P-1196/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u OD Mađarić & Lui u Zagrebu, Zelinska 4, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u OD Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marije Palac, odvjetnice, te punomoćnika tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice, dana 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. platiti tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., iznos od 3.284,65 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 2.975,59 eur od 1.8.2017. pa do isplate
- na iznos od 309,06 eur od 12.8.2017. pa do isplate
i to po stopi do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.556,65 EUR sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 da
III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.975,59 eur od 1.8.2017. pa do isplate te na iznos od 309,06 eur od 12.8.2017. pa do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom. I. izreke ove presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 7.6.2019. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 24.748,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 24.3.2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na osobnom vozilu koje je u vlasništvu osiguranika tužitelja. U toj nezgodi su sudjelovali osiguranik tuženika SH te SHL kao i osiguranik tužitelja ĐH. Do nezgode je došlo na način da je osiguranik tuženika ušao u raskrižje kad je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo te je na njega naletjela SHL koja se kretala svojim vozilom, od udarca je vozilo osiguranika tuženika odbačeno te je udarilo u prednju lijevu stranu zaustavljenog vozila osiguranika tužitelja koje se u tom trenutku nalazilo na traci zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu. U toj nezgodi je na osobno vozilo u vlasništvu osiguranika tužitelja nastala šteta te je tužitelj svom osiguraniku platio na ime naknade štete iznos od 24.748,21 kn koji sada potražuje od tuženika budući da je isti osiguravatelj štetnika koji je prouzročio predmetnu štetu pa je tužitelj isplatom naknade štete svom osiguraniku stekao pravo regresa prema tuženiku.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava odgovornost svog osiguranika za nastanka predmetnog štetnog događaja po kojima bi on prošao kroz raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu i na taj način bio odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode. Smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odgovornost za štetu koja potječe iz sudara više motornih vozila i to po principu krivnje u skladu s čl. 1072 ZOO- a. Ističe prigovor isključivo krivnje treće osobe za nastanak štetnog događaja jer je ista prošla kroz crveno svjetlo na semaforu radi čega je došlo do kontakta vozila tužitelja i osiguranika tuženika a nakon toga i do naleta na vozilo osiguranika tužitelja pa osporava i aktivnu legitimaciju tužitelja. Osporava i visinu te tijek kamate.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u isprave koje prileže spisu, izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zvonku Ivašiću (list 167-181 spisa), te su saslušani svjedoci SHL (list 112 spisa), SH (list 13 spisa) te ĐH (list 153 spisa).
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedino i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, te nije sporno da se dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala vozila osiguranika tužitelja, osiguranika tuženika te vozilo kojim je u trenutku prometne nezgode upravljala SHL.
6. Među stranka je sporan osnov, visina, odgovornost te aktivna legitimacija tužitelja.
7. Iz iskaza svjedoka SHL u bitnom proizlazi kako je sudjelovala u štetnom događaju kao vozač vozila BMW, da se nezgoda dogodila kada se kretala Av. Dubrovnik iz smjera Sigeta prema istoku. Da kada je došla do raskrižja sa ulicom Republike Njemačke da je na semaforu za njezin smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo, poštujući prometnu signalizaciju kretala ravno na zeleno svijetlo te kada je ušla u samo predmetno raskrižje pred njom se stvorio automobil koji je došao s lijeve strane. Navodi kako se kretala brzinom od oko 60 km/h, te da se na prethodnom semaforu upalilo zeleno svijetlo te je kolona samo nastavljala s vožnjom i na semaforu na kojem je došlo do štetnog događaja. Navodi kako je na mjesto štetnog događaja izašla policija te napravila uviđaj, kao i da protiv nje nije vođen prekršajni postupak niti je bila kažnjavana povodom istog štetnog događaja. Na poseban upit pun. tužitelja svjedokinji je li još koje vozilo sudjelovalo u štetnom događaju, svjedokinja odgovara da je vozilo s kojim je ona došla u kontakt odbačeno u treće vozilo koje je stajalo prvo na semaforu, na krajnjoj lijevoj traci za skretanje ulijevo iz smjera V. Gorice. Navodi da su u istom bili majka i sin, te da su naveli kako su upravo zaustavili vozilo na semaforu jer im se upalilo crveno svjetlo
8. Iz iskaza svjedoka SH proizlazi kako je u predmetnom štetnom događaju sudjelovao kao vozač vozila marke FORD te da se svojim automobilom kretao iz smjera istoka Av. Dubrovnik te je skretao lijevo u ul. SR Njemačke dok je za njega smjer kretanja na semaforu bilo upaljeno zeleno svijetlo te kada je ušao u raskrižje da je na njegovo vozilo naletio automobil marke BMW X1, koje se vozilo iz smjera zapada prema istoku, te je svojim prednjim krajem udarilo u desni bočni dio njegova vozila, negdje na sredini, te ga pritom od siline udarca odbacilo na treće vozilo koje je stajalo u traku na smjeru jug-sjever u ul. SR. Njemačke jer je za njega bilo upaljeno crveno svijetlo. Svjedok ističe kako je prilikom štetnog događaja za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svijetlo te kako nije on izazvao štetni događaj, da je bio odgovoran za prisutnost alkohola prilikom istog, ali da nije on kriv za štetni događaj. Također ističe kako odgovornost nije moguće utvrditi budući da na predmetnom raskrižju nema nadzornih kamera te nije bilo moguće utvrditi stanje svjetala na semaforima, a u dokaz svojih tvrdnji u spis prilaže obavezni prekršajni nalog od 17.4.2018. i presudu Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor br. PpP-2175/18-2 od 29.6.2018. Na poseban upit pun. tužitelja svjedoku kojom brzinom je svjedok vozio prilikom kretanja, svjedok odgovara uobičajenom brzinom, misli oko 40 km/h. Na poseban upit pun. tužitelja svjedoku za koji semafor tvrdi da je bilo upaljeno zeleno svijetlo, svjedok navodi kako je zeleno svjetlo bilo upaljeno samo za njegov smjer kretanja dakle, istok prema jugu kada je on skretao ulijevo.
9. Iz iskaza svjedoka ĐH proizlazi kako je on bio jedan od sudionika nezgode, odnosno da je bio vozač automobila koji je dolazio iz smjera Travnog, odnosno stajao je na semaforu u krajnjem lijevom traku s namjerom skretanja u lijevo prema Zagrebačkom rotoru. Navodi kako je on sa svojim vozilom stajao pred semaforom budući je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svijetlo. Da je u automobilu bio s majkom i da je razgovarao s njom te da su u jednom trenutku čuli glasni zvuk, a bila je riječ o sudaru dva automobila. Tada je pogledao u lijevo i vidio da prema njima dolazi automobil kojeg je na njih silinom udarca praktički gurnuo automobil marke BMW koji je dolazio iz smjera rotora te je automobil koji je gurnut udario u prednji lijevi dio vozila svjedoka. Ističe kako je udarac morao biti izuzetno jak te da je vozilo koje je naletjelo na njega prema njegovom mišljenju doslovno letjelo na njegov auto i da mu je cijeli događaj bio izuzetno traumatičan jer je imao i kontakt s očima s vozačem drugog vozila. Da su potom svi izašli iz sva tri vozila, da su on i majka bili potreseni, vozač vozila FORD se ispričavao, a vozačica vozila BMW je bila ljuta i navela je kako se vozilo pojavilo niotkuda, te je između njih odmah došlo do polemike tko je prošao kroz kakvo svijetlo za svoj smjer kretanja na semaforu, dok svjedok navodi kako on nažalost zbog svog položaja nije vidio tko je imao kakvo svijetlo na semaforu za svoj smjer kretanja Na poseban upit pun. tužitelja svjedoku može li se očitovati da li su za smjer kretanja vozila BMW ili vozila FORD bila i druga vozila na cesti za taj smjer kretanja, svjedok odgovara da se takva polemika vodila i na samom mjestu štetnog događaja i da se baš desilo da su se oni sami, svaki iz svojeg smjera kretanja našli na cesti te je njegov zaključak da je ili vozilo BMW hvatalo zadnje zeleno svijetlo za svoj smjer kretanja ili da je vozilo FORD kao prvo u svojem smjeru kretanja krenulo prerano, odnosno prije paljenja zelenog svijetla s kretanjem. Svjedok je naveo i da je on na semaforu dugo stajao čekajući da se upali zeleno svijetlo za njegov smjer kretanja, toliko da se uspio i zapričati s svojom majkom, te se iza njega, pa i kraj njega stvorila kolona vozila
10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zvonka Ivašića u bitnom proizlazi kako se u trenutku nesreće nakon kretanja srednjom prometnom trakom vozilo SHL naletjelo brzinom od 65,2 km/h na vozilo osiguranika tuženika koje se nalazilo u fazi skretanja ulijevo brzinom od oko 42,5 km/h. U nastavku u vozilo osiguranika tuženika odbačeno prema jugoistoku gdje je prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji lijevi dio zaustavljenog vozila osiguranika tužitelja i to brzinom od 25 km/h. Provedenom analizom nije moguće utvrditi koje je vozilo tj. da li vozilo SHL ili vozilo osiguranika tuženika je ušlo u križanje dok je bilo upaljeno crveno svjetlo. Tehničkim putem isključena je mogućnost da vozilo osiguranika tuženika i vozilo kojim je upravljala SHL uđu u križanje dok je za oba smjera upaljeno istovremeno zeleno svjetlo. U pogledu visine štete ističe kako visina šteta na vozilo osiguranika tužitelja kao posljedica ove prometne nezgode iznosi 24.748,21 kn.
11. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonka Ivašića jer je isti izrađen od strane stručne osobe, valjano i argumentirano je obrazložen, a na isti stranke nisu imale primjedbi. Ovaj sud je prihvatio i dijelove iskaza svjedoka SHL, SH te ĐH i to u odlučnom dijelu u kojem navode da je do konkretne štete došlo u trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja bilo zaustavljeno u svom traku te je čekalo da se upali zeleno svjetlo na semaforu te u tom trenutku došlo do naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo osiguranika tužitelja i to kao posljedica ranijeg sudara u kojem je vozilo osiguranika tuženika odbačeno na vozilo osiguranika tužitelja. Ovo stoga što su navedeni iskazi u tom odlučnom dijelu logični, životni a i u skladu su s nalazom i mišljenjem vještaka Zvonka Ivašića.
12. Iz svih provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio kako se štetni događaj dogodio na način da je došlo do sudara vozila osiguranika tuženika i vozila vozačice SHL od kojih je jedno od navedenih vozila ušlo u križanje unatoč upaljenom crvenom svjetlu na semaforu. Kao posljedica tog sudara vozilo osiguranika tuženika je odbačeno na prednji lijevi dio uredno zaustavljenog vozila osiguranika tužitelja koje je stajalo u svojoj traci čekajući da se upali znak zelenog svjetla na semaforu. Vozilo osiguranika tužitelja pritom nije niti na koji način doprinijelo ovom štetnom događaju jer je predmetna šteta tj. šteta koja je nastala na vozilu osiguranika tužitelja nastala zbog sudara druga dva vozila u pokretu uslijed kojeg je jedno vozilo odbačeno na vozilo osiguranika tužitelja. Naime iz iskaza svjedoka SHL, SH i ĐH proizlazi da je u trenutku sudara vozila osiguranika tuženika i vozila kojim je upravljala SHL vozilo osiguranika tužitelja stajalo zaustavljeno u svom traku jer je imalo upaljeno crveno svjetlo na semaforu kada je na njega prema navodima svjedoka ĐH doslovno doletjelo vozilo osiguranika tuženika.
13. Kraj ovakvih činjeničnih utvrđenja ovaj sud smatra kako kao relevantnu u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 1069 st. 3 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje u tekstu ZOO) kojom je određeno da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno. Također je sud imao u vidu i odredbu čl. 1063 ZOO-a kojom je određeno da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
14. Naime, ključno je za ovakvu pravnu kvalifikaciju to što je utvrđeno da je vozilo osiguranika tužitelja u trenutku naleta vozila osiguranika tuženika bilo u skladu sa svim propisima zaustavljeno u svojoj traci te niti na jedan način nije doprinio ovom štetnom događaju te je predmetna šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala isključivo zbog sudara dvaju drugih vozila u pokretu tj. vozila osiguranika tuženika i vozila kojim je upravljala SHL.
15. Stoga se zbog svega navedenog vozilo osiguranika tužitelja u konkretnom slučaju smatra trećom osobom u smislu citiranog čl. 1069 ZOO-a jer je bio neutralni sudionik ove prometne nezgode. Stoga nisu osnovani navodi tuženika da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe čl. 1072 Zakona o obveznim odnosima kojima su regulirani međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila i to po principu krivnje.
16. Zbog navedenog nije osnovan prigovor tuženika kojim spori osnov i aktivnu legitimaciju tužitelja.
17. Nadalje, obzirom na sve gore rečeno u pogledu osnove odgovornosti i obzirom da je osiguranik tužitelja ima svojstvo treće osobe u ovom predmetu nije odlučno tko je u konkretnom slučaju prošao kroz crveno svjetlo (je li to osiguranik tuženika ili SHL). Stoga ovaj sud nije posebno niti cijenio iskaze tih svjedoka u dijelu u kojem navode kako su se kretali prilikom ulaska u predmetno raskršće tj. jesu li ušli na crveno ili na zeleno svjetlo.
18. Naime, budući da je konkretnom slučaju utvrđeno da je osiguranik tužitelja bio neutralan sudionik ovog štetnog događaja te da je šteta nastala zbog sudara dva druga vozila osiguranik tužitelja tj. tužitelj ima pravo na naknadu svoje štete od sudionika koji su uzrokovali nesreću i to prema pravilima objektivne odgovornosti može tražiti puni iznos štete od bilo kojeg sudionika tj. njegovog osiguravatelja.
19. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva sud je primijenio i odredbu čl. 963. ZOO- a kojom je određeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
20. Ovaj sud nije izvodio po strankama predložene dokaze budući da bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.
21. U odnosu na sporno visinu štete ovaj sud je istu utvrdio uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića te je utvrđeno kako tužitelj osnovano potražuje iznos pretrpjele štete u ovom štetnom događaju. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem spori visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja.
22. Slijedom navedenog, tuženiku je naloženo isplatiti iznos od 3.284,65 eur pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.
23. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na utuženu glavnicu temelji se na odredbi čl. 183. st.1. ZOO kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, i na odredbi čl. 29.st.1. istog zakona kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, a sve u svezi s čl. 963 st.1 ZOO-a budući da je upravo danom isplate utuženog iznosa svom osiguraniku tužitelj stekao pravo isti iznos potraživati od tuženika. Ističe se kako je tuženik na ročištu održanom dana 24.9.2025. učinio nespornim da je tužitelj platio svom osiguraniku iznos naknade štete upravo na način i u dane kako je to navedeno u tužbi pa je stoga i osnovan njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate od 1.8.2017. odnosno od 12.8.2017. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem spori početak tijeka kamate od dana isplate budući da temeljem čl. 963. st.1. ZOO-a upravo od tog dana tužitelj ima pravo na zateznu kamatu.
24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
25. Odluka o visini stope zatezne kamate dosuđena po stopi na osnovi čl.29.st.2 ZOO-a i to po stopi za ostale odnose pa je stoga tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu po kamatnoj stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore jer se u konkretnom slučaju radi od regresnoj isplati.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,25/13,89/14,70/19, 80/22 i 114/22- dalje u tekstu ZPP) te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) pa je tako tužitelju dosuđen trošak od po 200,00 eur za sastav tužbe (Tbr 7/1 OT), te za sastav podneska od 14.7.2022. (Tbr 8/1OT), te za pristup na ročišta 15.9.2021., 1.12.2021., 17.2.2022., 7.4.2022., 22.4.2022. i 18.12.2025. (Tbr. 9/1 OT), što uz 25 % PDV (400 eur) ukupno iznosi 2.000,00 eur. Kada se tom iznosu pridoda iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,24 eur, presudu u iznosu od 79,24 eur, te trošak za prometno vještačenje u iznosu od 398,17 eur, trošak sveukupno iznosi 2.556,65 eur pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
27. Tužitelju nije priznat trošak za pristup na ročište 9.6.2025. jer isto ročište nije održano.
28. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe čl. 151. st. 3 ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO- a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.
29. Ovdje još valja istaknuti kako je sud sve iznose naznačene u kunama preračunao u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službeno valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22,88/22 ).
30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. prosinca 2025.
S u d a c:
Maja Šebalj Širić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelju pp uz naplatu sudske pristojbe na presudu 79,24 eur
2. Tuženiku pp
3. kal 30 dana