Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-564/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženika Impuls-Leasing d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, V. Škorpika 24/I, OIB: 65918029671, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Arko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5867/2020-13 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana dok se žalba tuženika djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5867/2020-13 od 28. travnja 2022.:

a) potvrđuje u točki I. izreke, u dijelu točke II. izreke kojom je utvrđena ništetnom odredba ugovora o kreditu kojom se ugovara naplata iznosa mjesečnog obroka kredita u svoti od 350,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti, odnosno kojom je utvrđen iznos ukupnih mjesečnih obroka kredita u svoti od 30.803,04 CHF ( točka D),

b) preinačava u dijelu točke II. izreke kojim je utvrđena ništetna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula za iznos kredita od 23.218,19 CHF (točka A izreke) tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan,

c) ukida u točki III. i preostalom dijelu točke II. izreke kojom su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu i naknadi troškova ugovora o kreditu (točke E i F ugovora), te u dijelu kojim je utvrđeno ništetnim prvo plaćanje u iznosu od 785,16 CHF (točka H) i ugovorni uvjeti (točka J), i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

'Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 00824, zaključen dana 28.07.2008. godine između tužitelja FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o., a koje je 04.12.2017. godine pripojeno tuženiku, trgovačkom društvu IMPULS- LEASING d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671, kao davatelja kredit, solemniziran dana 28.07.2008. godine, pod poslovnim brojem OV-1043/08, od Javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba.'.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 00824, zaključenog dana 28.07.2008. godine između tužitelja FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o., a koje je 04.12.2017. godine pripojeno tuženiku, trgovačkom društvu IMPULS-LEASING d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671, kao davatelja kredit, solemniziran dana 28.07.2008. godine, pod poslovnim brojem OV- 1043/08, od Javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, u dijelu u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica i otplata kredita, i to:

„A. IZNOS KREDITA:

Iznos kredita: 23.218,19 CHF...“

„D. MJESEČNI OBROK KREDITA/UKUPNI IZNOS SVIH MJESEČNIH OBROKA KREDITA:

Iznos neto mjesečnog obroka kredita: 350,42 CHF

Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita: 30.803,04 CHF...“

„E. TROŠKOVI ZAKLJUČENJA UGOVORA O KREDITU – 3,50 %, 785,16 CHF...“ „F. UKUPNI TROŠKOVI UGOVORA O KREDITU 30.803,04 CHF...“

“H. PRVO PLAĆANJE ...: 785,16 CHF...”

“J. .... UGOVORNI UVJETI (CHF)... “

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.362,50 kn, u roku od 15 dana."

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke I. izreke navedene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu uvaži, preinači presudu u pobijanom dijelu, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremene i dopuštena.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Protiv točaka II. i III. presude tuženik je podnio žalbu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Žalba je pravovremena i dopuštena.

7. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

8. Žalba tužitelja nije osnovana dok je tuženikova žalba djelomično osnovana.

9. Ugovorom o kreditu broj 00824, zaključenim 28. srpnja 2008. između tužitelja, kao korisnika kredita i trgovačkog društva "Impuls-Delta" d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu koje je 4. prosinca 2017. pripojeno tuženiku, kao davatelja kredita, tužitelju je odobren kredit u iznosu 23.218,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi financiranja kupnje vozila Suzuki SX4. Ugovorena je realna godišnja kamatna stopa od 8,88%. Kredit se vraća u 84 mjesečna obroka po 350,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti, dakle ukupan iznos obveza je bio 30.803,04 CHF, a tužitelj se obvezao platiti troškova zaključenja ugovora u iznosu od 3,50% (785,16 CHF).

10. Tužitelj tvrdi da je ugovor sastavio tuženik, da se radi o unaprijed formuliranom standardiziranom obrascu u kojem je ugovorena otplata u kunskoj vrijednosti valute CHF, a da ga tuženik nije informirao o svim bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, da se tuženik koristio valutnom klauzulom protivno njenoj svrsi a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Traži da se utvrdi ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti, a podredno je postavio zahtjev za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu i to onih kojima je ugovorena valuta švicarski franak uz koji je vezana glavnica i otplata kredita (zahtjev pod točkom II. izreke pobijane presude).

11. Iz spisa proizlazi:

- da je tužitelj odlučio kupiti novi automobil, da je otišao kod prodavatelja "Toš automobili", izabrao vozilo te je upućen kod tuženika radi zaključenja ugovora o kreditu, s tim da mu je prodavatelj rekao da je sve pripremljeno i da on treba samo otići kod tuženika i potpisati ispravu;

- da su mu kod tuženika rekli da nema druge mogućnosti za financiranje kupnje vozila;

- da kredit nije mogao vraćati zbog rasta CHF;

- da je tražio od tuženika novi kredit u EUR-ima ali mu to nisu dopustili;

- da je vratio automobil u siječnju 2013.;

- da mu nisu objasnili odredbe ugovora i da nije imao mogućnosti pregovarati s tuženikom;

- da mu nisu objašnjeni rizici i specifičnosti valute CHF.

12. Tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti prvostupanjski sud je odbio jer ugovor, po stajalištu suda, može opstati i bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Ta odluka suda je pravilna pa je tužiteljevu žalbu protiv točke I. izreke prvostupanjske presude valjalo odbiti.

13. Prema odredbi članka 324. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) ništetnost neke ugovorne odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. I odredbom članka 102. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – u daljnjem tekstu: ZZP) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme zaključenja ugovora je bilo propisano da ništetnost pojedinih odredaba ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Po stajalištu ovog suda ugovor o kreditu može opstati bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a bjelodano je da ona nije bila uvjet niti odlučujuća pobuda za zaključenje ugovora. Žalba tužitelja protiv točke I. izreke prvostupanjske presude nije osnovana pa je stoga temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP presuđeno kao pod točkom a) izreke ove presude i rješenja.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 0824 u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, i to pod točkom A ugovora kojim je određen iznos kredita od 23.218,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan odobrenja kredita i isplate trgovcu vozila, pod točkom D kojim je određen mjesečni iznos obroka kredita od 350,42 CHF koji se plaća u protuvrijednosti u kunama i ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita, pod točkom E kojim je ugovoreno plaćanje troškova kredita, pod točkom F kojim su definirani ukupni troškovi ugovora o kreditu u svoti od 30.803,04 CHF, pod točkom H kojim je određeno prvo plaćanje u svoti od 785,16 CHF a koje se odnosi na troškove zaključenja ugovora i pod točkom J kojim su definirani ugovorni uvjeti (CHF) uz bitno obrazloženje da tužitelj ima položaj potrošača iz članka 3. stavak 1. ZZP-a, da prednik tuženika nije imao svojstvo banke pa da predmetni ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu (članak 499. ZOO i članak 71. ZZP), da su stranke ugovorile valutnu klauzulu u CHF, da je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (tuženik), da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, te da je ona nepoštena jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u smislu odredbe članka 96. ZZP-a. Pri tom je sud pošao sa stajališta da je dopušteno ocjenjivati poštenost odredbi o valutnoj klauzuli jer iako je ona jasna i uočljiva u ugovorima nije bila razumljiva tužitelju jer ga tuženik kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljena na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. To praktično znači da je tuženik trebao informirati tužitelja o rizicima promjene tečaja CHF, ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini već i u pogledu konkretnog dosega te promjene, u smislu da prosječan potrošač koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom može, ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit izražen, već da može procijeniti potencijalne znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. Polazeći od toga da je nepoštena odredba i ništetna prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

15. Zaključak prvostupanjskog suda da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i time ništetna ovaj sud ocjenjuje osnovanim. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke kada se radi o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe.

16. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelju nije bilo omogućeno pregovarati s tuženikom prilikom sklapanja ugovora, niti je tuženik dao bilo kakve obavijesti o rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF na temelju kojih bi tužitelj stekao mogućnosti sagledati posljedice ugovaranja takve odredbe na njegove ekonomske prilike tijekom otplate u kojem slučaju bi tek mogao govoriti o urednoj informiranosti.

17. Odredba članka 100. ZZP/07, kojom je propisano da odredbe ugovora moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, obvezuje tuženika da tužitelju pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom smislu, kako je to naveo i prvostupanjski sud, ugovornu odredbu o primjeni valutne klauzule i promjeni tečaja potrošač (tužitelj) mora razumjeti ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini već i suštinski, u pogledu njezinog dosega, tj. da razumije funkcioniranje predmetnog financijskog mehanizma i da može procijeniti potencijalne štetne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla proizvesti tijekom trajanja ugovora. Zahtjev transparentnosti iz navedenog članka ZZP-a nije bio ispunjen.

18. Žalitelj navodi da nije jasno na koji je način sud utvrdio da je važno pitanje je li tužitelj mogao procijeniti gospodarske posljedice zaključenja ugovora u CHF, te je li izlaganje tužitelja tečajnom riziku za njega opasnost da dođe u gospodarske teškoće te da nisu utvrđeni podaci o kretanju tečaja u CHF.

19. U situaciji kada je sklopljen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom logično je da bi promjena tečaja mogla utjecati na gospodarske prilike tužitelja (potrošača) i dužnost je bila tuženika (trgovca koji u pravnom prometu postupa s pažnjom dobrog stručnjaka da upozori potrošača na sve posljedice sklapanja takvog ugovora (npr. da HNB nije branila tečaj CHF, a branila je tečaj EUR). Da je tečaj CHF rastao, i to znatno utvrdio je i prvostupanjski sud jer je zbog toga tužitelj prestao ispunjavati ugovornu vezu, a ta činjenica je općepoznata u RH, zbog koje se vodio kolektivni spor između udruge Potrošač i 8 banaka.

19.1. Ugovorna odredba po kojoj u slučaju da tečaj od datuma izdavanja računa pa do datuma dospijeća varira za više od 5% davatelj kredita ima pravo obračunati tečajnu razliku korisniku kredita, kao i ugovaranje odredbe o očuvanju vrijednosti kredita osim ako se ukupni troškovi kredita povise za 20% kada korisnik kredita ima pravo za raskid ugovora, po stajalištu ovog suda ukazuje da je tuženiku u vrijeme zaključenja ugovora bilo poznato da bi moglo doći do promjene tečaja CHF, odnosno do njegovih skokova.

20. Tuženik problematizira zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju nije nudio kredite u EUR-ima, pa tako ukazuje na iskaz svjedoka P koji je rekao da je postojao i takav kredit kod tuženika. Ni svjedok P, kako to navodi i žalitelj, nije naveo da je takav kredit nuđen tužitelju.

21. Prema tome, žalba tuženika nema svog opravdanja protiv točke II. izreke pobijane presude kojom je utvrđen iznos mjesečnog obroka kredita u iznosu od 350,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti odnosno kojom je utvrđen iznos ukupnih mjesečnih obroka od 30.803,04 CHF (točka D).

22. Zbog navedenog presuđeno je kao u točki a) izreke ove presude i rješenja.

23. Točkom II. pobijane presude kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu pod oznakom E (troškovi zaključenja ugovora o kreditu u svoti od 785,16 EUR, 3,50%), pod F (ukupni troškovi ugovora o kreditu od 30.803,04 CHF), pod H (prvo plaćanje 780,16 CHF) i pod J (ugovorni uvjeti CHF) je valjalo ukinuti jer je prvostupanjski sud propustio navesti razloge zbog kojih utvrđuje ništetnim te odredbe ugovora o kreditu. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog čega je presudu u tom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje oslonom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a.

24. Presudu pod točkom II. izreke kojom su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu označene slovom A je valjalo preinačiti jer je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

24.1. Naime, navedenom odredbom je definiran predmet ugovora a to je kredit u iznosu od 23.218,19 CHF koji se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan odobrenja kredita. Dakle, tom odredbom se definira predmet ugovora pa bi njenim utvrđenjem ništenim i cijeli ugovor bio ništetan. Činjenica da su stranke ugovorile isplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF nije protivna zakonu jer je valutna klauzula u našem pravnom sustavu dopuštena, a ta odredba nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja, niti je on to tvrdio.

25. Zbog pogrešne primjene prava prvostupanjsku presudu u tom dijelu je valjalo preinačiti oslonom na odredbu članka 373. stavak 3. ZPP-a.

26. Kako odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o konačnom ishodu spora to ej i točku III. izreke pobijane presude valjalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

27. Radi izloženog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac