Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-2163/2019-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 07. studenog 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br.: 5140030250- 62000153333/2006 zaključenog 23.11.2006. između tužitelja ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d. Osijek d.d. - pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kao kreditora, potvrđenog 27.11.2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću pod brojem OU-297/06-1, a koje u:
- čl. 3. st. 1.t. 3. u dijelu koji glasi: „Kredit .... podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja..“;
- čl. 4. st. 1. i 2. u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju potpisom na ovom ugovoru.”.
II. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja u st. II. koji glasi:
"II/ Utvrđuje se ništetnim Aneks uz Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen dana 02.03.2016.god. između tužitelja ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d. pravnog prednika tužene ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB 14036333877, kao kreditora , solemniziran po vd javnog bilježnika Zrnki Stamatoskoj iz Donjeg Miholjca pod brojem OV-691/16 02.03. 2016.god.".
II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877 da tužitelju ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati preplaćeni iznos kredita u ukupnom iznosu od 5.574,91 €
(pettisućapetstosedamdesetčetirieuraidevedesetjedancent) i to po osnovu preplaćenih kamata iznos od 1.848,90 €, po osnovu tečajne razlike iznos od 3.548,73 € te iznos od 177,28 € po osnovu nepripadno zaračunatih i naplaćenih zakonskih zateznih kamata sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, koja teče:
- na iznos od 177,28 € od 30.09.2015. do isplate,
za preplaćene kamate
- na iznos od 13,06 € od 31.10.2007. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 30.11.2007. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 31.12.2007. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 02.01.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 28.02.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 31.03.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 29.04.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 29.05.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 27.06.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 29.07.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 28.08.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 30.09.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 02.10.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 28.11.2008. do isplate,
- na iznos od 13,06 € od 30.12.2008. do isplate,
- na iznos od 22,04 € od 30.01.2009. do isplate,
- na iznos od 22,04 € od 25.02.2009. do isplate,
- na iznos od 22,04 € od 02.03.2009. do isplate,
- na iznos od 22,04 € od 01.04.2009. do isplate,
- na iznos od 22,04 € od 04.05.2009. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.06.2009. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.07.2009. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 03.08.2009. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.09.2009. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.10.2009. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 02.11.2009. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.12.2009. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 04.01.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 02.02.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.03.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.04.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 03.05.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.06.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.07.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 02.08.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.09.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.10.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 02.11.2010. do isplate,
- na iznos od 31,70 € od 01.12.2010. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 03.01.2011. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 01.02.2011. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 01.03.2011. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 01.04.2011. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 02.05.2011. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 01.06.2011. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 01.07.2011. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 01.08.2011. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 01.09.2011. do isplate,
- na iznos od 28,71 € od 01.10.2011. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.11.2011. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.12.2011. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.01.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.02.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.03.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.04.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.05.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.06.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.07.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.08.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.09.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.10.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.11.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.12.2012. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.01.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.02.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.03.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.04.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.05.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.06.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.07.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.08.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.09.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 01.10.2013. do isplate,
- na iznos od 19,80 € od 02.11.2013. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 118,80 € i to:
- na iznos od 6,60 € od 02.11.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.12.2013. do isplate,
- na iznos od 26,40 € od 02.01.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 03.02.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.03.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.04.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 02.05.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 02.06.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.07.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.08.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.09.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.10.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 03.11.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.12.2014. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 02.01.2015. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 02.02.2015. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 02.03.2015. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.04.2015. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 02.05.2015. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.06.2015. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.07.2015. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.08.2015. do isplate,
- na iznos od 2,97 € od 01.09.2015. do isplate;
za tečajnu razliku
- na iznos od 152,39 € od 29.12.2006. do isplate,
- na iznos od 28,03 € od 30.09.2010. do isplate,
- na iznos od 33,60 € od 30.10.2010. do isplate,
- na iznos od 29,31 € od 30.11.2010. do isplate,
- na iznos od 42,37 € od 31.12.2010. do isplate,
- na iznos od 49,63 € od 31.01.2011. do isplate,
- na iznos od 43,87 € od 28.02.2011. do isplate,
- na iznos od 44,71 € od 31.03.2011. do isplate,
- na iznos od 40,57 € od 30.04.2011. do isplate,
- na iznos od 41,85 € od 31.05.2011. do isplate,
- na iznos od 83,47 € od 30.06.2011. do isplate,
- na iznos od 30,49 € od 31.07.2011. do isplate,
- na iznos od 73,46 € od 30.08.2011. do isplate,
- na iznos od 67,81 € od 30.09.2011. do isplate,
- na iznos od 59,00 € od 30.10.2011. do isplate,
- na iznos od 58,03 € od 30.11.2011. do isplate,
- na iznos od 57,08 € od 31.12.2011. do isplate,
- na iznos od 60,23 € od 31.01.2012. do isplate,
- na iznos od 63,71 € od 28.02.2012. do isplate,
- na iznos od 63,81 € od 31.03.2012. do isplate,
- na iznos od 61,63 € od 30.04.2012. do isplate,
- na iznos od 62,52 € od 31.05.2012. do isplate,
- na iznos od 63,82 € od 30.06.2012. do isplate,
- na iznos od 62,41 € od 31.07.2012. do isplate,
- na iznos od 62,53 € od 30.08.2012. do isplate,
- na iznos od 61,24 € od 30.09.2012. do isplate,
- na iznos od 58,84 € od 30.10.2012. do isplate,
- na iznos od 61,76 € od 30.11.2012. do isplate,
- na iznos od 62,82 € od 31.12.2012. do isplate,
- na iznos od 62,40 € od 31.01.2013. do isplate,
- na iznos od 58,13 € od 28.02.2013. do isplate,
- na iznos od 61,09 € od 31.03.2013. do isplate,
- na iznos od 61,77 € od 30.04.2013. do isplate,
- na iznos od 60,44 € od 31.05.2013. do isplate,
- na iznos od 56,50 € od 30.06.2013. do isplate,
- na iznos od 54,06 € od 31.07.2013. do isplate,
- na iznos od 56,23 € od 30.08.2013. do isplate,
- na iznos od 57,72 € od 30.09.2013. do isplate,
- na iznos od 61,53 € od 30.10.2013. do isplate,
- na iznos od 59,43 € od 30.11.2013. do isplate,
- na iznos od 60,37 € od 31.12.2013. do isplate,
- na iznos od 61,14 € od 31.01.2014. do isplate,
- na iznos od 52,37 € od 28.02.2014. do isplate,
- na iznos od 53,65 € od 31.03.2014. do isplate,
- na iznos od 52,99 € od 30.04.2014. do isplate,
- na iznos od 51,71 € od 31.05.2014. do isplate,
- na iznos od 51,13 € od 30.06.2014. do isplate,
- na iznos od 51,38 € od 31.07.2014. do isplate,
- na iznos od 53,00 € od 30.08.2014. do isplate,
- na iznos od 54,65 € od 30.09.2014. do isplate,
- na iznos od 54,50 € od 30.10.2014. do isplate,
- na iznos od 55,33 € od 30.11.2014. do isplate,
- na iznos od 56,52 € od 31.12.2014. do isplate,
- na iznos od 56,02 € od 31.01.2015. do isplate,
- na iznos od 56,71 € od 28.02.2015. do isplate,
- na iznos od 56,71 € od 31.03.2015. do isplate,
- na iznos od 56,71 € od 30.04.2015. do isplate,
- na iznos od 56,71 € od 31.05.2015. do isplate,
- na iznos od 56,71 € od 30.06.2015. do isplate,
- na iznos od 56,71 € od 31.07.2015. do isplate,
- na iznos od 56,71 € od 30.08.2015. do isplate,
- na iznos od 56,71 € od 30.09.2015. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 1.217,81 € i to:
- na iznos od 2,25 € od 30. 01.2007. do isplate,
- na iznos od 3,32 € od 28.02.2007. do isplate,
- na iznos od 3,28 € od 29.03.2007. do isplate,
- na iznos od 3,16 € od 30.04.2007. do isplate,
- na iznos od 5,06 € od 30.05.2007. do isplate,
- na iznos od 6,60 € od 29.06.2007. do isplate,
- na iznos od 7,66 € od 30.07.2007. do isplate,
- na iznos od 6,73 € od 30.08. 2007. do isplate,
- na iznos od 5,96 € od 27.09.2007. do isplate,
- na iznos od 21,33 € od 31.10.2007. do isplate,
- na iznos od 166,31 € od 30.11.2007. do isplate,
- na iznos od 10,15 € od 31.12.2007. do isplate,
- na iznos od 152,91 € od 30.01.2008. do isplate,
- na iznos od 4,03 € od 28.02.2008. do isplate,
- na iznos od 0,96 € od 31.03.2008. do isplate,
- na iznos od 5,24 € od 29.04.2008. do isplate,
- na iznos od 6,03 € od 29.05.2008. do isplate,
- na iznos od 5,97 € od 27.06.2008. do isplate,
- na iznos od 7,38 € od 29.07.2008. do isplate,
- na iznos od 6,97 € od 28.08.2008. do isplate,
- na iznos od 166,32 € od 30.09.2008. do isplate,
- na iznos od 170,44 € od 30.10.2008. do isplate,
- na iznos od 0,94 € od 28.11.2008. do isplate,
- na iznos od 17,49 € od 30.12.2008. do isplate,
- na iznos od 9,81 € od 30.01.2009. do isplate,
- na iznos od 14,98 € od 25.02.2009. do isplate,
- na iznos od 173,45 € od 02.03.2009. do isplate,
- na iznos od 10,95 € od 01.04.2009. do isplate,
- na iznos od 10,67 € od 04.05.2009. do isplate,
- na iznos od 8,06 € od 01.06.2009. do isplate,
- na iznos od 5,24 € od 01.07.2009. do isplate,
- na iznos od 6,22 € od 03.08.2009. do isplate,
- na iznos od 8,31 € od 01.09.2009. do isplate,
- na iznos od 7,12 € od 01.10.2009. do isplate,
- na iznos od 5,96 € od 02.11.2009. do isplate,
- na iznos od 8,63 € od 01.12.2009. do isplate,
- na iznos od 11,15 € od 04.01.2010. do isplate,
- na iznos od 13,81 € od 01.02.2010. do isplate,
- na iznos od 13,11 € od 01.03.2010. do isplate,
- na iznos od 17,59 € od 01.04.2010. do isplate,
- na iznos od 16,44 € od 05.05.2010. do isplate,
- na iznos od 18,69 € od 30.06.2010. do isplate,
- na iznos od 31,37 € od 31.07.2010. do isplate,
- na iznos od 28,48 € od 30.08.2010. do isplate,
- na iznos od 11,28 € od 31.09.2010. do isplate.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od
1.831,81 € (tisućuosamstotridesetjedaneuroiosamdesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 17. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 104,38 € o d b i j a.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa Slavonskom bankom d.d. Osijek kao pravnim prednikom tuženika, sklopio Ugovor o kreditu br. 5140030250-62000153333/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na iznos od 40.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, a koji iznos je tužitelj dužan vratiti u jednakim mjesečnim obrocima, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke s dospijećem prvog dana u mjesecu, zajedno s kamatnom stopom koju banka može mijenjati svojom odlukom i sukladno tome povećati mjesečnu ratu koja se obračunava u CHF i naplaćuje u kunama po važećem tečaju kreditora na dan plaćanja.
1.1. Kako je 30.9.2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) tuženik mu je ponudio konverziju kredita te su 02.03.2016. zaključili Aneks ugovora o kreditu br. 5140030250- 62000153333/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je tuženik na dan konverzije utvrdio obvezu u iznosu od 18.023,60 € kao i preplatu po kreditu u iznosu od 14.503,09 kn koja je korištena za namirenje jedne polovine budućih rata po kreditu dok ne bude iskorišten. Pristao je na konverziju jer mu je mjesečna rata zbog promjene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule porasla za gotovo 50 %.
1.2. Smatra da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i kao takve ništetne jer su dovele do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu kao potrošača. Odredba o kamatnoj stopi je po svom sadržaju nerazumljiva i neodređena a tuženik ga nije obavijestio o svim rizicima potpisivanja ugovora s takvom klauzulom, nije mu predočio moguće i predvidive razloge eventualnog povećanja kamatne stope niti mu je kasnije, nakon to je jednostrano povećao kamatnu stopu, dostavio pokazatelje koji bi povećanje eventualno mogli opravdati. Isto tako nije mu objasnio rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF tako da nije mogao čak ni pretpostaviti visinu obveze prema tuženiku po zaključenom kreditu. Prema odredbi čl. 269.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) činidba mora biti moguća, dopuštena, određena ili odrediva, a u konkretnom slučaju ne samo da nije bila određena nego nije bila ni odrediva.
1.3. Poziva se na odluke Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-02 od 9.4.2015., Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. te Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018.
1.4. Budući je rješenjem Vrhovnog suda RH br. Rev-2868/2018 od 12.2.2019. zauzeto shvaćanje da korisnici kredita nisu izgubili pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredba ugovora o kreditu ništetne, traži da se zaključeni aneks ugovora o kreditu također proglasi ništetnim. Smatra da se radi o nevaljanom pravnom poslu jer je odredbom čl. 326. Zakona o obveznim odnosima izričito određeno da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a u konkretnom slučaju ponudom dodatka ugovoru o kreditu tuženik nastoji osnažiti ništetan pravni posao. Navodi da ni na koji način nije sudjelovao ili mogao sudjelovati u kreditiranju sadržaja spornog akta jer mu je Aneks ponuđen po principu "uzmi ili ostavi". Nije bilo pregovaranja među strankama oko sadržaja ugovora, oko visine iznosa utvrđenih konverzijom, oko visine kamatnih stopa koje je tuženik primijenio kod izračuna ostatka duga, visine kamatne stope predviđene dodatkom. Nije se pregovaralo ni o kamatama na preplaćene iznose i nisu mu prezentirane ranije odluke o kamatnim stopama koje su primijenjene kod konverzije itd. On se ponovno kao potrošač stavlja u neravnopravan položaj, a tuženikovo postupanje očito je protivno osnovnim načelima obveznih odnosa iz čl. 2. 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 10. ZOO-a.
1.4. Osporava i točnost izračuna konverzije koji mu nije prezentiran na način da bi ga kao prosječan potrošač morao razumjeti. Smatra da je preplata u trenutku konverzije bila veća, a glavnica manja od one naznačene u Aneksu. Kako ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određeni tužbeni zahtjev, tužbeni zahtjev će specificirati nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.
1.5. Pozivajući se na odredbe čl. 269., 270., 232. u svezi čl. 1111., čl. 1115. ZOO-a te čl. 186 b. i 502.c. ZPP-a kao i čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača, predlaže da sud usvoji tužbu i postavljen tužbeni zahtjev od 11.6.2019., a ukoliko ne usvoji taj zahtjev da sud sukladno čl. 188.st.1. ZPP-a usvoji drugi supsidijarni tužbeni zahtjev (list spisa 1-3).
2. Tužitelj je nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 24.10.2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji, a ukoliko sud ne prihvati glavni zahtjev, postavlja supsidijarni koji glasi: "I/ Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6,OIB:14036333877 da u roku od 15 dana tužitelju ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati na ime u konverziji nepriznate glavnice iznos od 4.209,41 eur i to iznos od 2.017,29 eur za koji je tuženik izračunao glavnicu u višem iznosu i iznos od 2.192,12 eur na ime kamata na priznati preplaćeni iznos kredita, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, III/ Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6,OIB:14036333877 da tužitelju ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zz kamatom koja teče od presuđenja do isplate pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.".
3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 18. rujna 2019. i tijekom postupka u cijelosti prijepori osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te navodi da nije prijeporno kako je s tužiteljem sklopio predmetni ugovor o kreditu. Tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Navodi da je bio obvezan ponuditi tužitelju sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). Tužitelj je sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno a što proizlazi iz otplatnog plana koji je tužitelj je primio uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od početka otplate ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi i dalje odrediva, ali se ista mijenja u odnosu na promjenu EURIBOR na tržištu a ne u odnosu na valutu. Tužitelj sklapanjem ugovora o konverziji nema pravni interes za vođenje parnice kao i pravni osnov za zahtijevanje bilo kakve isplate. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da je pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek s tužiteljem sklopio 23.11.2006. Ugovor o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđenog 27.11.2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz
[adresa] pod brojem: OU.-297/06-1;
- da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za kupnju i adaptaciju kuće u iznosu od 40.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama uz rok otplate 20 godina;
- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 40.000 CHF zaračunavaju kamate od 4,30 % godišnje, dekurzivno te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju
Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;
- da je kamatna stopa promjenljiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru;
- da je tužitelj s prednikom tuženika Hypo Alpe Adria Bank zaključio 02.03.2016. Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030250-62000153333/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a kojim je utvrđeno da preplata na dan 30.09.2015. iznosi 14.503,09 kn.
5. Među strankama je prijeporno i to:
- da li su ništetne odredbe čl. 3. st. 1. toč. 3. i čl. 4. st.1. i 2. navedenog Ugovora o kreditu;
- da li je ništatan Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030250-62000153333/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine;
- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi, a s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu 02.03.2016.;
- da li je osnovan prigovor zastare potraživanja na strani tuženika kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika.
6. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedokinju PĐ i tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
7. Svjedokinja PĐ iskazala je da je bila djelatnica bivše Slavonske banke i radila je na odobravanju kredita. Sjeća se da je tužitelj bio u bivšoj Slavonskoj banci u poslovnici u [adresa] radi ostvarenja kredita. Navela je da su objašnjavali klijentima valutnu klauzulu odn. da će se rata kredita mijenjati ovisno o tečaju CHF. Ako je kredit dizan negdje oko 2006. misli da su osim kredita u CHF nudili i kredite u EUR-ima. Povećanje rata kredita za kredite u CHF nitko nije mogao predvidjeti. Zna da su u početnim godinama za te kredite rate bile manje i ti su krediti bili povoljniji. Misli da je u to vrijeme za kredite u CHF bila određena samo promjenjiva kamatna stopa. Ne zna što sve utječe na promjenjivost kamatne stope i tečaja. Nisu imali obvezu od banke da ljudima objašnjavaju da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što čini u odnosu na euro. Objašnjavali su klijentima da rata kredita može biti manja ili veća. Nitko nije mogao predvidjeti da će rate kredita zbog promjene tečaja valute i promjenjive kamatne stope drastično rasti. Navela je da je bivšu Slavonsku banku naslijedila Hypo Alpe Adria Bank u kojoj je također radila i za vrijeme rada u toj banci otišla je u mirovinu, ali joj je poznato da je tu banku naslijedila sadašnja Addiko Bank.
8. Tužitelj ČĐ, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2006. podigao kredit u bivšoj Slavonskoj banci koju je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank, a tu sadašnja Addiko Bank u iznosu od 40.000,00 CHF, a što je bilo oko 25.000,00 €. Tada je bio zaposlenik Zitex d.o.o. i klijent bivše Slavonske banke. Pregovarao je za kredit sa saslušanom svjedokinjom koju osobno poznaje. Preporučila mu je kredit u CHF i rekla mu da je taj kredit najpovoljniji na tržištu. Nije ga upozoravala da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Kredit je namjeravao podići za kupnju i adaptaciju kuće u [adresa]. Popunio je zahtjev za kredit, a banka je sačinila ugovore po svojim uvjetima i nije mogao utjecati ni na jednu odredbu ugovora jer je bilo po principu uzmi ili ostavi. Sudužnik po kreditu bila je njegova sestra Č, a prikriveni vlasnik kao založni dužnik njegova supruga P. Djelatnica banke mu nije tumačila sačinjene ugovore već ih je odnio kod javnog bilježnika na ovjeru koji mu također nije tumačio pojedine odredbe ugovora već ih je samo ovjerio. Ugovore je vratio u banku i odobreni kredit je isplaćen prodavatelju kuće KĐ u kunama. Nešto novca ostalo je za adaptaciju kuće, a koji iznos je utrošio u kuću. Napominje da mu je banka uzela na ime depozita iznos od 2.500,00 € do konačne otplate kredita. Kuću je isključivo kupio kao fizička osoba u kojoj živi i dan danas sa svojom obitelji i nikada nije bila iznajmljivana niti se u njoj obavljao kakav obrt ili pravna djelatnost. Početne rate kredita su bile oko 1.100,00 kn da bi se nakon nekog vremena povećale na iznos od 2.100,00 kn. Ne bi ispunjavao uvjete za kredit da mu je početna rata kredita iznosila 2.000,00 kn. Dobivao je nekakve obavijesti od banke, a iz pričanja drugih ljudi koji su dizali takve kredite u CHF doznao je da to tako mora biti tako da nije išao u banku tražiti razloge povećanja kredita. Ne razumije se kao laik u pojmove promjenjive kamatne stope, tečaja i valute. Nikada ne bi podizao takav kredit da je znao da će mu rate biti znatno povećane. Naveo je da njegova plaća nije pokrivala visinu rate pa mu je morao pomagati otac. Rate kredita je ipak uredno otplaćivao. 2016. dobio je poziv iz banke i ponuđen mu je aneks ugovora. Banka je izračunala iznos preplate i sačinila aneks ugovora na isti način kao i glavni ugovor i nije mogao utjecati niti na jednu odredbu. Obračunat je jedan iznos na ime preplate i nije mu isplaćivan već mu je uračunat u buduće rate. Smatra da nije dobio potpunu informaciju o posljedicama konverzije i nije se odrekao pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi iz osnovnog ugovora. I taj aneks ugovora je javni bilježnik solemnizirao i umanjena mu je rata na oko 1.500,00 kn što iznosi oko 180,00 €. Kredit mora otplaćivati još godinu dana. Naveo je da mu djelatnik banke nije objasnio na koji način je utvrđivan iznos po aneksu ugovora niti po kojim parametrima, a isto tako misli i za preplaćeni iznos. Nije gledao odredbu čl. 5. Ugovora odn. da može promijeniti valutu kredita u neku drugu.
9. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da ukupna razlika kamata iznosi 1.848,90 € i to kao razlika između više i manje plaćenih iznosa, a ukupna tečajna razlika iznosi 3.548,73 € kao razlika između više i manje plaćenih iznosa, odn. ukupna razlika anuiteta iznosi 5.397,63 €. Zatezna kamata od plaćanja do 30. rujna 2015. na preplaćene iznose iznosi 2.192,12 €. Konverzijom je priznata preplata u iznosu od 2.014,84 €. Tako a dio zateznih kamata obračunatih do 30. rujna 2015. iznose 177,28 € (2.192,12 – 2.014,84). Stoga ukupno potraživanje tužitelja iznosi 5.574,91 € (5.397,63+177,28).
9.1. Vještakinja je izračunala da prema prvom otplatnom planu visina nedospjele glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 122.501,02 kn, a prema aneksu je utvrđena glavnica u visini od 137.700,30 kn, a što znači da je utvrđena viša glavnica za 15.199,28 kn.
10. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje dok je tuženik u podnesku od 29. listopada 2025. naveo da nema računskih prigovora u odnosu na utvrđenje visine razlike anuiteta i zatezne kamate, ali prigovora izračunu razlike u glavnici. Osim toga, osporava metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu.
11. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje jer je dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu. Sud nije tražio dopunsko očitovanje vještakinje u odnosu na prigovore tuženika u podnesku od 29.10.2025. jer je tuženik primjedbe i pitanja mogao dostaviti na pisani nalaz i mišljenje u određenom mu roku od 30 dana od prijema pismenog nalaza i mišljenja po rješenju suda od 10.07.2025., a stranke nisu dostavile nikakva pitanja niti su imali primjedbi na nalaz i mišljenje. Osim toga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na koji dio tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje.
12. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz svjedokinje PĐ i tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.
13. Po ocijeni suda, nije sporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).
14. Po stavu ovoga suda ovdje je sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.
15. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koja je neuk po tom pitanju.
16. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.
16.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.
17. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.
17.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.
18. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.
19. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.
20. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,25 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja sa tužiteljem o jednostranim povećavanjem kamatne stope.
21. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
22. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. 04. 1993. , u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
23. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
24. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
25. Prema odredbama čl. 81. ZZP-a iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standarnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
26. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
27. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12. 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82.
90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".
28. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. 07. 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. 06. 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. 04. 2015.
29. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018.g. u čl. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. 07. 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
30. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3.09.2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. 06. 2018. br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
31. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.
32. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.
33. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.
34. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:
"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."
35. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu.
36. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi. Zato je i vještak u svom nalazu i mišljenju od ukupne izračunate razlike između obveze i plaćanja po kreditu odbio preplatu priznatu u konverziji.
37. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.
38. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.
39. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.
40. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024., Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 od 5.11.2024. kao i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 5132/2024 od 11.11.2025.).
41. Stoga sud smatra da je tužitelj oštećen te mu pripada pravo na povrat onoga što je temeljem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.
42. Prihvaćajući taj tužbeni zahtjev sud nije odlučivao o supsidijarnom tužbenom zahtjevu.
43. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga, tužitelj je naveo da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
44. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank, temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovore zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
44.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).
45. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 11.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.
46. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnim predmetnog Aneksa ugovora jer je Aneks ugovoru sklopljen sukladno Zakonu o konverziji.
47. Sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva za preplaćene kamate u iznosu od ukupno 118,80 € kao i za tečajnu razliku u iznosu od 1.217,81 € jer je za te iznose pojedinačan zbroj veći od ukupno zatraženog iznosa.
48. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
49. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.
50. Tužitelj koji je ovu parnicu dobio u cijelosti u odnosu na postavljene tužbene zahtjeve opisane kao u izreci ove presude zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.036,19 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 1.831,81 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23, dalje: Tarife), iznos od 200,0 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 23.10.2025. po Tbr.8/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 07.10.2019., 09.03.2020., 26.02.2025. i 07.11.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 300,00 € na ime 25% PDV-a na iznos od 1.200,00 € te iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja, a sve u skladu s važećom Tarifom.
51. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 204,38 € na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu budući je 2024. nastupila zastara za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 102,19 €, a tužitelj je sukladno čl.11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja pristojbe na presudu.
52. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 17. prosinca 2025.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
