na navedene okolnosti, pa stoga Sud nalazi da nije jasno utvrđeno činjenično stanje u pogledu mogućnosti primjene blažih mjera iz Zakona.

8. Kako se u postupku sudske kontrole činjenice utvrđuju prema ispravama dostavljenog spisa predmeta, to Sud u konkretnom slučaju nalazi da isprave predmeta ne potvrđuju navode rješenja o nemogućnosti primjene blažih mjera iz članka 213. st. 1. Zakona.

9. Napominje se i to da utvrđeni rok ograničenja kretanja do tri mjeseca nije valjano obrazložen.

9.1. Naime, predmetnom strancu određeno je ograničenje slobode kretanja najduže na 3 mjeseca, bez da se uopće iznose argumenti koji potkrepljuju stav da je riječ o realnom vremenu potrebnom za napuštanje EGP-a (primjerice vremenom koje je potrebno radi pribavljanja putne isprave, avionske karte i organizacije putovanja za državu podrijetla ili zemlju tranzita).

9.2. Prema mišljenju suda za prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu je primjereno odrediti rok od 30 dana, pa ukoliko prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu nije moguće, a u tom roku nije moguće niti prisilno udaljiti stranca u Alžir može se donijeti rješenje o produljenju smještaja u centru pri čemu Sud imao u vidu pravilo razmjernosti iz članka 182. stavak 4. Zakona o strancima.

10. Valja ukazati kako svako ograničenje temeljnih prava mora biti nužno za postizanje zakonom propisne svrhe i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, radi čega je nadležno tijelo kod odlučivanja da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama, pa je stranca potrebno smjestiti u centar, dužno uvijek provesti individualnu procjenu u skladu s pravilom razmjernosti, jer se radi o primjeni najteže od propisanih mjera ograničenja kretanja. Isto tako potrebno je obrazložiti određeni rok ograničenja slobode kretanja.

11. Slijedom navedenog, kako podaci spisa ne daju pouzdanu osnovu iz koje bi se moglo ocijeniti da je rješenje o smještaju u Prihvatni centar zakonito, to je primjenom odredbe članka 216. st. 6. Zakona i članka 12. st. 2. toč. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), trebalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. prosinca 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. ČD Marref, Prihvatni centar za strance, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, e-mailom

2. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Zaprešić, 10290 Zaprešić, Drage Švajcera 4

3. U spis